 |
|||
adiomare, sve pet. ja inace ne vjerujem u savrsenstvo, pa tako ni u ovom slucaju.
cak, imam i u bliskoj okolini parova koji funkcioniraju tako da jedan mora uvijek crtati da bi ovaj drugi s nosom u zraku "vidio" sto treba napravit... al me to ocito ne ometa u tome da i dalje vjerujem da bi obitelj trebala od oba dionika uciniti - obiteljske ljude, a rodjenje djeteta od njih oboje - roditelje :/ eto, zivim u balonu
Davore, meni bi bilo drago da u moru tvog ciničnog i dobrohotnog od prve mogu izroniti biser. No, nije mi odviše žao što to ne mogu, jer tada tvoji vali ne bi bili unikatni, iako često vrlo nepotrebno zapjenjeni.
Dakle?
vidis, ja se zapravo slazem s tobom, osim u onoj recenici 'To se moze'.Davor prvotno napisa
u svojoj situaciji, ja jednostavno ne mogu naci neko primjenjivo rjesenje. a nije da se ne trudim. Imali smo jedan period u nasem osmogodisnjem suzivotu koji je bio prilicno povoljan i za moj egoizam: samo jedno dijete, nesto starije i vec manje zahtjevno, muz taman magistrirao pa mu doktorat jos ne prijeti - i bas mi je bilo fino. ali onda su stvari opet izmakle kontroli.
donekle kuzim ovo o cemu litala prica, i ja se obicno na forumu libim sudjelovanja u topicima koji se svode na zalopojke u vezi zakonitih im, i smatram da je zapravo nefer ponasanje (bar u vezi u kakvoj sam ja: meni je ipak moj muz najintimniji partner, i prvi kojem cu se ici tuziti oko bilo cega. pa i o ovom problemu smo vec bezbroj puta razgovarali.).
pa, kod mene konkretno, to znaci da ako on radi u zivotu dva posla, i cesto radi citave dane, a cesto i vikende, onda se ja moram vise baviti djecom, i preuzeti puno veci udio kucnih poslova, nego sto bih to trebala inace. I onda neke moje ambicije ostaju neostvarene (npr. moj postdiplomski je nesto o cem ne volim ni razmisljati, jer me zaboli zeludac od osjecaja promasenosti).
A ne radi se ni samo o meni. 'Moj' izbor bi bio puno vise vremena provedenog u obiteljskom druzenju (izleti, rostilji, bazeni, druzenje s prijateljima...). A mislim da bi i djeca glasala za to. Ma i on bi sigurno, samo sad jos nije pravo vrijeme za to
sori, onda sam ja krivo pohvatala. meni je to vise zvucalo kao - nekakav nacin zivota koji je egzistirao prije obitelji i nekim se cudom jos odrzava...
khm, ovdje to nisam mislila prvenstveno u bilijskom smislu, nego, jelte, emocionalnom i intelektualnom
da ne bi ispalo da imam jos intimnih partnera, pored najintimnijeg.
kuzim.
ne, kad ne radi onda je fakat obiteljski covjek
Što?Dakle?
U životu i na ovom forumu susrećem se s previše žena kojima je osnovna funkcija prigovarati nepravdama života (u koje su se same dopremile) kojima se suprotstavljaju pokućnim crnčenjem. U uvjetima potpuno krivo poslaganih prioriteta, hajd pogodi kolika je vjerojatnost naći zadovoljstvo.
Trijaža je metoda umanjivanja nastale štete, a ne uvećavanja blagostanja.
I meni je ovo previse. Mislim, odredjivati igracke. Meni je bitnije da vrijeme nije provedeno u stilu, evo ja cijelo vrijeme na racunalu, mali na podu pored se igra sam ili sam mu stavio crtice citavo popodne - a ako ce se igrati aktivno - neka sami biraju kako, meni je apsolutno svejedno. Vazno mi je da vrijeme provedeno zajedno znaci stvarno zajedno, a ne samo zajedno u stanu. Ne mora tako biti uvijek, ali vecinom. I da, ja bih pokusavala da i druga strana shvati tu vaznost.
kako se ono kaze: svasta se na forumu da naucit
meni, naprimjer, ovo nikad, da sto godina zivim, i da jos koje dijete imam, ne bi palo na pamet :/
Zato mi cudjenje cudno. Kao da 'bavljenje' djecom ne moze pokrivati cijeli spektar aktivnosti, od kojih neke itekako mogu biti zanemarene, i da to onda drugom roditelju, koji smatra da su i te aktivnosti jako vazne, smeta ili izaziva nezadovoljstvo. A posebno ako vidis da su zanemarene bas one aktivnosti koje zahtijevaju poseban trud ili angazman, pa se u sve uplete i pitanje volje i zelje, spremnosti (pokatkad) i na zrtvu, shvacanja roditeljstva... Ali stvarno ne znam sto se moze uciniti ako pokusaji da se to shvati ne urode plodom. Prihvatiti, pomiriti se? Truditi se i dalje? Tesko, posebno ako je to nesto sto te iznutra zalosti...
i kod nas isto
ja i MM nikako ne dijelimo sve poslove ravnopravno ali imamo neku podjelu koja nam više manje odgovara i kojom smo zadovoljni. Ja sam kontrol frik i svjesna sam toga da hrpu kućanskih poslova MM ne obavlja jer mu ih ja nisam niti prepustila, ja se ne libim priznati moje "pusti, ja ću" jer mislim da neke stvari obavljam bolje od njega i glupo mi je trošenje i mogi njegovog vremena na neučinkovite poslove.
Sto se djeteta tice - i ja sam često razmišljala kako bi MM trebao drugačije ili bolje, na hrpu sam slagala knjige za koje sam mu natuknula da ih procita, što on, naravno, nikada nije...polako odustajem od ideje "preodgajanja", on i B imaju neku svoju shemu s kojojm su zadovoljni, drugačije provode zajedničko vrijeme nego ja i B, mijenjamo se i učimo svi i prilagođavamo jedni drugima.
Ne mislim da živiš u balonu, onda živim i ja jer vjerujem u isto, jedino je moguće da ne letimo na istoj visini.da i dalje vjerujem da bi obitelj trebala od oba dionika uciniti - obiteljske ljude, a rodjenje djeteta od njih oboje - roditelje :/ eto, zivim u balonu
MM je obiteljski čovjek i rođenjem djece je postao roditelj koji ne bježi od svojih obaveza. Mislim samo da ne pobire vrhnje svog roditeljstva i tu bih mu željela pomoći.
Davore, ja sam svoje prioritete više puta mijenjala u životu jer, sva sreća, ne znam najbolje i najviše. Nekim ljudima to teže ide u životu poput MM, zato se ja pitam koliki je moj grijeh ljuljati njegove prioritete svojim nastojanjima da hopne na onaj vidikovac gdje stojim ja. Kužiš?
I zaista, nezahvalno je postati na ovakvim topicima jer opet sam shvaćena kao na***ana nezadovoljnica koja si je sama kriva.
Ja ne želim mijenjati muža i ne žalim se na njega jer intimnijeg od njega nemam i ne želim, možda tek Summer shvaća kakva se borba u meni ponekad vodi.
ja mislim da sam i ja shvatila
mi smo komplementarni, nismo isti, u nekim stvarima nismo ni ravnopravni, drugaciji smo to je sigurno...
...tata sluzi za skakanja po krevetu, igranja gusara, pentranje po drvecu, on je taj koji ce se vise glupirati i sl. a strozi je...
...mama sluzi vise pedagosko/psiholoskom angazmanu, bojanke, igre za stolom, igre s lutkicama, zajednicko kuhanje...
a o kucnim poslovima - sve dijelimo (osim peglanja i prašine, te najveceg dijela kuhanja, ali zato je njegovo ciscenje stepenista i terase, te briga o hranjenju pasa).
i ima dana kad pomislim da zivim u knjizi - kako ubiti supruga bez suvisnih zasto, ali najveci dio vremena vidim kako mi je uz njega dobro.
a za preodgajanje, za malu djecu - Cudesno drvece uma (kad smo zapeli s time da ju ja previse stimuliram), za starije JJ (kad je rekao da ne moze biti po njenom jer se zna da je on stariji i otac), za autonomno dijete (citati JJ), ja njega uhvatim pa mu citam.
A pogledaj to iz druge perspektive - npr. većinu vremena sam ja s malim vani, idemo u grad, idemo u kazalište, idemo u kino, idemo u muzeje, idemo u zoološki, odemo do frendova ili jednostavno smo u parkiću jer MMa puno nema doma. Budući da mi se čini kako mališi fali vrijeme s tatom '1 na 1' u zadnje vrijeme ostajem nedjeljom doma i kuham ručak kako bi njih dvojica bili sami, makar ugl. sve prije pripremim i komotno bih mogla izaći s njima.
Kod nas situacija sve više sliči i poprima oblike kao kod Flower: sa tatom se skače, glupira, gađa jastucima, šprica po kupaonici, a ja sam ta koja čita, vodi ga u knjižnicu, crta, slaže kockice, puzzle, kuha i slično.I meni je ovo previse. Mislim, odredjivati igracke. Meni je bitnije da vrijeme nije provedeno u stilu, evo ja cijelo vrijeme na racunalu, mali na podu pored se igra sam ili sam mu stavio crtice citavo popodne - a ako ce se igrati aktivno - neka sami biraju kako, meni je apsolutno svejedno. Vazno mi je da vrijeme provedeno zajedno znaci stvarno zajedno, a ne samo zajedno u stanu. Ne mora tako biti uvijek, ali vecinom. I da, ja bih pokusavala da i druga strana shvati tu vaznost.
kako se ono kaze: svasta se na forumu da naucit
meni, naprimjer, ovo nikad, da sto godina zivim, i da jos koje dijete imam, ne bi palo na pamet :/
A kod mene je stvar bila čisto sebične naravi, i ja bi skakala sa svojim djetetom pa zašto tata onda taj dan kada smo nas dvoje skakali vani ne bi slagao kockice. Ne vidim apsolutno ništa loše u takvim malim primjedbama, jer MM je previše inteligentan da ne bi skužio šta smjeram i šta mu tim želi reći.
Ali kako rekoh, ja sam shvatila (obzirom da mi je dijete 18 mjeseci) mislim na vrijeme svoje greške, ispravila ih i funkcioniramo odlično.
Živimo baš onako kako se nama sviđa i kako nama kao obitelji odgovara.
Litala, mislim da ne živiš u balonu. I ja čvrsto vjerujem u to i ne vidim kako bi uopće drugačije moglo biti.
potpis. a osobno uopće ne doživljavam takve topice na taj način, nego kao i svaki drugi topic, skoncentrirani smo na jedan segment života, jednu tematiku. al' eto...I zaista, nezahvalno je postati na ovakvim topicima jer opet sam shvaćena kao na***ana nezadovoljnica koja si je sama kriva.
inače...
mm i ja smo uspjeli dostignuti taj nivo roditeljske i bračne "svijesti" da si možemo sve reći, pa i ako netko griješi u odgoju, pa čak i samo u igri s djetetom. zna me zabolit, al prihvaćam njegovu kritiku, jer znam da je dobronamjerna, kao što i on zna i razumije moje strahove i primjedbe. samim vjenčanjem nismo došli do tog blaženog stanja, nego je trebalo puno rada na nama samima i što je najbitnije - puno razgovora. jedna od velikih zaključaka koje mogu ponijeti iz bračnog života je da je razgovor najbitniji. prije sam uvijek mislila da razgovorom ću sve pokvarit, da ću uništit romantiku i da će on "kad tad shvatiti" sam od sebe što mene muči
prije godinu dana smo trebali ići na put, na kojem sam samo ja trebala voziti, no dogodilo se i da sam morala nešto hitno dovršavati, tako da je sve organizacija i izvedba tj. priprema za put bila na mm. osim što sam nam spremila stvari u kofer i što sam kasnije sjela u auto, sve drugo je bilo na mom muzu. on bi samo dotrčavao u sobu gdje sam sjedila na laptopu i radila i pitao bi me: a što sad treba ? i ja bih govorila: spremi krevete, izvadi oprani veš, stavi ga da se osuši, drugi stavi da se pere, operi kuhinju, nahrani ribice, napravi ručak (koji smo ponijeli sa sobom), operi iza sebe banju, spremi njene igračke, spremi kofere u auto, spremi dijete, usisaj kuću, zategni dekice na trosjedimaspremi maloj nešto za piti uz put, izvadi ponovo veš iz mašine, imamo li sendviča, jesi ponio putovnice, napunio auto gorivom, uzmi još para, baci smeće, skloni dasku za peglu iz dnevnog boravka... čovjek se živ preznojio, sve je obavljao, nije se uopće bunio, jer je znao da sve to mora biti napravljeno, samo mi je na kraju rekao: uf, kako je ovo teško, pa nisam uspio ni zapaliti.
aha, dragi moj, tako to u stvari izgleda.
ja opet odmornija nisam krenula na dugi put.
Mama courage i nama se slicno jedne godine desilo, no da situacija bude jos teza ja nisam bila u drugoj sobi nego na poslu.
Uglavnom on i L su spremili sve sto nam treba za skijanje. Cak i dio moje robe.
Ja kad gledam iz svog kuta, mislim da je jako bitno koliko je tko vrijedan.
MM je u svemu takav, nista mu nije tesko i kad se necega primi onda je to to.
Ja sam vise ta koja ponekad bira sto joj je draze u tom trenutku raditi.
ma koliko ja imala primjedaba na naš odnos, tvrdim da je MD odličan tata. Jedino što me smeta je njegova pretjerana predanost poslu. Ali kako ne živimo zajedno trudi se svako večer stići na kupanje, zadnje hranjenje i igranje prije spavanja je njegovo vrijeme s G. A i uspavljivanje svaki put kad je kod nas. Što se tiče prematanja nikad mu nije teško, prvo kupanje je isto obavio tata. Bili su sami na moru 10 dana kad je G tek navršila godinu dana. Iako se nekad ne slažemo kako bi nešto trebalo napraviti moram reći da mu nikad nije ništa teško napraviti za G. Prošli vikend su zajedno birali suknjicu i štramplice u dućanu dok sam ja bila u ljekarni. A na zadnjem izletu, kojem je nažalost prethodila svađa, bili su u hotelskoj igraonici 2 sata a mene potjerali na masažu i tretman lica.
Meni se cini da to vise ovisi kome ide bolje kuhinja, nama podjednako, pa shodno tome smo i u parku.
Zapravo naša najčešća varijanta je najprije smo zajedno, a onda se jedan pokupi ranije da napravi rucak na vrijeme 8)
aha! daj ovo elaboriraj ako stignes.
Nemam bas nesto za elaboraciju. MM radi dva posla i jos ima doktorat na grbaci kao posljedicu jednog od tih poslova. Zato stalno donosi posao doma i cesto se zapilji u racunalo totalno odsutan. Onda mu je uletim da pogasi to sve i ode u setnju s klincima. Ponekad moram ponoviti ili ga stvarno zagnjaviti, al zapravo to i njemu koristi.
cek, cek, taj je moj. odnosno, pardon, moj je netom doktorirao.
Meni se baš sviđa ono Davorovo o egoizmu...
Ja si odredim granice što se tiče kućanskih poslova, ali oko djeteta malo teže, ne mogu mu odoljet
Ako sam dobro shvatila, AM muci ona nevidljiva tocka - dp koje mjere "smijes" stiskat da to bude modificiranje nekoga a ne zahtijevanje da se mijenja u nesto sto nije?
a kuzim jer sam i ja, donekle, u slicnoj situaciji.
Recimo, puno sam zrelija od MM-a, i moj vidikovac je tocka u svemiru dok je njegov vrh brda. i skuladno tome smo i razliciti -ja vise potezem, brinem o vecini stvari, mah, maltene o svemu no ne smeta me to, jer sam takva da mi je to ok.
Ljuti me samo kada mu ukazem na nesto u cemu grijesi, pa i sam to uvidi, ali jos malo nastavlja po svome (jer je on u pravu, i njegova zadnja, lol) ili kada se raspravlja dokazujuci da nije tako da bi, kada se skulira, dosao i rekao "sorry dobro si rekla" (mada ponekad moramo utvrdivati gradivo). I ljuti me kada ON cvili kako nema vremena/odmora/cegavec a ja doma trudna s dvogodisnjim djetetom i "zanmljivim" kucanstvom i ukucanima, no ahhhh, takav je.
Znala sam kakav je i prije nego sam se udala za njega, i kako ce otprilike sve izgledati. Makar bi se moglo puno toga promijeniti da NAM bude bolje i lakse, ne zalim se jer je to moj izbor. I on je vrijedan toga. Sto ne znaci da nema dana kada bih ga u pravednickom gnjevu mogla..stajaznam..zatuc
Mozemo pricati o ravnopravnosti i jednakosti partnera no cinjenica jest da je uvijek jedan zreliji, odgovorniji, stabilniji, ubaci rijec, no da bi stvar funkcionirala drugi "nadoknaduje" nekim svojim, jednakovrijednim karakteristikama.
Evo, dogodilo se. Potpisujem Davora u potpunosti. Mislim da u svakom dobrom odnosu treba balansirati u kompromisu između tuđih i vlastitih potreba. U braku i u obitelji ne možemo živjeti kao samci, ali ne smijemo se niti izgubiti kao osobe. U mom vrlo dugom braku ja sam se uvijek znala postaviti tako da tražim svoje, ali i da potegnem za drugog. I MM i ja smo došli iz obitelji u kojima smo imali kućanskih obaveza i bili smo okrenuti prije svega prema učenju i akademskom napredovanju. Jasam znala više toga po kući raditi nego on, ali je brzo naučio, jer je to htio i jer ja nisam pristajala na manje. U početku braka sam inzistirala na jednakosti našeg angažmana u kući, a poslije, kad smo se u svemu uhodali više ne. Oboje smo sve radili i sve naučili, a kad su došli periodi života da je netko od nas bio više profesionalno angažiran onaj drugi bi potegnuo. (Moram priznati da smo sve akademske stepenice preskočili prije nego što smo imali djecu, utoliko nam je bilo lakše.) Već odavno ne mjerimo što je tko napravio - svatko napravi što može, potegne svoju dionicu bilo u kući bilo s djecom. Kad pogledam unatrag, mogu reći da se nisam nikada žalila na svoju poziciju ni prigovarala nego sam naprosto uzimala prostor za sebe, učinila sam da se to podrazumijeva. Kada bi mi nešto smetalo, ja bih to jasno i glasno rekla i u razgovoru bismo tražili i našli rješenje.
MM se bavi s djecom puno, na svoj način. Voli aktivnu igru s njima i u kući i vani. Ja s njima radim ono što se meni sviđa i sigurna sam da će pamtiti posebne trenutke i s tatom i s mamom. Istina je da sam ja s djecom fizički potegnula više nego MM, ali nađem ja načina da to naravnam na nekom drugom planu. I kad više ne mogu, objavim to i pustim ga da se snalazi. Npr. ako dođe navečer doma, a ja sam čitav dan bila s djecom, smatrat ću da je večernje čitanje njegovo, jer mu je to prilika da malo bude s djecom, a meni je prilika da uhvatim malo mira. Ne miješam se u to kako će se oni družiti i zabavljati i ne pristajem na to da ja rješavam situacije koje bi on trebao riješiti. Ponekad mu sugeriram što bi mogao s djecom raditi, nabacim neku ideju, ali zapravo se ne miješam u to. Svjesna sam toga da on treba kreirati svoj odnos s djecom, a ne ja. Što bih učinila kada bih mislila da se premalo angažira oko djece? Rekla bih mu to i pitala bih ga želi li svojoj djeci biti stranac. Vjerujem da bi se nad time zamislio i razmislio što može poduzeti da ne bude tako.
Baš sam o toj temo danas razgovarala sa frendicom. MM radi daleko manje od dovoljnog.Ok, po cijele dane radi, al radim i ja, držim 3 kantuna kuće, tu su dvoje djece, sve ne znam koji više traži....
Al kad uvečer dođje doma, okupa sina , i uradi ono što mu kažem ( iako njurga da mu dajem naredbe čim prođe kroz vrata ).
Al, ja bih da on vidi i bez da mu ja išta kažem ( ako pada preko igračaka- nek ih pokupi i sl).I, mogu vam reći da sam već prilično umorna od očekivanja........
Moram priznati da se MM jako promijenio preko zime dok je bio više doma pa je vidio koliko dva trogodišnjaka doprinose mojoj nervozi i umoru i shvatio je da se njegove obaveze i umaranje na poslu baš i ne mogu uspoređivati sa nedostatkom 5 minuta u danu za obavljanje WC-a, sa doručkovanjem uz dječju vrisku i svađanje, sa nedostatkom društvenog života, sa smanjenjem fonda riječi...
Neću kukati jer sam si posložila stvari u glavi da je meni lakše podnijeti svakodnevicu koja me ponekad dovodi do želje da se bacim kroz prozor. Ali to je život i tu nemrem niš, željela sam obitelj i s njom dobila i lijepo i teško u kompletu. Isto tako sam MM-a sama odabrala, i dobila ga sa bagažom koju na kraju krajeva i ja imam.
Počeo je samoinicijativno učiti djecu da NJEGA traže čašu vode, da NJEGA traže šetnju, da NJEGA traže da istjera pravdu zu svađi. Dobro, možda je to zato što se osjeća zapostavljenim jer su klinci više orijentirani na mene (što je sasvim prirodno jer smo 24/7 zajedno već 3 godine), a ne zato što želi meni olakšati, no nije mi ni bitno - meni je dobro jer mi stvarno olakšava i imam svaki dan snage i vremena sjesti i razmišljati i dovesti misao do kraja o bilo čemu, što je donedavno bilo nemoguće izvesti.
Uletila mi je i prilika za doooobar posao, možda ću prekidati porodiljni i mijenjati radno mjesto što bi mi SAVRŠENO odgovaralo, i tada će se MM morati još više potruditi da se prilagodi novoj situaciji. Zato ne želim sada tupiti oko sitnica jer znam da nas čeka teži period reorganizacije i navikavanja na novi životni raspored kad krenem raditi. Jednostavno sam uvijek svjesna da može biti gore i teže i to mi daje snage da razlučim što mi je bitno a što ne.
A to da mi žene volimo kukati i prigovarati.. no to je samo naš ispušni ventil, nismo mi tak strašne
helou
vidim da je ova tema uzburkala strasti. a bogami i moje.
bacile ste me u bedaru. puno razmisljam o tome ovih dana pa se moram i prikljuciti.
inace sam uvijek bila zadovoljna nasim zivotom i koliko MM pridonosi kucanstvu a zapravo kad citam vase komentare vidim da zapravo ja teglim a on uziva. a moram priznati da sam uglavnom i ja zasluzna za to. uvijek i uvijek moram sve ja (inace sam hiperaktivna i non stop nesto moram raditi). i nekako bas ni ne zelim vidjeti muskarca kako riba wc skoljku. naravno, osim ako nije neka sila. jos sam i perfekcionist tako da ako on nesto i napravi na brzaka ja poludim tako da rade odradim sama. kad mi je neuredno postanem jako zivcana tako da mi sve mora biti na svom mjestu a jos je vaznija organizacija.
zvucim kao freak! citala sam u nekim novinama da i beckham pati od te manije organiziranja stvari u zivotu :?
uglavnom mislim da sam ja zapravo razmazila svog MM i da je on navikao da nista ne mora i mi tako super funkcioniramo iliti smo funkcionirali dok nisam pocela citati ovaj topic!!!!!!!!
doslo je vrijeme za promjene.......
drzite mi fige
Nas tata je najbolji tata na svijetu, namaPosve je posvecen djetetu ali i mene mazi, moram priznati i to dosta, vise nego sto ja stignem njega... Sudjeluje u njezi i odgoju jednako kao i ja s tim da samo ja dojim
slaganje s ocalinkom
bas malo citam i moram se sloziti s ocalinkom
stvar je u tome sto dosadi konstantno moliti da napravi to i to. on ce to i napraviti ali bi bilo lijepo kad bi i sam to odradio bez da ga se zamoli.
ili npr. kad odluci oprati sude onda mi to najavljuje dva sata... kao da se sprema napraviti generalku!!!!!!!!!!!!!!!!! ono: evo samo da se istusiram pa cu oprati sude. pa me onako znacajno gleda!!!!!!!! :/
valjda ocekuje da cu mu se baciti u zagrljaj od odusevljenja i zahvale. ha, ha... ma zapravo smo mi neka cudna generacija koja non stop forsira filozofiju 'muskarci s marsa, zene s venere' i automatski ih opravdavamo za sve sto jesu ili nisu napravili JER SU ONI JEDNOSTAVNO TAKVI i mi tu nista ne mozemo.
ma nemoj?!
ajmo mi malo sjesti i ne raditi nista i ici triput tjedno na aerobic i druziti se s frendicama JER SMO MI S VENERE I PRIRODA JE TAKO PREDODREDILA!!!!!!!!!!
A ja ću opet, po ne znam koji put na ovom forumu, napisati - same ste si ga izabrale...
Kako ste posijale, tako ćete i žnjeti...
moover, iskreno rečeno nisam očekivala ovakav post od tebe. :? bila sam uvjerena da si cool, barem više od ostalih muških članica foruma koji su se javili na ovaj topic.
možda bi mogli tako reći i magali boers ili onoj jakupovićki da su si same krive što su izabrale muževe koji ih zaključavaju tj. ubijaju. :/
sigurna sam da bubimirko ovakvo što nikad ne bi rekao
Gle, cool ili ne, to je ionako subjektivno... tebi nisam, nekome jesam... svojim postovima ne tražim da me se svrstava u cool osobe... jednostavno lupim šta mi je tog trena na pameti...
Iskreno, jesam ja možda kriv svim ovim nezadovoljnim forumašicama koje se javljaju na ovoj temi? Ili ti? Pa to su njihovi muževi, ak im se nešt ne sviđa, neka njima to kažu...
Mislim, pljuvanje po bračnim drugovima... katastrofa... :/
Eto, opet udar forumašica na muški rod... mičem se dok sam još živ...
muške članice foruma
neke osobe nikako da skuže bit foruma i rasprave
Aha, mislim da sam skužio... bit ovog foruma je pisati postove nakon kojih će mc reći "gle, ovaj forumaš je cool"...
sad sam i ja u OT: meni je zanimljivo primjetiti kako krene neka "vruca" tema ali nakon nekoliko postova nekolicina koja se javlja ne pise nista na tu temu nego o tome kaj je rekao netko na tu temu
Potpisujem!sad sam i ja u OT: meni je zanimljivo primjetiti kako krene neka "vruca" tema ali nakon nekoliko postova nekolicina koja se javlja ne pise nista na tu temu nego o tome kaj je rekao netko na tu temu
Ali da se vratim na temu; MM je mene i nakon skoro 8 godina veze, od toga 2 godine braka, ugodno iznenadio kad je stigao nas smotuljak. Super se snasao, sve ga zanima, presvlaci ga, kupa, hrani, uspavljuje, igra se s njim...Ma bas sve. Kad je bio na godisnjem, svaki dan me tjerao na kavu jer zna koliko sam drustvena, a on je bio sam s malenim koliko god je trebalo. Nijednom me nije nazvao i trazio da dodem doma. Cak me malo i razmazio pa mi je bilo teko kad je opet poceo radit. Sto se tice kucanskih poslova, ja sam se potrudila da on nauci sve, od peglanja i pranja vesa do svih ostalih "zenskih" poslova. Iako to sve radim ja, ako bas zagusti, zelim da se i on zna snac a ne da trci mamici.
Potkraj trudnoce on je radio SVE!
Svako malo pomislim koliko sam sretna sto imam takvog muza, niti pije, niti lunja po birtijama, obitelj mu je na 1. mjestu a ipak ima svoj stav kao muskarac i postuje mene kao zenu! I iako je terenac i doma je samo vikendom, takva spoznaja mi daje snage i volje da i ja njemu budem najbolja zena!
dugo sam razmisljao postati ili ne na ovom topiku ... ne mogu dodati nista posebno novoga ovdje, no htio bih ipak kao prvo potpisati do sada napisane litaline postove na ovom topiku.
Kao drugo, htio bih dati jos jedan glas onima koji kazu da svaki partner na svoj nacin doprinosi zivotu u obitelji, a to znaci i na svoj nacin se bavi djecom. Kod nas je MZ vise naklonjena kreativnim aktivnostima sa klincima, a ja landranju po prirodi, izletima, aktivnostima vani. Meni nije tesko uzeti djecu sa sobom u kupovinu, njoj nije tesko zabaviti se sa klincima u x-toj partiji neke drustvene igre. Meni nije tesko pohendlati nervozne klince i privesti ih u mirno stanje bez vikanja i prijetnji, njoj nije tesko utjesiti uplakanog klinca ili klinku. Kucanske poslove, brigu o odgoju, pa cak i citanje po forumu djelimo vise manje pola pola, svatko na svoj nacin i prema svojim sklonostima i nasim zajednickim potrebama. Ne smatram da je moj nacin provodjenja vremena sa klincima bolji od njenog (niti losiji), jednostavno, to je odraz nase naravi i interesa.
E sad, sto je sa drugim dijelovima nase licnosti ... dosta muzeva ovdje spomenutih ima velike poslovne ambicije, neki pak imaju razne vanposlovne aktivnosti, treci nemaju smisla za igru sa djecom ... e, to je sad tema za medjusobni razgovor i trazenje kompromisa. Nasa obitelj nema osobitih potreba za time jer su nam ciljevi vrlo slicni i, medju ostalim, i zato smo se nasli i privukli jedno drugoga ... nit imam poslovnih ambicija, nit me posebno zanima nesto sto ne bih mogao raditi u okviru obitelji i zajedno sa svima njima, a slicno je i sa MZ. A cinjenica je da ste se i svi vi drugi iz nekog razloga naslli zajedno, da vas je privukla ta druga osoba svojom licnoscu, stilom zivota itd .. i barem dijelom se kroz zivot prije djece moglo (siguran sam u to!) dalo naslutiti kako ce ta osoba, vas muz, biti kao roditelj.
Eto, zelim svima vama nezadovoljnima puno srece u dostizanju obiteljske ravnoteze, vjerujem da se ona moze doseci, ako ne bas kod svih, a ono u vecini obitelji, uzn prduvjet da za to postoji obostrana zelja!
Tak je i kod nas... MŽ obavlja kućanske poslove i brine se za dijete, a ja čitam po forumu...
vidiš tako je i kod nasTak je i kod nas... MŽ obavlja kućanske poslove i brine se za dijete, a ja čitam po forumu...
JUtros sam razmisljao jos malo o ovoj temi pa mi se iskristaliziralo jedno opazanje. Najuze gledano, ljudi u zivotu obicno imaju jedan od ova tri prioriteta: obitelj, neku aktivnost (posao ili hobi) ili hedonizam (ne rangiram ni jedan od njih kao boljeg ili losijeg od ostalih, samo ih navodim). Kod pronalaska partnera svi mi trazimo u njemu/od njega/nje nesto sto nas privlaci/zaokuplja i vjerujem da to isto tako vrijedi i za tip osobe (odnosno posvecenost jednom od ova tri prioriteta). Super je kad se prioriteti oba partnera podudaraju, tad mislim da nema sustinskih problema u vezi ... no, ako to nije slucaj, tad se treba ozbiljno razmisliti (po mogucnosti jos prije braka ili barem odluke o djeci u braku) da li je ta razlika OK za oba partnera i ako jest, obje strane moraju biti svjesne sto ta razlika donosi, dobre i lose strane.
Recimo, super je kad je muz posvecen poslu, ugledan je i dobro zaradjuje, no tad pati zena zbog njegove nespovecenosti djeci ... ili isto tako nije lose imati hedonisticki orijentiranog partnera, s njime je sigurno uvijek zabavno, no mozda bas nije osobito dobar u poslu ili kao roditelj.
Ja sam bio 8 godina u vezi sa curom koja je imala drugacije zivotne priorotete od mene, dugo mi je trebalo da to skuzim i sva je sreca da sam to ucinio prije nego li su nam se "desila" djeca, jel bih tada ja bio medju onima koji se jadaju (u slucaju kad ne bih imao hrabrosti da to prekinem u medjuvremenu). Naravno, neke stvari se mogu dogovoriti, no nemoguce je mijenjati osobu, njen karakter ... i zato sam sretan sto sam sad vec skoro pa 9 godina sa MZ s kojom dijelim iste zivotne prioritete i nemamo sustinskih problema ovog tipa.
Svi smo mi otprilike znali kakvi su nam partneri i što nas čeka u daljnjem suživotu, ali ipak mislim da je roditeljstvo nešto što utječe na svakoga od nas drugačije i nemoguće je predvidjeti kako ćemo se ponašati nakon što postanemo roditelji.
Ja sam imala hrpu vizija i namjera još tijekom trudnoće o tome kakva ću biti majka, i nisam uspjela sve izvesti onako kako sam zamišljala. MM-a je dvoje djece odjednom zbilja zateklo nespremnim i trebalo mu je prvih nekoliko mjeseci, onih meni najtežih, da se snađe. Doma je bio preko noći, kad je bez pitanja pomagao oko djece tijekom noćnh buđenja, ali danju ga nikad nije bilo. NIKAD. A bio mi je neprocjenjiv i trebala sam ga uz sebe jer, bez obzira što je priroda ženama dala majčinski instinkt kojim se lakše snalazimo s djecom, i za mene je dvoje djece odjednom bilo kao da me pogodio meteor. Nisam se ljutila na njega jer ga poznajem i bila sam previše zaokupljena bebama, i nekako je taj period prošao, snašli smo se. MM se primirio, pomalo se uhodavao u ulogu roditelja, i mogu reći da je danas sasvim pristojan primjerak oca.
ja moram priznati da sam se zaljubila (a bogme i dijete napravila) prije nego sto sam partnera detaljno testirala i psiholoski profilirala.
osim toga, ja vjerujem u to da se ljudi kroz zivot mijenjaju, i prioriteti im se mijenjaju. ni ja za sebe nisam znala da ce mi obitelj postati prioritet, dok nisam postala mama.
a osim toga, ja ipak vjerujem u ljubav: u to da ljudi koji se vole mogu nadvladati neke probleme, ukljucujuci i razlike u prioritetima. Sigurno nece sve teci glatko, ali... valjda me zivot nece demantirati
a zakaj, potpis na prvi, drugi, a i treći pasus!
a zakaj, lijepo si to rekla
ne vjerujem da netko s ovog topica želi da suprug napravi, ne znam, lobotomiju ili tako nešto - samo da se prilagodi situaciji u kojoj su se zajedno i svojom voljom našli
a na primjere kao što su tatek ili litala kojima je sve super možemo samo uzdahnuti
a zakaj
a zakaj, potpisujem te u potpunosti
Problem se javlja onda kad samo jedan supružnik/roditelj/partner vjeruje u.da se ljudi kroz zivot mijenjaju, i prioriteti im se mijenjaju.
Kada partner X ne vjeruje u to da se druga strana prilagođava i mijenja prioritete jer se to ne očituje onako kako bi po partneru X trebalo, nastaju problemi, svađe, nerazumijevanje i nepovjerljivost. :/
Doživjeh :/
Postoji jedan mali problemčić - rijetko upali.
Kako postoje različiti ljudi tako postoje različiti auti, a najpoželjniji i najskuplji među autima su kojekakvi roadsteri. Zajedničko svojstvo svih roadstera je poželjna vanjština, spartanski prazna unutrašnjost, izrazita neudobnost u vožnji i - čak i nakon desetak godina eksploatacije jako mala prevaljena kilometraža. Sve osim hladnog lima na njima je dodana oprema. Nisu za teške terene i imaju samo jednu funkciju: pokazivanje.
Ako za švrćkanje odabereš roadstera očekuj i sve blagodati roadstera. Možda te netko prepozna kao dodatnu opremu
OK, Davore, ako rijetko upali, onda se zbilja nitko ne bi trebao truditi, ajmo svi kako nas voda nosi do razvoda ili dok netko nekoga ne otruje mišomorom.
Davore, usporedba ti je efektna, ali za razliku od auta ljudi reagiraju na okolinu, mijenjaju se i rastu. Doživjeh
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom