Što rade očevi?

[a zakaj]

Kako postoje različiti ljudi tako postoje različiti auti, a najpoželjniji i najskuplji među autima su kojekakvi roadsteri. ...
Ako za švrćkanje odabereš roadstera očekuj i sve blagodati roadstera. Možda te netko prepozna kao dodatnu opremu

davore, ti puno pametnije zvucis kad izbjegnes povrsno generaliziranje i psihologiziranje potkrijepljeno automehanicarskim metaforama.

kad se na to nadoveze jos patronizirajuce davanje savjeta (s poantom: same ste si krive!), na topicu na kojem neki i iskreno progovaraju o svojim zivotnim situacijama, onda je to u najmanju ruku, uvredljivo. I prema ovim zenama, i prema njihovim muzevima.

[maria71]

Davor je pjesnička dušica, nemojte tako oštro.....

[a zakaj]

a stvarno, malo sam bila pregruba.
ponedjeljak ujutro, covjeku dobro dodje da se na nekog istrese

[tatek]

Naravno da se mijenjaju ljudi i da im se tokom zivota mijenjaju prioriteti ... ALI po mom iskustvu, a poznajem natprosjecno puno ljudi, vrlo mali broj ljudi se sustinski mijenja. Tesko je sad tu navoditi bilo kakve postotke, nema takve statistike niti nacina da se takvo nesto izbroji ... ali bojim se da je brojka od 20% ljudi koji se tokom zivota sustinski promijene puuuuno prevelika, mozda cak i 10%.

Molim, nemojmo sad razgovarati o brojkama, izbacio sam ih onako, iz rukava ... nego pogledajte sami svoju okolinu, koliko se ljudi koje abarem donekle poznajete sustinski promijenilo? Koliko ih je promijenilo svoje zivotne prioritete u posljednjih 10 ili 20 godina? :/

Ne kazem da nije moguc suzivot dvoje ljudi sa razlicitim zivotnim prioritetima, moguc je i moze se sasvim dobro uklopiti i djecu u to ... ali je tad potrebno biti svjestan tih problema i svako toliko prionuti njihovu rjesavanju, OBOSTRANO.
(mislim da je to ono o cemu su pricale,a ko se ne varam, Anita, AdioMare itd)

A kaj se tice izbora partnera, ja mislim da mi podsvjesno i te kako dobro radimo njihovo "testiranje" prije nego li se upustimo u vezu sa njima ... samo ponekad (ili cak cesto?) nam nije poznato po kojem kljucu ih biramo. Mozda po tome sto zelimo biti nesto sto nismo? Ili mozda zato sto slice na nase oceve ili majke? Ili mozda bas zato sto ne lice na njih? Na tu temu je vec napisano mnogo toga i vjerujem da se mozemo prepoznati u puno tih primjera, samo ako prikupimo hrabrost i otvoreno se zapitamo to pitanje (ja jesam i mislim da sam pronasao odgovore na pitanja koja su me mucila ... inace ne bih sad tu toliko filozofirao )

[div]

Već sam negdje na početku napisala da i moj ne pomaže oko kućanskih poslova,djece.....itd.itd unatoč tome potpisujem Davora makar se nekome to ne svidi .Kad si mlad i zaljubljen neke nedostatke i mane ne primjećuješ,tek s vremenom kada sa tom osobom živiš sve to postaje vidljivo ali onda je prekasno jer se ta osoba koja godinama je prije živjela svojim načinom nemože promijeniti.
To sam napisala zato jer i moj MM spada ovdje.Badava kukam ,nagovaram ga da napravi to i to ali onda je još gore...,zato sam si dala mira i uvidjela da kakav je takav je,takvoga sam si i našla,shvatila sam da je on osoba koja ne voli da ga netko mijenja i da treba malo duže vrijeme da mu dođe do

_________

D 1998.
I 2007.

[Nataša,Sarajevo]

Mubm je znao i skuhat i suđe oprat i veš prostrt i sklonit, ako treba bome i opeglat,
znalo se desiti da ja lakiram nokte dok on usisava, pa bi rekao "šta bi mi sad baba rekla da me vidi", jer je žena bila starog kova sa strogo odvojenim "muškim i ženskim" sektorom.
I sa G. je od prvog dana učestvovao u svemu, osim kupanja.
Hranio, oblačio, presvlačio, sve što je trebalo.

Nije sve u kućanskim poslovima.

[Zdenka2]

Tatek, ali ljudi se ipak moraju mijenjati i rasti. Onaj tko se ne mijenja potone, zar ne?

Osobno spadam među one poslovno vrlo ambiciozne. Tvoja teorija u mom slučaju drži vodu utoliko što moja poslovna ambicija nije nimalo splasnula s majčinstvom, dapače, jača je nego ikad. Meni je posao u vrhu prioriteta i tako će biti dok budem živa. Ali, opet, tvoja teorija i ne drži vodu: da, ja jesam i dalje jednako ambiciozna, ali s majčinstvom sam prihvatila i druge prioritete, stvorila posve nove odnose kojih prije u mom životu nije bilo i nisam ih poznavala i preuzela sam nove odgovornosti. To sam pomirila i tako su sada na vrhu moje životne ljestvice prioriteta djeca/obitelj i posao. Što se tiče posla, prilagodila sam se obitelji na taj način da sam sa sveučilišta otišla u znanost. Nije mi bilo teško, dapače, jer je to bilo u skladu s mojim prioritetima u poslu, ali je činjenica da sam na taj način uzela u obzir svoju obitelj. Ravnoteža mog dnevnog rasporeda se održava na račun društvenog života koji mi je prije bio izrazito bogat, a sada je minimalan, sve do nekih vremena kada će djeca biti dovoljno velika da u svoj raspored budem mogla ubaciti i više izlazaka, putovanja i sl. Za sada se to svodi na tu i tamo neki neodoljivi koncert i kazališnu predstavu i na poslovna putovanja na kojima spajam ugodno s korisnim. Sve ostalo uključuje i djecu i meni zbog toga nije žao, jer uživam u tim aktivnostima. Ali, posla se ne bih nikada odrekla. Zato razumijem sve, i muževe i žene, koji imaju poslovne ambicije i pokušavaju se etablirati u struci, što je moguće samo u određenim godinama, tko zakasni, gotov je. Tu ambiciju treba razumjeti i uvažavati je, a s druge strane, ti ambiciozni ljudi ne mogu se ponašati kao da nemaju obitelj i djecu, kao da je njihovoj obitelji dovoljna plaća i nekakav društveni ugled, kao da ne trebaju funkcionalnog tatu/muža ili mamu/ženu. Mislim da s takvim osobama treba otvoreno razgovarati, suočiti ih s problemom. Oni moraju u svom životu napraviti dovoljno mjesta za obitelj koju su stvorili.

[mamasch]

s druge strane, ti ambiciozni ljudi ne mogu se ponašati kao da nemaju obitelj i djecu, kao da je njihovoj obitelji dovoljna plaća i nekakav društveni ugled, kao da ne trebaju funkcionalnog tatu/muža ili mamu/ženu. Mislim da s takvim osobama treba otvoreno razgovarati, suočiti ih s problemom. Oni moraju u svom životu napraviti dovoljno mjesta za obitelj koju su stvorili.

Toooooooooo Zdenkić :D

[tatek]

Tatek, ali ljudi se ipak moraju mijenjati i rasti. Onaj tko se ne mijenja potone, zar ne?

Naravno, evolucija je podloga svega na svijetu, logicno je da se svi mi razvijamo u okvirima naseg "ja" ... no, ovdje govorimo o korjenitim promjenama, njih ne dozivljava tako puno ljudi.

(usput, moram sa tugom u srcu reci da sam se nagledao posljednjih godina dosta ljudi koji su zaista potonuli ... nisu imali snage za suocavanje sa problemima i potonuli su, bilo u prenesenom, bilo u skoro pa doslovnom smislu ... apatija je, rekao bih, pravo potonuce u dusevnom smislu)

Osobno spadam među one poslovno vrlo ambiciozne. Tvoja teorija u mom slučaju drži vodu utoliko što moja poslovna ambicija nije nimalo splasnula s majčinstvom, dapače, jača je nego ikad. Meni je posao u vrhu prioriteta i tako će biti dok budem živa. Ali, opet, tvoja teorija i ne drži vodu: da, ja jesam i dalje jednako ambiciozna, ali s majčinstvom sam prihvatila i druge prioritete, stvorila posve nove odnose kojih prije u mom životu nije bilo i nisam ih poznavala i preuzela sam nove odgovornosti. To sam pomirila i tako su sada na vrhu moje životne ljestvice prioriteta djeca/obitelj i posao. Što se tiče posla, prilagodila sam se obitelji na taj način da sam sa sveučilišta otišla u znanost. Nije mi bilo teško, dapače, jer je to bilo u skladu s mojim prioritetima u poslu, ali je činjenica da sam na taj način uzela u obzir svoju obitelj. Ravnoteža mog dnevnog rasporeda se održava na račun društvenog života koji mi je prije bio izrazito bogat, a sada je minimalan, sve do nekih vremena kada će djeca biti dovoljno velika da u svoj raspored budem mogla ubaciti i više izlazaka, putovanja i sl. Za sada se to svodi na tu i tamo neki neodoljivi koncert i kazališnu predstavu i na poslovna putovanja na kojima spajam ugodno s korisnim. Sve ostalo uključuje i djecu i meni zbog toga nije žao, jer uživam u tim aktivnostima. Ali, posla se ne bih nikada odrekla. Zato razumijem sve, i muževe i žene, koji imaju poslovne ambicije i pokušavaju se etablirati u struci, što je moguće samo u određenim godinama, tko zakasni, gotov je. Tu ambiciju treba razumjeti i uvažavati je, a s druge strane, ti ambiciozni ljudi ne mogu se ponašati kao da nemaju obitelj i djecu, kao da je njihovoj obitelji dovoljna plaća i nekakav društveni ugled, kao da ne trebaju funkcionalnog tatu/muža ili mamu/ženu. Mislim da s takvim osobama treba otvoreno razgovarati, suočiti ih s problemom. Oni moraju u svom životu napraviti dovoljno mjesta za obitelj koju su stvorili.

Vidis, ja ne bih rekao da je tebi posao prvi prioritet - niti sada, ali niti da je bio prije. Mozda se varam, ali ovakve zaokrete rijetko rade oni kojima je ikad bio posao i karijera na prvom mjestu (naravno, dok nisi imala djecu, posao je mogao biti na prvom mjestu ). Ako se varam, svaka ti cast!

Ja sam napravio prije nekoliko godina slicnu stvar - nakon nesto manje od 2-godisnjeg iskustva kao project manager (i prethodno 10 godina rada u tehnickom spektru poslova) sam se povukao svojevoljno na manje stresnu i losije placenu tehnicki poziciju. I oko toga nisam uopce puno razbijao glavu, znao sam i otprije da mi je obitelj vaznija od karijere, pokusao sam to dvoje spojiti, nije islo, i na prvi znak ozbiljnije preopterecnosti (i mene samog i obitelji kao cjeline) sam se povukao na "rezervni polozaj" i nikad nisam pozalio ... jednostavno, postupio sam u skladu sa svojom osobnom intuicijom. Sto bi na mom mjestu ucinio netko sa karijerom kao prvim prioritetom? Vjerojatno nastavio sa karijerom, a obitelj pogurnuo malo dublje u drugi plan.

[tatek]

ti ambiciozni ljudi ne mogu se ponašati kao da nemaju obitelj i djecu, kao da je njihovoj obitelji dovoljna plaća i nekakav društveni ugled, kao da ne trebaju funkcionalnog tatu/muža ili mamu/ženu. Mislim da s takvim osobama treba otvoreno razgovarati, suočiti ih s problemom. Oni moraju u svom životu napraviti dovoljno mjesta za obitelj koju su stvorili.

Ajd da i ja malo citiram te tri recenice.
Da, treba ih suociti, oni MORAJU participirati u obiteljskom zivotu ... ali, znate i sami kako je to kad se nesto "mora" napraviti, a ne kad se radi iz uvjerenja. Rezultat je da ih se mora x puta podsjecati da nesto naprave, a kad to i naprave, naprave ofrlje (tipa duhom odsutna setnja sa djetetom ili nesudjelovanje u igri ili pak pranje sudje sa ostavljenim najprljavijim rajnglama ). Oni sudjeluju, ali s pola svoga kapaciteta, bez osobite volje ... i tu ja ne vidim puno lijeka, osim ako zaista u dubini svoga bica me osjete potrebu da se SAMI promjene (to je ta fundamentalna promjena o kojoj sam pricao, koju dozivi mali broj ljudi).

(mala ilustracija ovog problema: evo, sad imam na stolu posao koji "moram" obaviti, a ne da mi se ... stoji na stolu vec deset dana i jedva da sam se pomaknuo od pocetne tocke ... a u medjuvremenu sam obavio deset poslova koji su mi vise srcu i umu prirasli )

[Zdenka2]

[Vidis, ja ne bih rekao da je tebi posao prvi prioritet - niti sada, ali niti da je bio prije. Mozda se varam, ali ovakve zaokrete rijetko rade oni kojima je ikad bio posao i karijera na prvom mjestu (naravno, dok nisi imala djecu, posao je mogao biti na prvom mjestu ). Ako se varam, svaka ti cast!

Varaš se, posao mi je bio i ostao jako, jako bitan! Ne mogu reći da mi je na prvom mjestu, to znači ispred obitelji, ali svakako je u ravnini s obitelji. Znanost nije posao nego poziv - javila sam se na ovaj topik upravo zato što su bili spomenuti neki tate i mame koji su u tom poslu. Ja ih duboko razumijem. S druge strane mislim da i oni moraju razumjeti svoje žene/muževe i svoju djecu. Meni se pružila izvanredna prilika za promjenom posla koja je išla u korist i mom znanstvenom radu i mojoj obitelji. Ta promjena je za mene značila napredak, a ne nazadak u karijeri, a istovremeno mi je otvorila mnogo više vremena za obitelj. Da mi se nije pružila, morala bih ostati na sveučilištu na kojem nisam više bila ni profesionalno zadovoljna, a obitelj bi mi više patila. Ali, opet, prilagodila bih i taj sveučilišni rad obitelji: otklonila bih sve administrativne obaveze koje bih mogla, izborila bih se za satnicu u druge dvije, a ne u prve tri godine studija, uzela bih pomoć u kući i objektivno bih izračunala koliko moram smanjiti svoje znanstvene projekte u vrijeme dok su mi djeca mala. Hoću reći, može se stati na loptu i kad si jako u poslu.

[tatek]

Hoću reći, može se stati na loptu i kad si jako u poslu.

Onda ti cestitam, svaka cast, napravila si to sto mnogi ne mogu ili ne zele!
(i nadam se da to cinis bez griznje savjesti odnosno zaljenja, vezano za jednu ili drugu stranu)

[Zdenka2]

Hoću reći, može se stati na loptu i kad si jako u poslu.

Onda ti cestitam, svaka cast, napravila si to sto mnogi ne mogu ili ne zele!
(i nadam se da to cinis bez griznje savjesti odnosno zaljenja, vezano za jednu ili drugu stranu)

Pa, zapravo da. Nemam grižnje savjesti. Na to sam mislila kad sam potpisala Davorov post u kojem on zagovara malo zdravog egoizma u vezi/obitelji. Naime, član te obitelji sam i ja - ako činim sve da drugi budu zadovoljni, isto tako činim sve da u toj zajednici i ja budem zadovoljna i činim to bez grižnje savjesti. Ako se moja djeca igraju u sobi, a ja pišem svoju knjigu, svi smo zadovoljni. Nakon toga ću im se priključiti, poigrati se s njima, porazgovarati, povesti ih van, bilo što. Ne vidim zašto bih se kajala što uzimam vrijeme i za ono što mene zanima. Na razini svakodnevice ima ovakvih i onakvih dana - kad sam više s obitelji ili više u poslu. Eto, sad sam upravo u višemjesečnoj fazi kad je obitelj u dalekoj prednosti pred poslom, jer smo dobili drugo dijete koje je tek prije dva tjedna krenulo u vrtić i to samo na par sati. To znači da posao mora biti na drugom mjestu. Ali, za tjedan, dva će to ponovo doći u ravnotežu.

[tatek]

Hoću reći, može se stati na loptu i kad si jako u poslu.

Onda ti cestitam, svaka cast, napravila si to sto mnogi ne mogu ili ne zele!
(i nadam se da to cinis bez griznje savjesti odnosno zaljenja, vezano za jednu ili drugu stranu)

Pa, zapravo da. Nemam grižnje savjesti. Na to sam mislila kad sam potpisala Davorov post u kojem on zagovara malo zdravog egoizma u vezi/obitelji.

Ah, bas zavidim vama koji mozete bez griznje savjesti progurati nesto za sebe naustrb opceg obiteljskog interesa ... ja to ne uspijevam.

[Zdenka2]

Ma daj, tatek! Koliko znam ti se baviš i kazalištem i esperantom i voliš samotne šetnje i vožnju na biciklu... I ti spadaš u tu skupinu zdravih egoista, samo što tvoja zadovoljstva ne leže u poslu!

[tatek]

Ma daj, tatek! Koliko znam ti se baviš i kazalištem i esperantom i voliš samotne šetnje i vožnju na biciklu... I ti spadaš u tu skupinu zdravih egoista, samo što tvoja zadovoljstva ne leže u poslu!

Jest, sve 5, samo na to trosim minimum minimuma vremena, a htio bih vise.
Samotna setnja - sto je to? To se postize samo jednom ili dvaput godisnje tako da ide naustrb posla (posljednji prioritet) ... :/
Cijele prosle godine je moja dramska grupa imala cijelih 6 proba za predstavu ... :/
A ovo ostalo obicno ide u paketu sa klincima: izleti, esperanto, fotkanje itd ... a tekstovi za predstave se pisu opet naustrb posla

Ali, ako nista drugo, ove godine sam odlucio biti "bezobzirniji" i priustiti si vise termina za sebe.

[Zdenka2]

Ali, ako nista drugo, ove godine sam odlucio biti "bezobzirniji" i priustiti si vise termina za sebe.

Join the club! 8)

[tatek]

Ali, ako nista drugo, ove godine sam odlucio biti "bezobzirniji" i priustiti si vise termina za sebe.

Join the club! 8)

With pleasure! 8)

[tulip]

Baš ste me podsjetili kako ste me napali kad sam rekla da sam promijenila posao kad sam shvatila da zaboravljam nazvati doma i čuti kako mi je dijete (a na forum nisam ni pomišljala)

[sandra23]

Ne mislim da ako tražim od mm da opegla i pospremi to znači da tražim da se mijenja,u smislu da narušavam njego pravo na vlastito ja.Gdje je moje ja ako 24h ližem po kući za nekim,idem na posao i sve je podređeno tome da brinem da sve štima,da je dijete sito,zdravo,oprano,u čistom,da se ima čime igrati i u čemu voziti, da svi imamo robu,jesti,da smo cijepili malu,obavili ortopeda,bili po špeceraj,obišli rodbinu i prijatelje,mislim još i na tuđe rođendane....?Kad smo se dogovorili da će jedan od nas podređeno živjeti da bi drugi bio komotan?Život i brige i obaveze se dijele i zato smo stupili u bračnu ZAJEDNICU.Naravno da smo to sve morali objasniti i razgovarati mnogo puta,ali sad mi puno pomogne.Mislim da je stvar najviše u kućnom odgoju i tome što se za muške sve radilo(bar kod 90%muških koje ja znam,koja poražavajuća statistika)
Tražim da prihvati svoj dio života!
Služe se djeca i stari i bolesni ljudi, sa supružnicima se dijeli.A tko je naučen na komotan život,nek se oduči,jer ako ne može obitelj nije trebao imati.
Žene ne odustajte!!

[pomikaki]

kod mene je ovako: ja sam ta koja je oduvijek neuredna ali sad dajem sve od sebe da bude što čišće i urednije i da kuća nekako funkcionira. MM je po prirodi picajzla, uredan, temeljit, sistematičan premda spor, ali otkad živi sa mnom postao je neuredan. Pa mi recite da se ljudi ne mjenjaju. Radi se o odgoju. On svaki dan doma gleda da njegova mama radi sve i ustaje od stola da svakog posluži kao da je konobarica. Premda sam to ne odobrava ako ga pitate, on bi radio točno isto kao njegov otac da ga ja ne gazim. Ovako radi skoro isto kao njegov otac...

[Audrey]

Služe se djeca i stari i bolesni ljudi, sa supružnicima se dijeli.*

To je to.

[thousands of voices]

Odoh se ja lijepo i lagano bacit' u Miljacku



nakon iščitavanje prve strane, pa druge strane, ne pređoh na treću nego u bed

Pa gdje ja nađoh ovoh svog...
Ne kuha - sem kafu 1 sedmično
Ne pere - OK opere suđe 1 u 10 dana (i ostavi šerpe)
Bojkotom sam ga naučila da mu neće otpasti ruke ako sebi opegla majicu.
Isto tako da sebi stavi jelo na sto.
I to isto suđe skloni - mrve ipak ostanu meni.
Što se tiče djece, imam osjećaj da ne zna pokazati emocije - tek sad sa malcem zna sjesti i poigrati se, uspavati ga, nahraniti, ali da ih samostalno izvede - nema šanse.
Razgovor tu nikada nije pomagao. prizna on, jeste, trebao bih to i to, ali na priči ostane...

Odoh prije nego pobjesnim...
Miljacka me čeka...

[suzyQ]

Sad kada čitam sve ovo čini mi se da moj MM i nije tako loš kako sam mislila. Da se razumijemo, ne usisava on, ne brise prašinu, ne odnosi dobrovoljno smeće, ne pere suđe- zato sam u drugoj trudnoći kad sam strogo mirovala dobila perilicu suđa, ne kuha i ne radi apsolutno ništa vezano uz kuću. Ali zato, kada ne radi,(i kada nije na kavama s prijateljima, kada se ne vozi motorom i kada nije na kompu) provodi vrijeme s Dinkom. E sada, nisam sigurna da li da budem sretna ili nesretna.
Okupa on Dinka, pomogne mi kupati Ivu, ponekad je i pričuva- kada idem u šoping za kućanstvo...voli ih najviše na svijetu i zna im to pokazati, valjda se zato ne mogu ljutiti na njega..

[Ivany]

Sad kada čitam sve ovo čini mi se da moj MM i nije tako loš kako sam mislila. Da se razumijemo, ne usisava on, ne brise prašinu, ne odnosi dobrovoljno smeće, ne pere suđe- zato sam u drugoj trudnoći kad sam strogo mirovala dobila perilicu suđa, ne kuha i ne radi apsolutno ništa vezano uz kuću. Ali zato, kada ne radi,(i kada nije na kavama s prijateljima, kada se ne vozi motorom i kada nije na kompu) provodi vrijeme s Dinkom. E sada, nisam sigurna da li da budem sretna ili nesretna.
Okupa on Dinka, pomogne mi kupati Ivu, ponekad je i pričuva- kada idem u šoping za kućanstvo...voli ih najviše na svijetu i zna im to pokazati, valjda se zato ne mogu ljutiti na njega..

Mi nemamo motor ali sve ostalo je isto!!

[vlac]

MM kupa našu Doru - to je njihovo. Igra se s njom i oboje to jako vole. Grije joj mlijeko, kuha čaj... Stavlja ju na kahlicu, čisti guzu. Vodi je u šetnju. Izmjenjujemo se kod uspavljivanja. Nahrani ju ako mene nema. Odličan je tata.
Mama mi je nedavno rekla da se na našoj Dori kako se puno bavimo njome.
U kućanskim poslovima sudjeluje često. Ne voli prati suđe. Opere ga jedino kad sam bolesna ili premorena. Često obriše prašinu u dnevnoj sobi i prestire veš.
Al spremanje veša, pranje podova, kupaone, kupovina namirnica i plaćanje računa skroz je moje područje. Ali zato on mijenja žarulje, popravi pipu... i sve takve stvari.

[Audrey]

Po meni nije bitno tko što radi, hoću li ja peglati i kuhati a on popravljati pipe ili s djecom ići van, poanta je u tome da nije u redu da se ja ubijem od posla i ne sjednem pošteno ni kad jedem, a on ne zna jel bi prije na komp, pred televizor, s dečkima na pivce, svaki petak na nogomet... (Ovo nije autobiografski, iznosim primjere iz svoje okoline, samo sam ih stavila u prvo lice radi efekta).
Ako se u kući ima što raditi (tu uključujem i bavljenje djecom), onda OBOJE radimo. A dokle god on ima dvije zdrave ruke i dvije zdrave noge, ja ga dvorit neću, osim ako to tog trenutka baš želim, ali ni u kom slučaju zato jer je to 'moj posao'.

[Savitri]

Moj mužić pegla, ponekad kuha/peče kolače, pere svaki dan hrpetine suđa, pričuva bebolinu, igra se s njom, kupa ju sa mnom, ide u kupovinu...traži jadan po dućanima sve kaj mu napišem do zadnje sitnice
Zna i pospremit po kući i tak..... divan je ...najbolji...