Brunda, neka ti to ne bude frustracija: stalno govorimo kako su nam doktori indolentni, i ovakvi i onakvi... pa dopustimo im onda da se jednom zaista i pobrinu za našu djecu.
Znam, nama kojima su djeca na kraju "ispala" u redu, to je tlaka, i gunđamo, i ide nam na živce, i imamo upitnike iznad glave... ali da se pojavi bilo kakva nedoumica, vjeruj mi da bi itekako znala cijeniti nečiju zainteresiranost.
Istina je, ponekad šalju socijalnu službu zbog zanemarivanja djeteta, ali meni ni to nije strašno - pa tko sam ja da mogu procijeniti da djetetu više ne treba nadzor?! Zato postoje stručnjaci i ja im od srca prepuštam brigu na tom području.
Kao što mi je drago kada se nitko ne miješa u moju struku.