Apricot, nije meni frustrirajuče što idemo tamo. Uostalom, baš se lijepo ispričam sa fizijatricom, a i psihologica je bila super.
Malo mi nahvale dijete pa sam ponosna mama i nosom param oblake na putu do doma.
Meni to samo nije jasno, i ustvari sam frustrirana prije pregleda zbog naručivanja i čekanja pa 2 mjeseca da dođemo na red, a i iz straha prije svakog pregleda da mu nešto loše ne nađu. A znam da je sve u redu.
Još se izbediram kad dođem tamo i vidim svu onu dječicu, pa slijedećih par dana samo o tome razmišljam.
Nije mi jasno zašto mu je dana dijagnoza "rizično dijete" koja po mojim saznanjima (sestra mi je defektolog) ne postoji kao stručna dijagnoza, nego je samo njihovo osiguranje, i zašto moraju tako dugo pratiti dijete koje čak ni na prvom pregledu nije nešto zaostajalo. Ustvari, bilo je samo granično s tim podizanjem glavice za trupom i Morovog refleksa koji je bio još samo u tragovima (tako je napisala). Nisu nas čak ni neurofizijatru poslali, što sam čula da isto uvijek šalju na početku.
Ako njega tako kontroliraju do škole, do kada onda kontroliraju djecu s kojom je isto sve u redu, ali su u početku imali veće probleme nego Sven?