U Inovi najmlađi imaju treninge s dva strpljiva trenera.
Počnu s trčanjem u krug, pa im povremeno trener kaže da sjednu, čučnu, legnu, stanu... Kasnije hodaju u vlakiću, pa hodaju po crti na prstima, pa na petama. Skakuću kao zečići. Onda sjednu u krug pa razgibavaju glavu, ruke, pa lagano se savijaju na noge naprijed-nazad. Nekad prelaze preko poligona (prehodaju malu gredu, jašu preko neke okrugle spužve, skaču iz koluta u kolut - oni hulahop koluti leže na podu, pa preskaču neka male spužvaste kocke, rade kolutove i sl.). Nekad se malo ljuljaju na ručama (karike) i drže na prečki. Nekad skaču na trambolinu i provlače se kroz "bazen" s kockastim spužvama.
Uglanom, dobro se razgibaju a usput i nauče neke nove vježbice. Mislim da im nije naporno, pogotovo ako su navikli slušati nekoga drugog osim roditelja.
Roditelji smiju biti uz dijete i gledati prvi trening (možda još koji), ali čim se dijete malo opusti treneri ne preporučuju prisutnost roditelja da ne bi ometatli trening. Imaš u predvorju dvorane malu prostoriju gdje je TV, pa roditelji mogu biti tamo. U principu si blizu djeteta, oni znaju da si ti tamo, ali te za vrijeme treninga ne vide. A ako moraju na wc, samo dotrče do tebe i to je ok - ti ih možeš odvesti.
Naš sin je zadovoljan, jedva čeka da ide. A i kod kuće se malo pravi važan, pogotovo pred bakom i djedom - pokazuje im kako oni vježbaju tamo. Nadam se da će i dalje imati volju za odlascima na treninge.