Kasno čitam ovaj topic pa tisamo mogu reći da smo svi uz tebe i da izdržiš, cure su sve već lijepo objasnile, vas troje ste najvažniji a ostali ako se uklope dobro a ako ne, koga briga 8)
Uživajte u vašoj srećici
 |
|||
|
|
|||
Kasno čitam ovaj topic pa tisamo mogu reći da smo svi uz tebe i da izdržiš, cure su sve već lijepo objasnile, vas troje ste najvažniji a ostali ako se uklope dobro a ako ne, koga briga 8)
Uživajte u vašoj srećici
ovako sam i jaIrena23 prvotno napisa
ovdje ima stvarno dobrih savjeta, morat cu si zapamtiti ili zapisati.
nadam se da si ih poslusala.
i NEMAJ obzira za druge!!!
samo ti i beba ste na prvom mjestu.
zaboravi obzire prema tetkama, stricevima i slicno. treba im pokazat zube sto prije to bolje. to je u interesu vase male obitelji.
lijepo lezi, odmaraj i jedi. i mozak na pasu.
joj kad se samo sjetim!
sva sreća da sam i inače crna ovca pa mi i nije bio toliki problem!
ja sam se jednostavno znala pobrati s malom u sobu i više ne izaći!
ako nekome nije neugodno doći u 8 navečer vidjeti tak nekoliko tjedana staru bebu, zašto bi meni trebalo biti ako odem sa svojim djetetom na spavanje!
ona je beba a ja se još nisam bila oporavila!
i savršeno me nije ništa drugo interesiralo!
i sad, nema te posjete koja bi me natjerala da ne poštujem njenu večernju rutinu!
pa što god neki mislili o tome!
Ej, Bjuma, kako si? ( nije me bilo neko vrijeme)Jesu li se stvari barem donekle posložile?
ej drage moje,
puuuno bolje.
imam krize još uvijek, iako povremen i kratkotrajne. ali, već su se stvari dovele u red, pa je to, uglavnom, zbog umora i pojedinih nesigurnosti koje su više produkt razmišljanja unaprijed.
uživam sa bambinom, izlazimo u šetnju. e, sad imam problema sa AS.
i- hvala što brinete...
Ja sam plakala neprestano kad su mi malenog odveli na neonaltalogiju radi žutice. Osjećala sam takvu nesigurnost i imala razne filmove u glavi posebice kad bi mu nosila mlijeko i vidjela ga tamo u inkubatoru. Stalno sam bila natečena i uplakana. I sada (3tj nakon) plačem radi svakakvih gluposti, durim se na muža i tak....sve je to normalno....pa zamisli samo te sve promjene tijekom trudnoće, pa strahove, pa iščekivanja, pa porod...moraju se negdje izventilirati sve te nakupljene emocije
potpisujem
...i 3 tjedna nakon poroda još sam uvijek obilno krvarila, završila na hitnu - ispalo da se maternica nije do kraja očistila pa mi je gin propisala terapiju lijekovima da pokušamo izbjeći kiretažu
U to vrijeme bila sam jako slaba (izgubila sam dosta krvi tih 2-3 tjedna a i inače sam slabašna) i nisam se mogla brinuti za bebača kako treba pa smo otišli kod MD-ovih kao da nam oni pomognu dok ja ne budem bolje (dogovor je bio da ostanemo tjedan dana - koliko traje terapija - pa ako nakon terapije ne bude trebala kiretaža da se vratimo kući)
Prva dva dana, dok ja nisam malo "došla k sebi", sveki je sve radila (ja sam ga "samo" dojila) oko maloga i meni je to užasno smetalo - čim sam mogla stajat na nogama počela sam ponovno preuzimat brigu oko maloga jer nisam mogla podnijet da netko drugi radi sve oko moga djeteta...a MD-u to uopće nije smetalo, dapače - on je jedva dočekao da ne mora ništa. Užasno me razljutilo to jer navodno obožava maloga.
I tako je prošlo tjedan dana, uzv je pokazao da se maternica očistila pomoću lijekova i da ne moram na kiretažu, ali MD sad nije htio da se vratimo nego da ostanemo kod njegovih "samo još malo" dok on ne riješi faks
Nisam mogla više, posvadili smo se gadno i na kraju sam skupila maloga i otišla kući sama s njim...jedino mi je bilo žao zbog svekija, koji su u cijeloj toj priči bili sasvim fer i korektni, jer sam ispala grozna prema njima budući da oni igrom slučaja tad nisu bili doma pa im ništa nije bilo jasno ali eto..
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom