Radila privatno u Pol. Drinković (snimala kukove). Trajalo je to nekih možda 20 min, skučeno je - ali skučeno je i u solariju, ako je ko išao. Meni je najbolje bilo što taj MR ima rupe s obje strane (ne znam kako su drugi) - znači izgleda kao tjestenina kanelone tj. kao neka cijev i tamo di ti je glava je vrlo blizu staklo i prostorijica di sjedi tehničar i možeš s njim komunicirati u slučaju neke panike. Naravno, svako čudno šuškanje i njegova izjava - moram odnijeti profesoru - izazvalo je misli kao kod Woodyja Allena u onim mašinama (šta je to, šta su našli itd.) jer mi se činilo da mi je stroj prošao preko cijelog tijela, uključivo glavu. Ali, i to je normalno, vjerujem. Nisam hiperventilirala, nisam ništa za smirenje pila itd. Preživi se, definitvno. Djeci koja idu na Rebro daju blagu sedaciju i oni svi odreda zaspu u MR-u, možda se može moliti ako je baš neka panika.