Ništa preko vikenda!

A raspored je fakat super, primjerice:
HJ imaju zadnji put u tjednu u četvrtak, tako da u četvrtak popodne (ili petak prijepodne) napravimo zadaću za slijedeći tjedan, a MAT imaju u petak, ali onda nemaju u ponedjeljak, pa ako nismo preko vikenda, stignemo to još u ponedjeljak ili utorak prijepodne (ovisno o smjeni).
Pjesmica je bila za naučiti, ali Rei treba za pjesmice oko 10min i to je naučila u četvrtak. U nedjelju navečer smo ponovili i znala ju je kao iz topa
Imamo do sada samo petice i naravno da je mama jako ponosna

Općenito, nema puno zadaće. A naučiti napamet je zapravo vježba čitanja.
Oni trebaju puuuuuuuno puta pročitati, a za to vrijeme nauče napamet.
Pogrešno je ako ti djetetu pomažeš na način da mu čitaš, nego je fora baš u tome, da on sam puno puta pročita i da to nauči napamet.

Pogledajte ovaj tekst:

Nsiam vrevjoao da zpavrao mgou rzmjaueti ono što čtaim. Zaavljhuujći nobniečoj mćoi ljdksuog mgzoa, pemra irtažsiavnjima zansntevknia sa Cmbargeida, njie vžano kjoim su roedsljdoem npiasnaa slvoa u rčijei, jdieno je btino da se pvro i zdanje sovlo nlaaze na sovm msjteu.

Otasla solva mgou btii u ptponuom nerdeu i bez ozibra na ovu oloknost, tkest mžeote čtiati bez pobrelma. Ovo je zobg tgoa što ljduksi mzoak ne čtia savko slvoo pnaooosb, već rčijei prmraota kao clejniu. Oavj preomećaj je šljiavo nzavan tipoglikemija.

Začuđujuce, zar ne? A uevijk ste msilili da je pavrpois vžaan.
Mi čitači zapravo čitamo na pamet, ne čitamo svako slovo pojedinačno, naši maleni tek trebaju doći do te faze. A to će uspjeti samo uz puno čitanja i učenja napamet.