Obično ti oni već budu budni kad ih donesu iz sale. Tin se nije htio voziti na krevetu-kolicima, pa ga je sestra i odnijela i donijela. Malo je plakao kad ga je odnosila, ali je, rekli su mi, pričao sa svima njima u sali dok ga nisu uspavali. Još u sobi, cca pola sata prije nego ih odvezu u salu, dobiju sirup za smirenje pa im je sve ravno. Tin je do tada stalno ponavljao "Idemo kući. Idemo kući.", a kad je sirup počeo djelovati samo se objesio na mene i počeo pjevati onako usporeno, drogirano, i više mu se nikuda nije išlo.
Kad ga je sestra donijela nije plakao, jer je još bio mamuran, ali je uključio sirenu istog trenutka kad je meni predan u ruke.
Nemoj se brinuti oko tog vremena neposredno prije i poslije anestezije, jer su sedirani pa nisu previše uznemireni što mama nije na vidiku, ali se svakako probaj izboriti da budeš s njim sve ostalo vrijeme.
Nije mi jasno zašto sada prave problem, taj dan kad smo mi bili je bilo 5 operacija i sve su mame bile s djecom. A znam da su i s operiranima dan prije bile mame, jer su nas vratili taj dan doma (taman smo ga krenula presvući u pidžamu) i naručili ipak za sutradan. I to nije bilo nikakvih problema, sestre su same išle od jedne do druge mame i pitale hoće li biti s djetetom, da znaju napraviti raspored po sobama.

I da, mi definitivno vidimo poboljšanje nakon vađenja trećeg krajnika. Upravo je završila druga po redu šmrkljavost koja se zaustavila samo na tome (dakle, s normalnim općim stanjem, bez temperature, bez lijekova). Prije vađenja se nikada nije dogodilo da šmrkljavost ne prijeđe u upalu uha!