O da, preispitujem se i ja... Svaki dan moje srce i razum vode unutarnje dijaloge... i svaki put srce pobijedi jer je ta ceznja za još jednim djetetom tako jaka da ju nikako ne mogu zatomiti...
netko je na ovom forumu jednom napisao - imam osjecaj da jos nisam rodila svu svoju djecu, i ta me je recenica bas pogodila i stalno me prati i najbolje opisuje moje unutarnje stanje...
moja djeca su mala- trogodisnjak i jednogodisnjak... prvo sam imala tri spontana, pa sam dobila svoju prvu srecicu, pa opet spontani, pa sam dobila svoju drugu srecicu, pa opet spontani... zadnje cetiri sam bila na heparinu zbog mogucnosti trombofilije... uz to imam i autoimunu bolest koja se u sestoj trudnoci cudesno povukla i sada miruje..
sve to plus godine cini moje trudnoce visokorizicnima...
kako su oni jos jako mali i fizicki su ovisni o meni, pa mi je tim teze, no moje godine mi nedaju cekati..

ja zaista osjecam ogromnu srecu sto ih imam i smatram ih velikim darom.. tepam im my precious.. no istovremeno se opet javi ta ceznja i neobjasnjivi nemir.. bas to kao da jos jedna beba ceka da mi dodje..
bojim se da ako odustanem da si to nikada necu oprostiti..