Miljica, tako točno i ja osjećam! Prije me nije uopće smetalo kada bi vidjela djecu u pelenama, ali sada kad znam da može i drugačije, stvarno se nekako osjećam da je to jednostavno krivo. Nešto u meni se uznemiri, kao da se zbunim, nešto tipa: što ne valja s ovom slikom?
Sličan osjećaj sam imala i danas-baš me zanima da li i vi tako. Naime, pričam na mob s dragom frendicom i odjednom ona kaže kako joj se klinac probudio, a ja automatski uključim pauzu u razgovoru jer zapravo očekujem da će ga staviti na pišanje (deset mjeseci je klinac star). No, ona koristi pelene pa pozdravlja malca i nastavlja naš razgovor. A ja cijelo vrijeme nekako zbunjena, skoro pa sam ju podsjetila da ga treba popiškitiOčito je kako mi je ovo popišavanje postalo normalno i uvuklo se pod kožu
A vezano za naše noći, ova noć je bila apsolutno identična kao prošla, spavao je kao top od cca 22 do pol 3, a onda počeo stenjati i režati - ja se probudim, a on mokaaaaar. Nevjerojatno!
Po danu ne spava dugo (ja se šalim da je baždaren na pol sata, nakon isteka tog vremena se uredno probudi..), ali se zna lagano razbuditi i početi stenjati - pa piškimo na tutu, i onda ga uspavam dalje (ili na lopti ili cica, ovisi kako sam raspoložena)
Jedva čekam da sredimo i noć, ovo nema smisla :/