 |
|||
|
|
|||
Joj draga, tako mi je žao!
I ja sam izgubila mamu prošle godine u 4. mj. Drži se!
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
tata je nažalost izgubio ovu bitku...
Moja iskrena sućut.
draga donna,tako mi je zao
moja iskrena sucut
Donna,jako mi je žao.
Moja iskrena sućut.
Donna, žao mi je
.
Trebati će ti puno snage, drži se!
Žao mi je, donna...
jako mi je žao
moja iskrena sućut
pratila sam topić od početka ali nisam znala što da ti napišem
Žao mi je, donna.
Iskrena sućut tebi i tvojoj obitelji.
Donna moja iskrena sucut.
Donna, jako mi je žao...
Primi moju najiskreniju sućut!
iskrena sućut donna
Donna, jako mi je žao.
Iskrena sućut...
Donna, zao mi je
Iskrena sucut
Moje iskreno saucesce...
moja sućut donna...
hvala svima
puno mi to znači jer znate sve od početka kako je bilo
ovaj forum mi je pomogao da se bolje osjećam kada se "napričam " sa svima vama i date mi savjete i riječi podrške
nažalost tata nije izdržao.....
...tek sada su mi mama i brat rekli kako je doktor odmah u 1 mj rekao da tati ostaje nažalost samo 6 mj života
danas je bio pogreb,dobro sam se držala (baš kako bi i on)...slomilo me par stvari...prva-kada sam ugledala sve njegove prijatelje uuuuuuuuuuu
ovo pišem sve(nadam se da vam ne smeta) opet da mi bude lakše jer zaista mi je na tren lakše kada ovako "razgovaramo"....
bilo je puno ljudi,vojska je stajala stalno uz njega,ja sam cijelo vrijeme držala ruku na njemu....tamburice su svirale laganao"otišo je otac moj polako..."baš kako bi i on to volio( a ne trube)...vojska je pucala a najteže je bilo kada su predali zastavu mami uuuuuuuuuu
sada neznam kako?? svaki tren me nešto sjeti na njega,puno toga imamo zajedničkog,ma što god pogledam udarim u plač bio to njegov mobitelj,upaljač ili papuče....uf....teško mi je
Donnna, znam kako ti je
Teško je, ali život ide dalje, a i tvoj tata bi volio da si sretna i vesela jer on se sad riješio boli. Znam da ništa ne može ispuniti tu neku prazninu u srcu, i teško je, ali s vremenom će postati lakše i naučiti ćeš se živjeti i nositi sa time. Priznajem, nama je prošlo 15 mjeseci otkad je mama umrla i još uvijek se rasplačem kad odem na groblje, ali se poslije i bolje osjećam. Čudan osjećaj. Najgori je ovaj period od 6 prvih mjeseci.
I mene je rasplakao pogled na mamine parfeme, naušnice, njene osobne stvari, a da ne pričam da sam morala razvrstavati njenu robu tjedan dana poslije pogreba
Uvijek smo tu za tebe i uvijek me možeš pp-ati! Evo ti jedan veliki
Knedla mi je u grlu kad citam tvoje recenice
Saljem ti bezbroj ~~~~~~~~~ da nadjes snage u sebi.
Iskrena sućut
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~
donna iskrena sućut tebi i tvojoj obitelji...
Iskrena sućut.......
hvala ljudi....
Donna, kako si?
Prošlo je tjedan dana...
donna
nisam mogla prvo čitati, jer se moj tata borio s karcinomom pluća (koji je tkđ metastazirao, na kosti i na mozak)
Kasnije, kad sam prihvatila i kad mi se sleglo, čitala sam, prepoznavala, suosjećala, ali nisam imala snage ni taknuti tipkovnicu.
Što sam ti mogla reći...
Grozno je to.
Mi smo zadnji put bili zajedno večer prije, također nije više mogao stati na noge, moja sestra i MM su ga odnijeli zadnji put do kreveta (bio je 3 dana doma, nakon 10 dana zračenja + 1 kemo) - kasnije te večeri, morali smo zvati hitnu, nije mogao jesti, piti, na wc... a mama bi trebala ostati s njim sama .. ja trudna, moj stariji sin je tada imao skoro 2 godine. Nekoliko dana kasnije rekao je drugoj baki i MMu: mama pače, baka pače, teta Tanja pače..
Jako mi je teško misliti o svemu tome, ali taj drugi dan kad je zaspao (pao u komu) bilo mi je lakše. Ali, kad mi je seka navečer javila .. neću ni opisivati. Pogreb je bio na Valentinovo. Silno puno ljudi je došlo i iako mi je bilo jako teško, nekako mi je srce na mjestu jer smo uspjeli sve napraviti kako bi on volio da bude.
Nisam se još navikla da ga nema.
Došlo je ljeto i odlazimo na more, u kuću koju nam je on napravio, pa me nekako stisne oko srca. Gledam slike i filmiće od prošlog ljeta i jeseni, još nije bio tako jako slab i kao da je tu.
Treba čuvati sjećanja...
piplica-hvala na pitanju...a kak sam? nikako....ali dobro se držim...idem svaki dan k njemu pa pričam o svemu što bi i doma pričala...i tak..počela sam raditi opet pa je lakše..ali svake sekunde se sjetim nešto što bi on rekao u toj situaciji pa mi teško i stalno pitanje ZAŠTO??
Tiwi- iskrena sućut
nemogu vjerovati da su nam tate isto imali....jao pa to je prestrašno
smijem li pitati..koliko je prošlo od saznanja bolesti do...?
kod nas samo 6 mjeseci...a baš jučer čujem da je jedna žena živjela čak godinu dana s rakom pluća... :?
njemu je bilo ok sve do zadnje kemo koja ga je slomila....
malo se oporavio i rekao mi "neću više ići,tek malo dođem k sebi a ono opet sve ispočetka"..
za kosti nismo znali do samoga kraja....
kada se žalio doma da ga bole krsta smo smo skupa s njim mislili da je to od sjedenja i ležanja jer nije imao snage za šetnju
moja kći stalno pita za didu...ja onda
navečer se moli i kaže " dragi Bože...čuvaj mamu,tatu i didu na nebu"
Donna,
danas je mjesec dana...
Draga donna, jako jako mi je žao!
Moja iskrena sućut.
Teško je reći da vrijeme liječi rane, ali nikad se ne zaboravlja!
Praznina zauvijek ostaje.
rosa...kako tata?
Draga Donna,
nisam vidjela ovu temu do sada. čitam je od početka i nemogu vjerovati. Otprilike isti užas je prošao moj svekar i mi gledajući ga. Izdržao je čak pune 2 godine sa tom nesretnom bolešću, rakom pluća koji se nije mogao operirati. Zauvijek nas je napustio 21.7., malo poslije tvog tate.
Još uvijek nemogu vjerovati da ga nema.
Posebno čuvaj svoju mamu, ona te treba više nego ikad. Znam da ti je jako teško, izgubila si tatu ali tvoja mama je izgubila svoju ljubav.
Budite jaki, plačite i sjećajte se dobrih trenutaka sa njim. Evo krenule mi suze, opet....
bfamily žao mi je
baš sam čitala da s rakom pluća je postotak vrlo mali da preživi poslije 6 mjeseci
nažalost kod nas je baš tako bilo-točno 6 mjeseci
meni je sve gore i gore.kako vrijeme ide gore mi je..
nekako još nisam svjesna da ga nema pa mu poželim poslati sms kada mi se nešto dogodi a ono na tren zastanem i jaka bol u prsima i knedla neka pa shvatim da ga nema....
jako mi nedostaje
donna, jako mi je žao.
drage moje, iskrena sućut i budite jake.
oni su u vašim srcima zauvijek.
donna,sad sam vidjela da si me pitala za tatu.Hvala na pitanju,recimo da je stabilno.Za koji dan treba na drugu injekciju (kombinacija hormona i citostatika).Ima jako puno nuspojava,tako da mu je kvaliteta života dosta narušena.
Grozni su ti tumori.. Jako sam žalosna jer je prije par tjedana i mami moje najbolje prijateljice dijagnosticiran rak pluća.Prognoze su loše, ali se ne daju.Našli su brdo materijala o nekim antioksidansima (bijela imela,selen itd) na njemačkom pa im to ovih dana prevodim i razmišljam da predložim i mom tati da proba. Nema što izgubiti. Navodno su izvrsni rezultati.Žao mi je što je za tvog tatu bilo prekasno. Je li on uzimao kakvu dodatnu terapiju osim klasične?
drago mi je da mu je koliko toliko dobro.koliko može biti
je uzimao je tko zna već što..neznam ja sva ta imena.vrlo skupi lijekovi.ali uzalud je..to su i govorili i ja sada vjerujem da je sve to uzalud.nažalost
neznam nikoga tko je duže vrijeme živio s rakom pluća
danas je 3 mj kako tate nema....
ja sam dosta loše,u nekoj depri...valjda lagano shvaćam neke stvari ...
...a tako bi mu svašta sada rekla...
draga donna suosjecam s tobom ja sam svog tatu izgubila prosle godine sad 02.11 ce biti godina dana....znam kako ti je i sta ti sve prolazi kriz glavu...ja skoro svaku vecer sanjam svog tatu....i vjerujem da se spasijo od svega od boli od patnje..draga drzi se i misli na svoju obitelj i na svoju mamu.....mene sad najvise od svega usrecuje moja petomjesecna cerkica koja ni svog dedu nije upoznala a toliko ju je cekao da ju moze pridrzati na pet minuta..... kad sam mu rekla da sam trudna.....drzi se draga svi smo uz tebe...ja znam otici na groblje sjednem pokraj njega i pricam mu dogodovstine iz dana u dan i puno pomaze....
donna,mala lanna
mome ce 3.11. biti godina dana
hvala
da tako i ja..najviše volim sama otići na groblje..pa sjednem i pričam mu svašta što bi mu i inače rekla..jaaako me boli što ga nema neznam kako dalje
bas sam danas bila na groblju s malom ali sam se suzdrazavala da nepustim suzu pokraj nje....ali zato svako malo pustim suzu kad sam sama a njom kad ju gledam jer znam sta sve propusta ali bar znam da ju pazi odgore....
mala lanna ja se nemogu suzdržavati pred malom a znam trebala bi jer ona misli da je ona nešto kriva ako ja plačem pa mi bude još gore tada
što se groblja tiče volim otići sama...tada mu pričam sve što bi i inače...
sad će i dan Svih svetih a meni grč u želucu jer neznam kako ću...sjetim se jedne situacije evo podjelit ću je s vama....na prošli dan Svih Svetih bili smo na groblju kod dide ja,MM,mama i tata i tata je onako u njegovom stilu zezantskom rekao (naravno ni ne sluteći na bolest) "ma sve si razmišljam...jel mi se uopće isplati ići kući....."
[bdraga donna moj tata je na dan kad mu je mama umrlabio je na sahrani lezao je na bolnickom krevetu jaukao od bolova i meni onako tiho rekao bar cu se zadnji put pozdraviti sa svojom mamaom i dragim prijateljima jer tek tada mogu otici....nije ni proslo 20 dana nakon cega je on otisao za svojom mamam i nas napustio zauvijek...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom