hvala svima
puno mi to znači jer znate sve od početka kako je bilo
ovaj forum mi je pomogao da se bolje osjećam kada se "napričam " sa svima vama i date mi savjete i riječi podrške
nažalost tata nije izdržao..... ja sam bila s njim još to prijapodne i već tada je pao u komu ali je disao.ja sam ga mrdala ali ništa pričala sam mu pa se nadam da me čuo tako bar ljudi kažu da ljudi u komi čuju :/ ..navečer je mama kao da je predosjećala pošla u bolnicu i taj tren sestre je ugledale i trk na nju zaustavile ju i u tom trenu je on prestao disati..baš kao da je nju čekao tužno,tužno-pretužno!


...tek sada su mi mama i brat rekli kako je doktor odmah u 1 mj rekao da tati ostaje nažalost samo 6 mj života ali su me htjeli sačuvati od tih muka...i ljuta sam,bijesna ali i zahvalna radi toga.mješani su mi osjećaji.
danas je bio pogreb,dobro sam se držala (baš kako bi i on)...slomilo me par stvari...prva-kada sam ugledala sve njegove prijatelje uuuuuuuuuuu ,druga-njegov prijatelj je održao govor i tako lijpo pričao da mi puklo i zadnje...kad je sve bilo gotovo jedva su me odvukli brat i mama od tamo jer sam se slomila i nisam ga htjela ostaviti tamo
ovo pišem sve(nadam se da vam ne smeta) opet da mi bude lakše jer zaista mi je na tren lakše kada ovako "razgovaramo"....
bilo je puno ljudi,vojska je stajala stalno uz njega,ja sam cijelo vrijeme držala ruku na njemu....tamburice su svirale laganao"otišo je otac moj polako..."baš kako bi i on to volio( a ne trube)...vojska je pucala a najteže je bilo kada su predali zastavu mami uuuuuuuuuu
sada neznam kako?? svaki tren me nešto sjeti na njega,puno toga imamo zajedničkog,ma što god pogledam udarim u plač bio to njegov mobitelj,upaljač ili papuče....uf....teško mi je