Donnna, znam kako ti je rasplakao me tvoj post .
Teško je, ali život ide dalje, a i tvoj tata bi volio da si sretna i vesela jer on se sad riješio boli. Znam da ništa ne može ispuniti tu neku prazninu u srcu, i teško je, ali s vremenom će postati lakše i naučiti ćeš se živjeti i nositi sa time. Priznajem, nama je prošlo 15 mjeseci otkad je mama umrla i još uvijek se rasplačem kad odem na groblje, ali se poslije i bolje osjećam. Čudan osjećaj. Najgori je ovaj period od 6 prvih mjeseci.
I mene je rasplakao pogled na mamine parfeme, naušnice, njene osobne stvari, a da ne pričam da sam morala razvrstavati njenu robu tjedan dana poslije pogreba . Sada je već drukčije, kada vidim nešto njeno (osobno) u kući, uzmem to u ruke i izazove mi ne suze već smiješak .
Uvijek smo tu za tebe i uvijek me možeš pp-ati! Evo ti jedan veliki .