piplica-hvala na pitanju...a kak sam? nikako....ali dobro se držim...idem svaki dan k njemu pa pričam o svemu što bi i doma pričala...i tak..počela sam raditi opet pa je lakše..ali svake sekunde se sjetim nešto što bi on rekao u toj situaciji pa mi teško i stalno pitanje ZAŠTO??

Tiwi- iskrena sućut
nemogu vjerovati da su nam tate isto imali....jao pa to je prestrašno
smijem li pitati..koliko je prošlo od saznanja bolesti do...?
kod nas samo 6 mjeseci...a baš jučer čujem da je jedna žena živjela čak godinu dana s rakom pluća... :?
njemu je bilo ok sve do zadnje kemo koja ga je slomila....
malo se oporavio i rekao mi "neću više ići,tek malo dođem k sebi a ono opet sve ispočetka"..
za kosti nismo znali do samoga kraja....
kada se žalio doma da ga bole krsta smo smo skupa s njim mislili da je to od sjedenja i ležanja jer nije imao snage za šetnju no to je bilo to-proširilo se na kosti da bi zadnja 3-4 dana mislim bio oduzet pa je dr rekla da je to od toga da se proširilo na kosti.nedavno je bio snimati kosti i nalaz je bio ok :shock:
moja kći stalno pita za didu...ja onda
navečer se moli i kaže " dragi Bože...čuvaj mamu,tatu i didu na nebu"