 |
|||
Drage cure, ne znam da li ste vidjele topic pornografija i desetogodišnjaci - tamo se vodi neka dosta labava diskusija - a mene zanima kako se vi nosite s tim ili mislite nositis tim, s obzirom da vjerska uvjerenja obično isključuju takva ponašanja kod kuće. Kako se nosite s okružjem koje takva iskusta smatra neizbježnim, pa je samo na djeci da se nose s tim uz pomoć roditelja kako znaju i umiju. Baš me zanima vaše mišljenje
Da se odmah ogradim nisu svi postovi na tom topicu mlaki, samo neki prevladavajući ton, naravno da ima različitih mišljenja - mislim da su vjernici malo određeniji po tom pitanju pa me zanima
Vidjela sam taj topik i pratim ga. Moj sin se polako približava toj dobi, pa me to zanima. Nisam se uplitala u tu diskusiju, jer mi je teško prosuđivati nečiju tuđu situaciju o kojoj imam premalo podataka.
Kad razmišljam o mom sinu, vidim da on pokazuje po mom mišljenju prirodni i normalni interes prema svom tijelu, kakav je sukladan njegovoj dobi (još par mjeseci i imat će 8 godina). Ima već dvije godine (imao je 6) otkad sam mu objasnila osnovne stvari o seksu između muškarca i žene. Zaista, što god želi pitati, može i pita i dobiva odgovor. Mislim da to kao prvo smanjuje potrebu za istraživanjem tih stvari na neprimjerenim mjestima. Drugo, mislim da je u nekoj dobi dijete pametno upozoriti unaprijed što će mu se nuditi i kako na to reagirati. Naravno, pitanje je tajminga - kako pogoditi da to ne bude prerano ni prekasno. Svom sinu još nisam spominjala ništa u vezi pornografije i zloupotrebe seksa, jer je on još previše mali i bezazlen za to, ali nadam se da ću uhvatiti taj pravi trenutak. Npr. o drogi sam mu već govorila, kao i o odraslim ljudima koji bi mu mogli učiniti nažao.
Kada bi se mom sinu dogodio takav slučaj kao onom dječaku, ne bih se uspaničila. To bih protumačila kao nešto prolazno što proizlazi iz njegove nezrelosti. Ako već ne bih to mogla spriječiti preventivnim mjerama, razgovarala bih s njim naknadno i objasnila mu o čemu se tu radi. Važnije bi mi bilo kakav će on stav imati o tome nego odatle to dolazi, jer, nažalost, po tom pitanju malo možemo učiniti. Ipak, pokušala bih istražiti odakle je to došlo i poduzela i u tom smjeru što se može.
Znam da moj sin ima dobru odgojnu podlogu. U svim svojim odgovorima na njegova pitanja o seksu, uvijek naglašavam da se tu radi o dvije osobe, a potencijalno i o trećoj osobi i da se o tome uvijek mora voditi računa. Rekla sam mu da jednom kada bude velik i kada to dođe na red u njegovom životu (on za sada seks povezuje isključivo uz brak, iako ja to nisam tako postavila) da mora uvijek poštovati sebe, ženu s kojom će biti i dijete koje iz toga mora nastati. Njemu je to prirodno. Osim toga, budući da je posvojeno dijete ima već unaprijed vrlo jak osjećaj odgovornosti prema djetetu koje se može začeti. Osim razgovora sa mnom i tatom i primjera kojeg mi svojim životom pružamo, mislim da ima i drugih pomoći: vjeronauk u školi kojeg on jako voli, odabir škole, primjer drugih ljudi u njegovoj okolini.
Sve isto načelno vrijedi i za moju kćer, s time što je ona još malena i toliko naivna i bezazlena da s njom neke razgovore još nisam ni vodila. Osim toga, pokazuje bitno manje interesa za seksualnost nego sin.
ovo je vrlo zanimljivo Zdenka. ja sam sa svojim starijim kcerima (sin je jos premali) isto vodila razgovor o svemu tom, samo... moja kcer se recimo vec u ovom dijelu odgovornosti pozvala na kontracepcijuZdenka2 prvotno napisa
. u smislu "mama, pa zar ne znas? nema potrebe za odgovornoscu u tom smislu ako si se "zastitio" ". malo me to zabrinulo iskreno, pa smo krenuli o duhovnim posljedicama preranog stupanja u odnose, ali mala mi je jos, ne kuzi bas... no ocito ne premala da zna za kondom i pilulu
To i mene brine, treba biti vjerodostojan a opet ne ići u detalje, a kad ne ideš u detalje opet je lakše prodati djeci da je sve to zabava nego odgovornost pogotovo uz čarobnu pilulu i čarobni kondom koji ukidaju sve posljedice, mislim da u tom smislu imamo opako nelojalnu konkurenciju
Najjednostavnije je pričat o kondomu i kontracepciji - i o tome treba govoriti i to treba doći jednom na red. Ali za mene se ne kreće od toga. Kad mi sin bude mladić on će sam odlučivati o svojim postupcima i ja neću imati previše utjecaja na to. Zato sada stvaram podlogu za njegove osobne odluke kasnije. Nisam mu govorila ni o kakvim zabranama ni osudama, jer smatram da to nije odgojno. Puno sam razmišljala o tome prije nego što smo nas dvoje počeli razgovarati s tim stvarima i sama sa sobom sam utvrdila koji su mi odgojni prioriteti u tom pitanju. Došla sam do zaključka da, ako moj sin bude poštovao te dvije, odnosno tri osobe koje u tome sudjeluju ili mogu sudjelovati, da je to bit svega i da je to dovoljno. On je izvlačio zaključke dalje. Naravno, on je još malen, još se nije zaljubio i hormoni mu luduju po tijelu. Ali, u središtu njegova razmišljanja o seksu jest to da se time stvara život. Ne bih u detalje o onome što je govorio o svom rođenju, ali je sasvim očito da osuđuje nebrigu onih dvoje o onom trećemu. Ja čvrsto vjerujem da to kod njega nije samo neko djetinje razmišljanje nego temelj njegovog stava kao odrasle osobe.
Ovaj argument "zaštititi se" prestaje biti majka svih argumenata kad se postavi pitanje ne samo odgovornosti prema moguće začetom djetetu nego prema samom sebi i osobi s kojom se ulazi u seksualne odnose. Onaj tko to ima ugrađeno u sebi neće se "trošiti" kako se to grubo, ali slikovito kaže niti će "trošiti" drugu osobu.
Slažem se s pikulom da treba dozirati detalje dok su djeca još premala za to. Zato ja s kćeri još o tome ne razgovaram. Na stranu to što je imam tek 6 mjeseci, iako ni to nije nebitno u svemu. Ipak, prvi razlog mi je taj što ona ne pokazuje zanimanje za to i još je toliko djetešce da mi se ne čini prikladnim da za sada otpočinjem taj razgovor.
Jako lijepo napisano i potpisujem u potpunosti.
Mislim da dijete prije svega treba nauciti postivati samoga sebe kako bi naucilo postivati druge.
Kako u ostalim stvarima tako i u sexu, kada za to dodje vrijeme, odlucivat ce po svojoj savjesti i prema usadjenim vrijednostima.
Sto i kako ce im njihova savjest govoriti ovisi o tome sto ce nauciti u roditeljskom domu i tu se opet vracamo na pocetak - ako postuju samog sebe postivat ce i druge i nikoga nece iskoristavati, bilo u sexu bilo u nekom drugom polju zivota.
Sex nikada nesmije biti tabu, na svako postavljeno pitanje treba dati iskren odgovor, ne reagirati burno ako se kod djeteta i zatekne takav sadrzaj nego smireno porazgovarati o cijeloj situaciji i obrazloziti djetetu STO, KAKO i ZASTO, bez uvijanja i bez srama jer ako dijete osjeti nelagodu kod roditelja i on ce ju osjetiti, a nakon toga sve pada u vodu.
I jedna meni jako bitna stvar koju ce sva moja djeca znati je da promiskuitet prije braka nije put prema sex majstoru tj. biti dobar ljubavnik/ljubavnica ne znaci znati puno trikova u krevetu nego imati puno ljubavi prema partneru, emocionalna povezanost sa partnerom je jedino sto ce dvije osobe povezati kako u zivotu tako i u postelji, sve ostalo je obicna gimnastika,a to mogu dobiti i u teretani
p.s. ispricavam se na zbrckanom postu, par puta su me prekidali pa sam mozda ponegdje izgubila nit
meni je nekako prerano o ovoj temi ali kada mi mala dođe u tu dob šaljem je Zdenki 2...stvarno mislim da ću ja osobno napraviti više štete nego koristi
zanima me cure gdje u Bibliji Isus izričito govori o "zabrani" predbračnih odnosa?
Znam gdje govori o ne razriješivosti braka...mada ima i tu jedan dio, gdje se spominje " osim ako je otpusti zbog "varanja"?
Inače znam da u 10 Božijih zapovjedi stoji ne sagriješi bludno...ali što se pod time točno misli...nekako mi je to malo šturo..pa si svaki svećenik može dati oduška tumačiti to kako želi....
Što je po Isusu u Bibliji blud, a što 10 Zapovjedi????
Mislite li da je sex prije braka iz ljubavi, još pogotovo ako se udaš za tu osobu, ili možda i ne nego se jednostavno volite, a poslije se raziđete-tako veliki grijeh????
Za gornja pitanja cu sutra malo prouciti pa cu ti dati tocne citate i mjesta u Bibliji koja odgovaraju na ta pitanja, ako me netko ne preduhitri
A sto se tice citiranog, moje osobno misljenje je da nema malih i velikih grijeha, grijeh je grijeh i svi mi grijesimo na ovaj ili onaj nacin.
Takodjer svi mi sami moramo pred Bogom odgovarati za njih i svaki, ali bas svaki grijeh Bog nam oprasta ako se iskreno pokajemo
Mislite li da je Bog mislio samo na fizičku komponentu u u sexu ili je ipak tu u pitanju nekakav duhovni blud....
Danas za razliku od prije svečenici su se promjenili pa govore da Bog sex nije smislio samo zbog reprodukcije i djece, već i za vlastito zadovoljstvo....sad imamo plodne i ne plodne dane po kojima bi se trebali ravnati, mada to nije pouzdana metoda...mislite li da se Crkva slabo snalazi u svemu tome?
Prvo je grijeh, pa je samo tu radi djece, onda smijemo to prakticirati kada su to oni odobrili...?
Prilagođavaju li se oni to i popuštaju li pred modernim društvom ili ni sami nemaju pojma što je Isus mislio po pitanju toga????
Po njima je je abortus sve, i nije mi jasno ako u ne plodnim danima imamo odnos i ne dođe do začeća, što nisu ipak ti muški spermiji otišli u nepovrat kao i kod mastrubacije????
Nemam pojma što više da mislim osim, da tražim odgovore u Bibliji, pa mi molim vas dajte taj dio iz Svetog Pisma a ne iz pera nekog čovjeka svečenika!!!!!
Po meni je to Bog tako ostavio radi ljudske sebičnosti i iskorištavanja drugoga-a ne zbog samog sexa kao čina-ali što ja znam, možda mi ljudi samo tražimo opravdanja!!!
isto ti ne mogu napamet davati odgovore iz Biblije Ivana (pogledat cu poslije, kad mi mali zaspi), ali pitas mudro i sigurno puno razmisljas o tim stvarima.
ja sam svoju djecu do sad ucila kako su me i samu ucili, o ljepoti seksa izmedju dvije osobe koje se vole i u braku su, a o njegovoj nepozeljnosti kada se radi o rutinskom mijenjanju partnera izvan istog. ali ono sto sam i sama primijetila: danasnjim klincima je teze, puno teze nego je bilo nama. toliko iskusenja, svijet je toliko pun kompromitiranih vrijednosti, izvrnutih ideala, uf...
sto se samog seksa tice, sto da ti kazem: i kulturalno i religijski nije nebitno kome ostavljas nevinost, hoce li ta osoba odigrati kasnije ulogu u tvom zivotu ili je samo slucajni prolaznik kojem si dala najveci dar koji posjedujes. naravno, nije sve crno-bijelo. ali u tim situacijama je onda vazno koje principe slijedimo... ja sam osobno jaaaako dugo cekala biti sa svojim muzem fizicki, a on mi je ujedno bio i jedini partner u zivotu. on je u tom bio vrlo strpljiv, ali mi se ponekad cinio i frustriran na nacin na koji to nisam (kao zenska osoba) do kraja shvacala.
hm da, ovo povlaci jos jedno pitanje: koliko/kako razgovarate sa djecom o masturbaciji i drugim oblicima zadovoljavanja osim onog najtipicnijeg misionarskog seksa... oralni seks je nesto na sto se cesto aludira u raznim tv programima i JAKO me ljuti sto su moja djeca sa svojim antenama i radarima i o tom nesto nacula. ali kao sto rekoh, zivimo gdje i kada zivimo, ne mozemo se poklopiti po glavi. pa smo i o tom vec pricali. :/ nikad kraja ovoj temi, ocito...
Moja prijateljica koja ja po religiji Jehovni svjedok dala mi je jednu zanimljivu knjižicu koja vrlo zanimljivo i nadasve jednostavno odgovara na "PITANJA MLADIH" pa se tako i zove (sa velikim brojem citata iz Biblije). Meni je pomogla da nađem odgovore i na moja pitanja, pa i to zašto Biblija zabranjuje predbračne spolne odnose, a i na pitanje kako zaštiti svoje dijete?
Recimo citiran je i znanstvenik dr. Richard lee koji je pisao za Yale Journal of Biology and Medicine:
" Mi se hvalimo pred mladima svojim velikim uspjesima u sprečavanju trudnoće i liječenju spolnih bolesti, zanemarujući naročitu i najpouzdaniju, najjeftiniju i najbezopasniju metodu, onu koja sprečava i trudnoću i venerične bolesti - staromodnu, časnu i čak zdravu nevinost."
Ako Vam dođe pod ruku, pročitajte! Vrlo je zanimljivo!
Vlastito dijete ne možeš staviti pod stakleno zvono, ali joj možeš ponuditi objašnjenja tj. vezanost pojedinih dijela i posljedica, također i to da netko tko te voli nije s tobom samo zbog seksa nego zbog tvog cjelokupnog bića. Danas je mladima seks skoro pa i mora, skoro pa i nametnut. Mnogi su tako mladi više razočarani svojim iskustvom nego što su zadovoljni.
Svome djetetu mogu samo nešto preporučiti i ukazati da ne trči pred rudo.
Hvala na odgovorima...ma ja se ne osjećam kompetentnom uopće govoriti o spolnim odnosima, jer ja nisam imala predbračne odnose, mada sam se udala s 29,5g, i moj MM mi je bio prvi.
Imam 3 sestre isto smo odgajane, ali smo u tome pogledu ne jako, ali ipak različite.
jedna je uvjek mislila da je osuđujem zbog predbračnih odnosa, jer ih ja nisam prakticirala, ali to uoće nije bilo istina...problem je što ja jednostavno ne smijem kao NEISKUSNA uopće savjetovati, pričati o tome jer iako ju i podržavala ona je u svakoj mojoj riječi vidjela osudu....
Ponekad razmišljam da moja nevinost do braka, nije puno puta imala veze ni s odgojom, ni s 10 Zapovjedi, već možda s nekom prevelikom odgovornošću prema sebi drugima, ili možda strahu od trudnoće, povrjeđenosti....
I kako da sada ja savjetujem svoje dijete koje me u ovo današnje vrijeme može nazvati staromodnom i nekompetentnom?
Često sam bila u situaciji da bih se trebala sramiti svoje nevinosti, ali mene to nije pokolebalo.....a s druge strane živjela sam normalnim životom, tako da danas neki ljudi saznaju za moju "nevinost" jednostavno ne bi vjerovali.
Često sam vidila u očima drugih, u svojoj Crkvi u zboru, da misle, zbog mog izgleda, da 100% nisam "nevina"...ali ja se namjerno takvim ljudima nisam željela opravdavat...čak su u svečenici to mislili, vjerovatno misle i danas...uglavnom htjela sam na glasiti da u oba slučaja nisam osjetila poriv da se ikome opravdavam niti sam se zbog svoje odluke i njihove osude osječala loše...možda sam i htijela osjetiti ono što osjećaju ljudi koje osuđuju zbog takvih stvari u određenim krugovima, možda sam željela to negativno iskustvo da shvatim svoju sestru i njene osjećaje kada je pored mene....
Željela bih da moje dijete isto tako bude sigurno, nepokoljebljivo i nepovodljivo u svojim odlukama, ma kakve one bile po ovome pitanju!
Poruka, 25. svibnja 2008.
“Draga djeco! U ovom milosnom vremenu kad mi je Bog dozvolio da budem s vama, iznova vas dječice pozivam na obraćenje. Radite na spasenju svijeta na poseban način dok sam s vama. Bog je milosrdan i daje posebne milosti i zato ih tražite kroz molitvu. Ja sam s vama i ne ostavljam vas same. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
www.katolicki-odgoj.com
http://www.katolicki-odgoj.com/clanc...lniaspekti.htmBit odgoja je oblikovanje unutarnjeg čovjeka s ciljem oslobađanja njegovih najplemenitijih potencijala.
Jacques Maritain
U odgoju je najdjelotvornije ono što odgojitelj jest, zatim ono što radi, i tek na trećem mjestu, ono što govori.
Romano Guardini
MORALNI ASPEKTI SPOLNOG ODGOJA
http://www.katolicki-odgoj.com/clanci/cl-savjetizaroditelje.htmMR. DARIO MILETIĆ
SAVJETI ZA RODITELJE
Ove godine sam imao u Žminju i Pazinu predavanja za roditelje prvopričesnika i za roditelje krizmanika. Predavanja bi se mogla sažeti u ovih nekoliko najbitnijih savjeta:
- Povjerenje se gradi održavanjem obećanja.
- Djeca ne smiju služiti za popunjavanje manjaka u roditeljskoj osobnoj sreći i ambicijama.
- Važno je prihvatiti dijete onakvo kakvo ono jest, a ne zahtijevati da se ono ponaša u skladu s roditeljskim fantazijama.
- Djeci se ne smije nuditi svađa kad traže razgovor.
- Djeci treba bezuvjetna ljubav i ne smiju dobivati uvjetnu ljubav.
- Djeca teže svom odrastanju pa ih se ne smije zbog posesivne roditeljske ljubavi prisiljavati da ostaju pokorna djeca prema potrebama roditelja.
- Roditelji, podržavajte se uzajamno. Dijete će biti zbunjeno ukoliko se roditelji ne slažu oko pravila. Budite svjesni da vi uvijek imate ulogu modela vašem djetetu. Djeca uče oponašanjem onoga što vide. Riječi neće imati značenja ako dijete ne osjeća međusobnu ljubav roditelja.
- Smijte se i igrajte s djecom.
- Djeca su po sebi dobra. Treba im samo malo pomoći da budu još bolja.
- Ohrabrujte dijete kad vam povjerava stvari koje su njemu važne.
- Razmislimo o svom vlastitom djetinjstvu kako bismo djetetu pružili ono što sami nismo imali, a željeli smo.
- Dopustimo male pogreške svog djeteta. Pomirimo se s činjenicom da ne možemo imati potpunu kontrolu.
- Razvijajmo rutine. One stvaraju okolinu koju dijete doživljava postojanom i sigurnom; kao npr. redovna molitva za obiteljskim stolom i sl.
- Kada razgovaramo s djetetom važno je da taj razgovor bude u razini oči u oči.
- Jako je važno da dijete stječe samopoštovanje. Ojačajmo dijete tako da mu pokažemo njegovu važnost u funkcioniranju obitelji.
- Dijete treba naučiti priznati pogrešku, a ne optuživati druge. To je važno za sakrament ispovijedi: da zna priznati što nije valjalo.
- Dijete treba naučiti održavati obećanja. A najbolja pouka je primjer roditelja.
- Nauči se govoriti: Volim te... Ti si moj ponos... Znam da možeš... Ta se pogreška može ispraviti...
Što misliš o... ?
- Roditelji koji zanemaruju odgoj svog djeteta propuštaju neponovljivu priliku da opet budu mladi.
--------------------------------------------------------------------------------
Mr. Dario Miletić, dipl psiholog, profesor je psihologije na Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji u Rijeci i Pazinskom kolegiju - Klasičnoj gimnaziji u Pazinu. U mjesečniku "Zvona" koji izdaje Riječka nadbiskupija objavljuje tekstove u serijalu "Dodijavanja starog profesora".
i mene zabrinjava ovo društveno omalovažavanje ljudskog dodira (sex, poljupci..) , svodi sve na rukovanje po važnosti
dovoljno je pogledati 1 MTV emisiju , pa da vidiš niske cijene "ljubavi"
katastrofa
ja se divim svim onima koji su ušli u brak nevini
istina je da se ljudi bolje upoznaju bez upletanja sexa
lijepo rečeno.
i ja se divim.
tada, kada smo mm i ja hodali, nisam o tome ništa znala. danas bih rado da smo živjeli u čistoći. vidim da nam taj predbračni sex nije ništa dobra donio.
danas poznam mnoge mlade parove u crkvi, koji se pripremaju na sakramentalni brak u ozbiljnosti i žive u čistoći.
a da bi to mogli, potrebne su prije svega dvije stvari (baš sam sinoć o tome slušala govoriti rektora pulskog sjemeništa):
1. tražiti od Boga pomoć da se živi čistoća, i
2. ne dovoditi se, tj. izbjegavati priliku za grijeh. ako dvoje mladih idu sami u sobu, ili u auto, jednom kad se krenu maziti i dirati, nemoguće je stati. dakle, na njima je da se ne dovedu u tu situaciju. ako im Bog da snage i ako imaju žarku želju.
Iskreno ja i dalje po ovom pitanju, bez obzira na moje iskustvo, mislim da sve ono što se napravi iz ljubavi, nije grijeh u očima Boga.
Mislim da i taj predbračni odnos, koji je završio brako ili ipak na kraju nije, ako je bio iz ljubavi, a ne samo iz požude, radi nekakve sebičnosti, iskorištavanja ili dokazivanja nekome, nije grijeh.
:/ Što vi i Crkva mislite o tome????
Da, i to što Bog kaže ;Ne sagriješi bludno! On tu ne misli na sam čin sexa, tj. konkretni spolni odnos, nego i neke druge radnje koje ne moraju završiti spolnim činom....da sada ne detaljiziram...?????
To znači da je rijetko tko "nevin", jer kada se radi o sexu ima tu puno stvari koje se podrazumjevanju....po tom pitanju ja svoju "nevinost" često puta dovedem u pitanje!
Kao što je netko rekao, ne dovedi se u napast, samo maženje može odvesti daleko...a to je stvarno teško...gdje je granica kada su grijeh, bludnost, sex, i neke druge "bludne" radnje u pitanju?
Dali se grijeh odnosi i na maženje i ljubljenje, razmišljanje, zamišljanje?
Ti ljudi bi se onda stvarno trebali čuti samo telefonom...ja vjerujem da je ženama to puno lakše nego muškarcima....kako nekoga dobro upoznati prije braka, kada moraš stalno biti na oprezu da ta plaktonska ljubav, ne preraste u nešto fizičko? Kako znati da to nije samo prijateljska ljubav, a ne ona između muškarca i žene?
Je li bludnost fizičke, duhovne ili razumske naravi?
Je li uvjek pravilo da je ta ljubav čvršća i iskrenija?
Takvi ljudi se moraju jako brzo oženiti da ne padnu u napast, pogotovo muškarci?
Iz svog iskustva mogu reći samo da je to jako teško...meni i nije bilo toliko koliko MM, ali vjerujem da je to teško djevojkama koji ni same ne znaju što bi...meni je bilo lako jer sam oduvjek znala da ću apstinirat to je bila moja odluka unaprijed, moja zaštita u slučaju da mi nešto smuti mozak, život, hormne i da se nađem u situaciji u kojoj moram reći da ili ne, da tada kada budem neodlučna imam već spreman odgovor na to, a ne da tada moram razišljati što učiniti kada mozak ne radi, već srce...to mi je jako puno puta olakšalo odluku i život.....a možda sam jednostavno imala sreću, i dobre muškarce koji su me razumjeli, i podržavali moj odluku, i rijetko kad me nagovarali da promjenim mišljenje....
ja se slažem sa tobom
zar treba prsten na ruci da se prizna : ja želim život sa tobom?
pisana potvrda?
i brak može biti bez ljubavi, zar onda sex u takvom braku, lišen osjećaja, sveden na dužnost, u biti je i "grešan"
ja mislim isto ovako
Ja bih ipak slušala svoju Crkvu. Koja je, ne zaboravimo, i Kristova. I Božju zapovijed: Ne sagriješi bludno! Pa i ispit savjesti kojim se služim prije Ispovijedi vrlo detaljno obrađuje ovu temu i postavlja striktna pitanja o seksu prije i izvan braka. A upravo mnogi mladi zbog predbračnih odnosa izbjegavaju Ispovijed i Pričest. Jer nema smisla obećati Isusu da nećeš više griješiti, ako jedva čekaš da to učiniš opet. I pomalo se udaljuju od Crkve. A i ne zaboravimo da je tjelesnu ljubav Bog dao čovjeku za darivanje života. A što je čovjek današnjice od tog dara učinio???ja mislim isto ovako
Ne osuđujem. Ali to ne znači da ne smijem prosuditi nešto na temelju svoje vjere.
Kažeš M.Grubi da i bračni seks može biti grijeh ako nije iz ljubavi. Točno, jer ući u brak iz nekih drugih pobuda a ne iz ljubavi sigurno Bogu nije drago. Onda, slijedom toga u takvoj situaciji bi i izvanbračni seks bio Bogu drag, jer eto ta osoba ne voli svog bračnog druga pa će se dati onom kojeg voli.
Ono što svojoj djeci govorim (a šesnaesta im je godina) - ako se i dogodi da se na taj način udaljite od Isusa, ne zaboravite da vas on uvijek prima natrag.
I još jedan problem - kako sa šesnaest ili nešto više godina prosuditi što je to ljubav? Često se to u praksi protegne na dva, tri partnera svake godine. To ne može biti dobro za mladog čovjeka koji još nije duhovno i emotivno sazrio.
možeš uči u brak sa ljubavlju
no ljubav nema garanciju
može nestati, ishlapiti, biti uništena od druge strane...
šta onda?
prisilni c4elibat?
ovo potpisujem
ali mislim da kod zrelih osoba koje namjeravaju uci u brak ili imaju cvrstu vezu to ipak ima drugu dimenziju. vecina danasnjih moralnih teologa uopce vise ne raspravlja o toj temi niti je smatra relevantnom kao neki grijeh
osim toga, mislim da o tome ne treba razmisljati samo jednostrano nego i u dimenziji psihologije (frustriranosti zbog neseksanja do 30. npr) zatim medicinskih poteskoca (od hormonalnih poremecaja pa nadalje jer za ljudsko tijelo apstinencija nije zdrava u toj duljini i pogledu - potvrdjeno opet milijun medicinskih istrazivanja)
lako je bilo zabranjivat sex prije braka kad su se ljudi zenili sa 16, osim toga to je bio jedan od nacina kontrole zene i njena "vrijednost kao robe"
nemojte zaboravit da su mnoge crkvene zapovijedi nastale iz odredjenih kulturoloskih i politickih razloga, a ne zbog vjere same, iako ih se tako pokusavalo tumaciti
M.Grubi, Isus je garancija. Ako živite s Njime, neće vam se ljubav potrošiti. On sve obnavlja. Mi smo imali problema u braku. Isus nas je spasio. Jako često sa zahvalnošću razmatramo to čudo koje je učinio od nas.
Pujice ja čvrsto vjerujem da svaka žrtva koju podnosimo za Isusa može biti plodonosna. Imamo mnogo časnih sestara i svećenika koji uistinu žive svoj redovnički život. Greška je kad čovjek traži snagu u sebi, a ne u Isusu.
nema garancije
slobodna volja
možeš se moliti koliko hočeš, ali ništa neće spriječiti da jedan parnter u braku ne krene drugim putem, pa i putem zlog
da te napadne, zlostavlja, ponižava...
njegova/njezina slobodna volja
onda ljubav umire
Pujica je napisala ono što se meni nije dalo napisati. Kroz povijest je bilo tako kako piše pujica. Što se tiče Crkve, crkveni zakoni bili su jedno, a crkveni pastoral sasvim druga priča. Poštujem odluku mladih parova da apstiniraju do braka i mislim da to ima svoju vrijednost, ali ne apsolutnu. Između toga i posvemašnjeg obezvređenja seksa u promiskuitetnosti postoji vrlo široka zona. Homo sum et nihil humanum a mene alienum esse puto.ovo potpisujem
ali mislim da kod zrelih osoba koje namjeravaju uci u brak ili imaju cvrstu vezu to ipak ima drugu dimenziju. vecina danasnjih moralnih teologa uopce vise ne raspravlja o toj temi niti je smatra relevantnom kao neki grijeh
osim toga, mislim da o tome ne treba razmisljati samo jednostrano nego i u dimenziji psihologije (frustriranosti zbog neseksanja do 30. npr) zatim medicinskih poteskoca (od hormonalnih poremecaja pa nadalje jer za ljudsko tijelo apstinencija nije zdrava u toj duljini i pogledu - potvrdjeno opet milijun medicinskih istrazivanja)
lako je bilo zabranjivat sex prije braka kad su se ljudi zenili sa 16, osim toga to je bio jedan od nacina kontrole zene i njena "vrijednost kao robe"
nemojte zaboravit da su mnoge crkvene zapovijedi nastale iz odredjenih kulturoloskih i politickih razloga, a ne zbog vjere same, iako ih se tako pokusavalo tumaciti
sagriješiti riječju, djelom i propustom - prema crkvi, nije grijeh jedino sam spolni čin, i odricanje od fizičkog odnosa, a žudnja za njim prema crkvi su jednaki grijeh. kao i fizički odnos supružnika iz tjelesne požude i u svrhu fizičkog užitka, a ne stvaranja novog života.Iskreno ja i dalje po ovom pitanju, bez obzira na moje iskustvo, mislim da sve ono što se napravi iz ljubavi, nije grijeh u očima Boga.
Mislim da i taj predbračni odnos, koji je završio brako ili ipak na kraju nije, ako je bio iz ljubavi, a ne samo iz požude, radi nekakve sebičnosti, iskorištavanja ili dokazivanja nekome, nije grijeh.
:/ Što vi i Crkva mislite o tome????
Da, i to što Bog kaže ;Ne sagriješi bludno! On tu ne misli na sam čin sexa, tj. konkretni spolni odnos, nego i neke druge radnje koje ne moraju završiti spolnim činom....da sada ne detaljiziram...?????
To znači da je rijetko tko "nevin", jer kada se radi o sexu ima tu puno stvari koje se podrazumjevanju....po tom pitanju ja svoju "nevinost" često puta dovedem u pitanje!
Kao što je netko rekao, ne dovedi se u napast, samo maženje može odvesti daleko...a to je stvarno teško...gdje je granica kada su grijeh, bludnost, sex, i neke druge "bludne" radnje u pitanju?
Dali se grijeh odnosi i na maženje i ljubljenje, razmišljanje, zamišljanje?
Ti ljudi bi se onda stvarno trebali čuti samo telefonom...ja vjerujem da je ženama to puno lakše nego muškarcima....kako nekoga dobro upoznati prije braka, kada moraš stalno biti na oprezu da ta plaktonska ljubav, ne preraste u nešto fizičko? Kako znati da to nije samo prijateljska ljubav, a ne ona između muškarca i žene?
Je li bludnost fizičke, duhovne ili razumske naravi?
Je li uvjek pravilo da je ta ljubav čvršća i iskrenija?
Takvi ljudi se moraju jako brzo oženiti da ne padnu u napast, pogotovo muškarci?
Iz svog iskustva mogu reći samo da je to jako teško...meni i nije bilo toliko koliko MM, ali vjerujem da je to teško djevojkama koji ni same ne znaju što bi...meni je bilo lako jer sam oduvjek znala da ću apstinirat to je bila moja odluka unaprijed, moja zaštita u slučaju da mi nešto smuti mozak, život, hormne i da se nađem u situaciji u kojoj moram reći da ili ne, da tada kada budem neodlučna imam već spreman odgovor na to, a ne da tada moram razišljati što učiniti kada mozak ne radi, već srce...to mi je jako puno puta olakšalo odluku i život.....a možda sam jednostavno imala sreću, i dobre muškarce koji su me razumjeli, i podržavali moj odluku, i rijetko kad me nagovarali da promjenim mišljenje....
mada ja osobno smatram da spolni čin iz ljubavi pred bogom nije i ne može biti grijeh. i to ne mogu ispovijedati kao grijeh, jer:
1. to za mene nije, a 2. ne mogu reći da više to neću raditi kad znam da hoću - to bi bila izjava reda radi, zbog ispovjednika, a ne pred bogom.
ali isto tako,
Jako krasno zvuci, ali sto kada ne djele oboje tu ljubav prema Kristu?
Kako onda? Nije sve ni crno i bijelo, ali slazem se s tobom.
Bogu nista nije nemoguce, ali On ne mjenja one koji ne zele biti promjenjeni ako me razumijes
ivana zg postavila si zanimljivo pitanje, kada zapravo nastupa brak?
Ja znam kako je meni objavljeno, ako netko zivi u Kristu i ima osoban odnos s Bogom, ako su se obecali jedno drugome,a On blagoslovi zajednicu onda mozemo govoriti o braku.
Razlika izmedju protestantske i katolicke crkve je u tome sto kod katolicke svecenik "posreduje" u tom blagoslovu, u principu sve ostalo je isto.
Moja topla preporuka za literaturu je autor Walter Trobisch i njegove knjige "Ljubav i brak" te za mlade pogotovo "Volio sam djevojku".
Odlicno obradjuje teme kroz iskustva u radu s mladima u Africi, knjige su kao roman, jako citke.
Sjecam se kada sam prvi puta citala njegove knjige, od srca sam se nasmijala nekim njegovim savjetima, a kada sam promislila shvatila sam da je u pravu.
Npr. zarucnici se ne bi trebali ozeniti prije svoje prve svadje, zasto? Tako da znaju da li se mogu pomiriti
zanimljivo, bas ovo je mene potaklo da se primim proucavanja Biblije jer na svakoj ispovjedi se govori "cvrsto odlucujem da cu se popraviti i necu vise grijesiti" sto je zapravo nemoguce, svi smo mi gresnici na ovaj ili onaj nacin.
Samo jedan je hodao po ovome svijetu koji je bio bez grijeha
na kraju mojih razmisljanja postalo mi je nelagodno na ispovjedi jer sam shvatila da lazem samu sebe u pokusaju da slazem Bogu, koja borba
ja sam to modificirala u obećajem da ću se truditi manje griješiti, što je jedino istinito i moguće, i nitko nije nikad interveniraozanimljivo, bas ovo je mene potaklo da se primim proucavanja Biblije jer na svakoj ispovjedi se govori "cvrsto odlucujem da cu se popraviti i necu vise grijesiti" sto je zapravo nemoguce, svi smo mi gresnici na ovaj ili onaj nacin.
Samo jedan je hodao po ovome svijetu koji je bio bez grijeha
na kraju mojih razmisljanja postalo mi je nelagodno na ispovjedi jer sam shvatila da lazem samu sebe u pokusaju da slazem Bogu, koja borba
slažem se sa magriz
pogotovo je nemoguće ne zgriješiti niti mišlju
jedino da doživotno meditiraš, ali to ne spada pod krščanstvo
onda te nisu dobro culija sam to modificirala u obećajem da ću se truditi manje griješiti, što je jedino istinito i moguće, i nitko nije nikad interveniraozanimljivo, bas ovo je mene potaklo da se primim proucavanja Biblije jer na svakoj ispovjedi se govori "cvrsto odlucujem da cu se popraviti i necu vise grijesiti" sto je zapravo nemoguce, svi smo mi gresnici na ovaj ili onaj nacin.
Samo jedan je hodao po ovome svijetu koji je bio bez grijeha
na kraju mojih razmisljanja postalo mi je nelagodno na ispovjedi jer sam shvatila da lazem samu sebe u pokusaju da slazem Bogu, koja borba
al zaozbiljno, ako mijenjas forumulu kajanja sakrament ti je nevaljan i nevazec jer se svaki sakrament sastoji od dva dijela (vidljivog i nevidljivog) a kod ispovijedi je taj vidljivi dio u rijecima kajanja i odrjesenja
nemojte krivo to tumaciti - nije poanta da se osjecate licemjerno i da lazete nego da to sto ispovijedate stvarno osjecate kao nesto sto zelite popraviti, kao neku svoju nesavrsenost koja vam smeta ili kao nesto cime ste povrijedili nekog drugog i zbog toga vam je zao
to je kao kad dijete napravi nesto zvog cega se roditelj naljuti ili povrijedi i onda dijete onako najiskrenije kaze: mama ili tata, ali necu nikad vise, obecajem, necu nikad vise i u tom trenutku to iskreno misli. tako i kod ispovijedi - bitna je nakana da se nece vise - ako nema te nakane onda ne kuzim ni cemu uopce ic na ispovijed kad se time gubi smisao
Naravno i dobro si to napravilaja sam to modificirala u obećajem da ću se truditi manje griješiti, što je jedino istinito i moguće, i nitko nije nikad interveniraozanimljivo, bas ovo je mene potaklo da se primim proucavanja Biblije jer na svakoj ispovjedi se govori "cvrsto odlucujem da cu se popraviti i necu vise grijesiti" sto je zapravo nemoguce, svi smo mi gresnici na ovaj ili onaj nacin.
Samo jedan je hodao po ovome svijetu koji je bio bez grijeha
na kraju mojih razmisljanja postalo mi je nelagodno na ispovjedi jer sam shvatila da lazem samu sebe u pokusaju da slazem Bogu, koja borba
Samo kazem da je to mjesto gdje je krenula moja sumnja u katekizam tj. doktrinu kt. crkve
samo dijete nije sposobno kao npr. odrasli čovjek da predvidi da mu je nemoguće ne zgriješpiti , pa i samo mišljunemojte krivo to tumaciti - nije poanta da se osjecate licemjerno i da lazete nego da to sto ispovijedate stvarno osjecate kao nesto sto zelite popraviti, kao neku svoju nesavrsenost koja vam smeta ili kao nesto cime ste povrijedili nekog drugog i zbog toga vam je zao
ja znam da ću opet
reči da neću više je čista laž
stvar je odluci odnosno nakani da vise ne zelis to ciniti
naravno da smo mi svjesni da smo samo ljudi i kao takvi slabi, ali na ispovijedi obecajemo da se zelimo promijeniti, a ne tvrdimo da cemo postat bezgresni
Tako bi trebalo biti, ali onda treba i katekizme prilagoditi i djecu tako uciti.
Iskreno, moja kci je na prvoj ispovjedi ispovjedala tako kako sam napisala, kao i ja prije 18 godina :/
pa ja sam tako ucila na faksu, ali nemam pojma sta sad pise u katekizmima ili sto pricaju stari svecenici i casne skolovane prije drugog vatikanskog sabora
ne bih rekla. razgovarala sam svojedobno s našim fratrom o tome i jednako mislimo. sakrament ispovijedi jest valjan ukoliko je želja iskrena. bogu nije bitno papagajsko ponavljanje riječi...onda te nisu dobro culi
al zaozbiljno, ako mijenjas forumulu kajanja sakrament ti je nevaljan i nevazec jer se svaki sakrament sastoji od dva dijela (vidljivog i nevidljivog) a kod ispovijedi je taj vidljivi dio u rijecima kajanja i odrjesenja
nemojte krivo to tumaciti - nije poanta da se osjecate licemjerno i da lazete nego da to sto ispovijedate stvarno osjecate kao nesto sto zelite popraviti, kao neku svoju nesavrsenost koja vam smeta ili kao nesto cime ste povrijedili nekog drugog i zbog toga vam je zao
to je kao kad dijete napravi nesto zvog cega se roditelj naljuti ili povrijedi i onda dijete onako najiskrenije kaze: mama ili tata, ali necu nikad vise, obecajem, necu nikad vise i u tom trenutku to iskreno misli. tako i kod ispovijedi - bitna je nakana da se nece vise - ako nema te nakane onda ne kuzim ni cemu uopce ic na ispovijed kad se time gubi smisao
da li i molitva koja je slobodno izrečena, a nije zapisana nije valjana?
čovjek ne može više ne griješiti. ako ti to možeš, skidam kapu, ali ti onda nisi čovjek već bog
Ukoliko je želja iskrena, ovo što piše pujica se ne kosi s istinitom nakanom. Mislim da nitko nije pogriješio kada se svojim riječima molitve obratio Bogu, mada ja ne bih mijenjala kajanje, a reći ću i zašto.
Dolazimo do jedne druge stvari, a to je koliko se mi prije ispovijedi pripremimo za nju? Pratimo li koliko smo uznapredovali od posljednje ispovijedi?
Ja se trudim pratiti i raditi na tome da "se popravim" i da "više ne griješim". Jedne te iste stvari.
Sjećam se tako svojih ispovijedi od prije par godina, kada sam svaki puta iznova ispovijed započinjala sa: ne idem redovito na svetu misu nedjeljom.
Zašto?
Eto, nekad se ne stigne, (
Onda sam postala iskrena: lijena sam i nemam valjanu ispriku.
Bila sam jedno duuuugo vrijeme iskrena,
I danas mi se dogodi da ne ustanem na jutarnju misu jer znam biti fizički slomljena. Na podnevnu nikada ne idem, a kada si uzmeš večernji termin, lako se dogode nepredviđene stvari.
Zato sljedeći dan, najkasnije drugi dan ja idem jer imam potrebu i obavezu otići.
Tako da danas kada ispovijedam da nisam otišla na sv. misu u nedjelju, to ima jednu potpuno drugu, neuporedivu dimenziju. I to je rijetkost.
Moje "obećajem da ću se popraviti i da više neću griješiti" u ovom slučaju je bio jedan proces koji nije upalio od prve. Trebalo mu je vremena, ali od kada sam počela raditi na njemu, više nikada nije bio zabačen u neki daleki kutak moje glave, koji bih "vadila" samo i jedino prilikom ispovijedi.
Ta rečenica i te kako ima svoj smisao i ne treba ju gurati u period od ispovijedi do ispovijedi, već do ispovijedi kada više taj grijeh nećeš ispovijedati jer neće biti potrebe.
Nadam se da sam uspjela reći što sam ciljala, i ovako sam odužila.
Moram izdvojiti jedan citat koji me se osobito dojmio
Gospodine jedino pred Tobom sam siromašna jer jedino Tebi ne mogu platiti sve što si mi dao.
Ovo što si rekla da je za Crkvu svaki spolni čin grijeh ako ne se ne čini sa svrhom stvaranja života nije baš tako. Još od svetog Pavla postoji i druga linija razmišljanja u Crkvi koja spolni čin i tjelesnu ljubav u braku smatra dopuštenom i kad je žudnja u pitanju (remedium). I kanonski zakoni postavljeni još u srednjem vijeku govore o tome da muž i žena imaju pravo na tijelo onog drugoga (u tome su muškarac i žena posve izjednačeni). U diskusijama o užitku također je bilo teologa i kanonista koji su užitak smatrali nedjeljivim od spolnog čina, dapače, potrebnim za njegovu potpunost. A o pastoralu koji je prihvaćao kulturne obrasce pojedinog vremena i potrebe laičkog stanovništva da i ne govorim.
procitaj moj post malo iznad
Ja na ispovijed gledam s jedne strane kao na ispit savjesti, moje promišljanje vlastitih postupaka, te na priznanje svojih grijeha i propusta i kajanje. Još jedna dimenzija ispovijedi je razgovor s drugim čovjekom, svećenikom, u odnosu povjerenja i diskrecije koji liječi dušu.
S druge strane, ne treba zaboraviti da je ispovijed sakrament koji je tu da bi nam pomogao, odteretio nas, oslobodio i spasio. Pružena nam je šansa da se oslobodimo i da se vratimo u Božju milost kajanjem, a da se pri tom od nas ne traži da budemo savršeni. Sakrament ispovijedi upravo i postoji zato što nitko ne može izbjeći grijeh, ali ga može iskupiti kroz sakrament pokajanja i pokore. Ne očekuje se da čovjek više neće griješiti nego da ima volju za to, da promišlja svoje postupke, da se trudi biti bolji. Uvjerena sam da kontinuirano razmišljanje o vlastitim postupcima i njihovo vrednovanje u smislu dobra i zla u konačnici ipak djeluje na nas da bismo postali ne bezgrešni, ali bolji ljudi.
Ovo "liječi dušu"...
Nekada mi se zna dogodilti da od ispovijedi očekujem puno više nego što sam dobijem.
O čemu se tu radi? Sama sa sobom nisam izmirila želje i potrebe, ili svećenik nije bio u formi taj dan?
Imate li vi osobu "od duše" kod koje redovito idete na ispovijed ili vam to ne igra posebnu ulogu?
Meni igra.Ovo "liječi dušu"...
Nekada mi se zna dogodilti da od ispovijedi očekujem puno više nego što sam dobijem.
O čemu se tu radi? Sama sa sobom nisam izmirila želje i potrebe, ili svećenik nije bio u formi taj dan?
Imate li vi osobu "od duše" kod koje redovito idete na ispovijed ili vam to ne igra posebnu ulogu?
nisam sve gore pročitala, ali ovaj post me potiče da reagiram....
naravno, imamo slobodnu volju. nema garancije, osim u Isusu Kristu. a ta garancija NIJE obećanje da nećemo patiti, da će sve ići glatko i da će biti onako kako mi želimo.
ALI On garantira da ćemo, ako živimo po Njegovoj Riječi, ma koliko god padali (bitna je namjera srca da ne griješimo), živjeti u milosti, i da će On biti s nama. kršćanin je onaj koji je spreman na križeve. jer vjeruje da je križ spasonosan za njega.
a što se tiče ovoga da "ljubav umire" - to ne stoji.
ono što pritom (dok te drugi zlostavlja) umire, jest naš ego, naša oholost. da, tvrda je to riječ, ali tako nas uči Učitelj.
ne umire ljubav. prava Ljubav, ona Božja, jest ljubav koja umire sebi, a voli drugoga.
ne znači da moramo biti mazohisti.
ali prava ljubav, kako kaže 1 Kor. 13, "sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi...." "LJubav je strpljiva, ponizna...nije zavidna...ne hvasta se, ne oholi se....ne traži svoje...."
u biti, prava kršćanska ljubav očituje se tek tada, kada ljubimo bližnjega UNATOČ tomu što ide protiv nas.
po tome će vas poznati, kaže Isus, po tome kako se budete ljubili.
što se tiče ispovijedi....i svećenici su ljudi. netko ima dar ispovijedanja, netko manje - ima neki drugi dar.
nemam ništa protiv da si svatko nađe tko mu kao ispovijednik paše.
ALI - ne bismo trebali birati. vjerujemo li da je Milost Gospodnja sa svim Njegovim pastirima, onda je dobra vježba za poniznost ponekad se ispovijediti baš kod onoga tko ti ne paše jako. jer, upravo ti ljudi koji nam nekako "ne idu" - bilo svećenik, bilo suradnik, bilo član obitelji - jesu oni koji su nam najviše dani na naše obraćenje. izbjegavati ih znači gubiti prilike da se mijenjamo onako kako Bog želi.
to je kao kad fra Zvjezdan Linić ima seminar, pa svi žele upravo kod njega na pričest ili polaganje ruku. a nije on ništa veći od drugih fratara tamo. to i sam naglašava, Bogu hvala. no pitanje je imamo li mi iole zrelu vjeru??! ili vjerujemo pomalo magijski, tražeći čuda i veilke znakove, a izbjegavajući se svakodnevno obraćati OCu, tražiti ga u Njegovoj Riječi, u sakramentima koje nam je dao, i u (poslušnosti) Majci Crkvi?
ako kažemo da volimo Oca, i Sina, a ne prihvaćamo nauk Majke Crkve, nije li to pomalo licemjerno?
pa Bog se objavljuje i danas, upravo preko Crkve, preko vjernika, preko naših osobnih, individualnih povijesti spasenja.
zato ja radije biram slušati Crkvu, koliko mogu u svojoj slabosti, nego odabirati što mi od tog nauka paše, a što ne. poslušnost nije laka, ali je sveta i plodonosna.
Ja ne znam kako da ovo shvatim, možeš pojasniti, molim te?
Ne izbjegavam našeg župnika, naprotiv, odlazim samo u našu župu na misu i ispovijed. Međutim, nekoliko puta mi se dogodilo da kada najgorljivije dijelim s njim intimu svoje duše, tada sam spremna čuti sve, samo ne: "Imate li još nešto za ispovijediti?"
Naš svećenik izmoli oprost, da pokoru i dalje nema.
Ja ostanem žedna pored vode.
Da može i drugačije znam kad su velike ispovjedi, pa dođu svećenici na ispomoć.
to kužim. nisam govorila tebi, nego općenito.
a za ovo gore...i mislila sam da će se teško shvatiti.
evo, da pokušam pojasniti....dakle, kršćani su pozvani praštati, ljubiti svoje neprijatelje. znate npr. Govor na gori? Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze....
to nije lako činiti. zapravo, našim ljudskim snagama, je nemoguće. ali, ako tražimo Boga da to u nama učini, On može.
kužiš ovaj dio?
npr. meni moja sveki ide na jetra neopisivo. nekim je svojim postupcima zatvorila moje srce prema sebi, što se mene tiče zauvijek. i najradije ne bih ni klince nikad vodila tamo. eto.
ALI - Bog mi je pokazao da ne mogu tako i živjeti. pokušala sam svojim snagama oprostiti. nije baš išlo. ispalo je kao osrednje licemjerno komuniciranje. i onda sam pitala Oca da ide sa mnom. i sjela k njoj na kavu, rekla joj, koliko sam mogla u ljubavi, što ja njoj zamjeram i što to meni znači, i tražila njen oprost.
i odnos se obnovio na novi način.
to je primjer kako Bog mijenja naša srca. nisam ja sveta, naprotiv. to je svjedočanstvo Njemu na slavu!
znači, Riječ Božja nas poziva da praštamo. to je jasno. koliko puta? 7*77, ako treba. kaže Riječ.
dakle, da se vratim na ovo gore....
kad nas drugi maltretira na neki način, ide protiv nas, onda se osjećamo grozno. trpimo, najradije bismo se otresli toga i ne trpili više. to se čini kao jedino ispravno rješenje. i od tog trpljenja kao da umiremo. pa u srcu sudimo onog drugoga, jer mislimo da on to nema pravo činiti, a mi da imamo pravo suditi. i da smo bolji od njega. jesmo li doista?
Bog kaže da među ljudima nema pravednika. niti jednog.
ja to prihvaćam kao istinu za sebe. teško sam to prihvatila, ali sada sam mnogo slobodnija. jer znam da, iako sam grešna, i ohola toliko da to teško priznajem, ipak me takvu Bog ljubi. neizmjernom ljubavlju.
i onda, što se događa? mi padamo u osudu prema drugome, u grijeh, i naša srca se odvajaju od Ljubavi. mržnja nije ljubav.
dakle, pozvani smo ljubiti. i kada nas netko zlostavlja. zato ono što je McGrubi napisala, da ljubav pritom umire, za mene ne stoji. za kršćanina, ljubav nikad ne umire. ali ono što umire, jest ona naša sebična ljubav, koju mi ljudi volimo generalizirati i zvati univerzalnom ljubavi.
ljubav koja voli samo kad dobiva dobro zauzvrat, nije ljubav u punini. ta je ljubav, u svojoj biti, sebična. možemo npr. reći: volim svog dragog, jer se uz njega osjećam posebno, jer je sa mnom nježan, jer imamo slične interese.....jer nam je lijepo zajedno....pa smo se i vjenčali....pa imamo i djecu....
i onda - puf! - kriza. netko se razboli. ili propije. ili bankrotira. ili promijeni svjetonazor. ili se zaljubi u nekog drugoj. grozno. da.
ali se događa. to su situacije kada je ljubav na kušnji.
aho budemo tada tražili svoje, nećemo dobiti ništa. tek tada smo pozvani biti blizu voljenoj osobi, i vjerovati Ocu, koji jest Ljubav, da može sve izvesti na dobro. i dopustiti Mu da nas pritom vodi. pa i malo išiba ako je potrebno.
da li sam sada jasnija?
ja bih mu upravo tako i rekla. da sam žedna.
zamoli ga za riječ ohrabrenja.
ako ne u ispovijedi, jer možda je i gužva pa je on pod pritiskom vremena, onda traži u nekom drugom terminu razgovor, duhovnu podršku.
Pravila pisanja postova
