Ako zaboravis pitanje nije te ni zanimalo previse zar ne?MGrubi prvotno napisa
neču Ga zamarati glupostima
pitati ću Ga kad Ga vidim, ukoliko ne zaboravim pitanje
 |
|||
|
|
|||
Ako zaboravis pitanje nije te ni zanimalo previse zar ne?neču Ga zamarati glupostima
pitati ću Ga kad Ga vidim, ukoliko ne zaboravim pitanje
ma ne, računam da ću imati puno godina (jelte . nadam se) i da je moguće da ću u međuvremenu posenilitiAko zaboravis pitanje nije te ni zanimalo previse zar ne?neču Ga zamarati glupostima
pitati ću Ga kad Ga vidim, ukoliko ne zaboravim pitanje
MGrubi, imam za tebe nesto sto bi ti moglo pomoci u potrazi za odgovorom.
Ne pitaj me zasto bas to jer ne znam, samo znam da te moram uputiti
Dakle Ivan 14
Citaj otvorena srca, ako iskreno zelis odgovor vjerovatno lezi ovdje14"Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! 3 Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. 4 A kamo ja odlazim, znate put." 5 Reče mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?" 6 Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. 7 Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga." 8 Kaže mu Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!" 10 Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. 11 Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. 12 Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. 13 I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. 14 Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću." Obećanje Duha 15 "Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. 16 I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: 17 Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. 18 Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. 19 Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. 20 U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. 21 Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati." 22 Kaže mu Juda, ne Iškariotski: "Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?" 23 Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. 24 Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. 25 To sam vam govorio dok sam boravio s vama. 26 Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. 27 Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. 29 Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. 30 Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. 31 neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, pođimo odavde!"
moram na ovo reagirati:
Crkva (pisano velikim slovom) jesu ljudi, ALI ne samo svećenici, biskupi i papa (to je, pretpostavljam, ono na kaj ti misliš ovim gore), nego baš onako kako si ti to, nenamjerno, napisala: svećenstvo
e sad, u čem je razlika: postoji ministerijalno svećenstvo (to su oni koje ti imaš na umu: zaređeni svećenici) i opće svećenstvo - to su svi kršteni ljudi, svi kršćani su svećenici "po redu Meklizedekovu" (nemam Bibliju pri ruci, ne mogu točno citirati), i svi oni čine Crkvu
i još: Crkva nisu samo živući kršćani, nego i oni koji su umrli. tako postoji unutar Crkve podjela na 'putujuću' Crkvu - to smo mi još živi krštenici koji 'putujemo' prema susretu s Bogom, 'iščakujuću' ili po nekima 'patničku' Crkvu - to su pokojni krštenici koji još nisu došli do punine jednistva s Bogom nego još uvijek iščekuju (ili pate u Čistilištu), te 'proslavljenu' Crkvu - to su oni koji su umrli i već došli do punine jedinstva s Bogom (li do Raja)
Glava Crkve je Krist, a vodi je Duh Sveti (preko ljudi, ne dolazi On sam propovijedati ili potpisivati enciklike)
prema nekim teolozima u 'iščekujuću' Crkvu bi spadali i oni koji nisu za života bili kršćani, ali su praktički živjeli Evanđelje
Juroslave, tako sam mislila
ovo me buniopće svećenstvo - to su svi kršteni ljudi
bum probal objasniti, makar sam više človek od izgovorene a manje od napisane riječi:
u Crkvi postoji opće svećenstvo i ministerijalno svećenstvo:
- u opće svećenstvo spadaju svi kršteni ljudi, tj. svi mi koji smo kršteni smo Kristovi svećenici, svi mi imamo i pravo i obavezu evangelizirati, karitativno djelovati, sudjelovati u liturgiji i punom zajedništvu Crkve (kaj uključuje i odlučivanje: konkretno, kad počnu zasjedanja Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije i glasovanja o prijedlozima jednako će vrijediti glas kardinala Bozanića kao i glas nekog delegata-laika); sukladno toj općoj svećeničkoj službi, svaka kršterna osoba može valjano krstiti drugu osobu
- ministerijalno svećenstvo su ono kaj se pogrešno naziva Crkvom: zaređeni crkveni službenici; njima je (jednim dijelom radi jednostavnosti a drugim radi potrebne razine znanja koja se stječe teološkim studijem i kasnijim stalnim usavršavanjem) pridržana većina službi unutar Crkve, a neke su im pridržane i radi biblijske utemeljenosti (konkretno: samo biskupi mogu valjano podijeliti sakramente sv. reda i potvrde - za ovo drugo se kod nas uvriježilo i da biskupi delegiraju druge svećenike, ali samo zbog praktičnosti tj. nesrazmjera između broja biskupa i broja krizmanika - jer su još u apostolskim vremenima apostoli bili ti koji su 'polagali ruke' kako bi krštenici primili Duha Svetoga, odnosno oni su bili ti koji su položili ruke na sedmoricu koje je zajednica izabrala da budu đakoni)
bum probal objasniti, makar sam više človek od izgovorene a manje od napisane riječi:
u Crkvi postoji opće svećenstvo i ministerijalno svećenstvo:
- u opće svećenstvo spadaju svi kršteni ljudi, tj. svi mi koji smo kršteni smo Kristovi svećenici, svi mi imamo i pravo i obavezu evangelizirati, karitativno djelovati, sudjelovati u liturgiji i punom zajedništvu Crkve (kaj uključuje i odlučivanje: konkretno, kad počnu zasjedanja Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije i glasovanja o prijedlozima jednako će vrijediti glas kardinala Bozanića kao i glas nekog delegata-laika); sukladno toj općoj svećeničkoj službi, svaka kršterna osoba može valjano krstiti drugu osobu
- ministerijalno svećenstvo su ono kaj se pogrešno naziva Crkvom: zaređeni crkveni službenici; njima je (jednim dijelom radi jednostavnosti a drugim radi potrebne razine znanja koja se stječe teološkim studijem i kasnijim stalnim usavršavanjem) pridržana većina službi unutar Crkve, a neke su im pridržane i radi biblijske utemeljenosti (konkretno: samo biskupi mogu valjano podijeliti sakramente sv. reda i potvrde - za ovo drugo se kod nas uvriježilo i da biskupi delegiraju druge svećenike, ali samo zbog praktičnosti tj. nesrazmjera između broja biskupa i broja krizmanika - jer su još u apostolskim vremenima apostoli bili ti koji su 'polagali ruke' kako bi krštenici primili Duha Svetoga, odnosno oni su bili ti koji su položili ruke na sedmoricu koje je zajednica izabrala da budu đakoni)
Jeste li možda čuli za ovu vijest? Kako ćete djeci objasniti (ili već objašnjavate) fenomen Međugorja ako Vatikan ustraje u ovim, slobodno se može reći, optužbama za prevaru ? Da li ići za srcem ili za službenim stavom Crkve ?
Ne sudjelujem na topicu jer nisam vjernik. Ali su mi interesantna gledišta i teme koje se provlače, tim više jer mi je sin kršten. I jer ću sigurno dobiti puno pitanja na ovu tematiku
Ne trebam djeci ništa objašnjavati. Meni je hodočašće u Međugorje isto kao i u Mariju Bistricu. Nemam očekivanja da ću doživjeti ukazanje (očima vidjeti). Ne razmišljam uopće o autentičnosti ukazanja. Ne bih tvrdila da je to izmišljotina zato jer mogu teško sagriješiti da nekog (vidioce) optužim za laž. Ali o autentičnosti ukazanja ne ovisi moja vjera u Boga. Znam što za kršćanina znači hodočašće. Dan, dva ili tri potpune posvećenosti Bogu i Djevici Mariji. Premda, kao što reče jedan meni dragi svećenik - nemojmo zaboraviti da hodočastiti prije svega znači - časno hoditi kroz život!!!
Osobno ne vjerujem da je Međugorje od vraga. Vrag ne bi opstao kraj tolike molitve.
I kako Međugorje uopće zabraniti? Tko meni može zabraniti da sjednem u bus, zajedno s braćom i sestrama u Kristu molim cijelu noć, uspnem se na Križevac i Brdo ukazanja, ispovijedim se i primim pričest u međugorskoj crkvi. I tko je to uopće mogao zabraniti milijunima kršćana već više od četvrt stoljeća?
Ljiljana, potpis na sve što si rekla. Kao što je rekao Juroslav, i vjernici su Crkva.
Nisam bila u Međugorju, neću niti ići, jer meni osobno taj tip pobožnosti ne leži, ali poštujem ljude koji tamo idu i vjerski doživljaj koji imaju.
potpisujem
potpisujem...a Crkva-su ljudi kršćani , a ne zgrade Crkve, i svećenstvo....znači svi mi skupa, ali općenito kada raspravljamo o Crkvi ne mislimo na sebe, nego na one koji odlučuju o nekim stvarima, od svečenika do pape....[
ja te razumim
crkvena tumačenja "pravilnog" života treba uvijek uzimati sa rezervom, uvijek u sebi preispitati
svi mi imamo svoju savjest , i svi smo mi, samo mi, odgovorni za ono šta napravimo
bez obzira da li netko "viši" rekao da je to uredu
ja ne volim toliku pompu oko Međugorja, razumin da je biznis biznis
no ovakve teške optužbe nisam očekivala,
ako im smeta novac koji se tamo vrti, samo trebaju zamoliti svoje župljane da ne bacaju novce na gluposti iz Kine (upitne kakvoće i zdravstvene ispravnosti), nego da radije doniraju tih 50-100kn Crvenom križu ili Unicefu ili nekoj drugoj humanitarnoj udruzi
svejedno je di ćeš pješačiti 5-6-70km, bitno je šetati i razmišljati
cilj je samo putovanje
preteška optužba,, bez dokaza
više zlog djelovanja ima u Bijeloj kući nego u Međugodrju, ili u Sjevernoj Koreji gdje ubijaju cijelu obitelj zbog političke nepodobnosti, zajedno ih stave u plinsku komoru i gledaju i smiju se roditeljima koji grle djecu, nastoje ih zaštiti od otrovnog plina, bar još koju sekundu
ili u Indiji i Kini gdje ubijaju djevojčice jer nisu sinovi
MG, osjećam da ti moram odgovoriti.ja ne volim toliku pompu oko Međugorja, razumin da je biznis biznis
no ovakve teške optužbe nisam očekivala,
ako im smeta novac koji se tamo vrti, samo trebaju zamoliti svoje župljane da ne bacaju novce na gluposti iz Kine (upitne kakvoće i zdravstvene ispravnosti), nego da radije doniraju tih 50-100kn Crvenom križu ili Unicefu ili nekoj drugoj humanitarnoj udruzi
svejedno je di ćeš pješačiti 5-6-70km, bitno je šetati i razmišljati
cilj je samo putovanje
preteška optužba,, bez dokaza
više zlog djelovanja ima u Bijeloj kući nego u Međugodrju, ili u Sjevernoj Koreji gdje ubijaju cijelu obitelj zbog političke nepodobnosti, zajedno ih stave u plinsku komoru i gledaju i smiju se roditeljima koji grle djecu, nastoje ih zaštiti od otrovnog plina, bar još koju sekundu
ili u Indiji i Kini gdje ubijaju djevojčice jer nisu sinovi
Iskreno sam za osudu svih zločina koje si navela, a i onih drugih koji se čine svakodnevno u svijetu.
Mnogi vjernici (i ateisti, hvala Bogu) često doniraju mnogim karitativnim udrugama, ali i obiteljima u potrebi.
Osobno me žalosti toliki uvoz svega i svačega iz Kine, čime se zaboravlja na kvalitetu domaćih proizvoda, odnsono na kreativnost i stvaranje pojedinca, a samim time i na mnoge vrijednosti.
Jednostavno želim reći da su život i vjera Božji darovi.
Ovoga prvoga smo svi svjesni, a ovo drugo ili ti je dano ili nije.
Prava istinska vjera ne može biti gluma ili poza, niti je sv. misa teatar.
Ako si u vjeri, drukčiji ti je pogled na mnoge stvari, situacije, ljude.
Ok, neću generalizirati i reći da ateisti nemaju ispravne stavove i jasan uvid u spomenuto, ali razlika ipak, postoji.
S time što spominjem razliku, ne napadam niti omalovažavam ljude koji nisu u vjeri.
Možemo upirati jedni u druge prstom i mjeriti količnu i dužinu grijeha jedni drugima, što često činimo, ali valjano je boriti se protiv njih (grijeha!) i živjeti životom koji je primjer Njegove Riječi.
MG, činjenica je da pratiš ovu temu, izražavaš svoje mišljenje, ali vidim da si još u traženju, to je za pohvalu.
gle, nije poanta u "veličini" grijeha
nego o šutnji
no kad su novci u pitanju.,.... onda ide halabuka
mogli su samo reči da ukazanje na Međugorju nije službeno potvrđeno i da Vatikan ne smatra ga svetim mjestom (tako nekako)
ali optužiti da je to djelo đavla
previše
....
Juroslave, hvala na objašnjenju
Ja bih ipak ohladila glavu - mislim da ovo nije stav Vatikana nego medijski prenapuhana izjave jedne osobe koja izriče svoje mišljenje, a ne stav Vatikana. Drugim riječima, sijanje pomutnje.
Možda sam ja prekrutih stavova, ali smatram da štovanje mjesta i predmeta koji nisu Tijelo i Krv debelo naginje u poganski teritorij. Ipak mislim da snaga koja okuplja toliko ljudi u istovremenoj molitvi ne može biti od zla pa makar ukazanja bila i lažna.
Meni je personificiranje zla jako bajkovita kategorija, ali Vatikan je kroz stoljeća već dosta popuštao raznim pučkim pobožnostima pa poštujem to da granice moraju postojati. Vjerujem da su oni kroz svoje istrage došli do zaključaka koje bi trebalo uvažiti. Vjerujem da oni kao čuvari vjere u ovom slučaju postupaju ispravno, i trudim se da mi patriotizam pritom ne zamagli vid.
Ne želim da buduće generacije temelje svoju vjeru na staklenim nogama primamljivosti po nekakvim skoro hinduskim principima.
MG. ponovno ti se obraćam u dobroj namjeri da razjasnim svoj stav glede napisanoga.
Dakle, što je i kakav novac, čemu služi, itd. svi znamo.
Žalosna je činjenica da danas sve više ljudi trči za novcem, priča o novcu, svađa se zbog novca (u bilo kom pogledu), prijeti zbog novca, ovisni o novcu (količnini zarade), troše neumjereno, rasipaju, jedni upadaju u dugove, a drugi kamatare, itd.
I tako dalje i tako bliže rekla bi Arijana Čulina.
Nitko nije cijepljen protiv toga, nažalost.
I po tom pitanju Isus nas je upozorio u Sv. Pismu!
U vezi vjesti o Međugorju i o priznavanju ili nepriznavanju Međugorja.
Iz mojih izvora na njemačkom jeziku kao što je ovaj:
Ukratko osobni stav navedenog biskupa nije službeni stav Vatikana i vjerovatno teško i da će i biti jer se o tome razmišlja već desetljećima... Više od 1000 drugih biskupa je posjetilo Međugorje i imaju sasvim oprećno mišljenje dotićnome biskupu. Čak i najveći eksorcist P.Gabriel Amorth smatra Međugorje "tvrđavom protiv đavla". ...toliko na brzinu...Ehemaliger italienischer Exorzist erhebt schwerwiegende Vorwürfe gegen Medjugorje und ist der Ansicht, dass dort "alles vom Teufel" sei - er stellt sich damit gegen die neutrale Rolle des Vatikans
Vatikan (www.kath.net)
Der 77-jährige Andrea Gemma, Bischof und ehemaliger italienischer Exorzist, hat in einem italienischen Magazin schwere Angriffe gegen den
Marienwallfahrtsort Medjugorje gestartet und behauptet, dass die Erscheinungen "vom Teufel" seien. Gemma meinte: "In Medjugorje geschieht alles im Bereich des Geldes: Pilgerreisen, Übernachtungsstätten und billiger
Schmuck. Diese ganze Schande ist das Werk des Teufels. Es ist ein Skandal." Der frühere Exorzist meinte auch, dass der Vatikan bald dagegen "hart durchgreifen" werde.
Mit dieser Meinung steht der ehemalige Exorzist allerdings sowohl bei Bischöfen als auch bei Exorzistenkollegen isoliert da. Mehr als 1000 Bischöfe haben bis jetzt bereits Medjugorje besucht und sich nach dem Besuch auch positiv geäußert. P. Gabriele Amorth, der bekannteste Exorzist der Welt, bezeichnete bereits vor Jahren Medjugorje als "Festung gegen den Teufel" und meinte: "Ich verstehe Medjugorje immer als Fortführung von Fatima. Gemäß der Worte unserer Frau in Fatima hätte es keinen 2. Weltkrieg gegeben, falls wir wirklich gebetet und gefastet hätten. Wir haben auf sie nicht gehört, und darum gab es den Krieg. Auch hier in Medjugorje hat die Gottesmutter oft zum Gebet für den Frieden aufgerufen. In ihren Erscheinungen präsentierte sich die Gottesmutter immer unter einem anderen Namen, um auf das Ziel ihrer Erscheinungen hinzuweisen. In Lourdes bezeichnete sie sich als die Unbefleckte Empfängnis, in Fatima als die Königin des Rosenkranzes. Hier in Medjugorje präsentiert sich die Muttergottes als Königin des Friedens. Wir erinnern uns an die Worte 'Frieden, Frieden, Frieden', die am Beginn der Erscheinungen am Himmel zu lesen waren."
Der Vatikan selbst hat sich bis jetzt nicht ablehnend zu den Marienerscheinungen geäußert und eine frühere ablehnende Äußerung des Ortsbischofs sogar revidiert. Die Glaubenskongregation hat 1988 folgendes festgestellt: "Um schließlich auf die Pilgerfahrten nach Medjugorje zu sprechen zu kommen, die privater Natur sind, bleibt das Kongregat bei seiner Meinung, dass sie erlaubt sind, solange sie nicht als eine Anerkennung der gegenwärtigen Ereignisse betrachtet werden, die die Kirche noch prüfen muss." Die neue Untersuchungskommission, die derzeit eingesetzt wird, ist direkt dem Vatikan unterstellt.
Kathpedia: Medjugorje
Onaj tko je bio u Međugorju mogao je osjetiti sigurno nešto, što više govori od jedne vijesti...Dotićni biskup vrlo površno gleda Međugorje...
hoće li dotični dobiti ukor?
Marna, nije me briga za novce, nego mi smeta šutnja kad su teže stvari u pitanju
zar je samo bitno tko je kršten a tko ne?
razumin ja tvoj stav
ja sam malo grublja na pisanoj riječi
A da li se Vatikan ogradio od izjave dotičnoga ? Ili mudro šuti do daljnjega
Crkva je sve spremnija priznati greške i osuditi zlodjela. slušaj samo Devčića i ostale dobre pastire. o Ivanu Pavlu II. da ni ne govorim.
ali to je spor proces, jer je to velika institucija, a samim time i inertna. kao i veliki brod i debeli čovjek.
za Crkvu treba mnogo moliti. to ne znači ne vidjeti rupe i propuste. ali treba ju voljeti,takvu grešnu. ka<o i svakog drugog grešnika.
razlikovati osobu od djela.
isto je i s Crkvom.
ali ovo, da rastava nikog ne ugrožava, s tim se nikako ne mogu složiti.
evo, mene prvu je rastava mojih roditelja ne samo ugrozila, nego poprilično egzistencijalno uništila.
ne bih takvo iskustvo nikome.
Ne bih rekla da nikoga ne ugrozava, ali ne bih rekla ni da nikoga ne spasava
Ja cu svojoj majci citav zivot biti zahvalna sto se rastala od moga oca jer je meni i sestri time osigurala i dala krasno djetinjstvo.
Iako sam nakon 15 godina ponovno stupila u kontakt sa ocem koji je sam inicirao susret i naravno da sam mu oprostila sve, dapace jedina sam ga prigrlila i primila nazad u svoj zivot, i dalje sam sretna sto nisam odrasla uz njega nego uz ocuha koji mi je bio pravi oslonac u zivotu
Rastava je sigurno teške za oba partnera a uvijek preteška za djecu, bez obzira koliko su svijesna težine situacije ili ne daj Bože zlostavljanja od jednog roditelj, djeca uvijek, vole, opraštaju, ne razumiju i misle da su ona kriva.............ali ja sam uvjerena da je od rastave teže živjeti u uvjetima nedostojnog čovjeka i djeteta...djetetu je bolje da ne živi u svađi, mržnji, fizičkom nasilju, ili bez ljubavi nego da mu se roditelji rastanu da živi u miru a ima ljubav i dalje od oba roditelj.......
Moji roditelji se nisu razveli mada sam često puta u životu poželila da jesu, čak sam majku smatrala sebičnom što to nije učinila i zaštitila nas na neki način od njihovih svađa itd.
Danas mi je svejedno sve je OK, ne znam da li bi tako razmišljala da su mi se roditelji uistinu rastali...ali mogu reći da zato što su ostali skupa nemam ništa bolji pogled na brak, žensko muške odnose, niti se ne osjećam (ne) sigurnijom, (ne) napuštenom....često sam se u toj mnogobrojnoj obitelji i kaosu osjećaja i razuma osjećala samom......
Jedino što sam znala da se ne želim nikada udati i imati djecu da im ne bi svojim ponašanjem na neki način učinila život teškim. Željela sam biti samohrana majka s usvojenim djetetom.
Danas živim u kršćanskom braku imam djete, udala sam se jedva u 30g...upravo zbog toga što ne idealiziram brak,sebe, ni druge, što sam svjesna sebe i bez ozira na moj vjerski odgoj, znam u sebi da bih se mogla rastati ako bi do toga došlo..bez obzira što se toga užasavam i što bi me to slomilo, ja znam da ne bi neke stvari trpila u braku i ime nikoga, a znam da Bog od mene i mog djeteta ne bi to ni želio...jer kako voli mog muža, voli i mene i moje djete, i svi imamao jednako pravo na ovaj život, a ne netko više netko manje!!!!!! Sve drugo je sebičnost!
La mama malo sa zakasnjenjem sljedece je:
Doticni biskup je vec ovo isto bio izjavio prije desetak godina pa se je Vatikan sluzbeno ogradio od izjave tog biskupa. Ovo je sad nova izjava, mislim skroz friska tog biskupa i Vatikan se jos nije izjasnio. Medutim oni imaju neku komisiju koja radi na priznavanju ili nepriznavanju Medugorja.
Ovo o odnosu rastavljenih i Crkve me jako čudi :shock: Nikada nisam u svojoj župi primijetila negativan stav Crkve u odnosu na rastavljene, a niti na izvanbračnu djecu. I djeca rastavljenih i djeca nikad sastavljenih roditelja normalno pohađaju Svetu misu zajedno sa svojim (najčešće) mamama, ministriraju, primaju sakramente...Stvarno ne znam o čemu se tu priča. Normalno je da Crkva ima negativan stav ne toliko prema rastavi, koliko prema ponovnoj ženidbi, ali u više navrata sam i u Glasu koncila čitala da rastavljeni i ponovno civilno vjenčani predstavljaju posebnu brigu Crkve. Ali jasno je i meni razumljivo da Crkva zbog njih ne može mijenjati Kristov nauk...oni koji poznaju Bibliju znat će o čemu pričam.
Ali o nekakvom izopćavanju iz Crkve takvih ljudi, koliko ja znam, nema riječi. Stvarno sam začuđena :/
Nije baš tako Ljiljana, samo prvo moramo definirati o čemu govorimo. Crkveno pravo je uvijek poznavalo rastavu - to znači prekid zajedničkog života u uvjetima kada on više nije moguć, a ti uvjeti su definirani kanonskim pravom. Ali to je samo prekid zajedničkog života, a ne i braka, jer kršćanski brak nije razrješiv. Ljudi koji su rastavljeni i žive ili su u braku s drugom osobom po crkvenom zakonu nemaju pravo na sakramente. E sad, ima svećenika koji u pastoralu prihvaćaju ljude takve kakvi jesu, a ima i onih koji postupaju prema ljudima strogo prema slovu zakona i to poneke ljude dovodi do teških situacija. To je tako i to treba priznati. Razumijem da crkvenim ljudima nije uvijek lako balansirati između načela i ljudi, ali ne mislim da su načelni odgovori nužno bolji i ispravniji.
Uz to naravno treba dodati da djeci roditelja koji nisu ozenjeni i djeci rastavljenih osoba koja su u braku s nekom drugom, kod krstenja u krsni list pod napomene upisuju da je dijete NEZAKONITO.
Nece odbiti krstenje ali ce etiketirati takvo dijete, moram priznati da je to pomalo odbojno, ali to je propis katolicke crkve, tu mi nista ne mozemo.
Kome smeta nece krstiti dijete, kome ne smeta krstiti ce :/
Znam Zdenka, to što si navela upravo je tako definirano i u KKC-u, uključujući i činjenicu da treba i onima koji žive u ponovnom civilnom braku pomagati da stalno zadobivaju Božju milost (unatoč tome što nemaju pravo na sakramente) i odgajaju djecu u katoličkoj vjeri. Drago mi je da nemam iskustava bliskih ljudi da ih svećenik zbog navedenih problema udaljuje iz Crkve. Inače Sveti Josemaria Escriva vrlo detaljno govori o popustljivosti - biti blag prema čovjeku -da; ali biti popustljiv u vjeri - ne. Popustljivost u vjeri značila bi da vjere nema. Kakva bi to bila Kristova Crkva koja bi gazila Njegovu riječ? Sv. J.E. kaže - nikome ne biste popustili u njegovoj tvrdnji da su dva plus dva četiri i pol! Tu ne biste popustili čak niti zbog prijateljstva. To je zato jer ste sigurni da ste u pravu.
Mene osobno više smeta što Crkva dozvoljava raskid braka (estrada, politika, dinastije) jer tu podilazi onome kome ne bi trebala popuštati.
Opet te moram ispraviti Ljiljana, jer Crkva nikada ne dozvoljava raskid ili poništenje braka. Valjano sklopljeni brak je nerazrješiv. Brak je za Crkvu sakrament, sporazum kojeg podjeljuju jedno drugome muž i žena u nazočnosti dvaju svjedoka, uz uvjet da ne postoje nikakve zapreke za brak definirane kanonskim pravom.
Ako crkveni brak nije bio valjano sklopljen, onda znači da nije ni postojao. To ustanovljuje crkveni sud, temeljem istražnog i dokaznog postupka u dva stupnja. Ako se utvrdi nevaljanost ženidbe, to daje strankama pravo da sklope novu ženidbu prema propisima Katoličke Crkve, ako za nju nema nekih drugih kanonskih zapreka.
Dakle, valjan je onaj brak koji je u sklopljen u kanonskom obliku, pred ovlaštenim crkvenim službenikom i dva svjedoka, uz uvjet da muž i žena imaju kanonsku dob, posjeduju nužni minimum znanja o biti ženidbe i spolno su sposobni te njihovoj ženidbi ne stoji na putu nikakva druga kanonska zapreka koja bi je činila nevaljanom, kao što je npr. krvno ili duhovno srodstvo, a ima i drugih zapreka koje treba utvrditi prije sklapanja braka. To znači da ženidbu čini nevaljanom nedostatak kanonske dobi kod jedne ili obiju stranaka, spolna nemoć barem jedne stranke, kao i njezino sklapanje pred neovlaštenim crkvenim asistentom (koji ne bi imao ovlaštenje mjesnog biskupa ili župnika) ili bez nazočnosti još dvojice svjedoka, zatim postojanje prethodnog braka, različitost vjere ukoliko se ne primi krštenje (od ovoga se može dati oprost), otmica, krvno, tazbinsko, zakonsko ili duhovno srodstvo, postojanje trajne izvanbračne veze, postojanje svetog reda, zločin ubojstva bračnog druga. Zatim su tu zapreke u privoli: prisila na brak, strah, prijevara i zabluda o nekoj osobini druge stranke koja po svojoj naravi može teško narušiti zajednicu ženidbenoga života; nedostatak razuma, nedostatak prosudbe o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima, -razlozi psihičke naravi zbog kojih osoba ne može preuzeti bitne ženidbene obaveze (vjernost, zajedništvo života , rađanje i odgajanje potomstva); ako jedna od stranaka zapravo ne prihvaća ženidbu ili neki od bitnih sastavnih dijelova ženidbe i ako ženidba nije sklopljena u kanonski valjanom obliku.
Mnoge od tih stavki nije lako dokazati pred sudom, ali je moguće i ako se to uspješno dokaže, brak se proglašava ništavnim, to jest crkveni sud ustanovljuje da nije ni sklopljen. Dakle, nema mogućnosti raskida braka nego samo postoji mogućnost da se ustanovi da on nije niti bio valjano sklopljen, odnosno da ne postoji.
Sve je to zanimljivo i dobro znati iz praktičnih razloga. Međutim, mislim da treba razlikovati samu vjeru (koja se očituje u kosturu mise) od potencijalno promjenljivih društvenih stavova Klera (a ne Crkve, koju činimo svi vjernici), kao što je promjena bračnog partnera, homoseksualnost, žene koje vode misu ili pak nekad postojanje vještica.
Uvijek možemo reći: tako je po kanonskom pravu, ali to nije bit vjere. Istovremeno treba imati razumijevanja za sporost u promjenama i ja to podržavam jer je to još jedna prepreka naglim i često razarajućim utjecajima.
Ja, ako se odlučim razvesti, ne ću se osjećati manje katolkinjom ili se osjećati naročito grešnom, niti ću se ljutiti na kanonsko pravo što je takvo i takvo. Mislim da je razmišljanje na takav način krivi put i vjere i nazora uopće.
To je kao da se razglaba o odnosu pravde i građanskog prava.
U redu, ali u pitanju valjanosti braka se doista i ne radi o biti vjere nego o crkvenopravnim pitanjima koje rješava sud, po kanonskim regulama. Može se, naravno, i u tom slučaju razgovarati o odnosu pravde i zakona/sudske procedure, ali to ne mijenja praktično značenje tog zakona/pravne procedure, jednako kao i u građanskom ili kaznenom pravu.
ovo nisu potencijalno promjenljivi stavovi klera, nego na Bibliji utemeljeni sakramenti (nerazrješivi brak i svećeničko ređenje)
Slažem se.
Drago mi je da regule postoje i da ih ne može mijenjati svaka interesna skupina, kako se kome sviđa, iako se i meni osobno sve baš ne sviđa. To bi bio sažetak mog vjerojatno kompliciranog posta.
Sve što se tiče društvenih odnosa potencijalno je promjenljivo.ovo nisu potencijalno promjenljivi stavovi klera, nego na Bibliji utemeljeni sakramenti (nerazrješivi brak i svećeničko ređenje)
kad bi se makar jedna od stvari u Katoličkoj Crkvi koja se temelji na Bibliji promijenila, to više ne bi bila Katolička Crkva (barem ne ova koja postoji već preko 2000 godina)Sve što se tiče društvenih odnosa potencijalno je promjenljivo.ovo nisu potencijalno promjenljivi stavovi klera, nego na Bibliji utemeljeni sakramenti (nerazrješivi brak i svećeničko ređenje)
promjene bračnog partnera u Crkvi nema i neće biti zbog "Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja"
a za ređenje žena lijepo je rekao pokojni papa Ivan Pavao II.: "Da je Krist htio Crkvu u kojoj bi se žene zaređivale, ne mislite li da bi takvu ustanovio?"
ti bi barem Juroslave trebao znati da je današnja Crkva nastala na koncilima puno poslije Krista i pitanje je što je Krist htio napraviti s Crkvom.
Juroslave, Bog i zdržuje i razdvaja. Zar misliš da je njegova moć tako ograničena da ne bi mogao razdvojiti ono što je sam spojio?
Štrigica, ja vjerujem da je Crkva ustanovljena od Boga, glava joj je Krist, vodi ju Duh Sveti a svi krštenici (i živi i umrli) su joj članovi)
Ivana2, ja sam napisao (a Isus rekao) "čovjek neka ne rastavlja"
a da je Bog htio da je moguća rastava, ne bi to rekao (nego bi dao upute kad i kako se brak može rastaviti)
Tako je, ono sto Bog sastavi, covjek neka ne rastavlja, ali mislim da svaki vjernik svoj problem treba staviti pred Boga, traziti odgovor i dobit ce ga.
Nigdje ne stoji "neka covjek ni Bog ne rastavlja", Bogu je sve moguce, pa tako i rastaviti zajednicu koju je On sastavio.
To je moje osobno misljenje naravno.
Dok sam ja cekala da mi posalje odgovor Ivana2 je vec napisala isto sto i ja
a jesam plava ponekad
Dakle Juroslav je napisao odgovor Ivani na tu njenu tvrdnju?
Ok, vrijeme mi je da odem odmoriti malo
Mislim da ne bi, jer je djelovao u određenom povijesnom i društvenom trenutku kada je to bilo nemoguće. Znamo svi da je njegov stav prema ženama bio revolucionaran u onom vremenu, pa vjerujem da bi bio i sada.
baš naprotiv, bilo je "mogućije" nego koje stoljeće kasnije (osim u židovskoj tradiciji, koju je IK ionak, za njihove pojmove, okrenul naglavce)Mislim da ne bi, jer je djelovao u određenom povijesnom i društvenom trenutku kada je to bilo nemoguće. Znamo svi da je njegov stav prema ženama bio revolucionaran u onom vremenu, pa vjerujem da bi bio i sada.
svećenice su bile itekako aktualne (i utjecajne) i u egipatskoj i u grčkoj i u rimskoj kulturi
U židovskoj bjelodano nisu.
Do promjena u Crkvi je dolazilo i dolazit će, a time to nije postala niti će postati neka druga crkva. Iako imam mišljenje o nekim stvarima, to s punom vjerom prepuštam onima koji su život posvetili upravo tome. Budući da moj odgoj djeteta u duhu vjere ne sadrži ovu temu, ja više ne ću o tome.
Više od toga me zanima - koliko često se ispovijedaju vaša djeca nakon prve svete pričesti?
zdenka2 razvod ne postoji u Crkvi jedino ne pravovaljano sklopljeni brak...pznam jednu ženu kojoj su kumovi morali ići svjedočiti na kaptol itd. nije dobila "poništenje" udala se civilno ima 3 djece. svi kršteni, ide na Misu ali se ne može pričešćivati i to joj je jako teško
Ali meni je najbitniji ovaj dio gdje Isus odgovara svojim učenicima i gdje se Matej i Marko razlikuju; reće Isus u Markovom evanđelju;Tko otpusti svoju ženu, pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugog čini preljub ( To je valjda ona 6. Zapovjed; ne učini preljuba ili po novom, ne sgriješi bludno)
Matejevo evanđelje;Kažu mu;Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno piso i otpustiti? Odgovara im Isus;Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. A, ja vam kažem; tko otpusti svoju ženu osim zbog bludništva- pa se oženi drugom, čini prljub.
Meni je sporno ovo gdje Isus govori da se ipak može otpustiti žena, tj, kao da govori da u slučaju preljuba čovjek se može "rastati" :?
Što se tiče žena i vođenja Mise, ja sam sigurna da Isus danas dođe sve bi bilo totalno drugčije, normalno je da se prilagodio vremenu u kojemu su ljudi tada živjeli..i tako su ga raspeli što bi tek da je ženama dao vlast.
Misli li tko da Bog voli više muškarce nego žene? Taj nije normalan, jer Bog nema spola, i oba stvori na svoju sliku i priliku.
Da je došao u neka druga vremena Bog bi se možda utjelovio u kćeri a ne sinu, a on je dobro znao u kavom su položaju tada bile žene, a on je najviše bio okružen ženama, prvo se nakon Uskrsnuća ukazao ženama, ozdravljao je žene, branio ih ka Mariju Magdalenu, one su ga slijedile....
Ja bih malo o 3 zapovjedi; Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na Zemlji.
Može teološko obrazloženje.
Znači li to da svi oni koji teško žive nisu poštivali roditelje, znači li ova zapovjed, da Bog već nudi "raj" na Zemlji, uvjetuje li na Bog ovim dobar ili lioš život, ili našu sudbinu- a imamo slobodnu volju, zašto mu je toliko bitna ova zapovjed, zašto se ne spominju djeca, što je s roditeljima koji zlostavljaju djecu, je li ova zapovjed možda puno dubokoumnije nego se na prvi pogled čini...što li uopće znači, nije baš tako jednostavna ili....?
Zdenka2 htjela sam napisati da potpisujem sve što si napisala o razvodu i Crkvi, tako je, tako su i nama svećenici na sastancima Franjevačke mladeži FRAMA-e objašnjavali
Može još jedno pitanje protestantima, baptistima, pravoslavcima itd. Razumijem zašto kod nekih nema pričešćivanja i da je to vama samo simbol (nama katolicima je malo više-no nebitno) da se pričest ne može baš iščitati u Bibliji osim posljednje večere, mene zanima zašto kod vas nema ispovjedi pošto je Isus jasno u Novom Zavjetu rekao svojim učenicima, apostolima, danas svečenicima; kojima otpustite grijehe, ovdje na Zemlji bit će im otpušteni i na Nebu, kojima zadržite bit će im zadržani i na nebu.
Hvala
Pravila pisanja postova
