Tata nije želio drugo dijete..a kad se rodilo...
Drage moje, sjećat ćete se možda kako sam već prije godinu dana obznanila da želim drugo dijete
Ta želja je u meni kuhala, malo jača malo slabija ali kulminirala je kad mi je prošli mjesec crvena armija kasnila tjedan dana. no, na žalost bio je to samo neki hormonalni potresić, niš od trudnoće.
Bilo mi je strahovito teško i shvatila sam da ću osjećati veliku rupu u srcu cijeli život, ako ne budem imala još jedno dijete.
Imam još toliko ljubavi za dati, želim je dati, želim do neba još jedan mali paketić sreće za sve nas. Sam bog zna da bi Leona bila oduševljena, jer je ona idealan materijal za stariju sestru tako brižna i empatična kakva već je
E, sad...problem je u tome što se Miro jako premišlja. NIje on baš jako protiv, nego više onako, ne zna ni sam kako bi to izrekao. Volio bi drugo dijete svim srcem, naravno, ali se sav nekako usplahiri kad pričamo o tome. Počne valjat bedastoće kako ja neću moći sve gurat sama jer on puno radi, da imamo stan prilagođen jednom djetetu, da sam taman opet počela vozit bicikl i ić u kazalište i općenito se više družiti s prijateljima vani, a sad me čeka opet par godina pauze od društvenog života, da je on sebična komotna budala kojoj se ne da prolazit opet tantrume dvogodišnjaka
Ali sve to on nekako mlako i sa sustezanjem govori, kao da ni sam ne vjeruje u to što lupeta i onda obeshrabreno zaključi smijući se: jooooj, dobro! Svi, baš svi argumeti su na tvojoj strani! I materijalni i emocionalni i psihički i fizički, znaaaaaaaaam koliko želiš drugo dijete i napravit ćemo ga, ali mene je tako strah da nešto ne krene krivo!
Nije mi uopće u stanju objasniti čega ga je točno strah.
Pa, svašta u životu može poći krivo, ali barem nikad do sad nismo dali da nas poteškoće sputavaju u tome da živimo život pun sloge i ljubavi, a još jedan zamotuljak za voljenje ne mre škodit, ne?
Uglavnom, pristao je konačno da zaista najozbiljnije radimo na djetetu, jer zna da ću ja svisnut od tuge koliko mi je bolna i duboka potreba za njim/njom.
Znam, da ako bi čekala da on kaže Idemo! da ne bi nikad dočekala jer se on nečeg boji i osjećam se sad prevaranstski, kao da sam ga nagovorila na nešto što ne želi iako nikad nije rekao "Ne, to ne dolazi u obzir! Ja ne želim ni pod razno drugo dijete!"
Uvijek se nekako uvija, mulja, kao da je zapravo čekao da ja donesem odluku, a da onda on slobodno kapitulira
Žao mi je što vas opterećujem ovim nesuvislim brbljarijama, ali htjela sam vas zapravo pitati, ima li među vama onih koji su prošli takvu situaciju? Da se tata jako nećkao i kako se ponašao kad ste konačno zatrudnile i rodile?
Znam ja da će Miro voljeti to djetešce jer jednostavno ima preveliko srce da bi bilo što drugo došlo u obzir, ali željela bih čuti ohrabrenje od vas, da su i drugi bili skeptični, a da su kasnije priznali kako nisu bili u pravu. Pliiiiiiiiiz, utješite me
 |
|||
Odgovori s citatom
mama courage prvotno napisa
, ja vjerujem da bi on bio oduševljen kad bi čuo da si trudna a svoje djetešce mora obožavat, ipak lijepo je da razmišlja i o tebi i koliko bi to utjecalo na tebe, ako je kod vas u kući sve u redu i ako dobro funkcionirate kao tročlana obitelj ne vidim na koji način bi vam četvrti član mogao pokvariti sreću, naprotiv - što nas je više to je veselije :D
