I mi smo imali 'skok u razvoju' svaki tjedan. Najviše me brinulo to što on stvarno nije znao spavati od 7 ujutro do 3 u noći i to u dobi kad kažu da bebe samo spavaju. Neki su me uvjeravali da on spava na cici jer da nije normalno da ne spava, ali ja sam bila ta koja ga je dojila pa sam valjda vidjela da je budan (uglavnom me gledao svako malo). Nije mu se ništa zbog tog nedostatka sna i 'viška' cice desilo, lijepo je napredovao u svakom smislu. I ja sam preživjela (organizam ti se valjda prebaci na neki drugi program). Sad ima 4 mjeseca i jede ipak manje (iako je još uvijek veliki cikač i nespavač) i ja se svaki dan najviše veselim onom bar jednom dugačkom podoju (s vremenom počneš istinski uživati). Kad mi je bilo teško mislila bih si: a što bih ja to ljepše i korisnije u ovom trenutku mogla raditi nego dojiti svoje dijete... ili sve će to prebrzo proći i falit će mi...
E da, i meni je dugo trebalo da proradi ponuda-potražnja. Čak i sad mi se zna desiti da su mi cice malo punije ili praznjikave. Ja si nekako mislim da ponuda-potražnja funkcionira baš kak spada onda kad postoji kakav-takav ritam.
Ne znam jesam li te utješila. Htjedoh samo reći, ima nas još. A i ja svako malo za nešto mislim pitati je li normalno (svačemu se odkad je taj mali došao čudim) pa uglavnom s vremenom vidim da je normalno sve što si on zamisli da je normalno.