amare

znam da ti se čini da nema napretka ali onaj tko traži savjete od nekoga - ima u tu osobu puno povjerenja... pođi od sebe- nećeš se obratiti za savjet nekom na ulici nego osobi kojoj vjeruješ... pogotovo u pubertetu kada su mladi ljudi jako osjetljivi i nepovjerljivi... to ti pokazuje da usprkos tome što on govori ipak ti vjeruje... a u pubertetu zaista svašta govorimo

i dalje ga pozivaj na obiteljska okupljanja i uvijek naglasi kako ti je drago kada je sa vama... kada kaže da je prekasno, objasni mu da ispred sebe ima dug život i da je proteklo vrijeme prošlo, da se ne smije vezivati toliko na prošlost nego gledati u budućnost... i da ćeš biti tu za njega... nikada nije prekasno, najmanje za ljubav...

razumi ga, poštuj ga i voli ga... ako njegova mama sada napravi nešto lijepo pohvali TU gestu... ne mamu, jer ako on vidi da mama nije ok a ti je hvališ :/ gubiš povjerenje ... hvali baš gestu -npr. lijepo što mama uči sa tobom... ako nemaš što lijepo za reći radije šuti...

najvažnije u svemu je da ne smiješ zaboraviti sebe, svoju djecu i svog muža... dok imaš vas, moći ćeš i klincu pomoći...