ma ja sam trenutno u stisci, jer je tu stambeni kredit, dva računa za vrtić i imam brzi kredit ratu od 500 kn. Sad to moje izlazi za 4 mjeseca, pa će se lakše disati.

Kako odoljeti "glupostima".... Pa ne znam. Mi u manjim gradovima, samim tim što imamo manja primanja, imamo drukčije navike i poglede na život. Ne znam. Moje stavke za plaćanje su drukčije jer mnoge stvari mi jednostavno ne trebaju. Živimo dosta skromno i ne patim za nekim stvarima. Ne izlazimo, možda bih i htjela ali kud sa djecom?

Gluposti? Kupila sam i ja prije stambenog kredita masu gluposti za koje se ispostavilo da sam ih uzela samo zato što su bile jeftine. Poslije sam ih bacila, ili sam ih bacila mnogo kasnije jer mi je to bilo šteta baciti, 5 lokota za 40 kuna, što ću sa ostala 4 ako mi treba samo jedan, nisam u Lepoglavi, uzmem jedan i platim ga 10 kuna. SAmo će mi stajati u ionako pretrpanim ladicama. Kila kestena za pečenje 20 kuna, zapitam se da li ću ja to zbilja peći doma i uništiti tavu, ili muž uzme jedan fišek pečenih za 7 kuna. I šta ću pobogu sa kilom kestena?

Šalica samo pet kuna. Šta ću samo od jedne, za neki komplet trebam bar još tri, i što će mi. Imam dva kompleta sa tanjurićima za "goste" kad mi netko dođe, cijelo čudo onih najobičnijih velikih, a muž i ja svejedno pijemo uvijek ih jednih te istih koje sam kupila u Puli prije par godina.

Je da nekad veće pakiranje ispadne jeftinije, ali pitanje da li to meni zbilja treba. To se ne odnosi na brašno, ulje, i sl. Nekad mi je bolje uzeti manji paket koji je skuplji, nego veći koji ću najvjerojatnije baciti jer će: 1. nakon početne "euforije" biti zaboravljen na dnu ormara, 2. proći će mu rok trajanja, 3. u slučaju orašastih plodova ili velikog paketa griza još ću si navući i moljce,

Planiram praviti carbonaru i vidim veliko vrhnje za kuhanje 10 kn, pa ja promozgam da li mi zbilja treba to veliko ili mi je dosta i malo od 6 kn, ako uzmem veliko i ne potrošim ga u roku 3-4 dana, moram ga baciti, uzmem manje. Omekšivač četiri litre 20 kuna. Kupim i onda se ispostavi da bi veš bolje omekšala čaša vode.

Imam maestro običnu i onu plavu pbz american karticu koja mi dijeli sve račune na 6 rata. Ona je puno puta uletila da spasi stvar. TIpa kad je bilo izgledno da ipak neću dobiti božićnicu (lani je dobila uprava a nama šljakerima koji radimo i za njih, je rečeno da ju "nismo zaslužili") i nisam ju dobila, Božić ide, treba nešto i djeci uzeti, ajmo, 600 kuna. Sto kn mjesečno do lipnja, ili ako treba nove tenisice ili čizme mužu, djeci cipelice, to pokupujem u jednoj trgovini i ni ne osjetim 60-70 kn mjesečno. Suprugu su nudili par puta mastercard, besplatna članarina, skoro nikakve kamate ali samo godinu dana! Nakon toga godišnja članarina 400 kn, kamate ne znam kolike, jedva ih se riješio u banci.

Članovi uprave tih velikih banaka voze nove mercedese, a ja imam punoljetnog Tipa, ne znam odkud im za to, ako ne od nas, od kamata na kredite i na kartice.

Iz prijašnjih greški u kupovanju sam naučila da se uvijek zapitam da li to meni zbilja treba.