Znaju li se sva djeca igrati "generickim" igrackam

[tatek]

Pod "generickim" igrackama smatram sve one igracke kojima djecja masta i igra udahnjuju oblik i smisao - sve vrste kockica, legica, kutija, ali i kucica koje tvore gradove i sela, zeljeznickih tracnica ... pa i pjescanik, u kojemu djecja masta oblikuje sve moguce stvari.
A kao suprotnost smatram igracke sa gotovim predlozkom za igru - razne igracke oblikovana lika i namjene tipa trkalista za autice, gotove gradjevine itd. Naravno, i njih se moze koristiti na vise nacina, no obzirom da je vec od proizvodjaca dan neki oblik, lik, uloga, onda se ona i najcesce pojavljuje u igri, bez puno razmisljanja ... dok obicna lego kockica, drveni valjak ili hrpica pijeska nemaju sami za seb bas nikakav oblik ili svojstvo, oni su nista, ali u masti mogu sami ili uz pomoc drugih kockica, likova, grancica i ostaloga postati sve.

Mislite li da li se sva djeca mogu igrati sa "generickim" igrackama ili ne?

Nasi klinci se igraju od najranijih dana sa raznim kockicama, kutijama, papiricima i slicnim igrackama, dok je "negenerickih" igracaka kod nas razmjerno malo, ufglavnom dolaze kao pokloni. Primjecujemo da se i Vedran i Zrinka najradiej igraju kockicama i slicnim igrackama, dok ove druge, iako ponekad zanimljive, brzo potponu u zaborav. Dok je pjescanik uvijek izvor ogromnog veselja, a kockice postaju sto god treba u casu.

Za razliku od njih promatrao sam vise djece nasih prijatelja i znanaca koji stjecajem okolnosti ili roditeljskih stavova nisu imali prilike puno se igrati sa tim "generickim" igrackama. I kad dodju kod nas i nasi klinci ih zatrpaju sa tim kockicama, tracnicama i kutijama oni ne znaju sto zapoceti s time. neke od takvih stvari koje su nasim klincima najzanimljivije ti drugi klinci jedva da i pogledaju, a kamoli da se igraju sa njima - obicno se prvo napiknu na pokojeg akcijskog junaka koji kod nas tavori mjesecima nezapazen u kutiji ili nesto slicno. Imam dojam da jednostavno nemaju naviku da upotrebljavaju svoju mastu u tolikoj mjeri kao nasi klinci.

Sto vi mislite o tome>
POnekad mi se cini da je zaista tako kao sto sam spomenuo u prethodnim recima,a neki put mislim da je stvar jednostavno u osovbnom "ukusu" klinaca, netko vise voli kockice, a netko supermena ili neku igru kod koje se vec sve zna i ne terba nista zamisljati.

[sorciere]

pa ne mora stvar biti u klincima ...

moj nećak je imao brdo "negeneričkih" igračaka... ali kad su mi ga ostavili na čuvanje (bez tog arsenala) - uzela sam novine, škare, selotejp, kutije - i par priručnih autića.

izrezali smo cestu, parkiralište, postavili kuće, napravili najsmešnije semafore i neobična raskršća - i igri nije bilo kraja...

kikica se satima igrala sa šarenim krpicama. nekad ih je samo slagala jednu na drugu, a nekad je od njih radila zamišljene prostorije, čarobne sobe, i onda slagala druge stvarčice na njih...

meni se čini da osobe koje su uz djecu imaju veliku ulogu u prihvaćanju (ili odbijanju) igranja s takvim igračkama...

[maria71]

misliš na neoblikovani materijal ?

ili home made igračke ?


ne razumijem baš što si htio reći s ovim postom ?

[Anci]

Htio si reći da je kocka sama po sebi samo - obična kocka, a uz pomoć malih ručica postaje i ptica, i auto, i kućica, i toranj...?
A karton vrlo lako postane tobogan.

Moja kćer (3.5) je dobila prve lego s 15 mj i definitivno je to najisplativija stvar koju smo joj kupili. Nakon toga smo ih još 2x nadopunili. Gotovo svaki dan se igra s njima, većinom uz našu pomoć.

Slažem se sa sorciere u tome da ima puno do osobe koja se igra sa djetetom.

Ali, iskreno priznajem da mi imamo i onih, kao što ti kažeš, "negeneričnih". Voli i barbike i aute i opremu za bebe...

Jedino se ne bih složila da djeca koja se vole igrati s npr. lutkama nemaju razvijenu maštu. Moja kćer će sa svojom barbi lutkom odigrati cijelu neku predstavu, izmislit će čitav scenarij, priču sa zapletom i raspletom

[Mima]

Ako sam dobro pohvatala pojmove, Lea se i sa "negeneričkim" igračkama igra "generički". Danas se npr. igrala da je Tinkie Winkie Simba iz Kralja lavova, a kad je došlo vrijeme da Simba poraste nataknula je TW-u kartonski tuljac na trokut

[Anci]

Ako sam dobro pohvatala pojmove, Lea se i sa "negeneričkim" igračkama igra "generički". Danas se npr. igrala da je Tinkie Winkie Simba iz Kralja lavova, a kad je došlo vrijeme da Simba poraste nataknula je TW-u kartonski tuljac na trokut

[tatek]

Ovom temom sam htio pitati vas ovdje mislite li da je igranje sa "generickim" igrackama svojstveno svoj djeci (kad imaju priliku za to) ili se neka, zbog okruzenosti sa "gotovim" igrackama kod kojih ne treba puno koristiti mastu, vise "ne znaju" igrati sa njima?

Igra s lutkama moze biti vrlo mastovita, tu nrmam primjedbi.
No, recimo treba dosta maste za napraviti dvorac iz kartona, dok je drugacija igra kad dobijes gotov dvorac od plastike, i jos k tome vitezove, oruzje itd ...

[Anci]

Možda djecu treba malo "potaknuti"? Možda se neće dijete sjetiti što može s praznom kartonskom kutijom, ali uz roditelja koji ima volju malo se pozabaviti to postaje super zabava.
Prije dva tjedna sam išla frizeru, a cure su ostale s tatom. Dočekala me "nova" kućica za lutke od kartonske kutije

Čak mi je i par krpa izrezao da napravi zavjese

Ali, Lana je danima o tome pričala!

[filipova mama]

Ako sam dobro pohvatala pojmove, Lea se i sa "negeneričkim" igračkama igra "generički". Danas se npr. igrala da je Tinkie Winkie Simba iz Kralja lavova, a kad je došlo vrijeme da Simba poraste nataknula je TW-u kartonski tuljac na trokut

Baš tako i moj.
Evo baš se danas poslijepodne s Rizikom igrao rata, tj. poslagao vojničiće i glumio ih da ratuju itd.
Još je valjda premali da igra Rizik po pravilima.
A i ja sam premala za ta pravila

[Sanja]

ili se neka, zbog okruzenosti sa "gotovim" igrackama kod kojih ne treba puno koristiti mastu, vise "ne znaju" igrati sa njima?

Upoznala sam dijete koje se, nakon nekoliko godina izloženosti "gotovim" igračkama zaista nije znalo igrati ničime što mu nije bilo plasirano. Dečkić je imao čak i cijeli niz šarenih plastičnih gitara koje su, naravno, svirale predefinirane melodije, pa kad su ga roditelji pokušali potaknuti na sviranje nekog instrumenta, to ga jednostavno nije zanimalo, jer je zahtijevalo previše truda, vremena i mašte.

Znaš kak se veli, aktivne igračke stvaraju pasivnu djecu i obratno.

[Honey]

Mi imamo zbilja previše "gotovih" igračaka. Nisam primijetila nikakve teškoće zbog igranja s njima. Svaka igračka nam ima nekoliko funkcija, najzanimljivije su izmišljene. Mislim da jako puno ovisi o djetetovoj mašti.
Imamo autić-guralicu s puno gumbića, svjetala i zvukova. Umjesto da sjedi na njemu i pritišće gumbiće, on ga dopelja do (praznog) zida, sa zamišljene točke na zidu izvadi "crijevo" za benzin, digne zamišljeni poklopac za gorivo i natoči benzin u autić. Onda zakvači crijevo natrag na istu točku na zidu, zatvori poklopac i tak. Sve prati vlastitim zvukovima (oponaša kako curi gorivo u rezervoar).
Uzme na primjer neku manju slikovnicu, prisloni ju na naslon kauča, glumi da mu rukica ide u lift, oponaša hod prstićima, stavi ruku iza slikovnice i priča: ruka ide u lift, prstić stisne gumbić i lift ide gooore. Onda pomiče "lift" i ruku iza njega prema gore... Ruke su mu često glavni junaci priča u kojima najčešće oponaša što je doživio.
Nađe nekoliko nekakvih tubica s kremicama i napravi od njih "vlakić". A ima gotovih drvenih vlakića dva komada, kamiona i autića bezbroj.
Ima svakakvih igrica koje me svaki dan iznenađuju. Igra se bojicama, škarama, žlicama, slamkama, kuhačom, tjesteninom, loncima, školjkama, nema tome kraja. Kao manjem mu je igračka broj jedan bio karton od jaja.

[tatek]

ili se neka, zbog okruzenosti sa "gotovim" igrackama kod kojih ne treba puno koristiti mastu, vise "ne znaju" igrati sa njima?

Upoznala sam dijete koje se, nakon nekoliko godina izloženosti "gotovim" igračkama zaista nije znalo igrati ničime što mu nije bilo plasirano. Dečkić je imao čak i cijeli niz šarenih plastičnih gitara koje su, naravno, svirale predefinirane melodije, pa kad su ga roditelji pokušali potaknuti na sviranje nekog instrumenta, to ga jednostavno nije zanimalo, jer je zahtijevalo previše truda, vremena i mašte.

Znaš kak se veli, aktivne igračke stvaraju pasivnu djecu i obratno.

Sanja, upravo o tome sam zelio pokrenuti razgovor, dobro si skuzila poantu!
Kazem, na znam da li je to zaista realni problem koji se javlja kod puno djece ili mozda samo kod rijetkih, no ja sam prepoznao neke zacetke toga u neke djece u nasem okruzenju.

[a zakaj]

se i sa "negeneričkim" igračkama igra "generički"

ovo sam bas ja htjela napisati za svog sina.
on ima plasticni dvorac i vitezove, ali to mu nikad nije dosta, nego se igra mora nadopuniti - bilo kockicama, bilo necim 'hand-made', bilo nekim drugim igrackama koje onda preuzimaju novu ulogu.

ja mislim da je to ipak dosta do djeteta. tonka je recimo, puno manje mastovita.

[Strobery Shortcake]

Moja je E. okružena i "generičkim" i "ne generičkim" igračkama, a ne mogu reči u opće koje je posebno privlače. Zapravo ona ne voli slagati kockice, ali se pretjerano ne igra ni sa lutkicama i dvorcima. Nekako su joj najdraže malene ljudske figurice koje onda glume neke likove, a okruženje zamišlja sama. Katkad su joj dovoljni i njeni prstići da se razvije dijalog.

[mmmama]

Ima i jednih i drugih igračaka, ali čini mi se da su te "gotove" igračke manje zanimljive. Npr. Sv. Nikola je donio M. veliku Fifinu kućicu s kompletnim namještajem, i već tjednima stoji netaknuta.
Ali, ni legići nemaju baš neki veliki uspjeh. Igra se s njima, ali ne baš često. Ne slaže kuće i sl. nego npr. ronioca iz filma "Nemo" ili harmoniku.
Prije nekoliko dana htjela je da se igramo Snjeguljice i sedam patuljaka - natrgala je karton na male komadiće (to su bili patuljci) i jedan veći komadić (Snjeguljica). Danas se htjela igrati Širokog, Dugog i kralja Mateja - Dugog je napravila sam od nekakvih štapića, Široki joj je bio jedna velika lopta, a kralj Matej balon.
Igra se i lutkama (još ne Barbikama), ali u zadnje vrijeme troškovi za igračke stvarno su nam mali, sveli su se samo na bojice, flomiće, papire i prozirne papire za precrtavanje.

[clumsy mom]

Mi nemamo puno igračaka, ni 'gotovih' ni generičkih. Ipak nekako organizujemo igru. Nekada su to legići, nekada obične kutije, nekada smo sami glumci a scenario nam je svuda po stanu a nekada se, kao juče npr, jedan zablesi u transformers kamion i rasklapa ga i sklapa celog popodneva

Uglavnom, različiti su tipovi pa ne očekujem iste igre od njih. Matija obožava vatrogasce, komunalce, policajce pa mu je skoro svaka igra na tome bazirana. Boris je sedeći tip, pravi majstor, i njega uglavnom zanimaju igračke koje se rasklapaju i sklapaju (bukvalno svi tipovi - legići, puzzle, rasklopivi kamioni, transformersi, igračkice iz Kinder-jajeta...). Imaju različite ali jako lepe igre u kojima igračke često ne igraju nikakvu ulogu. Njima policijski auto očas posla postane vatrogasni, mala lupa na lančiću se pretvara u stetoskop (iako imaju i doktor-set) a od plastelina vajaju najzanimljivije moguće likove. I ja srećna. Od trogodišnjaka i ne želim da očekujem više. Vidim da im mašta radi sasvim solidno za uzrast a spretnost je nešto što će doći vremenom i dopuniti im dan.

[Anci]

prozirne papire za precrtavanje

OT- mmmama, što je to?

[larmama]

Za svoju curku mogu reci da se igra i s jednim i s drugim 8) , s tim da se "negenerickim" igra puno vise
Najvise uzivam kad ju vidim da se recimo sa usputnim rekvizitima (lišća, grancica) moze igrati sat vremena u neobaveznoj setnji s nama.
Ja nisam previse kreativna pa mogu reci da je to svojstveno djeci, a moj utjecaj je tu vrlo mali 8)

[sandraf]

moj obozava lego kocke i nekad nas iznenadi idejom i realizacijom. ima nekoliko paketa samo kockica od kojih onda moze sam slagati (po predlozku, ali i bez njega), ali i nekoliko tematskih (dvorac, vatrogasna stanica, policijska stanica) i primjecujemo da puno vise voli ove prve, manje ga valjda ogranicuju.

nedavno smo kupili onaj dvorac koji mora sam izgraditi, zamijesiti i napraviti cigle, lijepiti ih jednu na drugu... odusevljen je idejom, al nismo jos krenuli s realizacijom.

al zato je iz tog paketa izvukao one male vitezove i to mu je zasad dovoljno 8)

tako da ne smijem nista napisati ni protiv ninji, spidermana, batmana... ima jednu kutiju od cipela (cipele br. 46) krcatu malim figuricama i nedavno je rekao (potaknut jednim nasim prethodnim razgovorom o tome sto bismo uzeli da na brzinu moramo iz stana): "... da slucajno bude pozar.... ne smijes mi zaboraviti ovu kutiju....!"

[Zdenka2]

se i sa "negeneričkim" igračkama igra "generički"

ovo sam bas ja htjela napisati za svog sina.
on ima plasticni dvorac i vitezove, ali to mu nikad nije dosta, nego se igra mora nadopuniti - bilo kockicama, bilo necim 'hand-made', bilo nekim drugim igrackama koje onda preuzimaju novu ulogu.

Isto. M. se uvijek igra izuzetno maštovito, bez obzira jesu li igračke gotove ili nisu. Pješčanik mu je najdraže poprište - sam je smislio igru Bubograd koju sada igra pola razreda, ali tvorac ideja je uglavnom on. Sa svim igračkama ima taj pristup - nikada se ne zaustavlja na njihovoj primarnoj namjeni. Slažem se s a zakaj da to ovisi o djetetu, koliko jest ili nije maštovito, ali isto tako mislim da je većina djece maštovita u igri. Nemalo puta sam čula od roditelja da je dijete dobilo neku fantastičnu igračku na poklon, razmotalo je i frknulo u kut i nastavilo se igrati s ambalažom.

[kli_kli]

Novi upravo sedi na dedinom soliteru, a to je nova komoda sa fiokama, pored koje je visoki a uski garderober.

Imamo mnogo autica i ostalih prevoznih sredstava, figurica zivotinja ili nekih drugih.
Ugl. nama su bitni likovi i prostori pomocu kojih se moze napraviti prica.
Nekad se igra sam, a nekad s nama, ali uvek je mastovito, za sta je najvise zasluzan on, jer uvek on potice igru, bitno mu je da ga pratimo.

Reklame za igracke su veoma napadne, nije lako deci s tim.
A odrasli se zaista malo igraju sa decom.

[romi]

Dino ima i jedne i druge igračke, no on se sam "opredijelio" za lego, tračnice, priče uz samostalnu igru.... a najdraža stvar za igru mu je moj nekadašnji bambus tanjur promjera 60cm koji je u sebi imao šljunak zlatne boje i sviječe, te stajao nasred stola kao ukras.
No, svijeće su odavno na drugoj lokaciji, a Dino uživa u pretovarivanju, utovarivanju toga šljunka u kipere, bagere, mješalice, pa gradi kule od toga, igra se gradilišta i tako svaki dan!
To je naša - najislativija igračka u stanu, no jedini uvjet je da NEMA rezbacivanja šljunka uokolo, ta da se sav šljunak kasnije mora vratiti u tanjur. Nevjerojatno no uvjek se drži toga.

Drugi klinci se oduševe tim pijeskom, no u večini slučajeva im starci ne daju da se igraju sa time u stanu jer ipak se poslije mora malo pokupiti šljunka po podu, no zar je i to postao problem??? :/
No lakše im je valjda pustiti dvd ili ih ostaviti na kompu, što je pokušavam svim silama izbjeći!

[makita]

Ja sam se puno igrala s tim kockicama i sl. Djeteu sam kupila akustičnu gitaru. MM mu je kupio električnu s gotovim melodijama.

Zaključak:Damir je premali za akustičnu gitaru 8)

[tulip]

Mi imamo i jednih i drugih igračaka. S ninjama se uopće ne zna igrati. Kocke mu nikad nisu bile baš zanimljive za slaganje, više za razbacivanje, kao i domino, čovječe-to se sve baca u zrak jer je vatromet. On stalno nešto glumi, zadnje vrijeme uglavnom zločeste likove iz priča i crtića. Pa samo uzme npr. Fifi i kaže to će biti Gita i radi predstavu. Ali zato slaže kućice od kišobrana, deka, kutija za cipele i slično. I obožava glumiti kuhanje, tržnicu i takve stvari, potpuno svejedno koji su rekviziti, on upotrijebi bilo što.
Mi ne forsiramo ni jedne ni druge igračke, ali se zdušno uključujemo u izmišljene situacije

[meda]

Ja sam se puno igrala s tim kockicama i sl. Djeteu sam kupila akustičnu gitaru. MM mu je kupio električnu s gotovim melodijama.

Zaključak:Damir je premali za akustičnu gitaru 8)

ja sam dorianu za bozic kad je imao 18 mjeseci kupila akusticnu (igracka, naravno - btw. jedva sam ju nasla!!!), to je bio pun pogodak, cak je prvih dana isao spavati s njom
stalno svira i plese. ima i onu elektricnu sto sama svira, i nju nekad stavi, ali kad kazemo gitara uvijek misli na onu akusticnu. a gitara (tara) mu je jedna od prvih rijeci

[mmmama]

Zdenka2, kako se igra Bubograd? Dobro zvuči.
Anci, imaš pp o papirima za precrtavanje.

[Zdenka2]

Zdenka2, kako se igra Bubograd? Dobro zvuči.

To je složena igra, bez strogih pravila, sve je prepušteno mašti. Igra se vani, jer glavnu ulogu u igri imaju one crvene bube kojih ima po svim parkovima. Dakle, tim bubama se gradi grad u pješčaniku i one u njemu žive buran život. Stvari se stalno mijenjaju. U vrtiću je sve krenulo od M.-ovog interesa za prirodu. On i njegova prijateljica A. su proučavali te bube, hranili ih, donosili povećala i slično u vrtić, da bi na kraju postali veliki zaštitnici tih buba, a M. je smislio njihov grad. U školi je to razradio daleko dalje: bube imaju pravi grad sa ulicama, školom, sportskom dvoranom, katedralom u kojoj stoluje buba biskup, neboderima, vilama za bube političare. Bube su imale izbore, otvorile su hotel, restoran, svašta se tamo događa. M. je prvo za igru zainteresirao dvije svoje prijateljice, a onda se polako oko toga okupilo pola razreda. Djeca imaju jako puno posla, jer svaki dan na DB moraju ponovo izgraditi cijeli grad kojeg im u međuvremenu sruše drugašići.

[Ailish]

Zdenka, jako mi se sviđa ova igra!!!

On topic, moja starija sve više čita a sve manje se igra pa ja to malo preusmjeravam jer mi se čini zbilja pretjerano. Jedini neiscrpni izvor inspiracije je kada puna vode - brodići, sirene (barbike), patkice, ribe...

Za mlađu sam lani napravila pješčanik na balkonu, obnovit ću ga i ove godine