 |
|||
gle, ja nikad nisam požalila zbog razlikeMGrubi prvotno napisa
mi smo planirali razmak oko 2-3g... više nisam sigurna
Ipak je bolje da je manji, mi ćemo to sve prevazići. Samo se jadamo.
sve ti to ovisi o djetetu. nije nužno da će svakom biti teško.
I mi mo u grupi " 3-godišnjak i novorođenče" 8)
Kad se samo sjetim ... Lucija je često ostajala doma jer MM radi od 7 pa bi je trebali dizati prije 6, Lana je bila beba koja je plakala čim bi je ispustila iz ruku tako da je mi je non stop bila u naručju.
Kakva kupaona i osobna higijena
Kod nas se situacija stabilizirala tj. ja sam malo došla k sebi kad sam se vratila na posao.
Baš sam htjela već neko vrijeme otvorit temu "dvogodišnjak i novorođenče", pa sam preduhitrena
Beba stiže za koji mjesec, a ja se pitam kako će to biti...moj sin, trenutno centar svijeta, uopće nije svjestan što mu se sprema
Kažu, treba pripremiti dijete na dolazak novog člana, kako kad mi se čini da on moj rastući trbuh još uvijek ne doživljava, kad mu kažem tu je beba, braco, ne reagira, mislim da ne kuži on još to...mislim da npr. ima bar godinu više bio bi "pametniji", bilo bi lakše (da li bi?)...
Imam prijateljicu sa sličnom razlikom, kaže da joj je ovo jedan od gorih perioda u životu, vjerujem da je teško...sva sreća pa imam pomoć (sveki u istoj kući, koj sad čuva starijeg i stvarno mi je od pomoći, a i MM koji ima pristojno radno vrijeme i doma je stalno i pomaže mi), ali opet, vjerujem da se mali neće dati od mene, ja sam još uvijek glavna za hranjenje, uspavljivanje (to zna i potrajat,nije baš od jela, a nekad znam s njim ležat u sobi i po sat vremena prije nego zaspi), znam da neću moći tako kad beba dođe...
Drugo što me muči je spavanje u istoj sobi, naime, stan je mali, imamo jednu spavaću (u koju sva sreća stanu dva krevetića), kako će to funkcionirati, hoće li beba budit starije dijete, koje za sad spava ok, zna se probudit u neko doba, prebacimo ga kod nas i odmah zaspi (osim nekih izuzetaka ka d se zna vrtit između nas neko vrijeme)...ako junior bude kao stariji, koji je znao na cici visit i po sat vremena, jao si ga meni ... bit će svega...
Iskusne mame, imate kakav savijet, kako pripremiti starije dijete da što bezbolnije prođe proces prilagodbe na novonastalu situaciju, svi savijeti dobrodošli...
Ja nemam. moj je imao 2.5 i mislila sam da sam ga dobro pripremila ali nisam. Poslije sam shvatila da nisam.
Isto moj stomak nije doživljavao. Kad je stomaka nestalo on uopće nije reagirao kao da ga nije i bilo.
Brat mu je kupio veliki tobogan kad je došao kući. I u početku je jako volio tobogan ali ne i bebu. Beba je bila fuj,...bježi beba,...moja mama,...moj tata. (Sad je ravnodušan prema toboganu a bracu voli.)
Ustvari mene lakše djeli s bebom nego tatu. Situacija s tatom je za drugu temu.
Posto je M rodjen isti dan kad i Viktor, mislim da zasluzujemJa nemam. moj je imao 2.5 i mislila sam da sam ga dobro pripremila ali nisam. Poslije sam shvatila da nisam.
Isto moj stomak nije doživljavao. Kad je stomaka nestalo on uopće nije reagirao kao da ga nije i bilo.
Brat mu je kupio veliki tobogan kad je došao kući. I u početku je jako volio tobogan ali ne i bebu. Beba je bila fuj,...bježi beba,...moja mama,...moj tata. (Sad je ravnodušan prema toboganu a bracu voli.)
Ustvari mene lakše djeli s bebom nego tatu. Situacija s tatom je za drugu temu.da znam tu situaciju - zlu ne trebalo...
Tata je krišom držao bebu jer ako ovaj vidi odmah je grizao. Mojom mami je jednom zamalo otkinuo dio nadlaktice. Žena odmah pobjela kući
I sad skoro svaki put mora pitati dal ga smije uzeti. :shock:
Ako ga hrani, odmah i ja moram njega.
Prije 10 dana izjavio :Mama kupi mi novog tatu!!!
Mislila sam da je nešto pobrkao ali ne ponovio opet!!!
Suprug se istuširao a on mu veli: Fujjj ti smrdiš!!!
A opet to je sve zbog malog.
I sad sam ja mislila njih dva slati psihologu.
Jer mali pati.
Prije su se puno igrali, hampali, vrištali i sad to više nerade. I nekad ulovi MM kad se s mišom hampa i odmah poludi.
Ljubomoran je.
Ustvari mislim da njima treba neka zajednička igra. Da se suprug neumara dodatno, a da lijepo vrijeme provedu zajedno i stariji će se smiriti. nadam se.
Ono što ja sad već radim da ga koliko-toliko pripremim na novu situaciju u kojoj je još netko važan bar isto toliko koliko i on (što mu je do sad bilo potpuno nepoznat pojam) je da ipak nisam samo ja glavna u svim dnevnim, a i noćnim aktivnostima. Sve više pokušavam uključivati i druge bliske osobe u svakodnvene aktivnosti.
Sve češće ga MM vodi na wc, kupa, "uspavljuje", čak se i digne po noći kad treba, bake su tu preko vikenda - sad je sve češće kod njih, pa tako nekako postepeno pokušavam sve više neke stvari koje kad rodim neću više biti niti u stanju, niti imati toliko vremena, navikavati da to MOŽE napraviti i netko drugi, a ne isključivo ja.
Doduše, koliko god mogu, nastojim i imati ono vrijeme samo za nas, možda ne toliko puno, ali zato kvalitetno. Ono - ne moramo biti skupa čitav dan tako da ja spremam po kući i ignoriram ga, nego da smo skupa bar sat-dva, ali to vrijeme onda provedemo mazeći se, igrajući se i radeći ono što on hoće, kako ipak ne bi imao osjećaj da ga želim izbaciti svog života kakav je do sad bio
Hoće li to biti dovoljno, ne znam, ipak je to i nama odraslima potpuno nova i nepoznata situacija, a kako neće biti njima malima koji nikada u ovih svojih par gdoina života nisu bili u većim problemima.
ne znam kako uopće pripremiti malo dijete (2,3 godine) na dolazak brata/sestre. mislim da je njima to skroz apstraktno. :/
kažem, kod nas je prilagodba trajala godinu dana.
a što s tiče tuširanja, ja stvarno ne mogu zamisliti da se ne otuširam svaki dan. MM je znao biti i na putu.
ako ne bih uspjela dok spavaju, stavila bih ih u kupaonu pred sebe s igračkama na podu ili malenu u kolica i tako se tuširati i s njima pričati usput.
Mene ne dira ni nered, ni smrad, ni sir i kruh za ručak.
Mene dira što je Neva prvih mjesec dana uglavnom išla spavati u šest ili sedam UJUTRO, jednom čak i u deset i pol UJUTRO, znači bila je budna čitavu noć i dio jutra. I onda bi spavala do četiri poslijepodne, i onda ništa do zore.
K tome tužan, izgubljen pogled, odbijanje bilo kakve komunikacije sa mnom osim preko cice (pa i pedeset puta dnevno).
Sad je već lakše. Zašto? Jer je počela pokazivati ljutnju, onako zdravo, dječije, izravno, ... Prije se suzdržavala, gutala, sad kaže da će Zoru zaključati na balkonu, a meni pojesti noge da ne mogu po nju
bilo je puno topika na ovu temu: kako "hendlati" dvoje.
lakše nego troje.
i lakše nego četvero...
teško ali predivno. dok su budni i ubijaju me sa zahtjevima mislim da ću se raspasti. dijelove misli i razgovora ostavljam u različitim prostorijama stana. kao i dijelove odjeće i pribora za jelo.
obitelj se prilagođava na drugo dijete isto kao i na prvo-polako, stresno i prekrasno. sve istovremeno.
ah mogla bih pisati do sutra
obuzele me emocije
zato odoh
Ajme znači da se dobro priredim....
Ma stvarno mi imamu svu moguću pomoć i frendice koje će doć pomoć speglat i pospremit i mamu i svekrvu i mm i mislim da kad puknem imat ću načina da se malo maknem.Ne znam kako izdržavate vi koji ste sami na bilo koji način,a kapu dolje svim samohranim majkama
Ali nekako mi se čini da je svima prva godina nekako više-manje čupava ,a stvari kasnije sjednu na svoje mjesto?I poslije svima nekako fali sav taj đumbus...
ovo skroz potpisujem
sloboda postaje relativan pojam kad si roditelj
točno
sloboda je ići na wc sam.našminkati se za posao bez mama,mama,maaamaaaaaa.i pojesti sam pecivo.i prolistati samo(ne i pročitati
Evo mene s malo pozitive
Nama je, na primjer, sve super išlo, i ide još uvijek. Prvih mjesec ili dva unaprijed sam organizirala pomoć po kući od strane baka, djedova i teta. Onda je ljeto završilo i mala krenula u vrtić, pa se dečku posvećujem dok nje nema. Kad stigne kući, Zvjezdica je u centru pažnje. Nismo imali doslovno niti jedan dan ljubomornih ispada, urlanja ili netuširanja.
Što se spavanja tiče, to smo riješili tako da nas troje spava zajedno, a tata skuplja snagu za dnevne obaveze u drugoj sobi. U početku je dečko znao probuditi Zvjezdicu noćnim urlanjem, ali ona je nakon 1-2 tjedna oguglala, pa ga više uopće ne šmirgla. Samo mi šapne: "Plače..." i okrene se na drugu stranu. Ali ona je stvarno mali
E, vidiš, ja imam bar dvije poznanice s njih troje koje tvrde suprotno. One kažu da dok su samo dva djeteta, ono starije uvijek ovisi o tebi za zabavu. Kad ih je troje (ako nisu trojčekibilo je puno topika na ovu temu: kako "hendlati" dvoje. lakše nego troje. i lakše nego četvero...
evo i mene
ono sto je mogu reci teskooooooooooooo jeeeeeeeeeeeee, ali moze se. priprema na novog clana obitelji kod nas je prosla cudnovato. u stomaku je bila beba, ali iskreno meni se cinilo da je to njemu samo zabavno govoriti :/ . kad sam rodila MM i on su ujutro odmah dosli nesto mi donijeti i sestra ga je dovela meni u sobu, a bebe su bile bas na podoju. odjednom je poceo vristati TATA. ja sam zamolila sestru da ga pusti, curama dala balerinu da je pricuvaju i odvela ga tati. tad me uhvatila panika.
uglavnom ono sto je meni najteze u svemu je da balerina trazi sve vise i vise, a njemu treba objasniti da s njom mora sad dijeliti igracke. naravno da ima neke koje se ne smiju dirati, ali njemu je sad sok, da ona uspjeva doci do njegovih stvari. ono sto meni fali iskreno je sloboda, koja je relativan pojam. sloboda u smislu da mogu nekad i otici malo od doma, prolunjati bez ikakvog razloga u bilo koje doba dana. naravno da je to nemoguce u ovom trenutku.
inace BC nije u vrticu, nije ni isao. planiram ga na proljece odvesti, jer stalno prica o tome. prvo zelim da se rijesi pelena, pa onda cemo i do vrtica stici.
ja sam sama, MM radi. niti jedni roditelji ne zive u ZGB. moja mama je teski bolesnik i ne moze doci na dulje od jednog dana, jer ide svaki drugi dan na dijalizu. MM-ova mama je starija, pokretna, ali situacija da dodje kod nas i da nam pomogne ne pase nikom jer tada bi spavala u dnevnom boravku, a to nije nikome po gustu. MM pomaze jako puno. trenutno smo iscrpljeni, navecer blago tupi, ali ipak sretni
sto se tice kuhanja, stignem kuhati, cak i peci kolace. nju stavim u viper ili hranilicu sad kad je starije, BC zajedno samnom priprema hranu. ponekad kuham kad oboje spavaju, mada mi se tad cini da od sebe kradem slobodne trnutke.
TV nam je na minimuu. MM ga ujutro koristi, jer BC je njegova obaveza za jutro. dakle on ga mora obuci i nahraniti. doduse, cesto i ja to napravim, jer jednostvano su prespori po mojim kriterijima.
joj ako ovako nastvaim bit ce to roman
uglavnom tesko je ali ide. meni je najlakse i ugodnije kad smo nas troje vani. tad imamo najmanje kriza, vikanja, histerije i svadje.
čitam vas i brinem... još više... Naime, mi uskoro počinjemo traditi na drugoj bebici, i ako se odmah primi, razlika će biti nekih 3,5 godine. Mene je užasno strah kako ću, i ovako mi nedostaje vrijeme za MM i sebe, i ovako koji puta šiznem na N. Ideja nam je da žena koja sada čuva N. ostane i dalje cijelo vrijeme porodiljnog raditi, da mi po potrebi uskače, pa da je recimo uz bebu dok beba spava, pa da ja izađem s N. van i obrnuto. Ali opet strah me i tog suživota s čuvalicom, jer se bojim da će mi ići na živce i nekako mi "smetati", ako kužite kaj hoću reći. Da ne kažem da mi se ne da stalno vodite neke small talks, itd.
mi kao igralicu imamo djevojku od 21 godinu i super mi je. ona studira i ne smeta mi taj mali razgovor koji tebe brine. iz tog razloga nisam ni htjela nekog starijeg. ovako cura ima i volje i snage, a i elana za trosatnu igru s mojim haharom
Ja sam htjela ovako malu razliku i taško mi je sad ali sam znala o tom. I isto me tako drži da vrijeme brzo prolazi i sve će to biti iza nas.
Po mom iskustvu najviše bolest poremeti odnose!
vidim ima svega i svacega, ajde da se i ja javim
mi nismo imali problema s adaptacijom na novu bebu ni prvi, ni drugi, a ni treci put
zasto? nemam pojma. otprilike jednakim nacinom pripremali smo i idu i nou i lea na dolazak prinove. ljubomornih ispada prema najmanjem nije bilo uopce. jedino je leo (ali prije nego je ami dosla) imao "nesto" s noom, to ga i danas drzi, ali manje nego prije. sad su cesto "skvadra" pa zajedno smisljaju spacke
sto se tice organizacije - kad se noa rodio, dok nisam isla radit, bila sam sama s njih dvoje. kad se leo rodio, noa i ida su isli u vrtic, kasnije ida u skolu, noa u vrtic, ali samo do 12 sati. od podne do spavanja vecinom smo sami. sad isto leo i noa idu u vrtic, ida u skolu, u podne ih pokupim svo troje i doma na rucak...
mm je obrtnik, sam radi i planira posao, ako nam je nesto hitno hitno, onda nam uskoci. inace 80posto obveza odradjujemo sami. ("sami" je vrlo smijesan pojam kad nas ima petero
ono sto bih htjela reci, iz svog iskustva - najteze je fizicki sve podnijeti i prezivjeti. mi smo sve odradili (i jos odradjujemo) bez ikakve vanjske logistike (nikakvi baka/dida servisi, nikakve tete cistilice ni cuvalice, nikakvi ruckovi koji se vozaju amo-tamo). tesko je fizicki ali je moguce izvesti. poslozis prioritete. pa ih preslozis. pa ih bar 2/3 izbacis i ponovno preslozis. onda moze funkcionirati.
prelijepo je to. pre lijepo, a da bi se, zbog godinu-dvije teskog rada, odrekli toga
Dobra tema.
Svima onima koji muku muce mogu mirne duse reci da je dolazak treceg djeteta peace of cake u usporedbi s prilagodbom na dolazak drugog.
Nadam se da je dovoljno poticajno
ja sam nekako čekala da moja curka sama izrazi želju za bracom ili sekom, njena želja moja zapovijed
To sto ti mislis da je razlika savrsena ne znaci da ona to stvarno i jeste.
U kom smislu ti odgovara ta dobna razlika?
moze ona tebi pomagati, nije to upitno, moze i s manje od cetiri godine, ali - stvar je u onim situacijama kad ces ti njoj morat pomagat
mama, ja sam zedna, daj mi vode!
mama, dodaj mi igracku/knjigu/komad kruha!
mama, obrisi mi guuuuuuzuuuuu!
mama, ja bi vaaaaaaaan!
i jos zilijon raznozraznih zahtjeva u onom trenutku kad ti bas ne budes iste sekunde mogla odreagirati...
a, trust me, pripremljena casa vode na dohvat ruke, pripremljen obrok (pa makar u 4 dijela
ovo je ono sto mene ubijei jos zilijon raznozraznih zahtjeva u onom trenutku kad ti bas ne budes iste sekunde mogla odreagirati...
a, trust me, pripremljena casa vode na dohvat ruke, pripremljen obrok (pa makar u 4 dijela
zorana hvala na poticaju, vidim da je dojmio ra, vjerujem da bi i MM koristio ovo kao argument, jer stalno prica iako nam je tesko on nas vidi s jos jednim
mi smo se skoro pa usaglasili da idemo po curku
samo da ovaj počne spavati...
Ja ću samo ukratk, nemrem previše jer kradem tuđu mrežu
Nama je sve prošlo za 5, više se ni ne sjećam kako mi je bilo teško (ili nije) uglavnom sam bila sama s njih dvoje. I Janko je jako dobro prihvatio sekicu.
Ajme, koji topic, baš za moju dušu
I meni je teeeeškoooooo
I žao mi je što mlađi nije rođen par mjeseci kasnije jer nam je ovo ljeto bilo koma...najesen bi stariji išao u vrtić, a beba bi dobila puno više nego što je dobila ovako.
A svima koji su mi pričali kako će mi ovo ljeto biti super, kako ćemo ići s bebom na plažu i ne znam što sve ne, mogu reći da sam se u cijelom ljetu okupala 3 puta!!!
Imam dvoje zahtjevne djece, i ja s njima ne funkcioniram nikako. Niti jednom nisam izišla sama s njih dva, a pitam se koliko će vremena proći dok se usudim. Pa čak i kad izlazimo u četvero, to su posebne pripreme.
Kad iziđem sama s starijim, ili odemo nekuda nakon vrtića, on je savršeno dijete. A kad smo svi zajedno...katastrofa
Pomaže mi samo MM, osim njega nemam nikoga tko bi mi pričuvao dijete, pa čak ni na 15 minuta.
Možda je samo premala razlika, možda ja nisam bila dovoljno spremna za pothvat drugog djeteta, možda...
Posljednje uređivanje od spajalica : 10.05.2021. at 20:40
Ti se šališ?Dobra tema.
Svima onima koji muku muce mogu mirne duse reci da je dolazak treceg djeteta peace of cake u usporedbi s prilagodbom na dolazak drugog.
Nadam se da je dovoljno poticajno
pa odgovara mi razlika od četiri godine iz razloga što mislim da bi mi bilo naporno da je moja curka manja ( četverogodišnjak više nije mala beba ), dakle sama hoda, sama jede, sama ide na WC ( da istina je da je ja moram obrisat i obuć ), sama si uzme ne samo vode nego si napravi i sok, sama se oblači, dobro ja znam da neće bit lako, al mi smo tako htjeli i bez obzira na muku ni ja ni ostali u kući više nismo mogli čekat novu bebu, a vidjet ćemo kako će nam bit
i moj dvogodisnjak je znao sam jesti bez problema, sam se popeti uz stepenice, bio je razumno djete, pio je vodu sam, znao je, a fala bogu i dalje koristi tu vjestinu, sam otvoriti frizider i sam si naliti mlijeko u casu i zdjelicu. no dolaskom balerine vecinu stvari je zaboravio
ono sto su cure htjele reci da zapravo ne znamo sto ce se u njihovim glavam sve dogoditi. nadam se da vam nece biti stresno
Kod nas je regresija došla do izražaja u zadnjih mjesec dana, ali baš do izražaja zato dodatno ludim.
Otkako neide u vrtić, počeo se igrati malenim
Ima lijepe nogice ali on puže,..ja ga hranim ili MM. Cicu svaki dan lizne.
Moj miš je jako spretan dječak a sad se ponaša kao beba, po cijeli dan urla kao i manji, nikakve razlike u glasanju,.. :shock:
Na svu sreću idemo kod mojih na 7 dana, mislim da ću doći sebi.
prekrasno-rastoooooopvidim ima svega i svacega, ajde da se i ja javim
mi nismo imali problema s adaptacijom na novu bebu ni prvi, ni drugi, a ni treci put
zasto? nemam pojma. otprilike jednakim nacinom pripremali smo i idu i nou i lea na dolazak prinove. ljubomornih ispada prema najmanjem nije bilo uopce. jedino je leo (ali prije nego je ami dosla) imao "nesto" s noom, to ga i danas drzi, ali manje nego prije. sad su cesto "skvadra" pa zajedno smisljaju spacke
sto se tice organizacije - kad se noa rodio, dok nisam isla radit, bila sam sama s njih dvoje. kad se leo rodio, noa i ida su isli u vrtic, kasnije ida u skolu, noa u vrtic, ali samo do 12 sati. od podne do spavanja vecinom smo sami. sad isto leo i noa idu u vrtic, ida u skolu, u podne ih pokupim svo troje i doma na rucak...
mm je obrtnik, sam radi i planira posao, ako nam je nesto hitno hitno, onda nam uskoci. inace 80posto obveza odradjujemo sami. ("sami" je vrlo smijesan pojam kad nas ima petero
ono sto bih htjela reci, iz svog iskustva - najteze je fizicki sve podnijeti i prezivjeti. mi smo sve odradili (i jos odradjujemo) bez ikakve vanjske logistike (nikakvi baka/dida servisi, nikakve tete cistilice ni cuvalice, nikakvi ruckovi koji se vozaju amo-tamo). tesko je fizicki ali je moguce izvesti. poslozis prioritete. pa ih preslozis. pa ih bar 2/3 izbacis i ponovno preslozis. onda moze funkcionirati.
prelijepo je to. pre lijepo, a da bi se, zbog godinu-dvije teskog rada, odrekli toga :heart:
Annie, mislim da ce cure s troje i vise djece potvrditi pricu.
Ti se šališ?Dobra tema.
Svima onima koji muku muce mogu mirne duse reci da je dolazak treceg djeteta peace of cake u usporedbi s prilagodbom na dolazak drugog.
Nadam se da je dovoljno poticajno
"ono sto bih htjela reci, iz svog iskustva - najteze je fizicki sve podnijeti i prezivjeti. mi smo sve odradili (i jos odradjujemo) bez ikakve vanjske logistike (nikakvi baka/dida servisi, nikakve tete cistilice ni cuvalice, nikakvi ruckovi koji se vozaju amo-tamo). tesko je fizicki ali je moguce izvesti. poslozis prioritete. pa ih preslozis. pa ih bar 2/3 izbacis i ponovno preslozis. onda moze funkcionirati. Smile
prelijepo je to. pre lijepo, a da bi se, zbog godinu-dvije teskog rada, odrekli toga Heart "
Slažem se s tim u potpunosti, razlika među mojima je skoro 6 godina, tako da nisam baš u ovoj skupini...ali svako dijete bez obzira na godine ima i dalje svoje želje i potrebe.
Imam prijateljicu kojoj je razlika među klincima oko 2 i pol godine, i ona je starije dijete kad se mali rodio skroz "uvalila" bakama, jedan tjedan jednoj, drugi drugoj. To je naravno napravila samo radi svog komoditeta.
To mi je potpuno neshvatljivo. Pa imamo djecu da bi se sami o njima brinuli, uživali u njima i odgajali ih. Te njihove male godinice nikad se neće vratiti-treba u njima uživati, mada je nekad teško.
Sretno svima!
e ovo me na kraju dana dovede do tuposti. napravim si caj, upalim TV ali ga stisam skroz i uzivam u tisini.
Ja se ne žalim, idem i sama s njih dvoje u grad ponekad.
I ja imam samo MM-a za pomoć.
Ima dana kada je super i kada je koma, ali u večini slučajeva, s Jankom imam više posla nego s Ivom. Više cendra od nje, manje jede od nje, teže se dogovorimo oko spavanja s njim......
Ti se šališ?Dobra tema.
Svima onima koji muku muce mogu mirne duse reci da je dolazak treceg djeteta peace of cake u usporedbi s prilagodbom na dolazak drugog.
Nadam se da je dovoljno poticajno
da ti bude lakse makita, evo jednog pitanja tebi
sto kazes na jednogodisnjak + novorodence?
eto mene ceka ovo bas. jako se veselim drugoj trudnoci, ali moram priznati da me polako...strah. sebe! kako cu? hocu li uspjeti sve sama...?
drs'se!!!
Hvala svima na podršci. Moram nešto naglasiti, nije toliko ni problem u fizičkoj iscrpljenosti koliko u tome da tada npr. nisam orna ni voljna biti u svom naj izdanju...ko da djeca ne dobiju najviše od mene...a to zaslužuju
Litala, al si rjecita.
Ista stvar. Kod mojih cura je razlika 2g i 4 mj, a u ponašanju kako se kaže nebo i zemlja. Stariju sam nahranila i bio je mir tri četiri sata( kad je bila beba) i mogla sam sve, pranje,kuhanje,peglanje...
A kad je stigla mlađa sve mi se okrenulo naopačke. Svako malo bi jela, nedajj Bože oprala suđe ili nešto slično. Uspavljivanje uz pjesmu, zajedničko spavanje, a i danas ( ima 2 g) moram s njom u krevet i ležat dok ne zaspi. Drži se
Uspjet ćeš, a poslije i zaboravit to opće rasulo:?
cuj, z, ne zelim vam kvariti
to ti je kao da ti netko isprica kraj uzbudljive, zanimljive knjige pune neocekivanih obrata
ne bi bilo fer
Sad si me prepala. :/
ne pratis dobro
knjiga je uzbudljiva, nosi te, krasna je i uzitak ju je citati. ponekad je, istina, tesko ostat budan do kasno u noc da bi citao, ali ponekad mozes cak i to izvesti
meni osobno - dolazak cetvrtog djeteta bila je tockica na i. ono sto mi je trebalo. ono sto me zaokruzilo. da nije dosla - ja ne bih bila potpuna i ne znam kako bih kroz zivot, tako nepotpuna, funkcionirala. sad cu ponoviti ono najbanalnije - fizicki je tesko, naporno (da ne jedem toliko slatkog, fino bi se dalo smrsat
moje je ispunjenje u zivotu sto sam na svijet donijela cetvero djece koja od najranije svoje dobi imaju sposobnost voljeti. malo mi je reci da mi je srce, kad ih gledam kako se vole, veliko ko svemir. ja sam cijela jedan veliki svemir, a oni su moja ljubav. ispunjenje i svrha.
ajme, litala
i ja se ovako osjećam- sa svojih dvoje
Litala
Oprostite mi moderatorice na ovoliko srca, dopustite mi sada ovaj luksuz
ma ne, najlakše ih je napraviti.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom