Kako zadrzati roditeljsku paznju na sebi

[tatek]

Evo jednog dosta tipicnog razgovora u nasoj obitelji (djecji sugovornik je ovdje Vedran, ali Zrinka voli isto tako ovakve dijaloge):

Vedran: Tata!
tata; Molim vedrane?
(deset sekundi pauze)
Vedran: Tata!
tata: Molim, Vedrane, slusam te!
Vedrab: Tata, znas kaj ....
tata: Kaj?
Vedran: Znas kaj, tata ...
(opet 10 sekundi pauze)
tata: Rcei, Vedrane, slusam te, nesto si zelio pitati.
Vedran: Tata, gle, ovdje sam stavio ovu kockicu.
tata: lijepo, mislim da ovdje bas dobro stoji.
(10 sekundi pauze)
Vedran: Tata, tata!
tata: Molim?
(5 sekundi pauze)
Vedrab: tata, znas kaj?
.... i tako dalje.
Bas smo se narazgovarali, moja paznja je bila okupirana njime vise od minute, a nije mi rekao gotovo nista. A ovako se desava svaki dan po 100 puta, rijeci "tata" i "mama" su valjda u upotrebi 50 puta cesce od svih drugih rijeci. I to cesto istovremeno, i od Vedrana i od Zrinke.

Jel imate ideju u cemu je stos?
Ja bih rekao da je to neki nacin obracanja paznje na sebe, uvlace nas u razgovor kako bismo bili koncentrirani na njih i njihovu igru, odnosno to je proizvod "konkurencije", oboje se bore za nasu paznju.

(ovo se nije desavalo dok Zrinka nije dovoljno odrasla i progovorila za razgovor)

Nas ovo nervira jer kao prvo stvara veliku buku (najcesce vicu),a i oduzima vrijeme - umjesto da razmijenimo informacije u deset sekundi, ovo traje i po minutu i vise.

Samo da spomenem da smo inace i MZ i ja vrlo koncentrirani na klince, nema sanse da nas nesto pitaju, a da im se ne javimo barem sa "molim", ako vec ne damo odgovor, to smatramo minimumom pristojnosti. No, uz ovakve fore gubimo volju za to pa smo vec poceli ne javljati se na zazivanja, ako nam nakon prvog puta nisu rekli nesto konkretno.

Jel se i vama to desava?

[ivana7997]

samo ako ne uspostavim kontakt ocima kad mu odgovaram. inace ne.

[a zakaj]

tona to ne radi, ali tonka da.
ona je izrazito blebetavo stvorenjce.

kod njih je problem sto cesto govore u isti mah. pa mi radimo reda - onaj tko je prvi zapoceo, dobiva pravo da u miru zavrsi misao/pitanje, i dobije odgovor, a tek onda dobiva rijec onaj drugi. i to fino funkcionira.
doduse, tonka se cesto javi za rijec i kad nema zapravo nista za reci. pa onda malo mrmlja i na brzinu nesto smisli, ne mora ni imati smisla.

[Nataša,Sarajevo]

Vedran: Tata!
tata; Molim vedrane?
(deset sekundi pauze)
Vedran: Tata!
tata: Molim, Vedrane, slusam te!
Vedrab: Tata, znas kaj ....
tata: Kaj?
Vedran: Znas kaj, tata ...
(opet 10 sekundi pauze)
tata: Rcei, Vedrane, slusam te, nesto si zelio pitati.
Vedran: Tata, gle, ovdje sam stavio ovu kockicu.
tata: lijepo, mislim da ovdje bas dobro stoji.
(10 sekundi pauze)
Vedran: Tata, tata!
tata: Molim?
(5 sekundi pauze)
Vedrab: tata, znas kaj?
.... i tako dalje.

Krepah od smijeha

Meni je ovo sasvim normalno, mada mi je lakše jer imam samo jednu "pitalicu" za vratom.
I nije mi teško nebrojeno puta ponoviti isto.
Možda sam ja blesava, ali mene ovakve situacije zabavljaju

[ninet]

Tatek - sta da ti kazem - vracaj im istom mjerom.

[Bubica]

Mi nemamo ovaj problem, dapače, problem je obrnut: kako prizvati njegovu pažnju kada je on nečin zaokupljen, 1000 puta ga moramo zvati ne bi li on okrenuo glavu prema nama

[tatek]

Tatek - sta da ti kazem - vracaj im istom mjerom.

I to sam pokusao, ali nemam dovoljan kapacitet pluca ...

[malena beba]

kao da slusam svoju kcer
po sto puta mama, mama.... i na kraju najcesce zaboravi sta mi je tila rec

[a zakaj]

Mi nemamo ovaj problem, dapače, problem je obrnut: kako prizvati njegovu pažnju kada je on nečin zaokupljen, 1000 puta ga moramo zvati ne bi li on okrenuo glavu prema nama

takav je i tona.
ja mu znam doci i saptati na uho, to obicno pali.

[tatek]

Mi nemamo ovaj problem, dapače, problem je obrnut: kako prizvati njegovu pažnju kada je on nečin zaokupljen, 1000 puta ga moramo zvati ne bi li on okrenuo glavu prema nama

Ja ga uhvatim za nadlakticu ili ga zagrlim kad mu zelim nesto reci, a on me "ne cuje".

[Veki]

Imam i ja jednu takvu doma, ali na sreću nije stalno. Zna se isto dogoditi da skroz zaboravi šta je htjela reći. Ako se ja tad žurim, zna me izluditi, ako mi se ne žuri to mi je normalan razgovor.
Koji put imam čak osjećaj da joj je toliko toga u glavici da dok razmišlja šta pitati, sjeti se nečeg drugog, pa zaboravi šta je htjela reći.
Ja mislim da se ne radi toliko zaokupljanju pažnje već im misli lete sto na sat i vrludaju, toliko bi toga htjeli reći, a teško je sve verbalizirati ( i nama je, a kako je tek njima). Tu sad ima veliku ulogu i uzrast djece.
MOžda trebamo učiti od djece i ne žuriti se vječno već malo usporiti

[Kanga]

Meni to izgleda kao traženje kontakta s roditeljem.
Ono što dajete, očito ne dopire do njih - i shvaćam vašu frustraciju time, bili smo "tamo" više puta!
ivana7997 je dala jako dobar point (kontakt očima), iako često nije dovoljno.
Kad dolaze "zazivi" bez pravih pitanja, možda da mu probaš "staviti riječi u usta": snimi dobro čime se bavi i reci nešto konstruktivno o tome (npr. "Oo! Tvoj toranj raste! Možda bi za stabilnost bilo korisno da napraviš bočne pridrživače?"). Iniciraj TI sadržajni razgovor. I oprez - autentičnost je kritičan faktor za uspjeh - ako su ti klinci kao moji, svaka vrsta površnosti ili kurtuazije neće ih zadovoljiti!
Zna to biti naporno, pogotovo ako čovjek ima sto drugih stvari u glavi. Ali isto znam da kad postoji neka potreba, najlakše ju je maknuti tako da je zadovoljiš (što ne znači da se neće malo kasnije opet vratiti...)

Što se tiče konkurencije, to je tema za sebe

--
J 2001, T 2003, R 2005

[MGrubi]

mali bi htio pričati s tobom, ali nema pojma šta da ti kaže
pa govori ti umjesto njega
prepričaj mu svoj dan na poslu, blebetaj mu ...
treba osjetiti tvoju prisutnost

[Veki]

Ne slažem se da im treba staviti riječi u usta. MOžda to baš nije ono što je dijete htjelo reći :/ . Samo strpljenja i ohrabrivati da iskazuju sve svojim riječima. Poslije mogu shvatiti da nisu dovoljno kompetentni da sami govore ( posebmo zeznuto sa iskazivanjem osjećaja ) i stvara se osjećaj manje vrijednosti. Ali mislim da je to predaleko od onoga što je Tatek pitao, i ponavljam ovisi o dobi djeteta o kojem se govori.

[MGrubi]

nisam mislila da govori nešto u stilo; ti si htio reći to i to
nego da otvori konverzaciju, pričati o kockama, pričati malome bilo šta i tražiti temu za koju će se zakačiti

ili to ili 200x tata, znaš kaj....

[maria71]

tatek, ja sam danas skoro ispalila na živce


nastavnice ! nastavnice ! nastavniiiiiiceeeeee!

i tako puna 2 sata

ok, naučili su što je tlak, i kako se računa , i napravili smo pokus, i dogovorili projekt


al mene boli glava......

imaju 13 godina

sutra ću slušati profesorice ! profesorice ! profesoooorriiiice!

uzrast 17 godina


zaključak,
djeca žele i trebaju pažnju kao biljke sunce, oni od toga rastu i mi im to trebamo dati, oni moraju znati da ih mi slušamo i da ih vidimo

[Veki]

tatek, ja sam danas skoro ispalila na živce


nastavnice ! nastavnice ! nastavniiiiiiceeeeee!

i tako puna 2 sata

ok, naučili su što je tlak, i kako se računa , i napravili smo pokus, i dogovorili projekt


al mene boli glava......

imaju 13 godina

sutra ću slušati profesorice ! profesorice ! profesoooorriiiice!

uzrast 17 godina


zaključak,
djeca žele i trebaju pažnju kao biljke sunce, oni od toga rastu i mi im to trebamo dati, oni moraju znati da ih mi slušamo i da ih vidimo

Ja slušam : " Teta, teta, teeeeeeta, teta, teta, tetaaaaaaaaaaa"

[clumsy mom]

E pa moji su istovremeno stasali za razgovor i od kako su progovorili (a to je bio jedva dočekani trenutak iz nekih drugih razloga) apsolutno ne zaklapaju. I uvek je to samo i isključivo ''mama'' povik. Nikad nemaju ništa da izjave tati, nikad ništa njega ne pitaju - samo mamu. I mi imamo to besciljno mamakanje od skora, traženje pažnje i ništa više ali ponekad ne kapiram dokle više jer sam zaista od trenutka kad pokucam na vrata vrtićke sobice pa dok ih ujutru ne ostavim tamo samo i isključivo njihova.

Inače, tata smatra da sam luda što na svako ''E, mama...'' odgovaram sa ''Molim?''. Čak sam pre izvesnog vremena postavila i topic na tu temu iskreno bojeći se vaših odgovora

http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...light=maaamaaa

[sandraf]

kao da slusam neki od nasih razgovora.

s tim sto kod nas vrlo cesto oboje traze paznju u isto vrijeme, bas se natjecu: a sad ja, slusaj mene, gledaj mene, ne nju/njega, ja sam stariji/beba, tuzan/na sam, gladan sam, ja bih u wc (a imamo samo jedan)....

obiljezje nase male familije je zvuk. i to vrlo glasan

[tatek]

obiljezje nase male familije je zvuk. i to vrlo glasan

Niste jedini ... :/
MZ nekad dovodi do ludila ta buka, dok sam ja izdrzljiviji, ali na kraju dana zna i meni vec ici na zivce ...

Meni osobno se to mama-kanje i tata-kanje cini bas kao trazenje paznje tipa "gle sto sad radim!" jer je najcesce kad smo mi fizicki u blizini, a psihicki smo dijelom ili potpuno odsutni (recimo, kuhamo, peremo sudje, slazemo ves, vozim auto, pricamo MZ i aj medjusobno), dok je malko manje kad smo sa njima direktno u igri, tad mi se cini da nas stalno zivkaju vise iz navike pa kaze "tata, gle, sad stavljam ovu kockicu na vrh", a ja sam odmah pored njega koncentriran bas na to sto on sad radi i on to vidi, ali automatski izgovara tu repliku.

I da, konkurencija ... cim on (ili ona) kaze "tata", a ja odgovorim "molim?" to znaci da sam sa njim/njom taj cas u kontaktu, a nisam sa bratom/sestrom, sigurno si misle "1 bod za mene!"

[ivana7997]

ako nisam bas psihicki prisutna, tj ne mogu ga pogledati u trenutku kad me zove, kazem cekaj ili ne mogu ili nesto, a ne vicem molim ako zaista nisam tu.

mene izludjuje kad meni netko to radi, ko fol mi odgovara i slusa me a gleda televizor ili salje poruku ili tako nesto.

[MikiMama]

Vedran: Tata!
tata; Molim vedrane?
(deset sekundi pauze)
Vedran: Tata!
tata: Molim, Vedrane, slusam te!
Vedrab: Tata, znas kaj ....
tata: Kaj?
Vedran: Znas kaj, tata ...
(opet 10 sekundi pauze)
tata: Rcei, Vedrane, slusam te, nesto si zelio pitati.
Vedran: Tata, gle, ovdje sam stavio ovu kockicu.
tata: lijepo, mislim da ovdje bas dobro stoji.
(10 sekundi pauze)
Vedran: Tata, tata!
tata: Molim?
(5 sekundi pauze)
Vedrab: tata, znas kaj?
.... i tako dalje.

Da, skroz svakodnevna situacija. I da, skroz izluđujuča situacija kad sam u nekoj vremenskoj strci!
Ako imam vremena shvatim to kao poziv da im se pridružim u igri i to pali. Najčešće je to i najkraći način za vračanje u normalnu komunikaciju.
Ali kad nemam vremena (ni strpljenja) za TAKVU vrstu komunikacije ... uf, onda nebesa upomoć

[Deaedi]

Da, poznato mi je...A onda, nakod 10x mama, kad ne zna sta bi rekla, pita: Mama, sta radis? I tako 100x na dan.

[petrić]

o daa, poznata situacija! jednom prilikom nakon dvadesetak minuta kvalitetnog dijaloga tijekom vožnje veli: " ja bih s tobom još razgovarao, a ne znam o čemu "!?

[Kanga]

Ne slažem se da im treba staviti riječi u usta. MOžda to baš nije ono što je dijete htjelo reći :/ Samo strpljenja i ohrabrivati da iskazuju sve svojim riječima.

Ja sam spomenula izraz "staviti rijeci u usta" - mislila sam na ono sto je sugerirala i MGrubi, nikako na to sto si ti shvatila. Zapravo, potpisujem tvoju trecu recenicu. I zao mi je zbog nesporazuma.

ako nisam bas psihicki prisutna, tj ne mogu ga pogledati u trenutku kad me zove, kazem cekaj ili ne mogu ili nesto, a ne vicem molim ako zaista nisam tu.

Potpisujem ivanu (jos jednom)

"tata, gle, sad stavljam ovu kockicu na vrh",

Prekrasna izjava! Sva duhovnost zen filozofije ("...notable for its emphasis on mindful acceptance of the present moment, spontaneous action, and letting go of self-conscious, judgmental thinking", iz wikip.) sadrzana u njoj!

tatek, ako ti nije potrebna samo mala "ventilacija", daj isprobaj par dana ono sto predlazemo MGrubi i ja, pa javi rezultate eksperimenta, zanima me iz znanstvernih pobuda . Sjetih se jos jedne preporuke: izbjegavaj opcenite izraze, tipa "lijepo", "dobro", "zgodno" (kao i njihove antonime) - zagrizi materiju dublje...

P.S. Sto se tice konkurencije, meni je bilo korisno procitati Siblings without Rivalry od Adele Faber i Elaine Mazlish
(link na amazon: http://www.amazon.com/Siblings-Witho.../dp/0380799006).
Ne znam je li izasao hrvatski prijevod, ako je netko zainteresiran za posudbu engleske verzije, moze mi se javiti na p.m.
_____________
Jerko 2001, Tonka 2003, Relja 2005

[tatek]

tatek, ako ti nije potrebna samo mala "ventilacija", daj isprobaj par dana ono sto predlazemo MGrubi i ja, pa javi rezultate eksperimenta, zanima me iz znanstvernih pobuda . Sjetih se jos jedne preporuke: izbjegavaj opcenite izraze, tipa "lijepo", "dobro", "zgodno" (kao i njihove antonime) - zagrizi materiju dublje...

U stvari, ja to vec i radim, samo, naravno, ne svaki put. Ono sto sigurno mogu je malo obratiti paznju na te situacije pa vidjeti da li se to tatakanje/mamakanje smanjuje kad krene konstruktivni razgovor (ovako nepripremljen cini mi se da samo neznatno).

Ono sto me smeta je sto takav kvazirazgovor trosi moje vrijeme na neproduktivan nacin ... ja sa spreman na razgovor, 100% usredotocen na njega i mentalno ostavljam sve misli, usporavam druge radnje ... i onda moram poslusati jos 5 puta "tata, znas kaj" i odcekati 3 puta po 10 sekundi pauze pa da cujem pravi sadrzaj, ono sto mi je htio reci. I en cini mi se da je to pauza u kojoj on smislja sto ce reci, vec vise da je to kao nekakva priprema za razgovor u smislu "svaki put kad mu zelim nesto reci onda pocinjem razgovor sa tom sekvencom tatakanja i pauzi". Vise puta sam razmisljao o tome da li je mozda zaista potrebno zazvati me 5 puta da se dobije moja paznja, pratio sam to i zakljucio sam da to ipak nije tocno.
E sad, ako je to naslijedje vrtica/skole jer tamo mozda moras 5 puta zivkati uciteljicu, prijatelja, koga vec ... tad tu ne mogu puno uciniti osim reci mu da kod kuce nije kao tamo, da ga ovdje svi slusaju i da nas smeta kad tako razgovaram(o) i da zelimo da nam se izravno obraca bez tog "uvoda".

[MGrubi]

E sad, ako je to naslijedje vrtica/skole jer tamo mozda moras 5 puta zivkati uciteljicu, prijatelja, koga vec ... tad tu ne mogu puno uciniti osim reci mu da kod kuce nije kao tamo, da ga ovdje svi slusaju i da nas smeta kad tako razgovaram(o) i da zelimo da nam se izravno obraca bez tog "uvoda".

ako je to posljedica vrtića, onda mu svakako to reci točno tim riječima

[vertex]

Ja mislim da te mali zove samo da ti čuje glas. Jer te puno, puno voli.

[tatek]

Ja mislim da te mali zove samo da ti čuje glas. Jer te puno, puno voli.

[Kanga]

ja sa spreman na razgovor, 100% usredotocen na njega i mentalno ostavljam sve misli, usporavam druge radnje ... i onda moram poslusati jos 5 puta "tata, znas kaj"

Kao što je spomenula MGrubi - potrudi se, aktivno, da osjeti tvoju prisutnost. Jedan način za to može biti:

snimi dobro čime se bavi i reci nešto konstruktivno o tome (npr. "Oo! Tvoj toranj raste! Možda bi za stabilnost bilo korisno da napraviš bočne pridrživače?"). Iniciraj TI sadržajni razgovor.

To što ćeš reći ne mora nužno biti ono što je on imao na umu (iako, velika je vjerojatnost da će biti blizu tome, ukoliko dobro poznaješ svoje dijete), bitno je da uspostavi kontakt. Možeš izabrati i drugu opciju - kontakt očima, nježan zagrljaj i strpljivo čekanje da on kaže što ima. Meni se "klik" dogodio kad sam prestala na to gledati kao na "trošenje mog vremena na neproduktivan način". Zapamti - radiš najbitniji posao na svijetu! Naravno, ne možemo si uvijek priuštiti tu privilegiju, ali onda je bolje to priznati sebi i djetetu, nego se pretvarati da si "tu" kad nisi (ne impliciram da ti to radiš!)...

Zanimljiva mi je tvoja primjedba da bi takvo ponašanje moglo vuči korijene iz škole/vrtića - zvuči mi dosta uvjerljivo. Taj pritisak tamo mora da je stvarno velik (30tak malih glava bori se za pažnju jedne velike, i tako iz dana u dan...). Zato je za očekivati da je put da on shvati da je kod kuće situacija drugačija dug. Uporno i strpljiva pokazivanje toga primjerom čini mi se efikasnije nego objašnjavanje istog riječima (iako ni ovo drugo ne mora škoditi).

Što se tiče onoga da ti se čini da se tatkanje smanjuje "samo neznatno" kad krene konstruktivan razgovor - ne očekuj velike promjene u kratko vrijeme - za početak je i 51% uspješnosti dovoljno da osigura napredak!

[Kanga]

Ja mislim da te mali zove samo da ti čuje glas. Jer te puno, puno voli.

[sweety]

...Nas ovo nervira jer kao prvo stvara veliku buku (najcesce vicu),a i oduzima vrijeme - umjesto da razmijenimo informacije u deset sekundi, ovo traje i po minutu i vise....

Dijete treba vas, vašu pažnju, pogled, prisutnost, a razmjena informacija je sporedna stvar.

Što se tiče "buke", sorry stari, djete ne možeš "gasit ili utišat" kao TV... To je dijete...

[clumsy mom]

Bez uvrede, ali mislim da roditelji sa jednim detetom teško da mogu razumeti ovo mamakanje i tatakanje. Barem iz mog ugla to izgleda kao ''mama se ne igra samnom (čitaj:slobodna je) i daj da je ugrabim dok bratac ne snimi situaciju''.

Ja se zaista ne mogu celog popodneva igrati sa njima. Imam dete koje je alergičar i zbog koga moram održavati visoki nivo higijene. Imam dete nejedača kome moram posebno spremati pa uz naš ručak uvek spremam još jedan. Imam muža koji sa posla stiže kad oni već legnu. Imam poneke poznanike kojima mi je glupo izreći prethodne 3 rečenice i još po koju pride. Iznad svega imam ih dvojicu istog ritma i uzrasta i sa njima je gotovo nemoguće imati 1on1 kontakt.

Ja potpuno razumem njihovu potrebu sa obraćanjem naše pažnje onda kada nije okrenuta njima ali da zna biti frustrirajuće tačno je. Naročito kulminira kad je barem jedan nervozan (gladan, pospan) pa ti se žuri nešto završiti a onaj drugi zapne sa mama-poklicima

[štrigica]

mama, mama, mama, mama, mama
mama,mama, mama, mama, mama,

niti ne čujem više

[tatek]

mama, mama, mama, mama, mama
mama,mama, mama, mama, mama,

niti ne čujem više

I onda kad ih ti ne cujes oni jos upornije

mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama
.........

[štrigica]

ka da ne znam... ali samo me jezik više boli (profi bolest ) od molim, reci i šta je...

[yaya]

Vedran: Tata!
tata; Molim vedrane?
(deset sekundi pauze)
Vedran: Tata!
tata: Molim, Vedrane, slusam te!
Vedrab: Tata, znas kaj ....
tata: Kaj?
Vedran: Znas kaj, tata ...
(opet 10 sekundi pauze)
tata: Rcei, Vedrane, slusam te, nesto si zelio pitati.
Vedran: Tata, gle, ovdje sam stavio ovu kockicu.
tata: lijepo, mislim da ovdje bas dobro stoji.
(10 sekundi pauze)
Vedran: Tata, tata!
tata: Molim?
(5 sekundi pauze)
Vedrab: tata, znas kaj?
.... i tako dalje.

Identično...samo je kod nas puta 1 i koliko sam skužila mog kod zanesenjaka problem je što jednostavno zaboravi što je htjela reći tako da to njeno- mama znaš kaj?? nakon 10 pokušaja završi rečenocom..-joj zaboravila sam kaj sam ti htjela reći...

[bleeda]

ah...imamo i mi ovo. od P, njoj je 5 i pol.
uz to sve još i :

P: Kaj radiš?
Ja: Kuham
P: A kaj?
Ja: Mahune?
P: A zakaj?
Ja: Pa za ručak?
P: A zakaj se mahune moraju kuhati?
Ja: Zato jer ih sirove nije baš pametno jesti, može te boliti trbuh.
P: A zakaj su mahune zelene? A zakaj je vatra vruća? A zakaj je nebo plavo? A zakaj ti moraš raditi? A zakaj ovo, a zakaj ono.....svaki dan milijun zakaj i kako?

Uz to i sve ovo klasično ...akanje

[Kanga]

I onda kad ih ti ne cujes oni jos upornije

mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama
.........

Sad kad si skužio što problem definitivno ne rješava,
možda nađeš i što bi ga moglo riješiti

[tatek]

I onda kad ih ti ne cujes oni jos upornije

mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama,
mama,mama, mama, mama, mama
.........

Sad kad si skužio što problem definitivno ne rješava,
možda nađeš i što bi ga moglo riješiti

Ja znam sto problem rjesava, pozorno slusanje svo vrijeme, ali obzirom da najcesce oboje djece istovremeno trazi paznju onda im to fizicki ne mogu pruziti ... a neki put, recimo dok vozim ili sam na telefonu, tada to isto nije moguce ... a oni bi stalno.

[Kanga]

I onda kad ih ti ne cujes

Moj se komentar odnosio na ovaj slučaj

obzirom da najcesce oboje djece istovremeno trazi paznju

E, ovom problemu nisam ni ja (još) otkrila kako doskočiti
S tim da je kod mene najčešće u akciji - svotroje
Pokušavam kad mi se pruži prilika dati im pažnju 1:1,
nadajući se smanjenju tenzija na duge staze...

neki put, recimo dok vozim ili sam na telefonu, tada to isto nije moguce

Razumijem te, razumijem... Usavršila sam "multitasking" od kad imam djecu , ali još ne dovoljno...


--
Jerko 2001, Tonka 2003, Relja 2005