religija - potpomognuta

[ina33]

Druga je stvar što su možda manje isplative :/

Samo da pojasnim laicima u MPO-u - ne radi se da su manje isplative, nego su beskrajno manje efikasne - slično kao da za tretman protiv ne znam.... neke teške bolesti npr. da se ljudima sugerira samo zdrava prehrana. To će sigurno nekome i upaliti, ali u bitno manjem broju slučajeva (iovako je uspješnost IVF-a prilično niska - samo 30% po postupku) zato što se i prirodno nekvalitetni embriji ne uspijevaju implantirati u maternicu (tako da i u prirodno postignutim trudnoćama često dolazi do spontanih pobačaja, do biokemijskih trudnoća itd.). Takav način liječenja bio bi praktički neodrživ (naravno, izdvojeni pacijenti zbog uvjerenja ili zbog zdravstvenog razloga mogu ići na postupke u kojima se stvara 1 embrij), ako bi bio primjenjen na sve neplodne parove liječenje bi bilo neizvedivo (stvaranje još većih gužvi po klinikama, par bi "visio" u svemu tome ne 5, nego 15 godina, a opet - većina pacijenata se javlja u 30-tima svojim liječnicima i realno gledano imaju nekih 5 godina iskoristiti najbolje ovarijsko vrijeme).

[kikic]

Ne znam klia ali meni se stvarno čini da ti voliš ubaciti packu... Otkud ti to da se oni koji imaju smrzliće ne žele vraćati po njih? Još nisam upoznala ženu (a upoznala sam ih dosta) koje su na potpomognutoj i koje ne žele roditi drugo dijete a pogotovo mi koje imamo smrzliće. Dakle zbilja je lako tako govoriti, imala si sreću začeti prirodno, nemoj osuđivati pravo nas koji smo muku mučili da bi se našli na istom. Ja sam vjernik ali ne moraliziram o tome što će crkva misliti o MPO, ja sam svoje s dragim Bogom riješila i znam da me Onaj gore razumije. Vjeruj da bi ti drugačije razmišljala kad bi se našla u našoj koži

[ina33]

Ja sam isto išla po sve svoje smrzliće. U ovih 8 godina liječenja (od čega 5 baš u MPO klinici), sve je to jako išlo postepeno, od manje invazivnih do jačih metoda, sveukupno smo dobili u 3 IVF postupka uz lijekove 22 embrija, od kojih su mi SVI vraćeni u mislim 5 embrio transfera (što sa svježim, što sa smzrnutim embrijima), i od tih 22 SAMO JEDNOM SMO DOŠLI DO TRUDNOĆE, SAMO TAJ JEDAN se uspio implantirati u maternicu i i uskoro očekujemo moju curicu. Evo, samo ilustracija koliko je to mukotrpno - doći do vitalnog embrija, mislim.

[iva_luca]

Teško je živjeti maksimu: Tko tebe kamenom, ti njega kruhom!
Pogotovao ako je taj kamen tako težak i velik ko što je stav klera koji se pretače u službenu politiku.... A samim time i u odnos spram opremljenosti odjela za humanu reprodukciju, nuvjeta u kojima se postupci odvijaju, lijekova.....
Slažem se da treba raditi distinkciju između duhovnog (vjere u postojanja božanstva i svijeta koji funkcionira po njegovom naumu) i onog svjetovnog u vidu institucije (u našem pretežnom slučaju RKC). Slažem se da ne treba napadati jer se time izjednačujemo u razini, ali....Teško se boriti argumentima u klimi u kojoj se argumenti potiru dogmom, u kojoj se znanstvena saznanja koriste isključivo selektivno i u kojoj smo, ruku na srce, mi ipak jedna iznimno ranjiva skupina, i vrlo pogodan medij za treniranje strogoće.
Prateći ovu našu raspravu saznala sam puno zanimljivih stvari, službenih i neslužbenih stavova, pročitala dosta pametnih, logičnih, još više emotivnih i pokoji intrigantni post.
Osim nekoliko zaista neumjesnih postova (gle čuda, napisanih od ljudi s kojima se baš ne "družimo" na potpomognutoj), moram priznati da sam ponosna što vas "poznajem", barem virtualno

[fritulica1]

Ne znam, ljudi, ali meni se čini da netko tko doista vjeruje da je embrij zametak kako tijela, tako i duše, ne može ostati mirne savjesti pri pomisli na "smrzliće" koji su mu ostali nakon postupka i po koje se više ne misli vraćati. Neovisno o tome kojoj religiji pripadao.
Međutim, sve one metode potpomognute oplodnje pri kojima ne dolazi do viška začetih, pa onda odbačenih ljudskih života, ne suprotstavljaju se vjerskom osjećaju. Druga je stvar što su možda manje isplative

Klia, vidim da te tema zaintrigirala pa me baš zanima tvoje osobno mišljenje upravo o boldanom?

Međutim, sve one metode potpomognute oplodnje pri kojima ne dolazi do viška začetih, pa onda odbačenih ljudskih života, ne suprotstavljaju se vjerskom osjećaju

O kakvom vjerskom osjećaju pričaš? Misliš na Katoličku vjeru? Katolička crkva ne priznaje ni jednu metodu MPO-a, koliko mi se čini.

Druga je stvar što su možda manje isplative

Kako misliš "manje isplative"? Možeš li objasniti?

[Shanti]

Teško je živjeti maksimu: Tko tebe kamenom, ti njega kruhom!
Pogotovao ako je taj kamen tako težak i velik ko što je stav klera koji se pretače u službenu politiku.... A samim time i u odnos spram opremljenosti odjela za humanu reprodukciju, nuvjeta u kojima se postupci odvijaju, lijekova.....

Ovo je upravo srž problema!

Ja mogu donijeti svoju odluku tipa: ako me crkva ne želi bez da ispovijedim grijeh planiranja, odobravanja, činjenja MPO, ne želim ni ja više biti dio te crkve. Jer su stavovi crkve prema novim izazovima koji se pred njom pojavljuju kroz stoljeća "vremeniti", tj. crkva ih revidira tijekom stoljeća, a ja nemam vremena čekati kako bi ona revidirala svoj stav o MPO. S druge strane, neujednačenost tumačenja Božje volje, Božjeg mišljenja ili kako li ćemo to već nazvati od strane ljudi koji su službeni predstavnici različitih religija, pa čak i struja unutar iste religije - kršćanstva, i sasvim drukčiji tretman MPO u Islamu, npr., vodi me i do razmišljanja da se takvim moralnim dilemama ne bih trebala niti baviti da se nisam rodila u državi u kojoj je katolička religija dominantna, nego da sam muslimanka, ili protestantkinja...

Dakle, ja mogu donijeti svoju odluku koja će se ticati moje privatnosti i moje povezanosti s RKC u budućnosti, međutim, tu je ovaj aspekt koji daleko više zabrinjava: što god ja odlučila, stav RKC će me ipak tangirati, jer je to stav moćne organizacije koja utječe na našeg zakonodavca, tj. Hrvatski sabor. I utjecat će i na praksu MPO i za one koje nisu niti formalno članice RKC, za razliku od mene, koja sam svojedobno bila i vrlo aktivna u crkvi.

Čitajući tekst sa službenim stavom RKC zaključila sam da takvo prakticiranje IVF-a u kojem bi se išlo na oplodnju npr. samo 2 JS i vraćanje oba embrija bez obzira na kvalitetu također vjerojatno ne bi dobilo ni jedva prolaznu ocjenu, dakle, kad bi se izbjeglo bilo kakvo uništavanje ljudskog embrija ili smrzavanje, jer kroz tekst se provlači i "problem" razdvojenosti supružnika tijekom MPO, njihovoj nesjedinjenosti pri činu začeća i sl., što su također razlozi zbog kojih RKC ne odobrava MPO. Čini se, ako je tako, da ne postoji ni mogućnost nekakvog kompromisnog rješenja koje bi crkvi bilo prihvatljivo, a ono što dalje straši je da, kako god restriktivan zakon eventualno bio donesen, najviše bi mogao dodatno zakomplicirati život i naštetititi onima koji neće imati dovoljno novca da postupke obavljaju u inozemstvu.

[rvukovi2]

Ne znam, ljudi, ali meni se čini da netko tko doista vjeruje da je embrij zametak kako tijela, tako i duše, ne može ostati mirne savjesti pri pomisli na "smrzliće" koji su mu ostali nakon postupka i po koje se više ne misli vraćati. Neovisno o tome kojoj religiji pripadao.
Međutim, sve one metode potpomognute oplodnje pri kojima ne dolazi do viška začetih, pa onda odbačenih ljudskih života, ne suprotstavljaju se vjerskom osjećaju. Druga je stvar što su možda manje isplative :/

onaj tko tako vjeruje taj će se ponašati u skladu s onim što vjeruje.

ne vidim uopće poantu ove konstatacije.

svaki par za sebe će odlučiti što sa zamrznutim embrijima, jedino što nedostaje je zakonski okvir da sve bude uređeno kako treba.

vjerujte, na ovom topicu je nemoguće riješiti pitanje u kojem trenutku počinje život i može li se životom zvati mebrij koji se još ne nalazi u tijelu.
ako ćete se oko tog pitanja sad nastaviti nadmudrivati, rasprava bi se mogla zakomplicirati i otići u smjer koji završava moderatorskim ključićem.

[rebeca]

vjerujte, na ovom topicu je nemoguće riješiti pitanje u kojem trenutku počinje život i može li se životom zvati mebrij koji se još ne nalazi u tijelu.

Recimo ova rečenica nosi u sebi toliko teško značenje koje se može protumačiti sa puno različitih stajališta. Što opet dovodi do samo jednoga da rasprava ide krivim putem, a s druge strane ti si rekla samo svoje mišljenje... Mislim ako ne možemo podnijeti nečije drugo mišljenje a da pri tome ne vrtimo u glavi kako ga moramo iste sekunde pobiti ili dokazati da nije u pravu, onda bolje ključ u bravu.
Po meni je ovo još jedan dokaz da jer nemoguće oko ovih tema razgovarati ovin putem, jer ispada da uvijek netko nekoga optužuje, krivo tumači... ama bez veze

[fritulica1]

vjerujte, na ovom topicu je nemoguće riješiti pitanje u kojem trenutku počinje život i može li se životom zvati mebrij koji se još ne nalazi u tijelu.

Obično je unutar ovakve teme teško ne dotaknuti se pitanja začetka života.
A što se tiče KC i njenog utjecaja na politiku, tu je svima sve jasno.
Jako su mi se svidjeli postovi od Shanti i većim dijelom ih mogu potpisati.

[rvukovi2]

osobono mogu podnijeti svačije mišljenje dok god me netko ne krene prostački napadati ili ja ne protumačim da me prostački napada

nego zašto sam spomenula moderatorski ključić-upravo zbog toga što je već bilo pokušaja "rješavanja" spomenutog pitanja na sličnim temama i onda je rapsrava krenula upravo u vrijeđanje i prepucavanje suprotnog/drugog stajališta.

pa evo, pokušajte rapsraviti na civiliziran način-mi nemamo ništa protiv-živi bili pa vidjeli.
ja ću biti najsretnija ako pobijete ovo što sam rekla

[pino]

Evo kako ja razmisljam o toj dilemi, kad je embrio novi zivot:

Vise puta sam cula slijedece kao opravdanje da je embrio zivot, jednak odraslom covjeku: "covjek ne bi mogao postati covjek bez da je u jednom casu bio embrio", dakle sva njegova buducnost je sadrzana u tom pocetnom stadiju iz koje se sve razvija.

Problem s tim je sto postojanje potencijala nije isto kao i njegovo ostvarenje. Isto tako mozemo reci da Nobelovac ne bi mogao postati Nobelovcom bez da je jednom bio beba, ali necemo svakoj bebi cim se rodi dati status Nobelovca. Embrio da bi postao ziva beba mora prijeci preko dvije velike prepreke: prvo, mora biti kromosomski ispravan (a racuna se da preko 50% embrija to nije, s tim da kod starijih zena postotak se dize i na 90%), a drugo, embrio se mora implantirati u maternicu da bi mogao prezivjeti (a od kromosomski ispravnih embrija implantira se nekih 60% u prosjeku, opet kod nekih zena vise, kod nekih manje.)

Ja nisam nacisto kad embrio postaje zivotom - najlogicnije mi je, kad se ugnijezdi u maminu maternicu. S druge strane, svaki embrio mi je dragocjen, vrlo dragocjen. Evo, ja imam jedno dijete i jedno na putu, i iako idealno ne bih zeljela imati vise djece, ici cemo na jos jedan transfer cim se oporavim od poroda i prestanem dojiti jer imamo dva smrzlica koji nas cekaju, i spremna sam na (dosta malu) mogucnost da imam cetvero ili vise djece, iako to nije onako kako ja zamisljam svoj zivot.

Rebeca, mislim da opet mijesas iznosenje osobnog misljenja o nekoj temi, s nacinom na koje je to misljenje izneseno (sto bi trebalo spadati u kulturu diskusije). Osobno misljenje predstavlja bogatstvo razlicitosti i meni je uvijek dobrodoslo. Nacin na koji se osobno misljenje iznosi, s druge strane, moze biti napadacko samo ako iznositelj misljenja zahtijeva ili implicira da se njegovo osobno misljenje mora primjenjivati na druge (koji mogu imati drugacije osobno misljenje), ili donosi moralne sudove o neistomisljenicima ili im daje "epitete". Konkretno, zato se ne slazem niti s proklamacijama sto pravi krscani rade, niti s napadanjem RKC (ako je politika u pitanju, ovo nije tema na kojoj se ista u tom smislu moze postici, a ako se u javnosti inzistira na pravu na lijecenje, to se moze bez "epiteta" - fokus je na lijecenju, sve ostalo su distrakcije i prepucavanja).

[annabell]

Pino, slazem se s tobom:

Osobno misljenje predstavlja bogatstvo razlicitosti i meni je uvijek dobrodoslo. ..

Cinjenica jest da se koji put netko krivo izrazi i (zbog same razine adrenalina koji ova tema u njemu/njoj podize) mozda se kroz post "provuce"neki negativan ton.
Evo ja sam na primjer napisala da mi je drago procitati bas sva i svakakva iskustva ljudi koji prozivljavaju svoju neplodnost, ali da mi se cini bespredmetno o tim, prije svega osjecajima, diskutirati s nekim tko nema osobno iskustvo nego moze samo teoretski govoriti "sto bi bilo...".
Mislim da je to sasvim OK, i da nije nista uvredljivo, i zao mi je sto je zasmetalo Lili75. Ali eto, samo da mozda pojasnim, to sam napisala iz vlastitog iskustva. Naime, ja sam unazad nekoliko godina mozda to mogu tako reci, u nekoj mjeri prihvacala taj stav RKC o MPO kao neku crkvenu istinu o kojoj uopce nisam detaljnije razmisljala niti sam ikad poznavala nekoga tko pati zbog neplodnosti, dakle na ikoji nacin suosjecala s tim ljudima. Mislila sam da je to neki generalni stav i da RKC tu prije svega zeli sprijeciti da se, u globalnom smislu dogodi neko "zlonamjerno iskoristavanje tih medicinskih mogucnosti" (nesto slicno kao s kloniranjem itd.)
Sve dok se nije dogodilo meni. Tada sam se ipak detaljnije zapitala koji je moj stav, i sto je temelj svega toga, i sve ove detalje o kojima se ovdje zajedno pitamo.
Hocu reci da mislim da su mnogi takvi negativni stavovi RKC (i ostalih) poslijedica dobrog nepoznavanja teme, a pogotovo osjecaja i situacije u kojoj se nalaze neplodni parovi. Gledati izdaleka i prosuđivati je sasvim drugacije nego prozivljavati.
Meni se osobno cini da RKC u svojim stavovima dosta generalizira stvar, pa se zato puno puta dogode neke pojedinacne iznimke (kao sto je npr. prihvacanje i krstenje djeteta i slicno).
I opet svima veliki

[rvukovi2]

meni je jako drago kad vidim da rasprave idu ne samo u tolerantnom i podržavajućem nego i u edukativnom smjeru što je i cilj roda-inog foruma.

pa da se onda nadovežem onako općenito oko STAVOVA pa da vidite zbog čega je uopće toliko teško promijeniti nečiji stav.

Znači općenito je stav doživljaj (djelomično emocionalni), odnosno tendencija da se reagira pozitivno ili negativno na nešto i stavove nije lako mijenjati.
Svaki stav ima nekoliko komponeneata, a to su aktivna komponenta koja čovjeka motivira na djelovanje, onda kognitivna i emocionalna komponenta.
NA forimiranje stava najviše utječe životno iskustvo, ali utječu i osobine ličnosti i socijalne norme.

Edukacijom i informiranjem utječemo na ovu kognitivnu komponentu određenog stava kod pojedinca, ali jedino IZRAVNO ISKUSTVO utječe na promjenu sve tri komponente stava i što je jako važno-mijenja ovu emocionalnu komponentu koja je jako važna koju je jako teško promijeniti s obzirom da je taj dio kod osobe često nedostupan samokontroli.

Zbog toga mi savjeti i mišljenja osoba koje nemaju iskustvo neplodnosti jako malo znače u odnosu na one savjete i ona mišljenja koja sam dobila od ljudi koji su to iskustvo prošli i prolaze.

Navest ću vam primjer savjeta jednog psihologa nakon nekoliko neuspjelih IVF-ova i nakon što smo izgubili blizance na pola trudnoće -(savjet je bio u najboljoj namjeri):

Za tebe i muža bi bilo najbolje da napravite zajedno npr. jednu sliku koja će simbolizirati vašu ljubav-u zamjenu za dijete :shock: :shock:

Eto, to može biti savjet one osobe koja nema pojma što proživljavate.
I nema tu veze koliko je osoba empatična prema ljudima koji su neplodni.

Pa čak ni doktori koji svakodnevno gledaju što ljudi prolaze vas baš ne mogu u potpunosti razumjeti (ako i sam nema problem s plodnošću), a kamoli netko tko nema čak niti iskustvo seksualne partnerske veze/braka.

[ina33]

Eto, to može biti savjet one osobe koja nema pojma što proživljavate.
I nema tu veze koliko je osoba empatična prema ljudima koji su neplodni.

S ovim ću se složiti sto posto. Na svom primjeru sam vidjela da ljudi mogu biti manje ili više empatični, manje ili više dobronamjerni, ali da mi njihovo mišljenje i savjet ne znači gotovo pa ništa ako nisu bili u mojoj situaciji (na raznorazne teme - od neplodnosti, do teških prometnih, do kroničnih bolesti i bolova) jer su jednostavno takvi - neupotrebljivi do na razine da vrijeđaju inteligenciju i osjećaje (iako u pravilu svi dobronamjerno dani i od educiranih osoba). A vidjela sam i to na sebi (i šokirala se, jer sam za sebe isto mislila da sam empatična i sl.) - istinski shvatit nekog drugog mogu samo ako sam prošla isto ili slično. To tako treba prihvatit - kao neki aksiom životni. Meni je druženje s ljudima u sličnim problemima beskrajno pomoglo.

[klia]

Tema me zaintrigirala zbog naslova,a ne zbog moje želje da nekome dijelim savjete (niti to radim). Niti branim stav RKC, jer onda bih apsolutno podržavala čitav njezin stav oko MPO-a.

No, čovjek koji za sebe kaže da ne zna kada, kako i zašto počinje ljudski život je agnostik (u širem smislu poimanja riječi), a ne vjernik. Poštujem ljude koji to imaju snage priznati, kao i njihove postupke koji iz toga uvjerenja proizlaze.

Ali tražiti od bilo koje religije da mijenja svoje krucijalne stavove o ljudskom životu zbog toga što ih "vjernici" nisu u stanju prihvatiti, jednostavno nije fer. Da, religijske se institucije i zakoni trebaju reformirati i s dubokim uvidom u čovjeka prilagođavati duhu vremena, ali temeljni religijski stavovi (koja se znanošću nikada ne mogu dokazati ili opovrgnuti) ostaju područje u kojem svaki čovjek sebi mora odgovoriti vjeruje li ili ne toj religiji koju ispovijeda. I to se događa baš u nekim teškim životnim situacijama koje smo svi, na ovaj ili onaj način prošli ili prolazimo.
Ako je odgovor potvrdan, iz njega slijedi pojedinčevo djelovanje koje ne traži ničije opravdavanje niti potporu, a koje može biti nekad čak i čudno okolini.

U mojoj je blizini osoba, vjernica, na koju je čitava obitelj vršila pritisak da ide na MPO. To jednostavno nije bilo u skladu s njenim uvjerenjem i borila se sa svima. Nakon nekoliko godina, unatoč i muževoj i njezinoj dijagnozi, pa čak i unatoč stresu koji je poticala okolina, prirodnim su putem dobili dijete. Ostavši vjerni.

[Ginger]

Ali tražiti od bilo koje religije da mijenja svoje krucijalne stavove o ljudskom životu zbog toga što ih "vjernici" nisu u stanju prihvatiti, jednostavno nije fer.

iskreno, baš me briga što koja religija misli o mpo. ja svoj stav imam i neću ga mijenjati ma što oni rekli.
ako žele, neka onima koji od njih traže savjet kažu što god žele. i neka ti ljudi postupe kako god žele - njihova stvar.
ali ne želim da svoje stavove umeću i guraju u zakone koji se tiču sviju, ne samo njihovih vjernika
nemaju pravo svojim stavovima meni onemogućiti pravo na izbor - a što ću ja odlučiti to je moja stvar
i dalje mislim da oni koji sami nisu suočeni sa problemom neplodnošću nemaju pravo o tome ni raspravljati, odnosno utjecati na zakone koji se neplodnosti tiču!
ja neću pokušavati njih uvjeriti da promijene svoj stav, ali niti oni ne bi trebali meni onemogućiti izbor

[rikikiki]

U mojoj je blizini osoba, vjernica, na koju je čitava obitelj vršila pritisak da ide na MPO. To jednostavno nije bilo u skladu s njenim uvjerenjem i borila se sa svima. Nakon nekoliko godina, unatoč i muževoj i njezinoj dijagnozi, pa čak i unatoč stresu koji je poticala okolina, prirodnim su putem dobili dijete. Ostavši vjerni.

Hm ... ima i na ovom forumu brdo parova koji su uz gro MPO pokušaja isto ostali trudni prirodno

[fritulica1]

Klia, nisi odgovorila na pitanja moja pitanja, zašto, bila su poprilično konkretna?.

A iskreno rečenom pojma nemam što tražiš i što želiš postići svojim postovima? Osim što govore da nemaš pojma o problematici u koju se uporno trpaš, govore, na žalost, i o tebi kao osobi.

Ali tražiti od bilo koje religije da mijenja svoje krucijalne stavove o ljudskom životu zbog toga što ih "vjernici" nisu u stanju prihvatiti, jednostavno nije fer. Da, religijske se institucije i zakoni trebaju reformirati i s dubokim uvidom u čovjeka prilagođavati duhu vremena, ali temeljni religijski stavovi (koja se znanošću nikada ne mogu dokazati ili opovrgnuti) ostaju područje u kojem svaki čovjek sebi mora odgovoriti vjeruje li ili ne toj religiji koju ispovijeda. I to se događa baš u nekim teškim životnim situacijama koje smo svi, na ovaj ili onaj način prošli ili prolazimo.

Boli mene džon, a i većinu cura s PDF-a o stavovima religije, ovdje konkretno KC-e. No kad si ta ista uzme za pravo odlučivati o najintimnijoj sferi mojega života, onda me itekako smeta. I to je poanta ove rasprave. Koju ti, najblaže rečeno, očito nisi u stanju razumjeti.

[fritulica1]

Ali tražiti od bilo koje religije da mijenja svoje krucijalne stavove o ljudskom životu zbog toga što ih "vjernici" nisu u stanju prihvatiti, jednostavno nije fer.

Da, ta ista religija (opet KC) je tijekom povijesti promijenila jako puno svojih krucijalnih stavova, uz duge pregovore s vjernicima i nevjernicima (znanost - medicina), sjetimo se samo transplatacije organa, bit će da ni to nije bilo fer.

[ici]

U mojoj je blizini osoba, vjernica, na koju je čitava obitelj vršila pritisak da ide na MPO. To jednostavno nije bilo u skladu s njenim uvjerenjem i borila se sa svima. Nakon nekoliko godina, unatoč i muževoj i njezinoj dijagnozi, pa čak i unatoč stresu koji je poticala okolina, prirodnim su putem dobili dijete. Ostavši vjerni.

Hm ... ima i na ovom forumu brdo parova koji su uz gro MPO pokušaja isto ostali trudni prirodno

Isto taklo ima parova koji su nakon puno pokušaja MPO uspjeli, dakle oni isto nisu gubili nadu i vjeru. Lipo je kad se čudo desi ali mislim da treba pomoči sebi u nekim stvarima i Bogu svakako to nije mrsko jer on ne voli ljudsku patnju i tugu,bol itd......I jedno pitanje koje je to uvjerenje kila da djeca dobivena s MPO nisu djeca?Dakle dijete dobiveno "prirodnim"putem je nešto vrijednije?????

[wewa]

Sinoc sam napisala podugacak post u odgovoru na raspravu u ovom topicu, ali je nestao u mreznim bespucima...

Pokusacu ponoviti ono sto sam sinoc htjela reci:

Ja sam se na ovu temu izvorno javila htijuci podijeliti informacije o MPO u svjetlu islama, svoje vjere. Kako sam i navela, MPO je muslimanima prihvatljiva dok god se koristi genetski materijal bracnih partnera, a to je i domet u kojem bih ja koristila MPO (zanimljivo je da bi mozda mm bio drugacijeg stava, ne znam tacno).

No, to sto moja vjera i moje misljenje nalazu - samo je moja stvar. Ovdje su se otvorila dva pitanja: kako cure izlaze na kraj ako postoji sukob izmedju religijskih propisa i beskrajne zelje za majcinstvom? te kako je moguce ostvariti svoja reproduktivna prava ako je zakonodavac pod uticajem religijskih propisa, umjesto sekularnog usmjerenja kako Ustav doticne zemlje nalaze?

Iako ja ne bih koristila doniranu stanicu, spermije, embrije biti surogat majku, ne bih zabranila te mogucnosti drugima - dopustam da nismo svi iste vjere, istog svjetonazora, a okruzenje u kojem se zivi demokratsko je i sekularno, ili bi trebalo biti takvo.

U takvom okruzenju neukusno je spustati ovaj problem na licnu razinu. Kakve ima veze moje poimanje MPO sa stavovima vjernice koja se odlucuje ne koristiti MPO zbog svojih uvjerenja? I obratno - kakve veze ima stav nekoga ko nikad nije osjetio bol zbog nemanja djece, a vjera mu nalaze drugacije od onog kako ja zivim - s tim kako ja zivim? Nikakve.

Meni je ovaj topic koristan jer na neki nacin produbljuje komunikaciju medju zenama koje vec godinama dozivljavam kao svoje prijateljice, a sigurna sam i da predstavlja utociste zenama koje pate zbog stava okoline, nepostojanja zakona, zbog osuda na koje nailaze samo zato sto zele ostvariti svoju najjacu, iskonsku zelju i potrebu - postati majkom.

Jedino bih zamolila za postivanje pravila ovog podforuma: ako se ne slazete s MPO, nemate sta traziti na mjestu namijenjenom samo za to.

[ina33]

U mojoj je blizini osoba, vjernica, na koju je čitava obitelj vršila pritisak da ide na MPO. To jednostavno nije bilo u skladu s njenim uvjerenjem i borila se sa svima. Nakon nekoliko godina, unatoč i muževoj i njezinoj dijagnozi, pa čak i unatoč stresu koji je poticala okolina, prirodnim su putem dobili dijete. Ostavši vjerni.

Super, baš mi je drago zbog njih . Volim kad ljudi postupaju onako kako im srce govori, a ništa "moraš ovo ili ono" nije mi blisko, pa niti "guranje" ljudi u MPO ili bilo što drugo ako to ne žele, jer sam duboko svjesna da nije ni MPO "obećana zemlja" i ima puno ljudi koji pokušavaju i ne uspiju, a svaki pokušaj je emotivno-zdravstveno-financijski iscrpljujući, a pogotovo ako bi se tako, pod utjecajem Crkve, propisalo raditi bez "viška embrija", to bi bila doslovno katastrofa s minimalnom šansom za uspjeh - valjda bi uspjevalo tipa u 8% slučajeva, a ne u 30% - tolike su razlike između tih postupaka.

Jednako tako, željela bih da Hrvatska ostane sekularna država i da Crkva nema (toliki) upliv na zakon koji se primjenjuje na sve parove. Ja sam uvijek za izbor.

I jednako mi je tako drago da vidim kako su vjernici u velikoj mjeri ipak pomirili svoju vjeru u Boga i MPO i da su jedni drugima međusobna podrška te da ih i većina svećenika, pa makar i "incognito" podržava (ne ovi hijerarhijski moćni teolozi unutar Crkve, ali oni milosrdniji i bliži svojoj pastvi) .

[Shanti]

U mojoj je blizini osoba, vjernica, na koju je čitava obitelj vršila pritisak da ide na MPO. To jednostavno nije bilo u skladu s njenim uvjerenjem i borila se sa svima. Nakon nekoliko godina, unatoč i muževoj i njezinoj dijagnozi, pa čak i unatoč stresu koji je poticala okolina, prirodnim su putem dobili dijete. Ostavši vjerni.

Nadam se da će tako završiti priča i jedne moje poznanice koja odbija bilo kakvu asistenciju medicine, čak i inseminaciju, jer joj to nalaže njezina vjera (i u smislu njezine vjere u stavove RKC i u smislu njezine osobne vjere). Međutim... iako ova priča koju si ispričala završava happy end-om, mogla je završiti i drukčije. Mogli su i ne dočekati svoju bebu prirodnim putem.

I moram reći da mi je mrvičak zasmetao način na koji je taj happy end formuliran. Kao da se iščitava da se isključivo treba ostati "vjeran", pa će nagrada i u obliku bebe već doći... Koliko je komplicirana bila dijagnoza toga para? I, je li okolina u svojoj nestrpljivosti vršila pritisak da se upute na MPO ili su i MPO-ovci rekli da im je to jedini način da zatrudne?

[Ginger]

i ja sam vjerna - sebi, svom mužu i našoj borbi (koja nije nimalo laka) da ostvarimo svoju najveću želju-dobijemo dijete

[pino]

klia, tvoj primjer je jedna od 15% sretnica koje unatoc neplodnosti uspiju zatrudniti prirodno. Medjutim, ima i onih 85% koji to nece uspjeti bez moderne znanosti. (Podaci su iz strucne literature i online anketa.) Svatko ima svoj izbor, pitanje je samo hoce li se zakonom taj vjerski izbor nametati svima.

Na kraju nisi napisala koji postupci MPOa su tebi prihvatljivi i kako se tvoj stav razlikuje od stava RKC (ako se razlikuje). I ono najvaznije u praksi - da li bi, kao glasac i sudionik demokracije, dopustila zakon koji daje pravo izbora na lijecenje svima, i ako ne, zasto (i koji bi postupci bili ograniceni).

[mica_7]

Drage moje cure. Malo sam čitala vaše odgovore, pa sam i sama poželila sudjelovati. Ja sam prije svega vjernica, u braku sam već 4 godine i nemamo još djece. Prije pola godine sam bila uvjerena da me je Bog napustio i ostavio, nisam mogla vjerovati da je dopustio da mi se to može desiti, ne meni, jer sam uvijek pokušavala živjeti kršćanaskim životom. Godine idu, a mi još nemamo bebu. Ljudi oko mene, bezskrupulozni bez ikakvog problema dobivaju sve; dobar posao, bezbjedan život, bebača kad si to zacrtaju. A šta sam ja to skrivila. Često sam se znala uhvatiti u razmišljanju da bi bilo bolje da me nema. Sve mi to jako teško pada, i boli me. U ljetu sam bila u Međugorju, i doživila sam nešto predivno, dožćivila sam znak da nisam sama, (Gospa, dragi Bog, Isus) nazovite to kako hoćete učinili su znak da ljudi vide da je tu sa nama. Osjetila sam takav spokoj i mir, i nekakav osjećaj da će sve biti uredu. Moram napomenuti da nemislite da sam neki frik i fanatik, to ukazanje nisam vidjela samo ja, bilo je jako puno ljudi. Ustvari htjela sam samo reći da od tada mi se vjera vratila da Bog zna zašto stvari idu svojim tokom. Pa čak i kada mi mislimo da nam je zatvorio sva vrata ostavi jedan prozor otvoren, e sada dali ćemo stajati kod vrata i kukati kako je to nepošteno ili ćemo potražiti taj prozor na nama je, Puno svećenika uzima sebi za pravo izrugivati sav napor ljudi da dobije dijete, umjesto da se bave onima koji tako olako se rješavaju zametka koji raste u njima, a tek rođene i ostavljene djece da i ne govorim. Ja znam da ću zajedno sa svojim suprugom i uz Božiju pomoć pokušati sve što je u mojoj moći da dobijemo svoga anđela, a ako to nebude išlo onda postoji bezbroj malih već rođenih anđela koji su tako bezskrupulozno ostavljeni os svojih krvnih roditelja i koji jedva čekaju biti udomljeni. Pa biti će i jedan valjda i za nas. Ali dok got postoji nada neodustajemo, a Bog će nam pomoći u tome. Iskreno u to vjerujem.

[fritulica1]

Problem s tim je sto postojanje potencijala nije isto kao i njegovo ostvarenje. Isto tako mozemo reci da Nobelovac ne bi mogao postati Nobelovcom bez da je jednom bio beba, ali necemo svakoj bebi cim se rodi dati status Nobelovca. Embrio da bi postao ziva beba mora prijeci preko dvije velike prepreke: prvo, mora biti kromosomski ispravan (a racuna se da preko 50% embrija to nije, s tim da kod starijih zena postotak se dize i na 90%), a drugo, embrio se mora implantirati u maternicu da bi mogao prezivjeti (a od kromosomski ispravnih embrija implantira se nekih 60% u prosjeku, opet kod nekih zena vise, kod nekih manje.)

Ja nisam nacisto kad embrio postaje zivotom - najlogicnije mi je, kad se ugnijezdi u maminu maternicu. S druge strane, svaki embrio mi je dragocjen, vrlo dragocjen. Evo, ja imam jedno dijete i jedno na putu, i iako idealno ne bih zeljela imati vise djece, ici cemo na jos jedan transfer cim se oporavim od poroda i prestanem dojiti jer imamo dva smrzlica koji nas cekaju, i spremna sam na (dosta malu) mogucnost da imam cetvero ili vise djece, iako to nije onako kako ja zamisljam svoj zivot.

Pino .

Ja bih nekako rekla da začetak života nastaje u trenutku kad prokuca srce.

Vise puta sam cula slijedece kao opravdanje da je embrio zivot, jednak odraslom covjeku: "covjek ne bi mogao postati covjek bez da je u jednom casu bio embrio", dakle sva njegova buducnost je sadrzana u tom pocetnom stadiju iz koje se sve razvija.

A svi smo u tom kontekstu jako često čuli kako je krioprezervacija etički neprihvatljiva upravo zbog stava; "zigota je čovjek tj osoba." Pa mi koje IVF-ove osjećamo na vlastitoj koži još ispadamo etički upitne osobe, a čula sam i gorih termina...
Dakle, nikako se ne slažem s tezom da je oplođena jajna stanica istog trena postala novim životom - osobom. Jer taj isti embrio još puno prepreka mora savladati da bi postao čovjek.

"Ukoliko se promatra sudbina stotinu jajnih stanica u idealnim uvjetima kod zdravog bračnog para, dobit ćemo sljedeće oplodne rezultate:
• 15% jajnih stanica neće se oploditi
• 15% jajnih stanica koje se oplode neće se implantirati (ugnijezditi) na sluznici maternice
• 70% oplođenih jajnih stanica (zametaka) se implantira, ali se oko 40% njih pobaci
• samo 30% završi porođajem"

Dakle od sto jajnih stanica, samo će 30 imati sreću imati postati bebama. A što je s ostalih 70? Prirodna selekcija? Da. Ali zašto se o istoj nikada ne provara kad je u pitanju IVF, pa i krioprezervacija. Tu se uglavnom broje zameci (a neki broje osobe, djecu, ljude ), od kojih najveći dio, (niti da se radi o prirodnoj oplodnji, dakle u savršenim uvjetima, kod savršeno zdravog bračnog para) jednostavno nema mogućnost postati životom, veliki dio takvih zametaka stane u svom razvojnom putu, veliki dio se neće implantirati u maternicu. Dakle, pretpostavimo da žena, putem stimulacije u IVF-u, dobije 10 jajnih stanica (rijetko se dobije tako velik broj)? Koliko njih (statistički), u najboljim uvjetima može realno postati bebama? Samo tri. A ženama se najčešće i vraćaju 2 do 3 zametka. No ukoliko su se i ostali embriji na samom početku pravilno dijelili, zamrzavaju se (ako žena ima sreće, neki od tih embrija će imati šansu postati novi život, ali nikako ne svi.) I ona 2,3 odmah vraćena zametka se u svega 20 - 30 % slučajeva nastave razvijati u maminom trbuhu, ali opet je tu onih 70% koji ne uspiju. U takvim je slučajevima jako važna krioprezervacija, koja pošteđuje ženu (par) u psihofizičkom, financijskom i zdravstvenom smislu (jako je teško proći stimulaciju i ona nosi svoj rizik), jer nudi mogućnost još jednog (rijetko više ) embrio transfera i posljedicno tome - rađa se nova nada, a možda i novi život. I koliko ja pratim, mame se uvijek vraćaju po svoje embrije.

Zato draga nacijo, (političari, moćnici...) shvatite važnost krioprezervacije i pustite liječnicima i ženama (koje silno žele postati majke) da se brinu o svojim embrijima. Oni to znaju najbolje.

[fritulica1]

provara = progovara[/quote]

[RuzicaSB]

Problem s tim je sto postojanje potencijala nije isto kao i njegovo ostvarenje. Isto tako mozemo reci da Nobelovac ne bi mogao postati Nobelovcom bez da je jednom bio beba, ali necemo svakoj bebi cim se rodi dati status Nobelovca. Embrio da bi postao ziva beba mora prijeci preko dvije velike prepreke: prvo, mora biti kromosomski ispravan (a racuna se da preko 50% embrija to nije, s tim da kod starijih zena postotak se dize i na 90%), a drugo, embrio se mora implantirati u maternicu da bi mogao prezivjeti (a od kromosomski ispravnih embrija implantira se nekih 60% u prosjeku, opet kod nekih zena vise, kod nekih manje.)

Ja nisam nacisto kad embrio postaje zivotom - najlogicnije mi je, kad se ugnijezdi u maminu maternicu. S druge strane, svaki embrio mi je dragocjen, vrlo dragocjen. Evo, ja imam jedno dijete i jedno na putu, i iako idealno ne bih zeljela imati vise djece, ici cemo na jos jedan transfer cim se oporavim od poroda i prestanem dojiti jer imamo dva smrzlica koji nas cekaju, i spremna sam na (dosta malu) mogucnost da imam cetvero ili vise djece, iako to nije onako kako ja zamisljam svoj zivot.

Pino .

Ja bih nekako rekla da začetak života nastaje u trenutku kad prokuca srce.

Vise puta sam cula slijedece kao opravdanje da je embrio zivot, jednak odraslom covjeku: "covjek ne bi mogao postati covjek bez da je u jednom casu bio embrio", dakle sva njegova buducnost je sadrzana u tom pocetnom stadiju iz koje se sve razvija.

A svi smo u tom kontekstu jako često čuli kako je krioprezervacija etički neprihvatljiva upravo zbog stava; "zigota je čovjek tj osoba." Pa mi koje IVF-ove osjećamo na vlastitoj koži još ispadamo etički upitne osobe, a čula sam i gorih termina...
Dakle, nikako se ne slažem s tezom da je oplođena jajna stanica istog trena postala novim životom - osobom. Jer taj isti embrio još puno prepreka mora savladati da bi postao čovjek.

"Ukoliko se promatra sudbina stotinu jajnih stanica u idealnim uvjetima kod zdravog bračnog para, dobit ćemo sljedeće oplodne rezultate:
• 15% jajnih stanica neće se oploditi
• 15% jajnih stanica koje se oplode neće se implantirati (ugnijezditi) na sluznici maternice
• 70% oplođenih jajnih stanica (zametaka) se implantira, ali se oko 40% njih pobaci
• samo 30% završi porođajem"

Dakle od sto jajnih stanica, samo će 30 imati sreću imati postati bebama. A što je s ostalih 70? Prirodna selekcija? Da. Ali zašto se o istoj nikada ne provara kad je u pitanju IVF, pa i krioprezervacija. Tu se uglavnom broje zameci (a neki broje osobe, djecu, ljude ), od kojih najveći dio, (niti da se radi o prirodnoj oplodnji, dakle u savršenim uvjetima, kod savršeno zdravog bračnog para) jednostavno nema mogućnost postati životom, veliki dio takvih zametaka stane u svom razvojnom putu, veliki dio se neće implantirati u maternicu. Dakle, pretpostavimo da žena, putem stimulacije u IVF-u, dobije 10 jajnih stanica (rijetko se dobije tako velik broj)? Koliko njih (statistički), u najboljim uvjetima može realno postati bebama? Samo tri. A ženama se najčešće i vraćaju 2 do 3 zametka. No ukoliko su se i ostali embriji na samom početku pravilno dijelili, zamrzavaju se (ako žena ima sreće, neki od tih embrija će imati šansu postati novi život, ali nikako ne svi.) I ona 2,3 odmah vraćena zametka se u svega 20 - 30 % slučajeva nastave razvijati u maminom trbuhu, ali opet je tu onih 70% koji ne uspiju. U takvim je slučajevima jako važna krioprezervacija, koja pošteđuje ženu (par) u psihofizičkom, financijskom i zdravstvenom smislu (jako je teško proći stimulaciju i ona nosi svoj rizik), jer nudi mogućnost još jednog (rijetko više ) embrio transfera i posljedicno tome - rađa se nova nada, a možda i novi život. I koliko ja pratim, mame se uvijek vraćaju po svoje embrije.

[b]Zato draga nacijo, (političari, moćnici...) shvatite važnost krioprezervacije i pustite liječnicima i ženama (koje silno žele postati majke) da se brinu o svojim embrijima. Oni to znaju najbolje.[/b]

x

[Shanti]

Ne znam, ljudi, ali meni se čini da netko tko doista vjeruje da je embrij zametak kako tijela, tako i duše, ne može ostati mirne savjesti pri pomisli na "smrzliće" koji su mu ostali nakon postupka i po koje se više ne misli vraćati. Neovisno o tome kojoj religiji pripadao.

Vjerujem da život ima potencijal početi spajanjem jajne stanice i spermija, da počinje par sati nakon toga, kad/ako se one počnu dijeliti, a da pravi potencijal dobiva uspješnom implantacijom. Jer bez implantacije i povezivanja s maternicom, mogućnosti neovisnog razvoja bile bi vrlo kratkotrajne i ograničene. Ako se dobro sjećam iz biologije, s time bi bile zadovoljene i one biološke odrednice o razlikovanju živoga od neživoga, tj. da se ono što je živo hrani i razvija.

Ukoliko je riječ o ljudskoj jajnoj stanici i spermiju, od samog početka imaju, genetski, sve osobine budućeg ljudskog bića, međutim, nisu još osoba, kako crkva navodi, jer bi, da su osobe, crkva morala prihvatiti da se 70% "osoba" samo od sebe prestaje razvijati u ranom stadiju trudnoće, mimo volje ijednog čovjeka.

Citirala sam Kliu, jer opet, vjerujem da duša nema zametak, da je ona vječna neovisno o tijelu, da postoji prije embrija i nakon smrti tijela.

Tako vjerujem, dakle, ne tvrdim ikome, ne znam i nikoga ne želim ni pokušati uvjeriti, nego sam samo napisala kako ja vjerujem.

[mica_7]

U životu svi mi donosimo sami svoje odluke, na kraju krajeva svako od nas sam se mora pomiriti sa svojim postupcima. A i kad se sve sabere sami ćemo odgovarati za svoje odluke kada za to dođe vrijeme. Taj trenutak kada bilo koja od vjernica shvati da neće samo tako dobiti bebu, nešto se prelomi u tebi. Ali vjerujem da veći nas bez ikakvog razmišljanja će pokrenuti se na taj korak, ako zbilja želi živjeti ispunjen kršćanski život u obitelji. Svi smo mi samo obični smrtnici koji se trude što bolje snaći se u ovom vrtlogu života.

[lola]

potpisujem micu
i još nešto da dodam
primjećujem da osobe koje pričaju o svojim stavovima ,a nisu same koristile metode mpo pojedince vrjeđaju,samim tim što nisu to iskusile na svojoj koži pa nemogu vjerodostojno niti iznijeti mišljenje i to je u redu..
međutim oni koji su iskusili mpo a nisu iskusili mpo s donacijom netrebaju isto tako se izjašnjavati ovdje jer nisu vjerodostojni i njihovo mišljenje je totalno nebitno i vrjeđa druge koji jesu pa i mene samu
ako postoji osoba koja čita ovaj forum a bila je u situaciji da mora na donaciju i odbila isto radi vjere nek slobodno iznese svoje argumente protiv,a sve druge molim da uredno zašute na tu temu osim ako doista nisu to doživjele

[Shanti]

međutim oni koji su iskusili mpo a nisu iskusili mpo s donacijom netrebaju isto tako se izjašnjavati ovdje jer nisu vjerodostojni i njihovo mišljenje je totalno nebitno i vrjeđa druge koji jesu pa i mene samu

Lola, ne vidim ni u nazivu ovog podforuma, ni u nazivu ove teme, ni u pitanju koje je, otvarajući ovu temu, osoba koja ju je pokrenula postavila da se ne odnosi na osobe koje jesu iskusile MPO ili koje se spremaju na MPO, a ne trebaju donaciju.

Meni se čini da se odnosi na sve koji su iskusili MPO ili se spremaju na MPO. Uostalom, zato i jesmo na ovom podforumu.

Nadam se da će se moderatorice javiti u vezi ovoga tko u ovom razgovoru smije ili ne smije sudjelovati.

[lola]

o baš ti hvala bit će da sam poglupila pa nisam razumjela
uostalom kako god bilo i kako god ova razmišljanja završila ja vam želim ovo isto što sam i sama dobila
dva prelijepa i zdrava djeteta

[rvukovi2]

sloboda govora svima dok god taj govor ne ide u smjeru mržnje i konflikta.

samo jadna opaska:

osobe koje nemaju iskustvo neplodnosti mislim da bi se zaista trebale suzdržati od komentara.

[ici]

Htjela sam samo reči da meni molitva i vjera u Boga pomažu i nije me briga što neki misle o tome imaju pravo na svoje mišljenje.Ako sam nešto i pogriješila ili zgriješila odgovarat ču Njemu.

[Ginger]

osobe koje nemaju iskustvo neplodnosti mislim da bi se zaista trebale suzdržati od komentara.

potpisujem!

[mica_7]

Cure moje drage, najbolje što neka osoba može učiniti ako iskren vjeruje i živi svoju vjeru da pusti da drugi odlučuju o sebi, a prije svega prvo se pobrinuti za sebe. Dovoljno svaka od nas ima svojih problema i nosi svaka svoj križ; kako će ko reagirati na to ili koji će put izabrati to je na nama samima. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali isto tako to ne znači ni da si samo ti kao pojedinac u pravu. Ja svoje stajalište mogu iznjeti i podjeliti ga sa drugima, ali nemogu tvrditi da sam samo ja u pravu, i da su moji postupci ispravni. Možda jesu, možda nisu? I to ću vidjeti jednoga dana. Za sada moja savjest i moje srce me vodi ovim putem i govori mi da moram pokušati sve što je u mojoj moći, a ja u svome srcu znam da je dragi Bog uz mene i moga muža i da ćemo jednoga dana dobiti svoga malog anđela.

[iva_luca]

Meni je ovaj topic koristan jer na neki nacin produbljuje komunikaciju medju zenama koje vec godinama dozivljavam kao svoje prijateljice, a sigurna sam i da predstavlja utociste zenama koje pate zbog stava okoline, nepostojanja zakona, zbog osuda na koje nailaze samo zato sto zele ostvariti svoju najjacu, iskonsku zelju i potrebu - postati majkom.

Jedino bih zamolila za postivanje pravila ovog podforuma: ako se ne slazete s MPO, nemate sta traziti na mjestu namijenjenom samo za to.

[alvina]

Pozdrav svima. Ja sam se tek prijavila na forum i evo me na svim forumima . Nego drage moje- ja imam jos jedan dodatni problem: vjerojatno cu morati na redukciju viseplodne trudnoce. To mi jos nije sjelo, a u kontekstu vjere (rimokatolkinja/vjernica), jos nism počela ni razmisljati. Zapravo jesam, al u glavi mi je sve nekako pomućeno (dali je to grije ili...).
Sto vi mislite?
Pozz..

[RuzicaSB]

Mislim da je najbitnije to da li ti mislis da je to grijeh i koliko ti je bitno to da li je grijeh ili nije tj hoce li to utjecati na tvoju odluku ili ne.

[Pepita]

Neka prvi baci kamen onaj koji je bez grijeha.

[fortune]

Osobe koje prolaze kroz postupke MPO niti jedan postupak s tim u vezi (bila to stimulacija, punkcija, biopsija, ET pa čak i redukcija) ne bi trebale smatrati grijehom! Sve to što mi prolazimo daleko nadilazi mišljenja i stavove RKC tako da se s tim stavovima ne treba zamarati. Ovdje je najbitnija naša osobna odluka i sposobnost da se s takvim odlukama pomirimo bez kasnije grižnje savjesti.

[iva77]

ja ću vam samo isprićat priću

potop u selu ćovjek koji nije znao plivat kud će tuće pa na drvo voda brzo nadolazila i bivala sve veća naiđu u tome ljudi sa ćamcem i zovu ćovjeka da se spasi a on veli ne ne ja ostajem mene će bog spasit nebi dugo naiđe opet ćamac ovi ga vikaše a on će opet mene će bog spasit
tako bi i treći put i voda nanraste i čovjek se utopi
došo on na nebo te se stade ćudit ...pa bože moj što ti mene ne spasi
a BOG mu odgovori ja sam tebi slao ćamac tri puta a ti se nisi hti spasiti


mislim da je poanta ove priće da je nama BOG poslao lijećnike da bi došli do određeni ciljeva

[RuzicaSB]

iva77 super pricica, bas tako i ja dozivljavam mogucnost MPO, kao da mi Bog salje camac da se spasim.

[Pepita]

Ja sam prije svog prvog IVF-a išla na ispovjed i kažem ja svečeniku sve, a on meni na to: Reci mi dijete da li to radiš da spasiš brak??? Ja mu odgovorim NE. On me pita: Da li dijete drago ti želiš svoje dijete samo zbog sebe i supruga. Ja mu odgovorim na to: Želim imati ono što je po Bogu normalno da bračni par ima. I zatim me pita znam li gdje je granica? Odgovorim da ću je sama postaviti kad osjetim potrebu. I svečenik mi na kraju kaže:

"Idi dijete drago od Boga blagoslovljena i traži svoju sreću"

[Mariel]

Ova priča koju je napisala iva 77 podsjetila me na onaj vic kad se Mujo molio Bogu da dobi na lotu iz tjedna u tjedan i svaki puta mu navodio sve tužnije primjere svog siromaštva (bolesti, puno gladne djece...) da bi nakon par tjedana Bog se osobno javio i rekao mu "Pa daj više uplati taj listić od lota...."

Ne možemo samo čekati da se desi čudo samo od sebe, napredak u znanosti i medicini je dar od Boga ljudima koji se time bave, a oni opet pomažu nama koji se liječimo kod njih i tu se nema više šta reči...

[migullyy]

Ja podpisujem ivu77

[lberc]

migullyy/ je napisala

Ja podpisujem ivu77
Ja isto !

[silkica]

Pošto pravoslavna crkva nema zvaničan stav prema MPO(koliko ja znam),nego je stvar ostavljena na razmišljanje i rasuđivanje pojedincu,ja bih prenjela odgovor sveštenika bračnom paru koji je postavio pitanje vezano za potpomognutu:



Полазећи од те чињенице да многи, ма већина супружника, да и тим начином оплодње не могу да затрудне, ми знамо да је живот једино у Божијем опредељењу и планирању. Нигде другде не може ни да буде. Суштина наше вере је Живот, та аксиома на којој постоји сав «Закон и Пророци», и религиозни систем победе над смрћу. Победу живота је тражио и сав философски систем античког и доантичког света. Живот је смисао и одговор.

Једном приликом сам рекао и сада опет као врло важно помињем, да наука независно од степена достигнућа, увек оперише са већ постојећим и ДАТИМ «материјалом», и не ствара га. Ако једног дана она успе да га створи, а по истини и суштини овог питања никада неће, онда би она била «Животворац». А ми знамо ко је Тај који ствара или даје живот.

Дакле, немојте уопште да падате у сумњу да ви поменутим начином оплодње манипулишете животом и Божијим промислом. Ако Господ зажели, да упражњава Свој промисао, верујте ми, никаква Га наука у томе неће спречити, па ни ови путеви оплодње. Помолимо се да вам он Буде милостив и човекољубив и подари вам децу коју жрако желите. «Њихово је Царство Небеско» и ваш родитељски дуг, а посебно обавеза би ће да их очувате у њему.

Молитвено желећи вама и вашој супрузи тај најдрагоценији дар од Господа ја вас поздрављам.

У Христу Ваш

оЉубо

Izvor:svetosavlje