Citiraj pino prvotno napisa
Problem s tim je sto postojanje potencijala nije isto kao i njegovo ostvarenje. Isto tako mozemo reci da Nobelovac ne bi mogao postati Nobelovcom bez da je jednom bio beba, ali necemo svakoj bebi cim se rodi dati status Nobelovca. Embrio da bi postao ziva beba mora prijeci preko dvije velike prepreke: prvo, mora biti kromosomski ispravan (a racuna se da preko 50% embrija to nije, s tim da kod starijih zena postotak se dize i na 90%), a drugo, embrio se mora implantirati u maternicu da bi mogao prezivjeti (a od kromosomski ispravnih embrija implantira se nekih 60% u prosjeku, opet kod nekih zena vise, kod nekih manje.)

Ja nisam nacisto kad embrio postaje zivotom - najlogicnije mi je, kad se ugnijezdi u maminu maternicu. S druge strane, svaki embrio mi je dragocjen, vrlo dragocjen. Evo, ja imam jedno dijete i jedno na putu, i iako idealno ne bih zeljela imati vise djece, ici cemo na jos jedan transfer cim se oporavim od poroda i prestanem dojiti jer imamo dva smrzlica koji nas cekaju, i spremna sam na (dosta malu) mogucnost da imam cetvero ili vise djece, iako to nije onako kako ja zamisljam svoj zivot.
Pino .

Ja bih nekako rekla da začetak života nastaje u trenutku kad prokuca srce.

Vise puta sam cula slijedece kao opravdanje da je embrio zivot, jednak odraslom covjeku: "covjek ne bi mogao postati covjek bez da je u jednom casu bio embrio", dakle sva njegova buducnost je sadrzana u tom pocetnom stadiju iz koje se sve razvija.
A svi smo u tom kontekstu jako često čuli kako je krioprezervacija etički neprihvatljiva upravo zbog stava; "zigota je čovjek tj osoba." Pa mi koje IVF-ove osjećamo na vlastitoj koži još ispadamo etički upitne osobe, a čula sam i gorih termina...
Dakle, nikako se ne slažem s tezom da je oplođena jajna stanica istog trena postala novim životom - osobom. Jer taj isti embrio još puno prepreka mora savladati da bi postao čovjek.

"Ukoliko se promatra sudbina stotinu jajnih stanica u idealnim uvjetima kod zdravog bračnog para, dobit ćemo sljedeće oplodne rezultate:
• 15% jajnih stanica neće se oploditi
• 15% jajnih stanica koje se oplode neće se implantirati (ugnijezditi) na sluznici maternice
• 70% oplođenih jajnih stanica (zametaka) se implantira, ali se oko 40% njih pobaci
• samo 30% završi porođajem"

Dakle od sto jajnih stanica, samo će 30 imati sreću imati postati bebama. A što je s ostalih 70? Prirodna selekcija? Da. Ali zašto se o istoj nikada ne provara kad je u pitanju IVF, pa i krioprezervacija. Tu se uglavnom broje zameci (a neki broje osobe, djecu, ljude ), od kojih najveći dio, (niti da se radi o prirodnoj oplodnji, dakle u savršenim uvjetima, kod savršeno zdravog bračnog para) jednostavno nema mogućnost postati životom, veliki dio takvih zametaka stane u svom razvojnom putu, veliki dio se neće implantirati u maternicu. Dakle, pretpostavimo da žena, putem stimulacije u IVF-u, dobije 10 jajnih stanica (rijetko se dobije tako velik broj)? Koliko njih (statistički), u najboljim uvjetima može realno postati bebama? Samo tri. A ženama se najčešće i vraćaju 2 do 3 zametka. No ukoliko su se i ostali embriji na samom početku pravilno dijelili, zamrzavaju se (ako žena ima sreće, neki od tih embrija će imati šansu postati novi život, ali nikako ne svi.) I ona 2,3 odmah vraćena zametka se u svega 20 - 30 % slučajeva nastave razvijati u maminom trbuhu, ali opet je tu onih 70% koji ne uspiju. U takvim je slučajevima jako važna krioprezervacija, koja pošteđuje ženu (par) u psihofizičkom, financijskom i zdravstvenom smislu (jako je teško proći stimulaciju i ona nosi svoj rizik), jer nudi mogućnost još jednog (rijetko više ) embrio transfera i posljedicno tome - rađa se nova nada, a možda i novi život. I koliko ja pratim, mame se uvijek vraćaju po svoje embrije.

Zato draga nacijo, (političari, moćnici...) shvatite važnost krioprezervacije i pustite liječnicima i ženama (koje silno žele postati majke) da se brinu o svojim embrijima. Oni to znaju najbolje.