Jana je već 3-4 dana prehlađena, curi joj nos, temp. varira do 38, pomalo kašlje, jako loše spava po noći.
I jako, jako slabo jede. S obzirom da je inače čist pristojna izjelica, ovo mi je zbilja šok. Evo što je jučer pojela - 4 žličice kuhanog pudinga, 2 žlice pire+sarma, šnitu kruha bez kore + putar,džem, 20-ak sušenih brusnica. Pije vodu, zobeno mlijeko, to je ok. I tako već 4-5 dana.
Meni intuicija govori da ju ne treba forsirati, ono tipa po cijeli dan ju loviti s hranom, iskoristiti trenutak nepažnje pred TV-om i uvaliti koju žlicu, ali onda dođe radni tjedan, dođe svekrva koja ju čuva i ona tjera po svom.
Forsira Janu da pojede prvi zalogaj, onda kao hoće dalje. Ali i to se svodi na par zalogaja. Ja joj uporno pokušavam objasniti da postoji razlog zašto Jana odbija hranu, da nije gladna (da je, već bi to nekako signalizirala, s obzirom da svako malo viče piti, zar ne?), i da ju treba pustiti i ne forsirati jer se vrlo lako može dogoditi da će iz protesta nastaviti sa štrajkom hrane i kad bolest prođe.
No na stranu moju raspravu sa svekrvom, imam pitanje. Kad se ovakvo odbijanje hrane dešavalo kod vas, kako ste postupali? Kako da znam da Jana zbilja nije gladna? Kroz dan je inače cendrava, samo bi sjedila pred TV-om ili kompom i gledala crtiće/filmiće, ali to pripisujem bolesti. Ako ju nečime dovoljno izanimiramo, lijepo se igra i ne pokazuje znakove cendravosti (vjerujem da ju već ubija u pojam boravak u zatvorenom prostoru).
Samo da napomenem, Jana i dalje cica, jedino je jučer na moje iznenađenje par puta liznula i otišla svojim poslom. Totalno netipično za nju.