Ako će to nekoga utješiti: Moj M ide u treći razred, od 1. r. je najbolji čitač u razredu (savršena izražajnost itd.), ali lektiru mu čitam još uvijek ja prije spavanja. I to čitanje je pravi užitak i njemu i meni jer ja mijenjam glasove i glumatam likove, a osim toga istovremeno komentiramo što se događa. Ako je knjigica veća od dvadesetak stranica, inzistiram da odmah zapisuje mjesta i vrijeme radnje te likove i njihove navedene osobine i odmah ga ispravljam u slučaju da želi napisati osobine koje se ne navode u tekstu. Kad je lektira pročitana, ima bilješke s kojima bez problema sastavi lektiru za pola sata.
Njega zanimaju nogomet i životinje pa detaljno pročita sve podatke s Ledo kartica i Kraševog albuma, i ja zadovoljna.
Iz osobnog iskustva mogu posvjedočiti da se čitanje s razumijevanjem najbolje izvježba kad moraš pročitati recimo Seljačku bunu u jednoj noći, prema tome: još će oni jako dobro sve to naučiti, a bit će im samo teže ako već sad stvore otpor.
Moj savjet je da se treba prilagoditi djetetu po pitanju lektire.