Ivan se rodio s nepunih 36 tjedana (2380g), induciranim porodom zbog mamine pre-eklampsije i nakon dva tjedna u bolnici, konacno je stigao kuci. U bolnici je hranjen mojim mlijekom od nekog petog, sestog dana, (kad sam ga uspjela izdojiti dovoljno za svaki obrok) u pravilnim razmacima od tri sata i tocno odredjenom kolicinom. Trenutna 'zadana' mjera je 7x60ml. E sad, problem je u tome sto je on do nekih par dana prije izlaska iz bolnice sasvim solidno bio prihvatio cicu i pri svakom podoju popio izmedju 20 i 35ml, a ostatak bi dobio na flasicu. No, zadnja dva dana prije otpusta i prvi dan kod kuce ne zeli ni cuti za cicu. Situacija je tragikomicna - cica mu stoji u ustima, mlijeko curi na sve strane, a on je sav crven od placa i ne zeli vuci, nego ceka da mu se samo izlije u usta. Ja se i dalje marljivo izdajam, tako da mlijeka ima u pristojnim kolicinama, ali na savjet babice u potpunosti sam izbacila flasicu i pokusavam na sve ostale nacine. Najnovija metoda (barem meni do sada potpuno nepoznata) je tzv."fingerfeeding", koji u praksi izgleda otprilike ovako - mama gurne srednji prst bebi duboko u usta i uz njega ima posebnu spricu zaobljenog kljuna uz pomoc koje ustrcava mlijeko. Vrlo je nespretno i dugo traje (najmanje sat vremena za 60ml).
Zanimaju me iskustva majki nedonoscadi koje su uspjele s dojenjem - na koji nacin ste hranile bebe dok nisu same konacno prihvatile cicu? Koliko vam je vremena za to bilo potrebno?
Procitala sam sve sto ima na portalu, no nigdje se ne spominje nikakav vremenski okvir koji mene trenutno jako zanima.