 |
|||
Mony prvotno napisa
mislim da je vecina medija prenijela ovu info i da ce je i dalje prenositi
bilo bi super i kad bi do sutra te udruge isprintale plakate i polijepile po gradovima kao sto je to ZA napravila za svoj prosvjed u zg
a onima koje ne vjeruju u ucinke, ma dajte
sto ste vi stvarno vjerovale da ce se zemlja pomaknuti za par cm ako svi skocimo u isto vrijeme pa zato skakale? ili neskakale zato jer niste vjerovale?
duha malo.
:D Evo, ja to malo skačem.
ovak i mi
i mi ćemo podržati bojkot
evo mi se spremamo prvo u dućan,pa u voćarnu i mesnicu
apsolutno se pridružujem bojkotu i ugodno sam se iznenadila kad sam danas u svojoj zbornici čula da svi podržavaju tu akciju i da neće ići u dućan
naravno da će biti ljudi u dućanima no uvijek treba poći od sebe
ipak ćemo kupovati kruh u obližnjoj pekarni
uopće nemam iluzija da će trgovački centri imati neke strašne gubitke...no ja svejedno smatram ovu akciju hvalevrijednom,jer šalje poruku,izaražava protest...a tko zna...kad prođe ovih tjedan dana možda i više nas uvidi kako se i ne treba ići svaki dan u te centre,kako se može bolje organizirati i po par dana i u konačnici sigurno manje potrošiti,jer ruku na srce ti su centri i koncipirani tako da kupujemo svašta,ono što nam se u tom trenutku učini zgodnim i potrebnim,a zaista možemo bez toga.
apsolutno podržavam,idem u Sloveniju taj tjedan ,mislim da ću biti jedna od najžešćih
bravo ivarice
skacemo :D
Meni ova akcija uopće nema smisla. I inače kupujem samo ono što pojedemo u dan dva. Doma nemam škrinju, a jedine zalihe koje bi nam mogle potrajati tjedan dana su kiselo zelje i riža.
Uz to, dam se kladiti da trgovci danas trljaju ruke, jer su svi pohrlili napraviti zalihe ( i usput kupili još neke sitnice koje nisu nužne).
Kruh kupujem svaki dan, a i mlijeko barem svaki drugi jer kupujemo svježe. Imam nešto zaliha doma pa ću nešto iskombinirati.
Neću kupovati slatkiše, kekse, kremice, sokove i druge gluposti na koje redovito padamo.
Podržavam bojkot iako iskreno rečeno, zbog strašno visokih cijena i besparice koja je sve veća i veća, mislila sam i bez bojkota malo stati na loptu i za svaku stvar pitati "jel mi to zaista treba?"
izaslo je vise zanimljivih tekstova na netu
zombix
Bojkotiram bojkot kupovanja
6. veljača 2008 20:38
Neću, ne-ću, ne ne i ne... Nema šanse da se priključim bojkotu kupovanja zbog poskupljenja jer mi je već muka od sličnih patetičnih pokušaja da par ljudi pokrene lobotomiranu i kastriranu masu na akciju. U stvari ne samo da se neću priključiti bojkotu nego ću bojkotirati bojkot u znak protesta protiv svih onih koji uporno okreću glavu od svega i prave se da im ništa nije i pristaju na sve čime ih se zaspe bez da bi im na kraj pameti palo da išta poduzmu... ikad, i svoje neslaganje izražavaju tihim gunđanjem i odmahivanjem rukom.
Protestiram protiv:
- Malodušnih i apatičnih
(Koje su odustali od svakog pokušaja borbe i životare svoje sitne živote čekajući smrt)
- Sebičnih
(Koje ništa ne dira osim njihovih malih i beznačajnih života)
- Autodestruktivnih
(Koji na sve reagiraju sa riječima "Mogu ja i gore podnjeti")
- Cendravih
(Koji nikad u životu nisu poduzeli ništa ali cendraju koliko god mogu i kad god mogu)
- Ksenofobnih
(Kojima su krivi svi osim njih samih)
- Korumpiranih
(Koji su glasni protiv korupcije samo zato da bi prikrili vlastitu korupciju s kojom žive ne videći ništa loše u plaćanju "ispod pulta" doktoru (za neki pregled ili uputnicu) ili policajcu da zažmiri na prekršaj)
- Lažnih udruga
(Koje postoje samo zbog cijeđenja sredstava iz proračuna)
- Licemjera
(Koji će u četvrtak pokupovati sve što im treba kako bi mogli tjedan dana bojkotirati i slikati se na televiziji)
Bojkotom bojkota protestiram protiv svega što smo odavno mogli napravit a nikad se nitko nije udostojio pomaknuti mali prst da bi popravio situaciji sebi i drugima. U svom potpuno beznačajnom bojkotu ne očekujem ničiju podršku. Dovoljna satisfakcija će mi biti to što u shoping centrima neću biti sam i što će se opet, po tisućiti put pokazati da nismo sposobni zajedno niti ostati doma kad to treba. Ako treba ići ću i tri puta dnevno u dućan i kupovati svaki dan za tjedan dana unaprijed i to one proizvode koji su najviše poskupili. Telefonirati ću po najskupljoj tarifi najskupljeg mobilnog operatera i slati stotine SMS poruka, sva elektronika u kući će biti upaljena da potrošim što više struje, a ako ni to nije dosta puštat ću vodu dan i noć jer se to plaća kao prosjek za cijelu zgradu. Držat ću prozore širom otvorene da malo zagrijem Zagreb jer se i to plaća po prosjeku.
Siguran sam da ću se sjetiti još nečega u ovih tjedan dana koliko će trajati "bojkot" o kojem će se pisati i pričati, a kojeg nikad neće biti osim u glavama onih koji još uvijek vjeruju da su ljudi sposobni bilo što napraviti zajedno, a da se nakon pet minuta ne posvađaju po staroj narodnoj... "Dva Hrvata, tri stranke".
Uh, jedva čekam petak pa da krenem u shoping, pa onda još u nedjelju u kojoj žele zabraniti rad mojoj (od danas) najdražoj destinaciji "AvenueMall". Kada da idem u shoping nego u nedjelju? Nedjelja je super dan za shoping, a to što se zaposlenici u trgovačkim lancima ne mogu izboriti da im se rad nedjeljom pošteno plati jer imamo korumpirano pravosuđe...e... baš me briga. A i koje to zalihe da trošim? Odakle mi zalihe? Zalihe čega? Pa nemam ja skladište doma, a već godinama daleko najveći izdatak, daleko veći od struje i telefona je... hrana. Režije i hrana i to je to... što bi ja sad trebao bojkotirati? Da štrajkam glađu? Koji je kre.... pametnjaković smislio ovaj bojkot da mi je samo znati. Ajde da je pozvao građane da izraze svoju neposlušnost shopliftingom, traženjem R1 računa za svaku sitnicu, blokiranjem blagajni beskrajnim pitanjima ili plaćanjem samo najstinijim kovanicama, traženjem povrata ostatka novca doslovno u lipu bez obzira u čiju korist blagajnica zaokruži iznos (sjeća li se netko kovanice od jedne lipe uopće). Ima toliko krasnih ideja za iskazivanje nezadovoljstva zbog poskupljenja ali bojkot je valjda jedna od blesavijih. Ajde da je poskupilo samo mlijeko pa da bojkotirmo mlijeko ili neki određeni proizvod ali sve... glupost. Ovaj bojkot će tako glasno propast da to nije istina. Skoro da mi liči na nešto kao "Bojkotirajte kruh jedenjm kolača" big green
Želite nešto bojkotirati? Bojkotirajte vlast kad već niste izbore pa ste si sva ova poskupljenja sami izabrali.
strpic
Socijalni (ne)mir
Marko Strpić
Posljednja poskupljenja su naizgled otvorila oči sindikatima i javnosti pokazujući još jednom krajnju socijalnu neosjetljivost vlasti i ekonomskih moćnika. Naravno, uvijek nam je nužno još jednom pokazati očito da bi reagirali. Međutim, ubrzo nakon najave prosvjeda, sindikati vrlo poslušno kreću u dogovor s vladom o "zajedničkom praćenju cijena". Ništa nije apsurdnije od Povjerenstva za praćenje cijena. To je kao da u vrijeme poplave osnujete Povjerenstvo za praćenje vodostaja, umjesto da izgradite nasip.
6. veljače 2008
Nedavno su glavonje iz velikih kompanija, udruge potrošača, vlada i sindikati postigli dogovor pa ćemo nakon tog dogovora (ako svi u tom lancu ispoštuju dogovoreno) mjesečno uštedjeti čak 70 (slovima: sedamdeset) kuna. Stvarno nevjerojatan uspjeh. Nisam mogao doći sebi od oduševljenja, kao vjerojatno ni ostatak zemlje.
Vlada nas je uporno uvjeravala da ne treba prosvjedovati i da je jedini put do rješenja sjesti za stol i pregovarati, no što se tako može rješiti? Ušteda od 70 kuna? To je u najmanju ruku neozbiljno, a najbolje rečeno bezobrazno jer takvo "rješenje" može imati samo jedan cilj - mazanje očiju i kupovanje socijalnog mira. Do neke nove prilike.
Vrijeme socijalnog mira je odavno prošlo, uostalom neprekidna šutnja i pasivnost su doveli do toga da hranu, stanovanje, komunalne usluge, ali i zdravstvo moramo smatrati luksuzom. Zdravstvo odavno nije besplatno i dostupno (da, znam da nikada nije ni bilo stvarno bepslatno, ali je bilo drugačije organizirano), a sve ostalo nabrojano odavno nije jeftino. I sve smo dalje od toga da neke osnovne potrebe ne budu luksuz. Čak i kada se navodno pronađe neko rješenje, dogodi se drugo poskupljenje. Tako je u zdravstvu odlučeno da se recepti više neće plaćati, ali su kroz par dana skočile cijene svih lijekova koji se ne mogu dobiti na recept. Prvenstveno umirovljenicima, najvećim korisnicima zdravstvenih usluga, pa onda i nama ostalima to nije nikakva ušteda. Sada umjesto da plaćamo recepte, skuplje plaćamo lijekove koje ne možemo dobiti na taj recept.
O poskupljenju komunalnih usluga da i ne govorimo. Zagrebački primjer će ubrzo pratiti i drugi, jer kad Bandić dokaže da to može proći, što će drugima biti zapreka? Čak je uspio progurati cijelu stvar tako da je najavio poskupljenje od 50 %, a realno je, barem što se tiče računa za vodu poskupljenje otišlo i do 60 %. I nikome ništa. Javni prijevoz je također poskupio. Tu nevjerojatan izostanak socijalne osjetljivosti odlazi i dalje od same činjenice da sve poskupljuje. Naime, ovime se gradski proračun dodatno puni, gradski prijevoz postaje još nepopularniji i nedostupniji, dok se novac iz proračuna preusmjerava na još više automobila u gradu, kroz investicije u podzemne garaže. Krajni izostanak bilo kakve vizije o održivosti u punom smislu te riječi.
Kad sindikalizam postane zanimanje
U ovakvim situacijama se očekuje da reagiraju sindikati. Ipak su oni udruženja radnika, najbrojnijeg dijela stanovništva, ali i najugroženijeg. Ta reakcija izostaje ili je mlaka. Danas biti sindikalist znači baviti se profesionalno sindikalizmom. To više nisu isti oni ljudi s kojima radiš, već netko sa strane. Zapravo, kad malo bolje pogledam, to su oni likovi u odjelima (a odjeća je ovdje simbol moći i socijalnog statusa) koje teško razlikujem od ovih s kojima pregovaraju. Ok, postoji jedna bazična razlika, sindikalisti ipak izgledaju kao da su oni ti koji slušaju. Gdje je uopće nestao taj pojam sindikata koji postavlja zahtjeve?
Razmišljajući o tome zašto sindikati stalno podilaze vladi, poslodavcima, uopće moćnicima, sjetio sam se kolumne Ante Tomića u kojoj govori o tome kako bi zapravo trebali izgledati sindikalni povjerenici, pa između ostalog kaže:
Sindikalni povjerenici, ako mene pitate, trebali bi biti neki naprasiti tipovi koje ne želiš naljutiti, imati velike šake, veliku kockastu glavu i nikako ispod metar devedeset visine. Sindikat trgovine, na primjer, trebao bi voditi netko od koga će Todorić ili Kerum strepiti da im ne odvali šamar. (cijelu kolumnu možete čitati na MV info)
Upravo to je ono što se promjenilo. Umjesto da se poslodavci i vlast boje sindikata i radnika, danas je situacija obrnuta. Za sindikate to i nije tako čudno. Ipak je to profesija koja ovisi o balansiranju između radnika koje zastupaju i kojih ih financiraju i vlasti s kojom moraju pregovarati, te održavati dobre odnose. Gledajući poteze koje sindikati poduzimaju, više rade na pacifikaciji radničkog otpora, umjesto da daju poticaj i pozivaju na otpor.
Međutim, što je s radnicima? Ucjena pred kojom se nalaze - otpor ili otkaz - ne može biti stalna zapreka. No, egzistencijalni problemi su toliko veliki da pravog otpora niti nema dok nam ne gori pod nogama, odnosno dok nije sve gotovo. Tako su radnici i radnice tijekom okupacije tvornice "Naprijed" rekli nekolicini anarhista/kinja koji su ih došli podržati da ih nitko drugi nije na taj način podržao. Na pitanje što misle zašto nitko nije došao, rekli su "Pa kad su nas zvali, ni mi se nismo odazivali. Mislili smo, možda ipak nešto bude bolje kod nas. Sad nama nitko nije došao." Ne treba ih zbog toga osuđivati. Okolnosti nas prisiljavaju da prihvatimo ovakvu ucjenu poslodavaca i vlasti, a svakodnevni egzistencijalni problemi nas tjeraju da "gledamo svoja posla". No, gledanje svojih posla je i solidariziranje s drugima, okupljanje i blokiranje proizvodnje, odbijanje te ucjene. Govore nam da to nije tako, a mi jedni druge moramo razuvjeriti, moramo razuvjeriti sami sebe i reći da je borba za svakog od nas borba za nas same. Tu leži najveća snaga radništva.
Problem sa današnjim sindikatima je i to da nužno traže rješenja unutar ovog sustava. Ne dovode u pitanje sam sustav, ne razmišljaju dalje od postavljanja nekih reformističkih ili kozmetičkih zahtjeva. Jednostavno govoreći nemaju niti traga onog revolucionarnog žara i programa koji su sindikati nekad imali ili koji bi trebali imati. Često su sindikati ti koji nas uvjeravaju da moramo pristati na već spomenutu ucjenu. Naravno, oni će isposlovati malo bolje uvjete, ali ucjena ostaje. Izbor između dva zla i nije neki izbor.
Svakako se može reći da današnji sindikati nisu antikapitalistički. Čak ću reći da su kapitalistički. Postali su takvi svojim radom isključivo unutar sustava, točnije za sam sustav. Tako je bilo u razdoblju državnog kapitalizma, tako je danas u privatničkom kapitalizmu. Dokle god sustav funkcionira i ne osjeća se ugroženim, sindikatima će ići dobro. Sindikatima, a ne njihovom članstvu (iako je nekad članstvo činilo sindikat, danas je to vodstvo). Članstvo će količinu tog "dobrog" dobijati na kapaljku. Tek toliko da je egzistencija zadovoljena, a bunt prigušen.
Blokirane tvornice, ulice, zaustavljen prijevoz...
Već dugo je u Hrvatskoj (i drugdje) zaboravljeno da sve počiva na na radnicima i radnicama, na onima koje se smatra najnižim slojem društva, a ovdje ću bez ikakvog romantiziranja reći da je zapravo riječ o sloju koji je temelj društva. Svojim radom radništvo je pogon društva. Bez obzira u kojem sektoru bili zaposleni, gdje god zaradili svoju plaću, sustav ne može bez radnika. Poslodavci i vlast to znaju. I boje se toga. Boje se toliko da ogromnu energiju ulažu u uvjeravanje kako "bolje ne može", "daju sve od sebe za poboljšanje socijalnih uvjeta", a uz to potiču što veću potrošnju uvjeravajući nas da je upravo njihov način života i posjedovanje što više stvari ono što nas treba ispunjavati. Radimo da bi imali novac koji opet trošimo na to da bi više radili i opet dobili novac i opet trošili... Vidi li netko obrazac koji se ponavlja? Oni to zovu rast. Kapitalizam ovisi o ekonomskom rastu baziranom na potrošnji. I to za nas ne znači ništa dobro. Za kapitaliste je to vrhunac uspjeha.
No, vratimo se tome što i tko je pogon sustava. Posve je jasno da sustav nije osmišljen kako bi služio nama. Služi nekolicini, a svatko tko tvrdi drugačije je naivan ili laže.
Kad stvari tako stoje, zašto ih ne zaustaviti? Povoda za takvom reakcijom uvijek ima, a sada su posljednjim poskupljanjima i drugim potezima samo dolili ulje na vatru. Nužno je reći kako stvari zapravo stoje, tko je taj tko ima kontrolu i uzeti je u svoje ruke.
Ovo je vrijeme kada socijalni mir nije opcija (zapravo vrijeme socijalnog mira nije opcija dokle god postoji ovaj sustav), a prosvjedi i niz štrajkova koji će možda dovesti i do generalnog štrajka jedino su sredstvo pregovora koje imamo. Vlada može govoriti što hoće, oni imaju moć, policiju, pa i vojsku, što radništvo stavlja u posve nepovoljan i neravnopravan položaj. Masovnost je ono što daje tu moć, zapravo je vraća, a kada bi je napokon usmjerili na to da se prestane pristajati na ucjenu koju smo prisiljeni živjeti, budućnosti bi iznenada nudila neke nove mogućnosti, a ne tek ponavljanje istog obrasca.
Konkretno govoreći, izlazak na ulice ne samo da je jedini način komunikacije s nasilnicima na vlasti i poslodavcima, već i jedino sredstvo koje nam se nudi. Osim toga, blokada proizvodnje štrajkovima, zatvaranje škola, prekid prijevoza i time zaustavljanje protoka kapitala će pokazati gdje leži moć i potvrditi izjavu da su radnici i radnice temelj društva. Tek tada nas možda prestanu maltretirati.
Sve to je tek prvi korak koji će u trenutnoj situaciji djelomično popraviti situaciju, ali će i otvoriti mogućnost da preuzmemo svoje živote u svoje ruke. To je pozicija neprekidnog sukoba između dvije klase - onih koji iskorištavaju i onih koje iskorištavaju.
Tu se moram složiti sa Sanaderom, prosvjedi nisu jedino rješenje, već postoje i druge aktivnosti koje možemo poduzeti, poput osnivanja svojih mreža i infrastrukture koje neće biti povezane sa postojećim strukturama i sustavom. To nije ništa novo, već se događalo, a sada takve pokušaje treba obnavljati jer nije moguće reformirati nešto što je u svojoj osnovi loše.
Vidimo se na ulici!
hell yeah, marko! :D
X
Mi već neko vrijeme bojkotiramo kupovinu. Prehranu sam orjentirala na suhe mahunarke i žitarice, unos mesa smanjila na minimum, prerađevine tipa salame, paštete i sl ne jedemo.
Svakodnevno kupujem samo svježe povrće i voće.
Ide mi na živce što smo počeli umjesto živjeti, isključivo, ispunjavati svrhu. Dobijem plaću, platim račune, štednje, osiguranja i za kraj se navadno počastim kupovinom (kozmetike, odjeće i sl).
Odlučili smo manje kupavati, generalno. Vrijeme koje na taj način uštedim koristim na igru, šetnje, i na nadu da ću ustrajati.
DA za bojkot!!!!
Isto ovako.Ali pitam se,koja je korist od svega ovoga ako ste jučer i prekjučer nakupovale svega za čitav tjedan.Mislim,zarada im je u tih dan-dva vjerojatno stoput većaja nemam ni čim šopingirat.
dovela nas socijalna politika na prosjački štap
Potpisujem!!!
Ali dobro, mozda se ipak nesto promjeni!
da za bojkot!
jučer sam morala nešto otići kupiti u Metro i jako malo kupaca je bilo, a u kolicima samo osnovno i jako malo. slučajno načujem razgovor metrovih djelatnika kao su sad imali poziv kolega iz sesveta i opća panika nigdje nikog, pa veli jedna ni kod nas nije bolje
bit će nešto!!! :D
Mislim da nije dobro tempirano vrijeme za akciju. U tjednu 8-15. veljače je famozno Valentinovo, a to je ludnica što se tiče šopinga. Ne znam koliko će ljudi moći tome odoljeti.
Ja se osobno užasavam takvih blagdana (koji su i uvedeni samo radi manije trošenja) i gdje se nerijetko zaboravlja na same osjećaje i ljubav kao nešto nematerijalno i uzvišeno.
Možda sam krivo procijenila nas Hrvate. Možda stvarno većina odluči reći DA bojkotu.
Ja ću nastojati.
Meni nije problem pridružiti se bojkotu.
Jučer nisam ništa kupila. Ni kune potrošene.
Danas samo kruh. I to samo pola. 8)
Sutra će biti kriza jer smo svi doma.
Dok ima kruha i pekmeza, nema gladi.
:D nadam se da će se nešto postići s tim bojkotom iako čisto sumnjam, ja ću kupovat samo mlijeko a kruh ću isto napravit sama ( ionako je puuuuuno jeftinije napravit ga doma - s kilom brašna imaš kruh za tri dana i to svjež i ukusan mljac)
Aj nek se javi netko tko trenutno u blizini ima neki veći shoping centar pa nek nam napiše jel ima kaj auta na parkiralištu centra? Baš me zanima, danas je Petak i pred vikendom smo pa će biti teško ljudima. Ipak jesti se mora, pogotovo tamo gdje su djeca, a čisto sumnjam da si je većina isplanirala tih tjedan dana i opskrbila se.
Baš mi je to nekak tužno, to da je hrana koja nam je potrebna za život postala nećija turbo zarada.
a meni bas drago da je bojkot u ovom tjednu - valentinovo bojkotiram o.d.u.v.i.j.e.k.
potpis 8)a meni bas drago da je bojkot u ovom tjednu - valentinovo bojkotiram o.d.u.v.i.j.e.k.
čisto sumnjam da je većini obitelji vikend šoping doista nužan i da idu po hranu, koliko sam ja primjetila svi se samo prešetavaju i gledaju izloge, pope kavicu itd., to je obiteljski izlazak( na žalost ), i moj mm više voli šetkat po šoping centru dok ja dođem doma još nervoznija jer ja volim aktivnije stvari i mrzim gužvu, ja sam za šetnju prirodom, sanjkanje, berbu kestena i takve stvari
I ja...kupujem u malom kvartovskom dućanu s tetama koje znaju i mene i moje navike i nikad se nisu čudile zašto ne želim plastičnu vrećicu kad je ionako besplatna...U šoping centre ne želim ići jer su totalno nehumani...bila sam samo 2 puta i to kad su mi došli brat i šogorica....živa katastrofa...prvo nigdje parkinga pa kad nakon 3 sata kruženja parkiralištem uloviš mjesto...kreće potraga za kovanicama za ona famozna kolica....pa kad dobro pretresem đepove i već i uđem u centar prvo što me strefi je vrućina....uf oblije me znoj..pa kad poskidam sa sebe sve što smijempotpis 8)a meni bas drago da je bojkot u ovom tjednu - valentinovo bojkotiram o.d.u.v.i.j.e.k.
Ivarica, naježila sam se čitajući zombixov/in tekst. Bravo zombix, ma gdje bio, rijetko kad sam vidjela tako dobar sročen govor.
yaya
Ja sam se preporodila od kada su se otvorili veliki centri, najprije mislilim na KC. Mali kvartovski ducani su uzasno skupi, mali izbor robe...Osim toga, u centrima mi je sve na jednom mjestu, tako da odjednom mogu kupiti i cipele i meso. Nema odlaska u grad, obilaska puno ducana...Mislim da su mi poboljsali kvalitetu zivota i skratili vrijeme potroseno na kupovinu, dok je prije sve bilo na razlicitim lokacijama.
i ja se pridruzujem iako ne vidim nekog velikog smisla u tome
Nije mi jasno, da li se poziva na bojkot samo velikih centara ili da se ljudi suzdrze od kupovine svega, osim osnovnih namirnica za tjedan trajanja bojkota? Mislim i po osnovne namirnice mozes u veliki centar.
nije mi problem ovaj tjedan bojkotirati velike centre. mada sam tek dosla s puta i nemam ničeg u kući :/
upravo to. kupim ništa (slatkiše, sokove, recimo jos mlijeko il kruh) i potrošim preko 50 kuna, a za iste pare mogu svašta kupiti u dućanima. mene su te kupovine u obližnjem dućanu dovele na rub bankrota. dok nisam počela kupovati sa malo više mozga.Mali kvartovski ducani su uzasno skupi,
meni je ovo boldano bas ono strasno
sto ce nam gradovi?
digadja li se urabnizacija kao u USA, gdje nema gradova, samo kuce i shoping centri, gdje nema vise gradskog centra, gdje dijete ne poznaje grad u kojem zivi?
ljudi ne izlaze vise u grad, cijeli se zivot preselio u shoping centre, tamo se ljudi sastaju, idu na kave, druze se, kupuju (to je najvaznije i zbog toga i postoje)...
grad? izlazimo li u svoje gradove? posjecujemo li parkove, trgove? znamo li njegove ulice? hodamo li njime?
da, nevezano uz kupnju, i ja volim kad mi je sve na jednom mjestu, i da, volim centre, a ako moram jurcati po gradu radi kupovine, ništa od grada ne vidim, da ne kažem da se u gradu nema gdje parkirati, dok svaki centar ima parking
ali bojkot podržavam, 7 dana me nema u centrima
zrinka, zao mi je sto ti je strasno sto ne vodim dijete po gradu u kupovinu. Sto ga vodim vikendom, u setnju, u parkove, trgove...ali ga ne vodim u male ducane i kupovinu.meni je ovo boldano bas ono strasno
sto ce nam gradovi?
digadja li se urabnizacija kao u USA, gdje nema gradova, samo kuce i shoping centri, gdje nema vise gradskog centra, gdje dijete ne poznaje grad u kojem zivi?
ljudi ne izlaze vise u grad, cijeli se zivot preselio u shoping centre, tamo se ljudi sastaju, idu na kave, druze se, kupuju (to je najvaznije i zbog toga i postoje)...
grad? izlazimo li u svoje gradove? posjecujemo li parkove, trgove? znamo li njegove ulice? hodamo li njime?
A koliko poznajem svoj grad..pa sa svog radnog mjesta gledam jedan od najljepsih trgova u gradu, svaki, ali bas svaki dan prolazim puno puta kroz sam centar.
Izvlacis iz konteksta ono sto sam rekla - gdje je tu svrha tvog komentara? Komentirala sam kupovinu, odnosno kako dozivljavam male gradske ducancice i njihovu ponudu i velike ducane, odnosno shopping centre, a ne kako provodim slobodno vrijeme sa svojim djetetom. Ne znam sto si ti shvatila - mozda ono sto si htjela, ali ja to nisam napisala.
Meni nešto nije jasno, pročitala sam nedavno da se am. vlada bori protiv inflacije tako da utječe na to da krediti budu jeftiniji tj. da se potrošnja poveća, jer povećana potrošnja povlači i povećanu proizvodnju i rast. E sad da li vrijedi da ako mi bojkotiramo potrošnju u biti na neki mali način doprinosimo rastu inflacije jer se smanjuje i proizvodnja? Bojkot podržavam zbog poruke "mi smo ti na kojima zarađujete i imamo utjecaj pa nas nemojte derati gdje god stignete", ali nisam baš načisto zbog ovog što sam napisala.
ma ne kometriam ja tebe deaedi, komentiram pojavu koja je svakodnevna, pa mi je bas u tvojoj recenici upala u oci...
nema to veze s tobom osobno
ali je cinjenica, evo u splitu se bude i trgovci i ugostitelji da vise nitko ne dolazi, svi idu u shoping centre...
i grad postaje sve mrtviji i mrtviji...
Upravo to...ali uskoro nećemo morati brinuti Zrinka jer će u samom središtu Zagreba niknuti veliki elitni šoping centarmeni je ovo boldano bas ono strasno
sto ce nam gradovi?
digadja li se urabnizacija kao u USA, gdje nema gradova, samo kuce i shoping centri, gdje nema vise gradskog centra, gdje dijete ne poznaje grad u kojem zivi?
ljudi ne izlaze vise u grad, cijeli se zivot preselio u shoping centre, tamo se ljudi sastaju, idu na kave, druze se, kupuju (to je najvaznije i zbog toga i postoje)...
grad? izlazimo li u svoje gradove? posjecujemo li parkove, trgove? znamo li njegove ulice? hodamo li njime?
ajoj
al neces vidjeti centra grada, jer ces doci autom u garazu shoping centra, u garazi odmah uzeti kolica i krenuti na pohod...neces iz shoping centra ni izaci...
hm, mozda bude imao kakvu staklenu stijenu prema centru grada pa vidis i grad
:/
Ma kakvo staklo....kristale će imati draga moja...što bi reko Davor...bljuc
slažem se sa Deaedi, ja kad idem u grad onda idem u šetnju, kazalište, kino, na kolač, uglavnom ne idem u grad u šoping jer mi je to gubitak vremena ( osim ako trebam kupit nešto što baš ima u gradu a to je zaista jako rijetko ), kad trebam nešto kupit idem u šoping centar, znam da to ne ide na korist malih poduzetnika al´ ja radim onako kako meni najviše odgovara i kako mi je najjednostavnije
http://www.huzp.hr/
tu mozete ispuniti anketu udruga potrosaca
a ja baš ovu nedjelju idem u Split nakona par mjeseci i kako da se
suzdržim od posjeta npr Jokeru kad ću u ST tek opet za par mjeseci
a kad uđem u neki TC gora sam od djeteta sve mi lipo,novo,sve
bi kupila
sve u svemu... nema ni mene u šoping centrima idući tjedan
zaboravila sam nadodati.... mogli bi za tjedan dana "istresti" izvješće da vidimo jesmo li i koliko uštedili uslijed neodlazaka u dućan.
ja ću se isto priključiti, iako, već sam rekla na drugom topicu, malo sam skeptična što se tiče odaziva, ali nikad se ne zna. ovo s Metroom me malo ohrabrilo.
I kao što reče jedan slušatelj na 101 danas, ova akcija je bitna za razvoj demokracije kod nas, iako nam se možda čini da ništa drugo nećemo postići njome. bitno je da ljudi shvate da nešto možemo napraviti, iako, gledajući par dana unazad, teško da se u to može povjerovati (cvjetni trg)
A što se tiče onih koji kažu čemu bojkot kad ćemo za par dana to sve nadoknaditi - pa ja npr gledam na tih tjedan dana kao probni rok za općenito smanjivanje trošenja u dućanima. Ionako uvijek nakupujem više nego što mi je na popisu i zbog toga sam ljuta na sebe
pa bih se mogla pokušati malo disciplinirati i polako smanjivati troškove. Pa onda vi koji ste ZA lijepo pokušajte i dalje provoditi neku vrstu bojkota
Bojkotiram i :D
današnja kupnja novine, mlijeko, naranče i kruh u lokalnom dućanu
pridruzujem se, ne vjerujem u ucinak , ali pridruzujem se. i nisam nakupovala zalihe, trosit cu ono sto imam u kuci, a kupovat cu samo povrce i to od neposrednog proizvodaca.
sto se bojkot odnosi samo na velike trgovacke centre? ja sam shvatila da se odnosi na sve trgovine.
po izvještaju u dnevniku za danas ćorak
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom