rodbina i odgoj

dosla mi je ova tema, jer mi je u zadnje vrijeme sve teze i teze daleko od obitelji.... sjecam se svog djetinjstva gdje me doslovce cijelo "selo" odgajalo i dodje mi zao mojih malisana tako daleko od rodjaka i mojih i muzevih .

pa sam, kao sto rekoh, se sjetila sebe sa 6 godina i kako sam za nepodopstine odgovarala i tetki i baki, a za dobre ocjene nagradjivali su me i stricevi i daljnji rodjaci...

razmisljala sam malo o tome,recimo da moji ili muzevi rodjaci i jesu ovdje, koliko daleko bi im dala da sudjeluju u odgoju moje djece? koliko bi sudjelovali u nagradivanju ili eventualnom kaznjavanju odredjenih ponasanja? ovo sve naravno pod pretpostavkom da zivimo ili u istom kucanstvu ili da mi redovito cuvaju djecu.

kakva su vasa iskustva s tim?

Imamo poprilično muževe rodbine oko sebe i nikome nedam da mi odgaja djecu.Ne sudjeluju u ničemu niti donose ikakve odluke u vezi njih,pa ni one najmanje.Inače ne volim takav odgoj i općenito zajednicu,ježim se na samu pomisao na to.A uz to što mi se to ne sviđa,od sve one spomenute rodbine ja sam čula samo kako djeci treba šiba,kako su zločesti,kako su ovakvi i onakvi....prema tome svoju zločestu djecu odgajam sama a oni nemaju pravo glasa

Na žalost i ja imam problem kad se okolina želi uključiti u odgoj moje djece, pogotovo ako nisu čalnovi obitelji.

"Pa daj mu čokolade, već će 7 mjeseci, a još je nije probao??"

A ja djete isključivo dojim, čak ni početke dohrane ne prihvaća pa smo odustali.

Kad bi svi bili barem približno istog mišljenja, možda... Ali to je SF.

Nama su jedni baba i deda u istom dvorištu a drugi 200km uzvodno Dunava. Ni jednima ni drugima ne dozvoljavam da se mešaju u odgoj moje dece. Niko ih nije pričuvao na duže od 2h (i to češće ovi koji žive dalje ali ne više od par puta za ove 3 godine), nijedna od baka ih nije okupala niti nahranila, nijedna od baka nije priskakala da pomogne oko bolesnog deteta pa samim tim smatram da nemaju prava ni da se mešaju kada je odgoj u pitanju. Slična priča važi i za tatu koji je jako malo vremena sa decom i koji se sa njima samo igra - on za razliku od baba i deda može da kazni ili nagradi ali sam opet ja vrhovni sudac.

Iskreno, različita su sedišta posmatranja kada si dete, kad si baka i kada si roditelj. Ja sam rođenjem svoje dece postala lavica i nikome ne dozvoljavam da mi dete pogleda popreko ako sam ja tu. Ako se zasluži kazna ja sam tu da kaznim. Ista priča važi i sa nagradama. Jako im je dugo trebalo da ukapiraju (bakama i dekama) ali tako ja insistiram i njima ne preostaje ništa drugo nego da pokleknu.

Moji roditelji vrlo često čuvaju djecu i jako ih vole. Njihov utjecaj na djecu dozvoljavam, dapače, potičem. Moji roditelji imaju što naučiti moju djecu, a time što mi pomažu i čuvaju ih i borave s njima, stječu i pravo na to da i odgojno utječu na njih, postavljaju im granice, pa čak im dajem i pravo na sankcije, što oni nikada ne koriste. Vidim da se oni dobro osjećaju u toj slobodi odnosa prema djeci koju im ja dajem. Drugi baka i deda mnogo manje čuvaju djecu, ali i njima prepuštam ista prava, zato što na svoj način ipak koliko god mogu sudjeluju u njihovom životu. Također mislim da djeca mogu mnogo toga od njih naučiti. Ostali rođaci manje su s djecom, pa su im i prava utoliko manja, ali postoje. Nemam ništa protiv da oni koji se redovito viđaju s mojom djecom daju neki savjet ili upozorenje. Djecu učim da svatko od naših rođaka, prijatelja... ima pravo postavljati pravila u svojoj kući i da mi ta pravila moramo poštivati. Naravno, to se ne odnosi samo na rođake, nego i na prijatelje, susjede i slično. Njihova pravila su različita od mojih i to je u redu, ali poštuju one stvari u odgoju za koje znaju da su meni važne i nitko od njih se svojim utjecajem ne suprotstavlja našem kućnom odgoju. Ako primijetim neka odstupanja, mirno porazgovaram s kime treba i upozorim da to i to ne bi trebalo raditi tako (npr. u vezi hrane, gledanja TV-a). Kada bi nečije ponašanje u bitnim stvarima odstupalo od mojih odgojnih postupaka i ciljeva, ta osoba mi ne bi čuvala dijete.

Jasno da nemaju svi ista prava i isti odgojni utjecaj, ali je iluzija misliti da s djetetom možemo živjeti u nekoj izdvojenoj kapsuli u kojoj na njih neće utjecati nitko osim nas. U mom slučaju, ne samo da to ne mislim nego to i ne želim - želim da mi djeca budu u potpunosti uklopljena u zajednicu, a rodbina i bliski prijatelji tu su na prvom mjestu.

Ja bih bila sretna da vise odraslih osoba sudjeluje u odgoju moje djece, alli zbog raznih losih iskustava, to je puuuuno rjedje nego sto mislim da bi trebalo.

ne želim da sudjeluju u odgoju, neka samo sudjeluju u njenom životu, kao drage osobe koje ju vole

odgoj je moja i MM-ova briga
s obzirom na moju sredinu, teško bi im objasnila osnovne postavke mog odgoja (uzor mi je J. Juul) koji prihvaća da je dijete kompletna osoba koju poštivam, nema emocionalnih ucjena, nema kazni u bilokakvom obliku

Zdenka2 prvotno napisa

. Djecu učim da svatko od naših rođaka, prijatelja... ima pravo postavljati pravila u svojoj kući i da mi ta pravila moramo poštivati. Naravno, to se ne odnosi samo na rođake, nego i na prijatelje, susjede i slično. Njihova pravila su različita od mojih i to je u redu, ali poštuju one stvari u odgoju za koje znaju da su meni važne i nitko od njih se svojim utjecajem ne suprotstavlja našem kućnom odgoju. Ako primijetim neka odstupanja, mirno porazgovaram s kime treba i upozorim da to i to ne bi trebalo raditi tako (npr. u vezi hrane, gledanja TV-a). Kada bi nečije ponašanje u bitnim stvarima odstupalo od mojih odgojnih postupaka i ciljeva, ta osoba mi ne bi čuvala dijete.

Naravno da svako ima prava uvoditi sopstvena pravila ponašanja na svojoj teritoriji. Ipak i tu se uvek mešam ja - ako kod kuće smeju kuvati u pravom suđu ne znači da to mogu svugde raditi. Ali ako ni kod kuće ne smeju prčkati daljinski onda to ne dozvoljavam ni u gostima kod bake ili bilo kog drugog ma koliko da domaćin tvrdi da nema problema.

Čak šta više, moja deca imaju puno manje slobode van kuće i naučeni su da za svaku stvar prvo uljudno upitaju vlasnika a onda je uzmu ili vrate na mesto zavisno od odgovora. Na ovo posebno bake i deke ostaju razjapljenih usta od čuđenja jer su još uvek uvereni da im previše dozvoljavam.

Ipak, kad kažem odgoj prvenstveno mislim na ono mešanje u isti bez obzira na čijoj smo teritoriji. Saveti tipa ''Ostavi ga gladnog x dana pa da vidiš kako će olizati sav taj grašak'' ili ''Kad ne umeš da udariš onda neka ti se penje na glavu'' me izluđuju. Malo sam popustljivija na ''A zašto su oni bez kapa?'' i ''Zatvori prozor, prehladiće se''

MGrubi prvotno napisa

ne želim da sudjeluju u odgoju, neka samo sudjeluju u njenom životu, kao drage osobe koje ju vole

Potpis

zdenka, potpis.
ja uzivam u slici mojih rod. i nje, taj osjecaj sire obitelji, osjecaj da ona ima dva gnjezda mi je neprocijenjiv.

flower prvotno napisa

taj osjecaj sire obitelji, osjecaj da ona ima dva gnjezda mi je neprocijenjiv.

kod nas su to bar tri gnijezda
i slazem se da je to neprocjenjivo.
nosi nekad neke teskoce, ali vise je dobrobiti.

mi smo (nakon puno vremena i fulanih situacija) naucili da je na njihovom teritoriju najbolje njih pustiti da rjesavaju incidente, najgore je kad ih pocnemo rjesavati svi zajedno.

nekoliko puta se dogodilo da su djedovi (koji su inace vrlo blagi i popustljivi) uputili tonceku malo ostrije prijekore, i to ga se bogme dojmilo. mislim da su na to imali potpuno pravo i da je to bila primjerena reakcija.

Ne znam, onaj prvi primjer od H_S mi se cini previse sirok, isto me podsjeca na zajednicu i ne svidja mi se. Ali ovo o cemu pise Zdenka potpisujem. Mislim, malisu cuvaju dide i bake, mogu se samo zavaravati mislju da ga ujedno i ne odgajaju. Trude se oni uvazavati nasa glavna pravila, i ja na njima inzistiram, ali ne mogu i ne zelim im propisati ponasanje i odnos. Kad je kod njih, ocekujem i da ga opomenu ili kazne ako treba - samo sto ne bih dozvoljavala fizicke kazne ili deranje - ali to od njih ni inace ne ocekujem. Tako je i meni bilo sa bakom i didom, i dan danas imamo izvrstan odnos i povezanost, i to me je ucinilo samo bogatijom.

Kod nas kao kod summer.
Osim one zadnje rečenice.

Sad dok je beba ne dozvoljavam mnogo uplitanja. Mislim da su u mlađoj dobi roditelji najvažniji. U mnogo čemu se ne slažem sa rodbinom, bakama i dekama. Ali jednom kad postavimo temelje i kad Nađa sama bude želela da više vremena provodi sa bakama, dekama, tetama, ujacima.... biće mi više nego drago. Drago mi je da moje dete dobija ljubav, pažnju od meni dragih ljudi. A uz to sve neminovno idu i neka njihova pravila i odgojne metode. Ali tek pošto mi, roditelji, postavimo temelje.

Kod nas sve isto kao i kod Zdenke, jedino što su mm roditelji bliže pa su i više s njima. Odnos djece i baka i djedova je drugi najvažniji u njihovom životu, nakon odnosa s roditeljima i pod pretpostavkom da je to odnos poštovanja, a ne rivalstva (između sve tri generacije), smatram da ga treba poticati.

u svoje stavove oko odgoja djece sam vrlo sigurna i raznorazni savjeti šire okoline me ustvari ne diraju,prolaze pored mene i ja na njih ne obraćam pažnju...radim po svom

nikome ne dopuštam da mi se miješa u odogoj,no itekako dopuštam ljubav i koheziju moje djece i prvenstveno uže,a zatim i šire obitelji.

uživam u obiteljskim druženjima,odlascima na rođendan kod bratića, u načinu na koji tete obožavaju svoje nećake,rastapam se kad vidim kako maloljetni stričevi paze i vole moje klince.

meni je to neprocjenjivo,nikad se ne bih izolirala u užu kapsulu tzv, nuklearne obitelji

također živim u maloj sredini gdje,istina,svi zabadaju nos tamo gdje mu počesto nije mjesto ,no istovremeno susjeda uskoči kad zatreba a vrata se ne zaključavaju.

razumijem ovo što Hana_Sara piše i mislim da je lijepo na neki način pripadati određenoj zajednici,no kažem,u odgoju na direktan način ne sudjeluju,a da i pokušaju,opet ću napraviti po svom

ja mrzim kad se rodbina i ostali upliću u odgoj na način da nameću svoja viđenja odgoja, ja sam imala sa prvim djetetom popriličnih problema jer sam bila mlada i neiskusna i popuštala sam nasrtajima familije ( i to ne svoje jer se moji nikad ni nisu mješali već mm-ove), tako iz svega toga proizlazi i to da sam E. uspavljivala u kolicima do druge godine ( već su joj noge virile van) a ni do danas ne može zaspati ak je sama u sobi ( to je samo jedan od primjera), kad god bi ona zaplakala cijela familija bi mi dotrčala na vrata, kad rodim drugo djete mislim da ću bit u stanju grist na takve idiotarije

Potpisujem Zdenku u potpunosti.
Mi živimo u istom kućanstvu sa MM-ovom mamom i moram priznati da to ima više prednosti nego nedostataka. Ona je čuvala Ivu kad sam ja počela raditi (sa nekih 8 mjeseci) i bilo bi suludo tražiti od mene da se ona ne petlja u odgoj. Zna koja su moja osnovna načela i to poštuje iako njih dvije imaju poseban odnos. Meni je to prekrasno jer i ja imam poseban odnos sa svojom bakom koja me čuvala.

Još bih dodala onome što sam napisala da pristajem na to da kod mojih roditelja vrijede druga pravila. Znam da oni neće protusloviti mom odgoju u bitnim stvarima, ali imaju pravo na svoja pravila i svoj red s djecom. Bilo bi nepristojno od mene tražiti da mi čuvaju djecu, a onda im se plesti u svaki korak i svaki trenutak koji provode s djetetom. Oni stvaraju svoj vlastiti odnos s mojom djecom i to mi je prekrasno. Ako moja djeca kod njih pojedu koji slatkiš više ili diraju ovo ili ono, ništa se neće dogoditi - zna se tko su glavni odgajatelji.

a zakaj prvotno napisa

flower prvotno napisa

taj osjecaj sire obitelji, osjecaj da ona ima dva gnjezda mi je neprocijenjiv.

kod nas su to bar tri gnijezda
i slazem se da je to neprocjenjivo.
nosi nekad neke teskoce, ali vise je dobrobiti.

mi smo (nakon puno vremena i fulanih situacija) naucili da je na njihovom teritoriju najbolje njih pustiti da rjesavaju incidente, najgore je kad ih pocnemo rjesavati svi zajedno.

nekoliko puta se dogodilo da su djedovi (koji su inace vrlo blagi i popustljivi) uputili tonceku malo ostrije prijekore, i to ga se bogme dojmilo. mislim da su na to imali potpuno pravo i da je to bila primjerena reakcija.

ovo za tri gnijezda... duuuubok uzdah . meni je neprocjenjivo i nase visegodisnje prijateljevanje sa prvim susjedima, oni su nam sad najslicnija stvar obitelji. ali da mi fali ono sto sam i sama imala odrastajuci - fali.

i da, jedna stvar koju sam zaboravila napisati, kod mene je situacija bila specificna jer je moja "nuklearna" obitelj zakazala... otac otisao,a majka se ponasala svakojako. tako da je meni upravo taj ostatak obitelji spasio stvar.

Zdenka2 prvotno napisa

Još bih dodala onome što sam napisala da pristajem na to da kod mojih roditelja vrijede druga pravila. Znam da oni neće protusloviti mom odgoju u bitnim stvarima, ali imaju pravo na svoja pravila i svoj red s djecom. Bilo bi nepristojno od mene tražiti da mi čuvaju djecu, a onda im se plesti u svaki korak i svaki trenutak koji provode s djetetom. Oni stvaraju svoj vlastiti odnos s mojom djecom i to mi je prekrasno. Ako moja djeca kod njih pojedu koji slatkiš više ili diraju ovo ili ono, ništa se neće dogoditi - zna se tko su glavni odgajatelji.

potpis. moja zxuja ima sreću družiti se i sa svojom prabakom i pradidom i isto važi i za njih. od jednog bananka kojeg pradjed ponosno preda svojoj praunuci neće propast svijet.

mama courage prvotno napisa

od jednog bananka kojeg pradjed ponosno preda svojoj praunuci neće propast svijet.

potpis
dodajem i djeda i bake

Zdenka2 prvotno napisa

Moji roditelji vrlo često čuvaju djecu i jako ih vole. Njihov utjecaj na djecu dozvoljavam, dapače, potičem. Moji roditelji imaju što naučiti moju djecu, a time što mi pomažu i čuvaju ih i borave s njima, stječu i pravo na to da i odgojno utječu na njih, postavljaju im granice, pa čak im dajem i pravo na sankcije, što oni nikada ne koriste. Vidim da se oni dobro osjećaju u toj slobodi odnosa prema djeci koju im ja dajem. Drugi baka i deda mnogo manje čuvaju djecu, ali i njima prepuštam ista prava, zato što na svoj način ipak koliko god mogu sudjeluju u njihovom životu. Također mislim da djeca mogu mnogo toga od njih naučiti. Ostali rođaci manje su s djecom, pa su im i prava utoliko manja, ali postoje. Nemam ništa protiv da oni koji se redovito viđaju s mojom djecom daju neki savjet ili upozorenje. Djecu učim da svatko od naših rođaka, prijatelja... ima pravo postavljati pravila u svojoj kući i da mi ta pravila moramo poštivati. Naravno, to se ne odnosi samo na rođake, nego i na prijatelje, susjede i slično. Njihova pravila su različita od mojih i to je u redu, ali poštuju one stvari u odgoju za koje znaju da su meni važne i nitko od njih se svojim utjecajem ne suprotstavlja našem kućnom odgoju. Ako primijetim neka odstupanja, mirno porazgovaram s kime treba i upozorim da to i to ne bi trebalo raditi tako (npr. u vezi hrane, gledanja TV-a). Kada bi nečije ponašanje u bitnim stvarima odstupalo od mojih odgojnih postupaka i ciljeva, ta osoba mi ne bi čuvala dijete.

Jasno da nemaju svi ista prava i isti odgojni utjecaj, ali je iluzija misliti da s djetetom možemo živjeti u nekoj izdvojenoj kapsuli u kojoj na njih neće utjecati nitko osim nas. U mom slučaju, ne samo da to ne mislim nego to i ne želim - želim da mi djeca budu u potpunosti uklopljena u zajednicu, a rodbina i bliski prijatelji tu su na prvom mjestu.

U potpunosti se slazem. Naravno, s preduslovom da smo okruzeni razumnom familijom, u suprotnom, razumijem one koji takve odnose limitiraju i sprijecavaju.

Postoji jedna stvar koju pojedine majke ne znaju detektovati kod sebe, a to je sebicnost i protekcija, usljed prevelike ljubavi prema djetetu, pa uzimaju sebi ultimativno pravo da samo one formiraju duh i karakter tog djeteta, praveci od sebe policajca za svaki, pa i banalan upliv neke trece osobe u djetetovoj svakodnevnoj rutini, koju je majka osmislila za njega.
Nazalost, to samo oduzima od bogatstva pozitivnog iskustva koje dijete moze dozivjeti od njemu naklonjenih ljudi, pojacavajuci tako njegovo samopozdanje i osjecaj sigurnosti kroz odrastanje.

Zullu prvotno napisa

Zdenka2 prvotno napisa

Moji roditelji vrlo često čuvaju djecu i jako ih vole. Njihov utjecaj na djecu dozvoljavam, dapače, potičem. Moji roditelji imaju što naučiti moju djecu, a time što mi pomažu i čuvaju ih i borave s njima, stječu i pravo na to da i odgojno utječu na njih, postavljaju im granice, pa čak im dajem i pravo na sankcije, što oni nikada ne koriste. Vidim da se oni dobro osjećaju u toj slobodi odnosa prema djeci koju im ja dajem. Drugi baka i deda mnogo manje čuvaju djecu, ali i njima prepuštam ista prava, zato što na svoj način ipak koliko god mogu sudjeluju u njihovom životu. Također mislim da djeca mogu mnogo toga od njih naučiti. Ostali rođaci manje su s djecom, pa su im i prava utoliko manja, ali postoje. Nemam ništa protiv da oni koji se redovito viđaju s mojom djecom daju neki savjet ili upozorenje. Djecu učim da svatko od naših rođaka, prijatelja... ima pravo postavljati pravila u svojoj kući i da mi ta pravila moramo poštivati. Naravno, to se ne odnosi samo na rođake, nego i na prijatelje, susjede i slično. Njihova pravila su različita od mojih i to je u redu, ali poštuju one stvari u odgoju za koje znaju da su meni važne i nitko od njih se svojim utjecajem ne suprotstavlja našem kućnom odgoju. Ako primijetim neka odstupanja, mirno porazgovaram s kime treba i upozorim da to i to ne bi trebalo raditi tako (npr. u vezi hrane, gledanja TV-a). Kada bi nečije ponašanje u bitnim stvarima odstupalo od mojih odgojnih postupaka i ciljeva, ta osoba mi ne bi čuvala dijete.

Jasno da nemaju svi ista prava i isti odgojni utjecaj, ali je iluzija misliti da s djetetom možemo živjeti u nekoj izdvojenoj kapsuli u kojoj na njih neće utjecati nitko osim nas. U mom slučaju, ne samo da to ne mislim nego to i ne želim - želim da mi djeca budu u potpunosti uklopljena u zajednicu, a rodbina i bliski prijatelji tu su na prvom mjestu.

U potpunosti se slazem. Naravno, s preduslovom da smo okruzeni razumnom familijom, u suprotnom, razumijem one koji takve odnose limitiraju i sprijecavaju.

Postoji jedna stvar koju pojedine majke ne znaju detektovati kod sebe, a to je sebicnost i protekcija, usljed prevelike ljubavi prema djetetu, pa uzimaju sebi ultimativno pravo da samo one formiraju duh i karakter tog djeteta, praveci od sebe policajca za svaki, pa i banalan upliv neke trece osobe u djetetovoj svakodnevnoj rutini, koju je majka osmislila za njega.
Nazalost, to samo oduzima od bogatstva pozitivnog iskustva koje dijete moze dozivjeti od njemu naklonjenih ljudi, pojacavajuci tako njegovo samopozdanje i osjecaj sigurnosti kroz odrastanje.

I ja moram u potpunosti potpisati tebe.

Sto je dobro biti potpuno potpisan

Ponekada bih voljela da živimo u tradicionalnijoj obitelji, da ima, kako Flower veli dva, a neki i tri gnjezda.
Ali opet, situacija je drukčija i način života je promijenjen - neke stvari koje su moji roditelji činili sa mnom se ne poklapaju sa načinom na koji ja želim odgajati svoje dijete. Obitelj je osjetljiva na promjene i često se drži ustaljenih obrazaca, te su skloni i vrijeđanju ako im se protuslovi. Bez obzira da se tu radi o mojem djetetu.
Mogu je voljeti, ljubiti, maziti, grliti, ali ja sam ta koja određuje što i kada ona jede.

Zullu prvotno napisa

Zdenka2 prvotno napisa

Moji roditelji vrlo često čuvaju djecu i jako ih vole. Njihov utjecaj na djecu dozvoljavam, dapače, potičem. Moji roditelji imaju što naučiti moju djecu, a time što mi pomažu i čuvaju ih i borave s njima, stječu i pravo na to da i odgojno utječu na njih, postavljaju im granice, pa čak im dajem i pravo na sankcije, što oni nikada ne koriste. Vidim da se oni dobro osjećaju u toj slobodi odnosa prema djeci koju im ja dajem. Drugi baka i deda mnogo manje čuvaju djecu, ali i njima prepuštam ista prava, zato što na svoj način ipak koliko god mogu sudjeluju u njihovom životu. Također mislim da djeca mogu mnogo toga od njih naučiti. Ostali rođaci manje su s djecom, pa su im i prava utoliko manja, ali postoje. Nemam ništa protiv da oni koji se redovito viđaju s mojom djecom daju neki savjet ili upozorenje. Djecu učim da svatko od naših rođaka, prijatelja... ima pravo postavljati pravila u svojoj kući i da mi ta pravila moramo poštivati. Naravno, to se ne odnosi samo na rođake, nego i na prijatelje, susjede i slično. Njihova pravila su različita od mojih i to je u redu, ali poštuju one stvari u odgoju za koje znaju da su meni važne i nitko od njih se svojim utjecajem ne suprotstavlja našem kućnom odgoju. Ako primijetim neka odstupanja, mirno porazgovaram s kime treba i upozorim da to i to ne bi trebalo raditi tako (npr. u vezi hrane, gledanja TV-a). Kada bi nečije ponašanje u bitnim stvarima odstupalo od mojih odgojnih postupaka i ciljeva, ta osoba mi ne bi čuvala dijete.

Jasno da nemaju svi ista prava i isti odgojni utjecaj, ali je iluzija misliti da s djetetom možemo živjeti u nekoj izdvojenoj kapsuli u kojoj na njih neće utjecati nitko osim nas. U mom slučaju, ne samo da to ne mislim nego to i ne želim - želim da mi djeca budu u potpunosti uklopljena u zajednicu, a rodbina i bliski prijatelji tu su na prvom mjestu.

U potpunosti se slazem. Naravno, s preduslovom da smo okruzeni razumnom familijom, u suprotnom, razumijem one koji takve odnose limitiraju i sprijecavaju.

Postoji jedna stvar koju pojedine majke ne znaju detektovati kod sebe, a to je sebicnost i protekcija, usljed prevelike ljubavi prema djetetu, pa uzimaju sebi ultimativno pravo da samo one formiraju duh i karakter tog djeteta, praveci od sebe policajca za svaki, pa i banalan upliv neke trece osobe u djetetovoj svakodnevnoj rutini, koju je majka osmislila za njega.
Nazalost, to samo oduzima od bogatstva pozitivnog iskustva koje dijete moze dozivjeti od njemu naklonjenih ljudi, pojacavajuci tako njegovo samopozdanje i osjecaj sigurnosti kroz odrastanje.

dobro dodje u ovaj rani sat mogucnost da samo potpisem

super ste to slozile


ja bih jos samo dodala - da odgoj nije samo "sto ce dijete i kada jesti"

ja bih jos samo dodala - da odgoj nije samo "sto ce dijete i kada jesti"

znam da nije, no u taj segment odgoja se trenutno moja okolina najviše upliće. [/quote][/code]

znam, vidjela sam potpis...

litala prvotno napisa

ja bih jos samo dodala - da odgoj nije samo "sto ce dijete i kada jesti"

pa u prvih godinu dana i nije puno vise
zato mogu razumjeti da mame male djece poput serpentine razmisljaju kao sto ona razmislja.
ali s vremenom se potrebe djeteta mijenjaju, pa potreba za sirom obitelji postaje jaca od potrebe za izbjegavanjem svakog nezdravog zalogaja.

mene su bake, dede, tete i ostali takodjer percipirali kao posesivnu mamu, do otprilike prvog rodjendana (oba djeteta) - onu koja stalno nosi, doji, klinci se ne zele odvojiti i stalno mamacu.
a sad - nekad im je ljepse s bakama nego s roditeljima (i ja najiskrenije uzivam u tome, i zbog toga sto mislim da je za njih to dobro, a i zbog sebe i vlastite komocije).

ja bih jos samo dodala - da odgoj nije samo "sto ce dijete i kada jesti"

Baš to htedoh da napišem. Meni pored glupavih slatkiša idu na nerve mnogo krupnije stvari. Tu mogu nabrojati npr.

- skakanje po bakinom krevetu (B. je alergičan na grinje i prašinu i džaba fraze ''pa dete je, mora da skače'' kad posle toga budemo na Ventolinu)

-zabrane u mojoj rođenoj kući za vađenje šerpi ili garderobe, obuvanje mojih cipela, šaranje po zidovima u njihovoj sobi - to mene uopšte ne tangira dok moja sveki drži vekelu svaki put kako su razmaženi i kako se ''kod mene, bogami, to nije moglo''. A moglo se verovatno skakati po krevetima

- sijaset pametnih u određeno vreme i određenoj situaciji. Kad zagusti sve te pametne se preobrate u još pametnije (veoma često dijametralno suprotne)

Moj Boris je nejedač i po sveki je to jer je loše odgojen. Njegovog brata blizanca sam po toj teoriji savršeno odgojila. Boris je alergičar i to je zbog toga što sam ih, umesto u šetalice, stavljala na pod. Matiji to opet nije smetalo.

Nervira je što ne udarim dete kad pretera. Nervira je što me stoput dignu za nešto za samo jednu kafu. Njoj su sve te stvari posledica toga što sam ja 20 meseci bila sa njima kući - ona je počela raditi 105 dana nakon porođaja i deca su joj ispala savršena (ne seti se pritom da pomene da su ih do navršene tri čuvale čuvalice a ne ona dobar deo dana).

Naravno, nijednom se nije ponudila da ih čuva (i vaspitava) ali mi je time samo olakšala jer sam ionako bila protiv. Ja priznajem da sam po pitanju dece i kuće teška osoba, donekle controlfreak, i bilo mi je jasno da bih u slučaju da mi neko drugi čuva decu samo izazivala sukobe sa dotičnom osobom ma ko ona bila. Hoću sama?-Izvoli sama i ćuti

Ja stvarno ne pravim pitanje oko toga koliko će moja deca biti sa bakama (i dekama naravno) ali ne mogu da prećutim kad ih, kao juče, nakon samo pola sata provedenih kod sveki zateknem sa lizalicama u ustima kako se jure oko trpezarijskog stola a baba sedi i uzvikuje ''pazi slika! pazi cveće!''. I da ne bude da je na tapetu samo sveki - i moja mama je ista priča.

Dakle, nemam ništa protiv da ih bake i deke vole i maze ali dajmo molim vas nekog respekta i meni kao majci koja se svim silama trudi da od njih napravi nešto

ja sam mislila sa sam bolesna sto se tice ove teme.ko policajac gledam i promatram-ko ju nose,kak ju nosi,kaj bi joj dao za jest kak joj pelenu mijenja,kak se igra s njom,jer joj pjeva i prica...ali to nam je valjda dio majcinog instinkta i mislimo da smo mi te koje znaju najbolje.dobro,bar sam se utjesila da nisem jedina..

MGrubi prvotno napisa

ne želim da sudjeluju u odgoju, neka samo sudjeluju u njenom životu, kao drage osobe koje ju vole

odgoj je moja i MM-ova briga
s obzirom na moju sredinu, teško bi im objasnila osnovne postavke mog odgoja (uzor mi je J. Juul) koji prihvaća da je dijete kompletna osoba koju poštivam, nema emocionalnih ucjena, nema kazni u bilokakvom obliku

Otprilike isto tako.

[quote="a zakaj.

mene su bake, dede, tete i ostali takodjer percipirali kao posesivnu mamu, do otprilike prvog rodjendana (oba djeteta) - onu koja stalno nosi, doji, klinci se ne zele odvojiti i stalno mamacu.
[/quote]

Možda ću malo off topic,ali s ovakvim sam se stavom susrela već više puta(i od mm-ove rodbine koja je takve kritike upućivala na rč. jedne druge mame u obitelji,al takve su savjete djelili i meni prije poroda,a i od strane moje vl.majke), i to me uvijek nekako ražalosti.
Žalosno je to da ako se majka posveti u potpunosti svome djetetu nekoliko godina života onda je ona posesivna,čudna,loše odgaja,djetetu prognoziraju razmaženost i sebičnost jadnog djeteta....a sa druge strane ako se neka žena posveti čitav život bjesomučnom glancanju kuće do perfekcionizma ili zgrtanju novaca na uštrb vremena provedenog sa svojim djetetom onda gotovo da joj se pišu hvalospjevi "kak je vrijedna,zlato od žene,takve nema nadaleko"(ne kažem da ima išta loše u blistavoj pećnici ili isfuravanju karijere,ak se može uskladiti s odgojem djeteta,naprotiv).Takav stav mi je van pameti.
I to je jedan od razloga zašto neću dozvoliti previše uplitanja u odgoj svog sina-te osobe su imale svoju šansu za odgoj svoje djece,sad je moje vrijeme za to,dragocjeno i nepovratno,i neću dozvoliti da mi ga oduzmu-savjet može(koji ću ja prihvatiti ako je ok),ali uplitanje ne.

rea, ja ti na to (ovako, s vremenskim odmakom) gledam puno blaze.
oni su jedva docekali da se to unuce rodi, i imali su silnu zelju maziti ga i paziti. muzeva mama je znala (doslovno) satima djecu nositi na rukama i tvrditi da joj nista nije tesko, samo kad su klinci to htjeli.
i bilo im je tesko nositi se s odbijanjem koje su cesto dozivljavali od te unucadi, a sve zbog nekakve mame

a zakaj,ne kažem da ne bi trebalo dozvoliti bakama i djedovima da se bave unucima.
Ali kaj da ja radim kad nunam u krilu svog 3-mjesečnog sina a meni moja majka počne kvocat da ću ga razmaziti tako(i onda morat nunat i kad bude veliki),pa ga vozim u kolicima po stanu,ona opet kvoca da ću ga razmaziti(kao što su to napravili xx i xy,pa kak im je eto sad,bla,bla),pa ga je i mm znao stavit na sebe da leži pa istu stvar ponavlja njemu...i kad takvu stvar doživljavaš svaki drugi dan dosadi ti.Ja joj ne kratim pravo da se zabavlja s unukom(svaki dan je s njim i tepa mu ,i pjeva itd),ali ne dozvoljavam da mi soli pamet o odgoju mog djeteta(a ne može se reći da je meni bila super mama ).Žene koje glancaju kuću po čitav dan ili se ubijaju u karijeri(a djeca im se bave sama sobom) su joj super,a one koje se u potpunosti posvete djetetu su mame koje "krivo rade".Tako da nikad neću na njene teorije o životu moći gledati s odmakom iz jednostavnog razloga što se ne slažem s njezinim stajalištima.
A o stavu ljudi da bebe plačem jačaju pluća neću ni raspravljati jer nije vrijedno toga.

luda sam na to.."pusti je da malo place pa nece joj nis bit ,tak jaca pluuca.."
oderala bi kozu onome kaj to govori.
nezelim da mi mala place jer znam kak se ja osjecam kad sam nezadovoljna s necim e pa nezelim da se i ona tako osjeca..jer ocito da kad se place nije zadovoljna s necim..