Potaknuta, pretpostavljam, nekom pričom koju je slušala u vrtiću, Leonarda je neki dan došla doma i sama od sebe zapisala(!) na komadu papira:

Bila je jesen. Poš umi se šetao mali jež i vidio nešto ugledao nešto žuto i približio se. Mirišlo po jabuki i ušao i pojo je.

Pripovjedač nas zagonetno ostavlja u razmišljanju gdje je to točno jež ušao.
Malena je dobro, raste naočigled, ide u vrtić, pohađa dječji pjevački zbor (imala i je i prvi nastup pred kojih mjesec dana), a čini se da će je cio i čokoladica voditi na skijanje, ali o tom kad bude vrijeme. U svakom slučaju, ni u jednom joj trenutku nije dosadno.
Do sljedećeg javljanja, drage Rode, lijep pozdrav!