Hm, ima nas više izgubljenih! :/anchie76 prvotno napisa
I meni se čini da je ovo topic otvoren u afektu.
 |
|||
|
|
|||
Hm, ima nas više izgubljenih! :/
I meni se čini da je ovo topic otvoren u afektu.
odgajamo kako hoćemo
ja sam navela 4 znanstvenika koja su dokazala štetnost metode pusti-da-isplače-dušu uspavljivanja
nisam dobila nikakav komentar
moji navodi su u potpunosti ignorirani
nisam dobila niti uzvratni komentar o tome da ta metoda nije štetna ...
ja preuzimam potpunu odgovornsot za svoj način odgoja
i uvijek ću poslušati šta mi ima netko reči, pogotovo ako ima čvrste argumente
a neki nisu spremni čuti kontru
Itekako se brkaju. :/
Uostalom, i moje dijete je veselo, otvoreno, samostalno onoliko koliko može s obzirom na dob (skoro 2 godine), a i dalje ju uspavljujem, dok se broj noći koji je prespavala u komadu može nabrojiti na prste jedne ruke.
Svi smo mi različiti i imamo svatko svoje poimanje roditeljstva, pa tako i svi radimo po svom. Ja, recimo nisam pročitala niti jednu knjigu o odgoju djece, ali mi moj način nekako dođe kao jedini ispravan, jer ja to tako OSJEĆAM.
Ponekad pucam, i sigurno nisam savršena majka/žena/domaćica/zaposlenica, pa što onda. Bitno je da se trudim biti što bolja mogu i da su mi prioriteti čvrsto posloženi u glavi. A ako to znači da ću imati brdo neopranog veša i dvodnevnu zalihu prljavog suđa zbog toga što sam provela više vremena s djetetom, a nakon toga se (pa makar to bilo i u 23.00) posvetila mužu, a kućanske poslove zanemarila, so what.
Ne trebam nikoga da me uvjerava kako je njegov način o.k. a moj nije.
Vjerojatno se netko osjeća bolje u svojoj koži radeći upravo suprotno od mene. Na volju mu.
Mislim, pojmovi.
Spora sam.
Brkaju se pojmovi, tema je do kraja skrenula u drugom smjeru i uporno se inzistira da se netko "mora" 100%tno sloziti sa autoricom. Zasto? Namjerna provokacija drustvu za koje se jako dobro zna da drugacije misli? :/
Ako ti i dalje treba potvrda da je dobro odgajati dijete na nacin na koji ti to cinis, predlazem ti da se javis negdje drugdje... ovdje su mame koje osluskuju potrebe svoje djece i na njih odgovaraju instinktivno....
Re: savršene mame
kad si već toliko zapela za odgovore - izvoli:
osim što se igramo, uspavljujem ga koliko je potrebno, ušuškavam po noći kad kmekne, to radi i mm, a zajedno se opterećujemo oko šampona, kreme za guzu, pelena, robice, detergenta za veš, i hrane koju voli/ne voli...Zar ste vi sve savšene mame, nije mi jasno kako vam se čitav dan dan igrat s djecom,uspavljivat ih satima, opterećivat se oko šampona za kosu,kreme za guzu,što nekada neće jest....
istovremeno se mm i ja stignemo pos.x.ti i uživamo jedno u drugom i našem djetetu...
imamo - i slobodno vrijeme upražnjavamo već navedenim (s.xom, gledanjem tv, ispijanjem kave, pijuckanjem pive (mm alkoholne, ja bezalkoholne)Zar i vi nemate neke svoje potrebe za slobodnim vremenom a ne cjeli dan biti opterećeni djetetovim potrebama
i ne mislim da je naš život podređen djetetu, jer kad bih tako mislila, dijete bi mi bilo opterećenje, a ne uživanje...
i da, stignem i kod frizera, i dotjerujem se svaki dan, i kuham svaki dan (nisu gozbe, ali je skuhano), i pečem kolače vikendom, pazim da mi je stan više-manje uredan i čist...
jedino što ne peglam veš, ne perem prozore...
ali ni ja, kao i ostali, ne shvaćam svrhu tvojeg topica, no to uostalom nije bitno, zar ne?
Istipkala sam brdo i zaključila da nema smisla.
Studiram, dojim, uspavljujem, čistim, izgledam pristojno, družim se sa MMom, imam prijatelje, mazim se sa Tiom, ljubim je sto puta na dan i ona zna da je volim, - sve stignem. Kako? Jer postoji red i veoma fleksibilni raspored.. Ali nikad nije bila puštena na plače. I ne, ne radi sve što hoće, zna gdje su granice (iako se ne bi reklo da je to sposona sa 11 mjeseci).
Nekome je čudno što je i bit će do daljnjega lakto vegetarijanka.
Meni je čudno kako netko može svjesno puštati dijete da plače. I ne pomoći mu. Da bi sebi olakšao život. Svatko ima svoje načine. Eto.
iskreno da li sam savrsena majka znacu tek za nekih 20-25 godina, kad vidim kakve ce osobe postati. tek tad cu znati, a i shvatiti gdje sam grijesila i gdje sam mogla bolja biti.
dakle pitaj me tad da li sam savrsena majka.
ja znam mamu koja je primijenila metodu "cry-out" na djetetu od 7mj., muža je angažirala da ga tješi jer se ona sva tresla slušajući plač i upravo je, kao što gore piše "u ime viših ciljeva" provela nešto (što je btw na kraju super uspjelo) zbog čega se ipak danas kaje i ne bi ponovila, a s drugim djetetom sigurno i neće.
hoću reći, svaka majka ima bogom danu (ili čime već tko hoće) intuiciju za vlastito dijete, samo ju treba osluškivati. nikakve ti knjige tu ne mogu bolje pomoći od toga, one su samo neki smjerokazi- i, mislim da što ih više pročitaš, na kraju shvatiš da si upravo sama nakompetentnija za vlastito dijete...
Ja se nekako ne mogu s nikim složiti, pa se odlučih javitiZnaci, svi se slazemo?
Možda će nešto od ovoga biti OT, ali potaknuto je ovom temom...
Prvo bih komentirala sam naslov - savršene mame. Ja sam svoje stavove o savršenstvu skoro pa "zabetonirala" čitanjem nekih članaka na http://www.enjoyparenting.com/. Ukratko, autor osvještava mogućnost da njegujemo roditeljske ideale, a istovremeno ne podležemo zamci perfekcionizma. Roditeljski ideali nam daju fokus, osjećaj smjera na našem putovanju. Suprotno, perfekcionizam pred nas postavlja nemoguć zahtjev: da stignemo do cilja bez putovanja ("If you can't do it right, don't do it at all!"). Drugim riječima, perfekcionizam nas često sprječava da uživamo u idealističkom roditeljskom putovanju. I zato, kad god nisam zadovoljna nekim svojim postupcima, sjetim se ovoga: "Anything worth doing, is worth doing poorly at first." I, otvorenog srca idem dalje...
Čitajući "brzinski" vaše postove (žao mi je ako sam možda nešto propustila, krivo shvatila...) stekla sam dojam da se većina slaže oko toga da roditeljstvo (do neke mjere) uključuje "odricanje" i "žrtvovanje". Meni se takvo shvaćanje čini kao tipičan produkt našeg materijalističkog društva koje nam, s jedne strane "servira" vrste vrijednosti koje nas čine sretnima, a s druge strane ohrabruje stav da "jednome neće svanuti dok se drugome ne smrkne"A sad ozbiljno: takvi nas stavovi, po mom mišljenju, ohrabruju da toleriramo neugodna stanja (poput dosade ili ograničavanja naših sloboda). Ta stanja, po mom mišljenju, ne osjećamo bez razloga kao neugodna - ona crpe životnu energiju iz nas. Ja to nisam potpisala kad sam odlučila imati djecu. I ne potpisujem niti sad. Time što sam odlučila postati roditelj, željela sam u svijet (i svoj život) donjeti više veselja i ljubavi. Iako nisam formalni pripadnikom niti jedne vjere (ako ne uzmem u obzir da sam odlukom roditelja primila sve katoličke sakramente), na ovom sam polju nenadmašivi vjernik! Ono u što vjerujem jest da ćemo moje dijete i ja pronaći način kako da potrebe i jednog i drugog budu zadovoljene. Najčešće nemam blage veze kako će to biti, ali ostajem otvorena prema nadolazećim inspiracinjama i nepokolebljivo vjerujem da ćemo prije ili kasnije pronaći win - win rješenje (i uživam u njemu već i unaprijed!)! (Evo primjera da ne bude samo blabla-tanje: bez obzira na porodiljnom naknadom (dodatno) osiromašen kućni buđet, odlučili smo izdvojiti novac za pomoć u kući čime sam ja dobila malo vremena za sebe, a da to nije išlo na štetu djetetovih potreba za mamom. Drugi primjer: dijete želi zajedničku igru, a ja trebam odmor - rješenje: igramo se uspavanog diva...).
Iako prednost volim dati srcu, nisam ni ja zaobišla knjige iz psihologije.
Najveću inspiraciju našla sam u:
http://www.amazon.de/Unconditional-P...2740320&sr=1-1
i
http://www.amazon.com/Hold-Your-Kids.../dp/037550821X
(uvijek ću ih rado posuditi, može pm ako ima zainteresiranih)
--
Jerko 2001, Tonka 2003, Relja 2005
P.S. Moji mjeseci i mjeseci u komadu neprospavanih noći (kao ni skoro sedam godina kontinuiranog dojenja..) NISU žrtva. Oni su moja odluka temeljena na znanju da mogu izabrati.
Iako se ne smatram formalnim pripadnikom niti...
Kanga
lijepo rečeno
[quote="Kanga Moji mjeseci i mjeseci u komadu neprospavanih noći (kao ni skoro sedam godina kontinuiranog dojenja..) NISU žrtva. Oni su moja odluka temeljena na znanju da mogu izabrati.[/quote]
Potpisujem kangu u svemu, ali ovo isticem kao sustinu. Kad sve to ne shvatis kao mucenje, gnjavazu ili kradju sopstvenog vremena, vec kao dobrovoljan izbor utemeljen na ljubavi, roditeljstvo dobija pravu dimenziju za razvoj i napredovanje kako dece, tako i roditelja.
Kanga
Kako djeca u svom razvoju imaju faze, tako mi mame imamo krize.
Mene, moram priznati, često uhvati neka kriza, tada obično nastrada MM, ovisnik o kompjuteru, no to je za drugu temu.
Mislim da koliko god se pripremaš za majčinstvo dok si trudna, ipak ne znaš što te očekuje i kako se postavi u određenoj situaciji (nespavanje, dojenje, dohrana, granice ....). Tvrdim da se "boljom" majkom, nikako ne savršenom, to ne postoji, postaje u onom trenu dok sama u sebu shvatiš da ako se igraš s djetetom suđe neće biti oprano, veš speglan i sl. i naravno ako nešto radiš, tada se nećeš moći posvetiti djetetu 100%. Ja sam sada u ovoj fazi, laganim korakom napredujem, iako još relativno često poludim kolko posla imam, a ona mi se eto baš sad ne da obući/premotati. Dok prestanem tako reagirati bit ću bolja majka i cool reagirati i sve ću napraviti kad-tad.
Potpisujem chris blue na 2. stranici i Anitu na 3. stranici.
Anita napisala:Da. Imati dijete znači prvih godina misliti vrlo malo na sebe! Ali ako ne misliš o tome kako ne misliš na sebe, već samo daješ, zapravo dobijaš nevjerojatno puno! Učiš sebe i svoju okolinu o nesebičnosti. Putem pobjeđivanja otpora davanju, rasteš kao osoba. To je ponekad teško, posebno ako sam nisi imao u okolini primjer nesebičnosti. Ali zato mi imamo čast staviti stvari na svoje mjesto i započeti kako treba u svojoj vlastitoj obitelji.
Kako dijete raste, tako mu se realno možemo sve manje (vremenski) posvećivati i sve više vremena podariti sebi. Sve dok ne dođe vrijeme kad ćemo žaliti za malim nogicama što sa tisuću koračića prelete stanom, jer ćemo tad imati mudro, samostalno dijete koje će nas trebati povremeno i na njihov način. Dijete koje će samostalno spavati po noći, puno vremena provoditi samo i imat ćemo priliku raditi sve bitne i nebitne stvari koje nismo mogle koju godinu ranije. Ali, kao što rekoh, neće biti ni slatkih nogica....
Zato... sada uživati u nogicama, kasnije u mudrosti, uzimati od života sve što nam daje. Kad pucamo, izbjegavati donošenje radikalnih odluka/promjena, već tražiti podršku od drugih i nahraniti se i uvijek ostati svjesne da nam život daje dvije strane medalje i da samo mijenja kategoriju i vrstu teškoća/slatkoća.... a to je taj naš ultra težak/sladak put zvan roditeljstvo.
Baš ste me nasmijale sa svojim komentarina, naročito Maria71
Baš me veseli što su se neki posložili s mojim blebetanjima
Vishnja, hvala na komentaru! Razlika u onome što osjećam kad postupam na određeni način zato jer mislim da "trebam" ili "moram" i onoga što osjećam kad znam da je moja odluka utemeljena na znanju da mogu izabrati je suptilna, ali ponekad presudna. Evo kako to funkcionira na jednom pojednostavljenom primjeru. Dakle, prvo shvatim da se ostavljanje djeteta da plače u svom krevetiću protivi mom instinktu kao i mojoj dobokoj potrebi da odgovaram na djetetove potrebe. Sve ok. Problem nastaje kad upadnem u zamku razmišljanja da se sve pojave nužno mogu (ili štoviše moraju) klasificirati kao ili pogrešne ili ispravne (i to je ono što mislim da nije bilo konstruktivno u odgovorima na emanuela100-in post). To me logično dovodi do zaključka da je ostavljanje djeteta da plače "pogrešno" i time moja mogućnost izbora pada u vodu. To nije nikakav problem tako dugo dok se nošenje djeteta noćima ne počne sukobljavati sa zadovoljavanjem mojih drugih potreba. E, tu nastaje krah. Shvatila sam da je ono što me najviše muči zapravo taj lažni osjećaj da su mi ruke vezane, da nemam izbora i da sam ostavljena da radim ono što "moram". Što je još gore, taj osjećaj blokira u meni kreativnost i ljubav koji bi me prije ili kasnije doveli do salomonskog rješenja (npr. uživanje u tihim i neponovljivim noćnim trenucima sa svojim djetetom). Osjećaj da sam slobodna izabrati čak i ono što smatram "pogrešnim" omogućava mi da jasnije vidim kontrast između raznih opcija i pomaže da lakše fokusiram energiju na onu koja zadovoljava moje najdublje potrebe.
Možeš li pojasniti zašto smatraš da ćeš postati "boljom" majkom kad shvatiš da je nespojivo to što si napisala? Ne čini li ti se da bi bila bliža tom pojmu kad bi ste npr. ti i dijete pronašli način da zajedničkim snagama operete suđe?
Ja sam cijeli prošli tjedan dovodila svog skoro-sedmogodišnjeg sina na posao (9 sati dnevno). Istina - radila sam sa 70-80% efikasnosti,
ali bilo je ludo zabavno i njemu i meni. Kod kuće je lakše - sam si svoj poslodavaca i koga briga za efikasnost dok je svima zabavno
Ja ne osjećam otpor davanju, dapače u davanju pronalazim najveće zadovoljstvo!
Problem koji mi se ponekad javlja je sukob potreba.
I njega često uspješno rješavam na način koji sam gore pokušala primjerom ilustrirati.
Da, i zato želim svom djetetu primjerom modelirati da je davanje veselje, a ne žrtva i odricanje! Isto kao i nesebičnost.
Ovo potpisujem tri puta.
Ej, na kraju ću zaključiti da je Zorana ipak imala pravo i da se svi slažemo, samo što ponekad pričamo o različitim stvarima i različitim jezicima
papa curke i uživajte - La Vita e Bella!
--
Jerko 2001, Tonka 2003, Relja 2005
ko kaze da se uz dijete ne moze cistiti
moj sin obozava usisavanje i pranje poda...sam navaljuje u spajzu da izvadimo usisavac i onda me tjera da ga upalim (gori je od svoga tate, on me bar ne tjera da usisavam
a kad perem pod on ima svoj mop i ide isto za mnom, pa ga ja svako malo preusmjeravam gdje mora cistiti (tj. tamo gdje ja jos nisam i gdje nije mokro)
u svakom slucaju usisavam vise nego bi zeljela. al ak je njemu zanimljivo, barem znam da imam pola sata sigurne aktivnosti koja ce mu biti zanimljiva.
stavljanje vesa u masinu, vadenje van i vjesanje na strik mi je trik s kojim ga mogu odvratiti i od najuzbudljivije (njemu), a neprihvatljive (meni) aktivnosti...vadi ves iz lavora, stresa ga i daje meni...
kuhanje...otvorim mu frizder i on premjesta povrce i voce po polici...kuham brza i nezahtjevna jela, pa ne mora dugo bit frizider otvoren, cisto da narezem malo povrca i stavim kuhat, a onda ostalo dodajem po potrebi. tolko moze izdrzat. jedino ne voli akd perem sude, pa perem tanjur, dva na rate. al kad se preselimo obavezno nabavljam masinu za sude prati. ipak nisam savrsena
ko kaze da se uz dijete ne moze cistiti
moj sin obozava usisavanje i pranje poda...sam navaljuje u spajzu da izvadimo usisavac i onda me tjera da ga upalim (gori je od svoga tate, on me bar ne tjera da usisavam
a kad perem pod on ima svoj mop i ide isto za mnom, pa ga ja svako malo preusmjeravam gdje mora cistiti (tj. tamo gdje ja jos nisam i gdje nije mokro)
u svakom slucaju usisavam vise nego bi zeljela. al ak je njemu zanimljivo, barem znam da imam pola sata sigurne aktivnosti koja ce mu biti zanimljiva.
stavljanje vesa u masinu, vadenje van i vjesanje na strik mi je trik s kojim ga mogu odvratiti i od najuzbudljivije (njemu), a neprihvatljive (meni) aktivnosti...vadi ves iz lavora, stresa ga i daje meni...
(
isto kao i moje dijete
:D
Neću sada citirati nikoga ali ovo je postavljeno u afektu.
Ja želim reč da su na ovom forumu svi govore kao da su robovi djece.
Nemijte mi reć mali su, potrebni smo im, sve to što mislite vi za svoje djete sve majke misle za svoje, ajde mi nemojte govoriti o vašoj ljubavi prema djeci
Mene na ovom forumu ljuti što što žene ne govore o sebi. Gdje ste tu vi?
Ja imam djete koje obožavam život mi je na zamisliv bez njega ali i ja postoji, šta je s našim potrebama.
Ako govorimo o svojim problemima nikoga nema da odgovori.
Kada je djete boleno svi se raspituju o djetetu niko nepita majku kako je ona.
U svakom slučaju ja vas ljepo pozdravljam,
moja Ema ima majku koja brine za nju na svoj način kao i vi za svoju djecu ali i ja imam problema i mislila sam da je ovaj forum i za to.
Ali izgleda da si SAVRŠENA MAMA ako sebe zapostaviš i misliš samo na djete.
emanuela, ama sve sto si napisala u gornjem postu je ocito iskljucivo gledanje na ovaj forum i diskusije koje se vode na njemu kroz neke tvoje naocale koje se ne poklapaju s realnoscu, ili barem realnoscu ostalih, ili mnogih ostalih korisnika.
Otkud si ti izvukla takvu sliku samo ti mozes sebi objasniti jer je mi drugi vidimo skroz drugacije. A isto tako i povezanost poante tvog originalnog pitanja s potrebom koju navodis da imas.
Ako ti treba pomoc, savjet, trazi ga i vjerojatno ces ga dobiti. Al to sto si izrekla do sad nema nikakve veze s tom tvojom potrebom vec je iskljucivo napad na druge, na sto ne mozes drugo ocekivati doli protunapad. Bilo bi naivno i nerealno ocekivati ista drugacije.
Stani, udahni, i otvori topik s pitanjem o tome sto tebe osobno o tebi samoj muci, kakvih problema imas ti, a ne tvoje percepcije o toboznjim problemima koje imaju drugi, i vidjet ces da ce se naci ljudi koji ce ti htjeti od srca pomoci.
Ja sam savršena majka
Sve je to zanemarivo i nevažno, važno je da ja sa svojom Lolom sjedim satima i valjam plastelin, da po xy put gledamo Male Leteće Medvjediće čiju naslovnu pjesmu sanjam jer ona tako želi, da s njom šetam, naganjam golubove i mačke po kvartu...
Važno je da ona sretna, pa makar, dok se naganjamo preskakivale igračke po stanu.
Mene TO ispunjava i čini sretnom.
U njenih prvih godinu dana nije ni minute bila na čuvanju kod nikoga osim mene i oca si, gdje sam ja išla išla je i ona, dojila je na zahtjev, nošena u marami, slingu, spavala s nama, uspavljivali je...
Imam svoje hobije kojima se bavim kada je ona u jaslicama ili kada spava (sada kada je veća uključujem ju u neke od njih), čitam, spavam, idem frizeru, kozmetičaru, povremeno na masaže, kave... Tata je maksimalno uključen u njen odgoj, sve faze prolazimo zajedno.
Istina, u njenoj prvoj godini nisam išla frizeru svaki mjesec, nisam pila beskonačno duge kave s frendicama, nisam se kulturno uzdizala ako ona nije mogla samnom ali mi to uopće ne fali, a vjerujem da bi mi falila svaka minuta koju nisam provela s njom.
Danas su joj dvije godine i tri mjeseca: pred dva tjedna se samovoljno, bez ikakvog poticaja, iselila iz našeg kreveta, uspavljuje se sama, bez da smo primjenjivali cry out metodu, a ako ponekad poželi da joj pričamo priče ili da ležimo s njom dok ne zaspi ne vidimo u tome problem, zaigrana je, otvorena, vesela, obožava društvo, pjevanje, plesanje, stalo je nasmijana.
Nemoj misliti da nismo postavili granice i da ih se međusobno uvažavamo, razlika je u načinu na koji smo to napravili, vjerujem da nismo pogriješili u odabiru metode, da će vrijeme pokazati da smo u pravu, u stvari već sada, kada god ju pogledamo, vidimo da smo dobro odabrali.
Što želim reći: ja svoje dijete nikad nisam poimala kao gnjavažu, niti mi je išta što za nju radim žrtvovanje (u negativnom smislu), dok nisam bila spremna na 100%tni angažman i "žrtvovanje" imali smo mačke koje nisu tražile toliko angažmana (sad kada me napadnu ljubiteljice životinja
Emanuela, tvoja metoda je možda sada upalila ali što će ti donijeti dugoročno?
Potpisujem
Potpisujem Fridu u potpunosti, i dodajem da imam doma takvu situaciju x2 (i uvijek velim pitajte duplu duplicu kako rješava stvari i kako uspavljuje i kako odgaja i koliko su joj djecanasmijana i sretna
emanuela, poslušaj ovaj savjetMeni se čini da je emanuela otvorila topic u afektu, u trenutku ljutnje, zbunjenosti ili frustracije nekim događajem, što se jako često događa na Forumu, a i većina nas je barem jednom to učinilaDam glavu da će ti u pomoć priskočiti upravo ekipa sa ovog konfliktnog topicaAko ti treba pomoc, savjet, trazi ga i vjerojatno ces ga dobiti. Al to sto si izrekla do sad nema nikakve veze s tom tvojom potrebom vec je iskljucivo napad na druge, na sto ne mozes drugo ocekivati doli protunapad. Bilo bi naivno i nerealno ocekivati ista drugacije.
Stani, udahni, i otvori topik s pitanjem o tome sto tebe osobno o tebi samoj muci, kakvih problema imas ti, a ne tvoje percepcije o toboznjim problemima koje imaju drugi, i vidjet ces da ce se naci ljudi koji ce ti htjeti od srca pomoci.
emanuela100, baš mi je drago da si se ponovo javila i nadam se da ćeš ostati s nama još malo...
Imam osjećaj da do tebe nije doprla ideja koju sam pokušala opisati u prethodnim postovima. Ja smatram da se potrebe svake osobe, pa tako i mene, moraju uvažavati. I to ne samo kad djeca narastu, nego i sad. Stara mudrost kaže - ono što djeca nauče i vide u obitelji, sutra će sa sobom ponijeti u život. I zato nastojim primjerom pokazivati kako se udovoljavaju vlastitite potrebe, a da se pri tome respektiraju i potrebe drugih. Ako ti se čini da ja svojim potrebama ne dajem jednaki prioritet kao i potrebama djeteta, to je samo zato jer ponekad, kad se iscrpe sve druge mogućnosti, dolazim do zaključka da mi je trenutno najdublja potreba udovoljavati potrebama djeteta.
Postupak koji si opisala u svom prvom mailu (od kojeg je sve i krenulo) ne prosuđujem niti kao "pogrešan" niti kao "ispravan". Ono što jasno vidim kao pozitivno je da si poduzela akciju da promijeniš stanje koje ti je postalo nepodnošljivo. Da li si pri tome našla ili ne optimalno rješenje (pod tim smatram rješenje koje na najbolji mogući način ispunjava najdublje potrebe svih uključenih) ostaje otvoreno. I to je ljepota razmišljanja "izvan kutija" - promjene su uvijek moguće. Ja se ne smatram AP (ili bilo kakvim drugim) roditeljem, jer AP je isto jedna "kutija". Puno veća i sa daleko širim mogućnostima od mnogih drugih, ali ipak kutija. Na kraju krajeva, i "savršenstvo" je kutija, napravljena po mjerilima onoga tko o njemu priča. Ono što pronalazimo u svojoj duši i svome srcu (i ako se još potpomognemo stručnim informacijama) nema granica... I zato je to ono što volim.
meda, sve isto i kod nas
--
Jerko 2001, Tonka 2003, Relja 2005
Ima stvarno puno tema po forumu koje su otvorene o roditeljima i radi roditelja. Eno, tema orgazma se proteze vec na petnaestoj strani....
Ajme Ancice, znam da imaš dobre namjere, ali nemoj ženi vadit mast, pa toliko je i sama do sad skužila...
I svi znamo da nije nimalo ugodan osjećaj biti usamljen u svojim razmišljanjima, nemoj dodavati sol
Zorana, 15 stranica ?? :shock:
Idi vidi na Zdravlju odraslih.
Inace, meni je ovaj forum posebno prirastao srcu bas zato sto se tu okuplja drustvo s kojim mogu na jedan poseban nacin diskutirati upravo o stvarima koje muce mene kao zenu.
Znaci, teme roditeljstva, povrsne teme, dubokoumne teme, teme vezane za brak ili partnerstvo...sve ujedinjeno u jednu cjelinu. Bas kako i treba biti.
Inace, ja bi pozvala Emanuelu da predje preko cinjenice da je otvorila ovakvu temu u afektu i da se nastavi s nama druziti na forumu.
A jos nesto mi je palo napamet. Nemam pojma kako se Emanuela ili bilo tko stvarno osjeca kad je roditeljstvo u pitanju. Ali, ja se sjecam svoje totalne nesigurnosti u ono sto radim. Sjecam se da sam kupovala svakakve knjige, stalno se pozivala na misljenja lijecnika itd. i to sve u nastojanju da dobijem odobravanje okoline za svoje postupke. I to nije bilo nimalo lako prozivjeti. (znat ce svatko tko se ikad nasao u pozicji da se opravdava i brani pred vojskom susjeda i rodbine) Tek s rodjenjem drugog djeteta sam stekla sigurnost i samopouzdanje pa stvarno razumijem svakog roditelja koji osjeca potrebu da bude prihvacen i shvacen i da drugima polaze racun.
Bila sam na godišnjem. Bilo mi je krivo što je Nina baš sad morala biti bolesna i nije mogla ići u vrtić. A ja sam toliko toga trebala i htjela napraviti. Uz nju ne mogu ništa osim baviti se njom ili nju uključiti u svoje obveze. Nema šanse da me pusti na miru ni 5 minuta. Užasno mi je to postalo naporno. To je za mene novi osjećaj. Osjećam se grozno kriva i peče me savjest zbog toga. Mada neopisivo uživam kad smo zajedno. I mislim da sam divna mama, ali to što mi postaje previše me grize... Ovaj topic mi je baš trebao, mada, nije me baš utješio
Da je pitat moju mamu, ja sam s ovim stavovima (ne po guzi, dojenje, zajedničko spavanje, ...) daleko od savršene mame
Pridružujem se pozivima Emanueli!
Ja sam isto sa svojim prvijencem prošla kroz paljbu kritika i opravdavnja svojih odluka knjigama, lječnicima, razumom i osjećajima... I zato stvarno suosjećam sa svakim roditeljem koji se nađe na udaru kritika. Roditeljstvo je jedna tako osjetljiva tema za svakoga, i svi mi radimo ono što u danom trenutku smatramo najboljim, pa bilo to co-sleeping ili crying-out...
Ej, a danas... danas više uopće ne opravdavam. Ne objašnjavam. Samo se tiho podsjetim da je moj izbor pravi izbor za mene. Dođe s vremenom...
Inače, Zorana, stvarno, dala si mi materijala za čitanje! 8)
I zamisli ovo - 15 stranica o orgazmu, a niti jedna bijedna o sigurnosti djece :shock:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...light=#1422241
Pa kuda ovaj forum i ovaj svijet idu, što ćemo sad samo praviti djecu - a tko će to čuvati ???
--
Jerko 2001, Tonka 2003, Relja 2005
nisi jedinaBila sam na godišnjem. Bilo mi je krivo što je Nina baš sad morala biti bolesna i nije mogla ići u vrtić. A ja sam toliko toga trebala i htjela napraviti. Uz nju ne mogu ništa osim baviti se njom ili nju uključiti u svoje obveze. Nema šanse da me pusti na miru ni 5 minuta. Užasno mi je to postalo naporno. To je za mene novi osjećaj. Osjećam se grozno kriva i peče me savjest zbog toga. Mada neopisivo uživam kad smo zajedno. I mislim da sam divna mama, ali to što mi postaje previše me grize... Ovaj topic mi je baš trebao, mada, nije me baš utješio
svi prođemo kroz to
ima dana kad želim sve napraviti brzo i onda Nera hoće pomoći..
a nema mi smisla sad je odbijati da sudjeluje u obiteljskim poslovima , smatram da je to jako bitno
jer ne želim da, kasnije kad bude dovoljno velika da napravi to ,samostalno, misli da ona meni nešto poklanja s tim što je prebrisala prašinu i sl.
jednostavno sam se pomirila da je ona moj mali kompanjon i sad uvijek računam vrijeme potrebno da napravim+Nera faktor
e da, trebaš je vidjeti kako full ozbiljne face pere plastične posude
skroz pedatno, imitira me do sitnih detalja
A meni je drago što me je netko zbog svih tih svakodnevnih briga o svom djetetu prozvao SAVRŠENOM!Dugo mi to nitko nije rekao!
Šaljem pozdrav emanueli!
Nema savršenog načina u odgoju djece. Svatko od nas postupa po vlastitim uvjerenjima da radi najbolje što zna za svoju djecu. Netko od nas pri tome uspije više, a netko manje odvojiti vremena za sebe i svoje želje, potrebe isl. Ja sam mama koja radi u smjenama, dođe doma pa još mora i skuhati. Stan čistim u naletima i vikendima (i to ne svaki
Ali, sad imam neke druge prioritete i to je moj izbor. I nisam frustrirana što je tako. Dapače....
I to će proći. Kad miš-maš naraste za koju godinu, ići će van sa svojim društvom, a ja ću i previše imati vremena za sebe. I tad ću se sa čežnjom sjećati svih ovih trenutaka koje provodimo zajedno.
A emanueli šaljem pozdrav zato što poštujem njeno mišljenje i pozdravljam njen odgoj. Jer znam da i ona želi svojem djetetu najbolje. I to čini na način koji smatra da je najbolji.
Uvijek postoje krajnosti. Istina je da na jednoj strani krajnosti neki od nas malo previše brinu o svojoj djeci. Ali to je njihov izbor....
Ovo što je rekla Kanga jako mi se svidjelo...
Predlažem da se prebacimo na temu http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=57053, koja je, po mom mišljenju, povezana s ovom, a uključuje veći broj forumaša.
potpisujem....ja mog maloga uspavljujem, poslije spava cijelu noc u svom kreveticu, ali zaspi lijepo smireno uz svoju mamicu, sa osmjehom na licu.....ponekad se sam igra, no kad se zazeli drustva zna da mu je mama blizu....ako sta iskombinira sam uvidi da to nije bas ok i komotno i vise ne napravi....uci na svojim iskustvima...ako mu se na vecer ne jede skuta ili marmelada dobiti ce nutellu ili sta zeli jer ni meni se ne jede na vecer sta mi drugi odreduju...naravno rucaj je jedan i to i on zna i pojede ga ....a na vecer i u jutro zna da si moze otvoriti frizider i sam izabrati sta zeli pojesti...i oped jede sve ranoliko ali bez strogog rasporedamješaš potrebu za sigurnošću i želju za istraživanjem
Nera je pokidala cvijeeć
, i? narasti će dogodine
sad zna da kad pokidaš cvijeće, više ga nema
da je cvijeće mekano, a neko ima i trnje
nauči svašta o cvijeću i da ima brdo latica
moje dijete mi je važnije od nekog tamo cvijeća (kojeg okopavam, zalijevam, presađujem, čistim od korova ... kupujem..)
nije se još uvaljala u blato, ali hoće jednog danan
i onda će se suočiti s poslijedicom: kako je biti blatnjav, kako je kad se blato počne sušiti , kako se treba ići kući presvuči ....
i?
anije toliko glupa da ne zna da to nije baš ugodno i da nbosi komplikacije (moramo napustiti igralište, bude zima, blato...)
nema to veze da li se ja "bojim" njenog plakanja ili ne
meni je bitno da ona uči
jer ima inteligenciju, ima pamet .. samo nema iskustva
a jedini način da saznaš kako od zemlje da napraviš blato je da pustiš vodu
mješaš potrebu za sigurnošću i želju za istraživanjem
Nera je pokidala cvijeeć
, i? narasti će dogodine
sad zna da kad pokidaš cvijeće, više ga nema
da je cvijeće mekano, a neko ima i trnje
nauči svašta o cvijeću i da ima brdo latica
moje dijete mi je važnije od nekog tamo cvijeća (kojeg okopavam, zalijevam, presađujem, čistim od korova ... kupujem..)
nije se još uvaljala u blato, ali hoće jednog danan
i onda će se suočiti s poslijedicom: kako je biti blatnjav, kako je kad se blato počne sušiti , kako se treba ići kući presvuči ....
i?
anije toliko glupa da ne zna da to nije baš ugodno i da nbosi komplikacije (moramo napustiti igralište, bude zima, blato...)
nema to veze da li se ja "bojim" njenog plakanja ili ne
meni je bitno da ona uči
jer ima inteligenciju, ima pamet .. samo nema iskustva
a jedini način da saznaš kako od zemlje da napraviš blato je da pustiš vodu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom