eto, sustiglo i nas to :/ , mozda je naslov malo ruzan,ali tako je
naime, "uhvatila" sam ju da neke stvari i/ili situacije nisu bas istinite. E sad, nije pitanje je l to vidjela na TV-u, cula od starijih ili nesto drugo, nego zanima me kako da se ponasam
Npr. kad ju pitam je li bila u parku (a znam da je), kaze da nije, je li jela, kaze da nije, da je bila gladna :shock: . Za bilo koga kad kaze da nije dobar, da je zlocest, na pitanje zasto uvijek odgovara "tukao je P., u lice, tu i tu", pa bila to teta koja ju cuva, tata, moja teta, ja :shock: pa cak i plisani zec. Imala sam ja i dvojbe oko istinistosti (razgovarala i s tetom), ali kad se u prici pojavio zec (a bio je medju prvima), nesto mi ipak nije stimalo. Da ne kazem da je bila faza "zec" kad ga je bacala na pod, gazila kamioncicem i vikala da je zlocest. To je proslo, sad ga grli i ljubi, i dozvoljava mu da bude i negdje drugdje osim na podu.
Ja sam od onih koji vise manje sva djecija ponasanja i promjene gleda kao faze, ali zanima me kako s ovom fazom, da ne napravim nesto krivo.
Da li da joj kazem da laze, izmislja? Da li da ignoriram? Da li da se smijem (jer je tako slatka)? Kako da se postavim?


Odgovori s citatom
, kad joj je mrsko pričati, da me skine sa dnevnog reda
