mima, ne postavlja on krive dijagnoze, već ih mi u svojoj glavi predimenzioniramo.
Kad on kaže cerebralni poremećaj, mi već svoje dijete vidimo u invalidskim kolicima.
A služi se takvim izraima i voli dati težinu svemu, kako bi ga roditelji "uzeli" za ozbiljno.
Da ne bi bilo: "Pa šta što drži stisnute šakice, već će ih otvoriti?!"; "Pa šta što se izvija, to je faza?!" ...

I sama znaš da u strahu dosta ljudi posluša i ono što inače ne bi.