 |
|||
da li ste plakale?
dali ste plakale kad je beba izašla van? ja sam plakala ko ljuta godina ali od sreće :D . to mi je bio najsretniji trenutak u životu kad sam ugledala svoju bebicu. kad sam zvala muža da mu kažem da sam rodila on mene pita zažto ja plačem
O, da, jako, dugo, na glas. Plakala dva sata poslije poroda.
ja isto ko kišna godina i svaki put kad bi me zvao netko ko mi je drag ja bi se raspekmezila, i nije mi žao ako bog da opet ću :D
I mm-u su oči bile suzne kad je prvi put vidio karla
prvi put sam u čudu gledala u bebu :? a babica u mene u još većem čudu
drugi put su mi suze došle kad sam pogledala MM-a (on je taj koji ima izljeve)
Da
ne! bila sam previše obuzeta nekim spokojnim osjećajem ogromne sreće...
plakala sam tek kada su me izgurali na hodnik i kada sam vidjele sve "moje ljude" kak stoje vani....
Nisam. "Puknulo" me tek kasnije....
nisam. ali zato je mm plakao za nas oboje. oba puta.
prvi put ne, odnosno uopće nisam znala šta me snašlo
Al zato drugi put da, jer sam saznala da mu je vrpca bila omotana oko vrata dva puta, pa me valjda strefilo da nije važno šta nije žensko, nego da je živ i zdrav.
da, oba puta skup sa mm-om čim su bebe izašle
to je bila prva reakcija
ne.
pustila od broja jednu jedinu suzu, skupila napokon noge i malo promatrala naše remek djelo
plakala sam ko ljuta godina tek kad su mi rekli kako mi beba nije dobro i ide na neonatologiju
ne, ali me stisnulo u grlu kada sam je dobila odmah u zagrljaj
I ja isto, ali na drugom porodu
jesam, jesam
O, da.
Jesam, kad su mi je donijeli u šok sobu, nakon 12h neuspješnih trudova i 3h operacije (carski). Naravno da sam plakala. Od sreće što smo obe žive.
Ja sam plakala kad mi je sestra rodila,i kad je šogorica rodila, i kad je kuma.....
Mislila sam kad ja budem rodila da će biti potop u bolnici, a na kraju ništa, bila sam sva neka smirena i sretna, a možda i premorena da bi plakala.
naravno. najsretnije suze u zivotu.
jesam, nekako u šoku, a babica me je onako pogledala i komentirala da bi se mogla i nasmijati, pa rodila sam zdravo dijete
ne, bila sam na intenzivnoj jedan ili dva dana ne sjećam se više
tek poslije.....kad sam došla k sebi
ma ne želim se ni sjećati, a sama pomisao da bi mi se sve isto moglo ponoviti ako bi nekim čudom ostala trudna ( što je popilično nemoguće )
me trenutno zaledi
da
i sad placem kad citam price s poroda, ili gledam fotografije s poroda ili kad zene pricaju o svojim porodima
uvijek me to dirne
Da oba puta,i MM i ja
i sad mi dođe za plakat (od sreće naravno) kad se sjetim tih trenutaka
Ne, smijala sam se ko ludakinja. Tek kad su me izgurali na hodnik, kad sa nazvala sve koga sam trebala i kad sam prvi put pogledala bebinu sliku u mobitelu, tek onda su krenule suze koje nisam mogla zaustavit. Ali osjecaj je bio neki cudan, jako mi je nedostajala moja bebica iako je proslo vrlo malo vremena otkad su ga odnjeli.
o da
Jesam,i još više sam plakala kad su nas otpustili iz rodilišta doma,koji osjećaj!!
I ja sam plakala svo vrijeme nakon poroda i tek sam se pred jutro smirila, ali nažalost od tuge i muke jer nisam znala da li će mališan biti ok....i sada mi je muka kada se sjetim kako mi je bilo
Xra prvotno napisa
prvi porod ne, toliko su me izmrcvarili forsirajući porod, da nisam imala snage otvoriti oči i priviti je na grudi isti tren kad su mi je dali.
Za par minuta kad sam uspjela doći k sebi, nju su već odnijeli. Ja sam provela ona 2h u rađaoni plačući od tuge, tjeskobe, povrijeđenosti, očaja. I onih preostali 2,3h kada mi je i dalje nisu donosili iako su mene premjestili u sobu.
Na drugom porodu da. Dobila sam odmah bebu na prsa, bila sam presretna i ponosna na cijelu našu malu obitelj, osjećala sam se kao da bih mogla kroz sve ponovo.
placem i sada kad citam telegrame
ne, samo sam ponavljala da ne mogu virovat da sam vec rodila
Kad sam je vidjela bila sam sva zbunjena i uplašena jer nije plakala, no nakon par trenutaka kad je zaplakala, zaplakala sam i ja skupa s njom...
plakala, plakala i te kako od sreće, onako histerično-imam te suze zauvijek uhvaćene u kadar
Nisam odmah jer sam rodila na carski pod općom ali sam zaplakala od sreće kad u mi je donijeli
Ni suzu nisam pustila (a inače plačem za svaku sitnicu, svaku priču sa poroda sam čitala u suzama). Ne znam zašto, toliko sam bila zbunjena, samo sam je gledala.
Kad sam ga vidjela, gledala sam ga u čudu i nisam mogla vjerovati da je to moj sin, da je tako lijep, da maše ručicama, gleda, zijeva i svašta. A onda sam bila u euforiji; suze su mi curile, ali sam se smješkala ko luđakinja. I tvrdila da meni nakon carskog ne trebaju ništa davati (rekli su da će mi dati nešto za smirenje, što li) da sam supeeeer. (moš mislit, al to se u tom trenu tako činilo)
mogla sam samo plakati kad sam vidjela kako je ružna :shock:
nisam od onih mama koje se trudnoćom i rođenjem zaljube u svoje dijete, to je došlo tek kasnije.
čim su je odnijeli, ja telefonirala prijateljicama da mi brže prođe vrijeme šivanja.
Plakala sva tri puta. Zezali su me: "Gospođo kaj se plačete, kaj vam nije lijepa beba? Ak vam nije lijepa, imamo ih tu dosta pa možete zamijeniti za neku koja vas se više sviđa!" A ja tulim: "Najljepša na svijetu!"
Plakala sva tri puta. Zezali su me: "Gospođo kaj se plačete, kaj vam nije lijepa beba? Ak vam nije lijepa, imamo ih tu dosta pa možete zamijeniti za neku koja vas se više sviđa!" A ja tulim: "Najljepša na svijetu!"
OT meni je bila lijepa kad se rodila, puna crvena usta, od hormona
kad su je donjeli nakon 12 h ajme ružnoće, svima sam govorila da izgleda kao Bobetko
a što je bila dlakava
Nisam, bila sam u nekom dolantin-transu, uopće mi ništa nije bilo jasno.
ali kad me poslije puklo...
Gle, Ifigenija! 8)
Plakala sam jer to je stvarno nesto najdivnije u zeninom zivotu.
Hitan carski, plakala sam dok su me vozili u operacijsku od straha. Kad sam se probudila i napokon povjerovala MM-u da je sve u redu, kad sam vidjela njenu sliku na mobitelu i cijelu prvu noć sam plakala. Nešto od sreće jer moglo je biti puno gore, a nešto od tuge jer nije samnom. Cimerica me je posli zafrkavala da ne zna ko je više plakao ja ili njena beba
Nisam, nažalost, dolantin me poprilično emotivno otupio...
Kad su mi je stavili na grudi,mm i ja smo se pogledali i poceli da placemo....i plakali smo narednih mesec dana kad god bi pogledali u nju,pa jedno u drugo-od prevelike srece i neizmerno mnogo hormona
Kad su je izvadili iz moje tibice i stavili na kolica da je otpeljaju pedijatru, vidjela sam je na trenutak i čula kako tiho plače i onda su i meni krenule suze od sreće.
Ja sam ležala u rađaoni priključena na CTG, a prije carskog reza koji sam čekala i trebao je biti za oko sat i pol. U susjednom boksu jedna je žena rađala i rodila u roku od 5 minuta, a kada sam čula da njena beba plače i ja sam se rasplakala. Za svog sina nisam plakala, kada su mi ga donijeli bila sam još malo grogi poslije operacije...
Ne, bila sam doslovno crknuta od poroda da nisam imala snage, ali žena u boksu do mene je počela plakati kad je čula da se rodio moj N.
nisam plakala!!
bila sam sretna sto je sve gotovo!! :/
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom