Hmmmmm...

[yaya]

...da...hmmm...Evo maloprije sam opisala našu scenu oko lektire, no tu nije kraj. Situacija je slijedeća, kao što sam napisala imam osjećaj da Sonja koja je doma nije ona ista Sonja koja je u školi. Da pojasnim...ova Sonja doma nema pojma što je radila ona Sonja u školi...Ko da ima roba klona...
Na svako moje pitanje što je bilo danas u školi veli, - aaaaaaaa niš...
Što ste učili??? - aaaaa svašta... (ton glasa potpuno jednoličan)...
Imaš zadaću??? -aaaaaaaaa imaaam....
Pa što imaš?? -aaaaaaa svašta!!!
Pa što?? -aaaa nemam pojma...
Pa jesi zabilježila?? - aaaa zaboravila sam... :?
Recite da me samo trza...Ima još takvih?? Što da radim?? Da ne pitam niš?? Da pričam o oblacima na putu do doma?? Što??

[Bubica]

ja sam prestala navaljivati s pitanjima, nego kasnije...polako...okolole

[litala]

citala u nekoj knjizi, pa kasnije skuzila da fakat tako bude, kad pitam pitanja kao:

- kako je bilo u skoli?
- sto ima novog?
- sto ste radili?

dobijem odgovore:

- dobro.
- nista.
- nemam pojma.

ili slicne.

pa sam pokusala s "ocitavanjem stanja", kako ga ja zovem

- danas si posebno umorna.
- vidim da je bilo zanimljivo u skoli.
- zamisljena si, bilo je puno novih stvari danas...

i slicno

i obicno (ne svaki put, ali prosjek je bolji nego s onim prvim pitanjima) dobijem konkretne odgovore

[Ancica]

ja isto kao i litala.

isto tako postavljam konkretna pitanja tipa

s kim si se danas igrao/la?
sto ste se igrali?
sto ti se danas najvise svidjelo u skoli?
jesi li bio/la tuzan/sretan danas?
Sto ste naucili novog iz matematike/znanosti/povijesti? Jeste li radili nesto na likovnom? Sto ste radili na tjelesnom?

na taj nacin izvucem dosta toga.

[yaya]

Ma nije čak problem u tim njenim šturim jednotonskim........-aaaaaaaaaaa pa nemam pojma..... šturim odgovorima, nikad baš nije bila pretjerano rječita (osim detaljnog izvještaja što je bilo za klopu), nego što ona stvarno nema pojma ima li ili nema zadaću ili što ima za zadaću...nedaj bože da pitam iz čega su pisali test jer se ne sjeća...a da ne velim da zaboravi koje je uopće imala predmete...neću ni spominjati da nema pojma kad zaljepi obavijest za roditelje u informativku... :/ Nekako sam se nadala da će ta faza zaigranosti polako prestati s drugim polugodištem i da će pomalo početi s preuzimanjem odgovornosti...ali nikako da se maknemo s mrtve točke...S obzirom da je inače velika ziherašica i da je oduvijek riječ tete a sad učiteljice iz vrtića bila zakon svih zakona, ovo mi je za Sonju totalno čudno i neshvatljivo ponašanje. Pomalo sam i umorna voditi u potpunosti brigu oko škole i svaki dan sat vremena pretraživati knjige i odgonetavati što bi to moglo biti za zadaću...Nemam pojma, čak sam počela razmišljati da jednostavno primjenim potpuno drugu taktiku i pustim ju da jednostavno ne napiše zadaću i pobere komad... Možda se trzne? Ima još takvih flegma zaigranaca s -..aaaaaaaaaaaa paaaaaaaa, nemam pojma odgovorima?

[Bubica]

moj je takav, skroz. Ja sam mu nekoliko puta zaprijetila da ću ga poslati u školu bez zadaće ali onda plače kao kišna godina i ja ću biti kriva što će dobiti jedinicu. Njegove je rješenje - često nazove prijateljicu koja s njime ide u razred ali sam počela i to reducirati jer ne želim da se nauči da drugi misle za njega. Ovaj mjesec dva puta nije napisao zadaću...

[a zakaj]

antun je donekle slican. on je vrlo savjestan i uciteljica ga jako hvali, tako da nije problem u nezainteresiranosti. nego jednostavno ne moze popamtiti upute koje u skoli dobiju. nekad se i sam zali da mu je tesko zapamtiti.
na srecu, uciteljica ih je izdrilala da u knjigama zaokruze broj stranice koja je za zadacu, pa to nije problem, ali sve ostalo...
osim toga, gubi stvari redovno.
pernicu nosi doma svaki dan: ujutro ga posaljemo s 4 olovke, vrati se sa dvije, bez gumice, i tak...
ako mu ujutro stavim novce u informativku, nosit ce ih tamo danima i nece se sjetiti dati ih uciteljici.
ne moze se sjetiti da knjigu koju je posudio u skolskoj knjiznici ode i vratiti.
on je sav zamisljen, i smusen, oduvijek. na tatu

[yaya]

on je sav zamisljen, i smusen, oduvijek. na tatu

O pod ovo jedan deeeeeeeeebeli potpis
Novce za učiteljicu sam zaboravila...joj kak mi je bilo neugodno kad je novac za likovnu radionicu tjednima nošala po torbi pa kad je nakon nekoliko podsječanja učiteljice konačno i dala novac dala je 20 kuna manje nego joj je učiteljica rekla jer je čula krivu cifru, još sam ja bila kriva jer Sonja nije imala pojma da mi je umjesto 160 rekla 140...bilo mi je neugodno i pogledati tu ženu

[yaya]

Ovaj mjesec dva puta nije napisao zadaću...

I ja sam čvrsto odlučila da ću i ja ovo početi provoditi...Najavila sam joj to danas, pa me pogledala sva u čudu, "kao Što je ovoj odjednom??? :? "..al neka bit ću čvrsta..bolje da se sad trzne nego napravim totalnog gotovana od nje

[Bubica]

ja mu novce stavim u pernjak u prozirni pretinac, čim otvori pernjak prvo novce vidi

[yaya]

ja mu novce stavim u pernjak u prozirni pretinac, čim otvori pernjak prvo novce vidi

Sve mi se čini da bi se Sonja pitala kakav je to novac u pernici

[enci]

on je sav zamisljen, i smusen, oduvijek. na tatu

O pod ovo jedan deeeeeeeeebeli potpis

a moj na mamu

[štrigica]

moj je takav, skroz. Ja sam mu nekoliko puta zaprijetila da ću ga poslati u školu bez zadaće ali onda plače kao kišna godina i ja ću biti kriva što će dobiti jedinicu. ...

potpisujem....

isto to kaže i iv.... ajme ali svi su oni takvi... nekidan je učiteljica na informacijama rekla da im pokušava objasniti da ako su učili neku pjesmicu da to znači da je moraju kući pročitati ALI svi, ama baš svi iz razreda kažu ˝ali Vi niste rekli da moramo staviti Č kraj te pjesmice/ teksta˝...
to ti ukratko znači da niti jedno dijete iz ovog razreda ne bi napisalo DZ bez pismenog naputka od učiteljice.... srića pa je žena normalna i pušta im za početak i naglašava tu zadaću... a kad to više ne bud eradila valjda će imati dovoljno mozga da sami zapamte ili će biti veeeeelki problem...

moje ispitivanje oko škole ide izokola... marenda, pa pokušam pogodit krivo što su radili (Danas ste sigurno radili broj 8 (a znam da nisu pa onda krene E baš nismo kako si smotana pa znaš da još nismo ni broj 6 radili....) Upali često....

[filipova mama]

ja mu novce stavim u pernjak u prozirni pretinac, čim otvori pernjak prvo novce vidi

Sve mi se čini da bi se Sonja pitala kakav je to novac u pernici

Eto tak isto i moj. NEma tu baš puno pomoći. Možda s 20 godina dođe sebi.

[yaya]

Ah...sad mi je malo lakše što nije jedina tako zanesena...Sad čekam..danas je prvi dan novog režima ala- niš ne pitam.

[Ribica]

Cijela ova situacija mi je poznata, ali smo mi zato krenuli ovako:

Svaki dan kada dođem s posla sjednemo zajedno (neformalno, na pod) i pogledamo sve predmete koje je imao taj dan u školi, i bilježnicu i knjige.

Napominjem da je produženi boravak - u 15 je doma, a ja u 17.

Prekontroliramo da li je sve točno napisano (ponekad fali neko slovo, ponekad nešto krivo izračuna - a učiteljica ne stigne pregledati svih 28 učenika) i ispravimo. Tim pregledavanjem on se sjeti što je radio na pojedinom satu i da li ima nešto za zadaću. Ako u nekoj bilježnici ne primjetim nešto novo, obavezno slijedi pitanje što se radilo na satu. Ako je odgovor da ništa, moja slijedeća rečenica je da im je sigurno bilo jako dosadno sjediti 45 min i ništa ne raditi, ja bih "poludila". Na to uvijek dobijem odgovor

Potom prelistamo informativku, da se slučajno neka obavijest nije negdje zavukla. 8)

Onda mi da svoju kutijicu za sendvič i bočicu za vodu, pa uspijemo porazgovarati i o užini i ručku, a i neke općenite teme.

Ne traje puno, svaki dan max. 30 min, a što ponekad uključuje i pisanje zadaće.

[Rebbeca]

Ha, imam jednog takvog... ako pišu kakav ispit, od 10 pitanja, on mi doma zna reći 2 koja su bila 8) , kad pitam kaj su učili na kojem satu, prvo mora prelistati knjige da mi zna reći. Jedva se sjeti kaj je taj dan bilo za jesti u školi, isto je u kratkom vremenu zaboravio 2-3 zadaće, što me šokiralo, jer se to do sada nije događalo. Bit će da se malo opustio

[NetkoMiOteoNick]

...pa pokušam pogodit krivo što su radili (Danas ste sigurno radili broj 8 (a znam da nisu pa onda krene E baš nismo kako si smotana pa znaš da još nismo ni broj 6 radili....) Upali često....

Ovo ću svakako zapamtiti.

Na jesen imam prvašića.

Prvo i drugo dijete bili su kao ovdje opisana ekipa. Ni direktnim ni indirektnim pitanjima nisam mogla saznati što su radili (od gradiva). Ispričali bi sve o prijateljima, marendi, gafovima profesora... Ali gradivo i zadaća - nemaju pojma. Nije mi palo na pamet pogađati - i to pogrešno. Moglo bi upalliti.

Inače najstarije dijete je sada prvi srednje i postao je pravi štreber, što me naravno čini sretnom i ponosnom.

Drugo dijete je 8 razred i još uvijek muku mučim s njom i njenim školovanjem i kuda ju upisati...

[Zdenka2]

Mi radimo s M. isto kao ribica. On je jako predan u školskim obavezama i uglavnom nema prijeke potrebe da ga nadgledamo nego to radimo više da bismo bili u tijeku s onim što se događa u školi, pohvalili ga, ispravili poneku greškicu i porazgovarali s njime o svemu što se događa. Kroz to on dosta ispriča o školskim zbivanjima. Inače mi je iskustvo takvo da što ja više pitam on manje odgovara. Kad postavljam pitanja nikada to ne činim općenito: Što je bilo u školi? i sl. nego: Jesi li danas igrao nogomet ili ste bili u pješčaniku? Koliko golova si obranio? Tko je bio u ekipi?... Na takav način njegova priča samo krene.

Nisam za preveliku strogoću i očekivanja od tako male djece. Dakako, da ih moramo voditi prema samostalnosti, prema tome da oni sami vode brigu o obavezama i zadaćama. Ali, moramo im pomoći na tom putu, poduprijeti ih u onim stvarima u kojima su slabiji. To mi se čini samorazumljivim, jer ne mogu očekivati da sedmogodišnje dijete bude potpuno odgovoran čovjek, pod 100%-tnom samokontrolom. M. piše zadaće u školi i inače je jako savjestan što se tiče školskih obaveza, tako da rijetko zaboravi nešto od toga. Ali događaju se kiksevi - npr., stalno posuđuje knjige iz školske knjižnice i jednu od njih je izgubio ili mu je netko uzeo. O tome je šutio dva mjeseca i za to vrijeme uopće nije išao u knjižnicu, što znam da mu je falilo. Na kraju se ipak odvažio i rekao mi je u čemu je problem. Ja sam mu to riješila: kupila sam novu knjigu, ali je nisam ja vratila, kao što je on htio nego sam mu rekla kako treba postupiti i sam to riješiti u knjižnici. Poslije smo provjerili je li doista tako bilo. Naučio je model ponašanja u takvoj situaciji i sada veselo donosi nove slikovnice svaki dan. Kada bi bio jako zaboravan, ja bih mu kupila posebnu informativku za zapisivanje obaveza i to bismo svaki dan zajedno pogledali po dolasku iz škole. Da sažmem, naravno da nisam za odgajanje gotovana, ali mislim da djeci treba pružiti pomoć i podršku u stvarima koje im ne idu otprve.

[yaya]

Da sažmem, naravno da nisam za odgajanje gotovana, ali mislim da djeci treba pružiti pomoć i podršku u stvarima koje im ne idu otprve.

To definitivno stoji, ali kako potaknuti dijete da polako počne s preuzimanjem barem jednog dijela odgovornosti? Kako ju "naučiti" na prihvaćanje obaveza i vođenja brige oko školskih zadataka? To je ono što mene muči. Nama nije problem izvršavanje obaveza, nije problem čitanje, pisanje zadaće ili po potrebi vježbanje matematike, ali je problem preuzimanje obaveze, samo želim da sama počne voditi brigu oko toga ima li ili nema neku školsku obavezu, da zapiše što ima za zadaću ak nemre zapamtiti...Pomoć i podršku je oduvijek imala oko svega i to jako dobro zna. MM čak veli da se previše brinem, trudim i lomim oko nekih stvari i nek ju jednostavno pustim neko vrijeme da se sama pokuša brinuti oko škole, a mi smo tu da pomognemo ali ne na način da moramo istraživati što, kako i kada mora napraviti. Ma neznam više, možda sam nerealna i previše očekujem od jednog sedmogodišnjeg sanjara, ali nekako sam mislila da će nakon nekog vremena shvatiti da škola nije isto što i vrtić. Sve u svemu...sad smo tu di jesmo, počela sam s "novim režimom", pandorina kutija je otvorena i nema uzmaka i moram reći da je jučer kad je došla iz škole odmah rekla što ima za zadaću koju je napisala iza ručka uz moju malu pomoć. Sad ćemo vidjeti kako će se sve to skupa dalje odvijati, ali kao što rekoh nakon onog našeg prilično ozbiljnog razgopvora prekjučer, mislim da se stvari polako pomiću s mrtve točke.