Prvo da vam kažem kako sam veliki pobornik dojenja i da Zala sa 20 mjeseci još uvijek doji i vjerojatano će još dugo s obzirom na njeno obožavanje cice i moje veliko uživanje i sreću. O dojenju sam se još u trudnoći informirala na Rodi i još onda čvrsto odlučila kako ću dojiti što duže budem mogla. Kao i svaka friška i po prvi puta majka, naišla sam na mnoge probleme i dezinformacije oko dojenja još u bolnici, pod utjecajem hormona i glavne brige svake majke u početku – straha da joj beba slučajno nije gladna – i ja sam za svaki slučaj usred noći slala muža da kupi bočicu i adaptirano mlijeko.No hvala Bogu do same konzumacije istoga nikad nije došlo. Koliko god bila informirana i koliko god sam veliki pobornik dojenja (do te mjere da često razgovori o dojenju pređu u svađu kada mi netko proba kontrirati), naslušala sam se raznih priča mojih prijateljica kojima ne mogu ne vjerovati i znam da mi ne lažu i znam da su pokušale SVE da održe dojenje što duže, ali jednostavno nije im išlo.Kažu – beba je bila gladna, majčino mlijeko nije bilo dovoljno za bebu – i one su naravno pokleknule i ponudile adaptirano mlijeko i istog časa im je laknulo:prvo jer je beba bila sretna i zadovoljna, drugo jer je beba spavala čitavu noć u komadu! I takvih je primjera masu. Tada se zapitam je li to stvarno istina, je li istina da neke majke ipak imaju «slabije» mlijeko koje ne zadovoljava bebu, je li istina da svaka majka ima dovoljno mlijeka za svoju bebu, je li istina da ama baš svaka majka može dojiti svoju bebu? Ja naravno vjerujem da je sve to istina, ali opet ne mogu da ne vjerujem svojim prijateljicama koje su imale upravo suprotan slučaj i uvjeravaju me da je tome tako!Ja sam imala sreću sa Zalom da nam je od samog početka dobro krenulo, naravno uz sve uobičajene početničke probleme i imam veliku podršku od samog početka,a uostalom to mi pričinjava veliku sreću i zadovoljstvo,a njoj još više.No ima trenutaka kada se stvarno zapitam što bi bilo kad bi bilo, što da sam imala veće probleme, da nisam imala podršku od ostalih, da nisam bila toliko informirana – možda bi i ja posegnula za adaptiranim mlijekom iz straha da mi je beba gladna.No dobro, u ovoj rečenici sam si možda već i sama odgovorila na pitanje, no zanima me što vi mislite o tome?Jer stvarno, kako objasniti činjenicu da se Zala dan danas budi po nekoliko puta po noći i traži cicu,a njen prijatelj koji je prestao dojiti zbog mamine druge trudnoće koja je isto veliki pobornik dojenja, od kada je prestao dojiti, ali od tog dana spava cijelu noć u komadu dok se prije isto budio po nekoliko puta?


Odgovori s citatom
Iscijedim ja kolostruma s izdajalicom a on to jedva pocucla,al barem je pelena mokra..Dva dana smo se tako mucili namjetali i iscijedjivali..Dosli smo doma u cetvrtak i u subotu navecer dijete primi cicu i od tad ne pusta. :D Sad smo 6mj i iskljucivo dojimo,mislim da to puno znaci jer stvarno koliko povuce toliko ima mlijeka.Sad vise ne sumnjam da to ide na principu potraznja-ponuda iako mi je sve u pocetku izgledalo labavo.
) pretpostavljam zbog toga što smo počeli bez problema, a i nisam razmišljala dal imam dosta mlijeka, jel mi slabo itd. Jednostavno sam vjerovala da se majka priroda a i moje tijelo pobrinulo da sve bude ok. Istina je i to da sam cijelu trudnoću čitala o dojenju 5 puta više nego o samoj trudnoći.
ali sam čitala i druge pdf-e pa sam videla mnogo o plakanju, grčevima, nespavanju beba. I opet je postojao jedan tenutak nesigurnosti kada smo Nađi smućkali bočicu (koju ja izričito nisam htela da kupim, ali smo je dobili kao poklon od grada u paketu za bebu a uzorak adaptiranog je stigao u paketu iz rodilišta
) ali ona srećom nije htela ni da joj priđe.
