Prvo želim reći da smo mi morali odmah početi s adaptiranim mlijekom jer ja nisam imala dovoljno mlijeka. Znam da će sad ova moja izjava izazvati reakcije tipa svaka majka ima dovoljno mlijeka. Ali...
Ono što želim reći je da me upravo zbog tih slogana ulovila depresija i onda ja nisam htjela davati adaptirano mlijeko, hodočastila po pedijatrima itd. A onda kada ništa nije pomoglo zvala sam rodin SOS telefon. Dobila dežurnu na plaži koja mi je savjetovala da se javim u ponedjeljak kolegici koja će biti dežurna, bio je petak. A onda sam slijedila savjete za smanjivanje količine adaptiranog mlijeka, i opet ništa. Količina mog mlijeka se ne povećava, Gita plače, ne spava i opet smo na bočici. I onda mi sine kako mi je poznanica pričala kako su njoj rode došle doma i pomogle joj. I tako ja puna nade u to zovem ponovno puna nade, ali ništa. Svi su na godišnjem ...
E sada ponukana svojim iskustvom molim da budete malo tolerantnije prema bočici. Nas je spasila!!!