Ostati s djetetom do 3. godine?

[Sirius Black]

Ja isto razmišljam da ostanem još neko vrijeme doma kad Paula navrši godinu dana. Inače nemam posao pa bih ga morala prvo naći, a mislim ga početi tražiti kad bude imala cca. 1,5 god.

Da ju dam u jaslice s godinu dana mi ne dolazi u obzir, jedino bih je ostavila mojoj mami koja nažalost radi još uvijek, ali postoji mala vjerojatnost da odluči otići u prijevremenu mirovinu sljedeće godine. Svekrva je doma, ali ne želim da ju ona čuva. MM-a je tukla kad je bio mali i misli da je to normalno i da dijete treba dobiti batine ako je zločesto. Osim toga par puta mi je spomenula da nije dobro kaj smo bebu naučili da ju nosimo i s njom stalno plešemo jer bu to onda problem nekome tko će ju kasnije čuvati. (mislila je na sebe, naravno). Iz tog razloga mi je problem uzeti čuvalicu jer nikad bih mogla biti sigurna da nije takva, a pred nama samo glumi.

MM i ja smo odlučili da je nećemo ostaviti samu s nikim tak dugo dok ne bude znala govoriti.

[meda]

Mislim da svaka zena koja dugo ostane kuci pocinje nakon nekog vremena svoje dijete uzimati zdravo za gotovo., njoj su vikendi isti kao svaki drugi dan., dok zene koje rade vikende pokusavaju zaista kvalitetno provesti sa svojom djecom ( ili bi barem tako trebalo biti ? )

cak i da se to dogodi, mislim da je za dijete od godine dana bolje da je s mamom nego da nije, a za vikend da mu se organizira neka turbo luda zabava.

mozes ti uzeti dijete zdravo za gotovo, ali dijete ce te uvijek pokusati korigirati ako ga na neki nacin zanemarujes, bez obzira koliko vremena s njim provodis.

moje dijete je najsretnije kad smo svi doma i igramo se. vikend je poseban zato sto je i mm prisutan puno vise nego preko tjedna jer dosta radi. a djetetu treba i otac, ne samo majka. obavezno idemo negdje svi zajedno preko vikenda, a nekad ja sama negdje jedan dan popodne, a tata i sin se druze. inace mm je jako rano poceo uzimati doriana u setnju preko vikenda po par sati, da se ja malo odmorim. sad mi takav odmor vise nije potreban, pa to vrijeme nekako drugacije iskoristim.

meni isto poenkad fali da radim izvan kuce, ali kad pomislim koliko bi dorianu falila odmah odustanem od te ideje. isto tako znam da bi tu bilo jako puno gnjavaze, plus cinjenica da bi u prosjeku 10 sati dnevno izbivala iz kuce i jos vrijeme koje bi mi trebalo za spremanje, planiranje, odmor od posla...povjerenja nemam u nikoga izvana, moja mama bi ga mogla cuvati par sati dnevno, vise ne. tako da kad malo naraste ici ce u vrtic.

[Ifigenija]

Mislim da svaka zena koja dugo ostane kuci pocinje nakon nekog vremena svoje dijete uzimati zdravo za gotovo., njoj su vikendi isti kao svaki drugi dan., dok zene koje rade vikende pokusavaju zaista kvalitetno provesti sa svojom djecom ( ili bi barem tako trebalo biti ? )

cak i da se to dogodi, mislim da je za dijete od godine dana bolje da je s mamom nego da nije, a za vikend da mu se organizira neka turbo luda zabava.

mozes ti uzeti dijete zdravo za gotovo, ali dijete ce te uvijek pokusati korigirati ako ga na neki nacin zanemarujes, bez obzira koliko vremena s njim provodis.

moje dijete je najsretnije kad smo svi doma i igramo se. vikend je poseban zato sto je i mm prisutan puno vise nego preko tjedna jer dosta radi. a djetetu treba i otac, ne samo majka. obavezno idemo negdje svi zajedno preko vikenda, a nekad ja sama negdje jedan dan popodne, a tata i sin se druze. inace mm je jako rano poceo uzimati doriana u setnju preko vikenda po par sati, da se ja malo odmorim. sad mi takav odmor vise nije potreban, pa to vrijeme nekako drugacije iskoristim.

meni isto poenkad fali da radim izvan kuce, ali kad pomislim koliko bi dorianu falila odmah odustanem od te ideje. isto tako znam da bi tu bilo jako puno gnjavaze, plus cinjenica da bi u prosjeku 10 sati dnevno izbivala iz kuce i jos vrijeme koje bi mi trebalo za spremanje, planiranje, odmor od posla...povjerenja nemam u nikoga izvana, moja mama bi ga mogla cuvati par sati dnevno, vise ne. tako da kad malo naraste ici ce u vrtic.

slažem se s medom, a posve se ne slažem s aphro - što si više s djetetom, više mu se diviš, bolji odnos gradiš i općenito

Ne želim sol na ranu ženama koje moraju radit - al vrijedi svake minute bit s njima. ja bih mogla više lofrat jer imam kome ostavit dijete, al mi je krivo i žao mi je svakog momenta koji propustim. A moram reć da sam više tražila samoću dok sam još i radila... overload... jelte.

[Anemona]

Aphro je napisala/o:

Mislim da svaka zena koja dugo ostane kuci pocinje nakon nekog vremena svoje dijete uzimati zdravo za gotovo., njoj su vikendi isti kao svaki drugi dan., dok zene koje rade vikende pokusavaju zaista kvalitetno provesti sa svojom djecom ( ili bi barem tako trebalo biti ? )

Ne slažem se, ja si nekak naivno razmišljam da će nam onda svaki dan biti vikend. Šalim se, znam da će uvijek biti teških trenutaka, kao što ih i sad ima, biti će dosade i svega ostalog što ide u kompletu kad si s nekim 24/7, ali opet smatram da će biti i puno sreće, zabave, ljubavi, osmjeha, igara, razgovora, šetnji, druženja, plesanja, pjevanja, čitanja, kuhanja,....

[lucky day]

a djetetu treba i otac, ne samo majka.

ne, djetetu treba JEDNA topla i stalna osoba u zivotu u ulozi roditelja... ne mora biti ni (bioloska) majka/otac...
ostalo je bonus...
ali, na zalost, moze biti i smetnja (npr. miru u kuci - koji je isto jedna od primarnih potreba djeteta)...

[krumpiric]

istina, djetetu do 3.godine treba jedna konstanta, zato je vrtić(do th godina) nužno zlo,dok je kasnije super mjesto za socijalizaciju.
Mama je kao konstanta najbolji izbor, zbog dojenja, ako dojenja nema, jednak je izbor i netko drugi.
(i zato su ove gluposti koje naši političari promoviraju pod krinkom prava žena neutemeljene skroz)



Moje dijete, naravno, ide u vrtić, tamo mu je divno, al mislim da mu bilo još draže da je sa mnom još koji mjesec.
Nažalost, ja si to ni financijski ni psihički ne mogu priuštit.

[krumpiric]

Ima još nešto o čemu smo nedavno raspravljali i s čim se slažem, quality time je izmišljotina, mi smo jednako bliski kad zajedno vadimo robu iz mašine, kad ja perem sudje, a M ih briše il kad mijenjamo vodu ribici, kao i kad radimo predstave i slažemo legiće, tako da se sve na svijetu može vratit, nadoknadit, promijenit, osim vremena koje je prošlo.

[flower]

krompiric - samo kod zlostavljanja je nemoguce ponovno uspostaviti povjerenje, svi drugi jos imaju shanse nekako mi je ovo zadnje tako konacno zvucalo...

[meda]

a djetetu treba i otac, ne samo majka.

ne, djetetu treba JEDNA topla i stalna osoba u zivotu u ulozi roditelja... ne mora biti ni (bioloska) majka/otac...
ostalo je bonus...
ali, na zalost, moze biti i smetnja (npr. miru u kuci - koji je isto jedna od primarnih potreba djeteta)...

ja se ne slazem da djetetu treba jedna osoba, tko god to bio. naravno, jedna osoba ima prednost nad institucijom kao sto je vrtic. ali situacija da dijete ima majku koju vidi dva sata dnevno i toplu osobu koju vidi 10 sati dnevno, a koja mu nije majka...ne znam, meni su tu dvije osobe od kojih niti jedna ne ispunjava funkciju 100%. a da djetetu treba i otac...ne znam sto je tu sporno. ok, ako ga nema prezivjet ce (kao sto sam i ja), ali mislim da ako vec ima oca koji je psihicki zdrav i kojem je stalo do djeteta onda moze samo profitirati od toga. mislim da djetetu u idealnom slucaju treba stabilna obitelj.

i ne mislim da je majka najbolji izbor zbog dojenja, a ako ne doji moze bilo tko biti jednako dobar izbor...majka je nezamjenjiva.

ovo za kvaliteta vs kvantiteta se slazem. samo sto ja mislim da je i vjesanje vesa kvaliteta, isto kao i igranje s igrackama.

[Lutonjica]

djetetu do 3.godine treba jedna konstanta, zato je vrtić(do th godina) nužno zlo,dok je kasnije super mjesto za socijalizaciju.

za mene je ovo sa socijalizacijom totalna glupost. i ako je to glavni argument za vrtić, onda smatram da je vrtić nužno zlo bez obzira na dob :/

[maria71]

the potpis

[we&baby]

planiram isto, ostati kod kuce, dok svako dijete ne bude 3 god.
vec sam se pripremila na to da sljedece 4 god, dane cu provoditi ovako kako ih sad provodim... (nekad me copi kriza)

ali, ako si to mozes priustiti, samo budi sretna i uzivaj s djecom, jer mnogi si to prizeljkuju, a ne mogu...

ima vremena da idu u vrtice , skole, cuvanja, druzenja, i sve to nakon 3 god....a do tad = mama!

[martinaP]

Ja skidam kapu onima koje bi ostale doma do 3. godine. Mi bi si to mogli priuštiti, ali ja bih završila na psihijatriji (a MM i ja pred razvodom). Ja sam se spasila od kad sam otišla raditi (nemojte sad drvljem i kamenjem, please).

Andriju čuva gospođa s kojom smo prezadovoljni, i na Andriji se vidi da s njom uživa.

[mama courage]

martinaP razumijem te. kao što razumijem i krumpirić

po meni to i nije toliko pitanje "karijere", koliko postoji opasnost da se time majka potpuno zapusti i zanemari svoje interese i želje. to što sam postala majka, ne znači da sam prestala živjeti kao osoba. naravno nitko ne spori da su djetetove potrebe bitnije, al ni majčine ne smiju biti zanemarene.. inače imamo slučajeve kao onaj nedavno kad je majka ubila svoje dvoje djece... svi ćete biti suglasne sa mnom, da... no u teoriji je to lako reći, a u praksi to često izgleda malo drugačije... i na kraju često, prečesto sve ostane na ženinim plećima.

ja se samo sjećam moje prve godine kad sam bila doma, na šta sam ličila - i psihički i fizički (ok, bilo je tu još nekih stvari koji su utjecali na moje stanje). i tek kad sam se trznula, počela izlaziti, krenula na studije - ponovo malo više intelektualno uključila mozak, susretala se sa drugim ljudima - preporodila sam se. što je u konačnici samo dobro došlo i mom djetetu.

[Anemona]

martinaP je napisala:

Ja skidam kapu onima koje bi ostale doma do 3. godine. Mi bi si to mogli priuštiti, ali ja bih završila na psihijatriji (a MM i ja pred razvodom). Ja sam se spasila od kad sam otišla raditi (nemojte sad drvljem i kamenjem, please).

Nema razloga za drvlje i kamenje, svi smo mi različiti, ne mora svaki aranžman odgovarati svakome. Ja isto dok ne probam ne mogu 100% tvrditi da ne budem od svega "luda". Kao što sam i rekla trenutno mi se čini da bi ostajanje kod kuće bilo divno rješenje (najbolje) i za bebu, mene i MM. Nadam se da će se sve posložiti u našu korist i da ću stvarno ostati kod kuće s našim zlatom. E onda ću se javiti s novim iskustvima.

[Mamasita]

mislim da ce, vec samim tim sto to stvarno zelis i uvjerena si da bi tako bilo najbolje za tvoje dijete, to stvarno i biti najbolje rjesenje za vas.
ja sam isto odlucila ostati kod kuce do 3. godine prvog, a sad i drugog sina.
ponekad pomislim da cu izgubiti zivce jos dok E. navrsi 3, ali probat cu. ako u bilo kojem trenutku vidim da vise ne ide, upisat cu ga u vrtic ranije i krenuti na posao.
za sada nam ide jako dobro i zadovoljni smo. F. ce uskoro navrsiti 3 i krenuti u vrtic onoliko koliko bude htio. sretna sam sto imamo tu mogucnost da ga necemo morati ostavljati u vrticu ako on to ne bude htio.

[Kanga]

ako počnem raditi nema povratka. :/

Ne znam kako je to regulirano s prvim djetetom, ali pravo na 3-godišnji ostanak s 3. djetetom možeš prekinuti i ponovo koristiti (do navršene treće godine djeteta). Npr. ja sam sa svojim trećim bila na porodiljnom godinu i pol, a onda sam se vratila na posao. Neko smo se vrijeme "snalazili", a onda je zadnjih pola godine pravo na porodiljni koristio MM (dakle - ne samo da može prekid i ponovno korištenje, nego i zamjena korisnika prava).

Anemona, ovo gore dajem samo kao dodatnu informaciju. Ja bih, kad bi mi mogućnosti dozvoljavale, ostala kod kuće tri godine. Ne kažem da je to najbolje rješenje za sve mame, ali, čitajući tvoje postove, čini mi se da bi za tebe moglo biti... U svakom slučaju - sretno!

--
Jerko 2001, Tonka 2003, Relja 2005

[lucky day]

oprosti, meda, ja stvarno ne kuzim kako koristis rijec 'treba' u svojim postovima...

ako ju koristis za primarne psihofizicke potrebe (tako sam ju ja koristila) - onda mi je masa izjava jako sporna...
ispada skoro da je zadovoljenje potreba djeteta zaposlene majke (van doma) skoro usporedivo sa zadovoljenjem potreba djece u sirotistu... :shock:
nadam se da krivo primjecujem :/

[meda]

oprosti, meda, ja stvarno ne kuzim kako koristis rijec 'treba' u svojim postovima...

ako ju koristis za primarne psihofizicke potrebe (tako sam ju ja koristila) - onda mi je masa izjava jako sporna...
ispada skoro da je zadovoljenje potreba djeteta zaposlene majke (van doma) skoro usporedivo sa zadovoljenjem potreba djece u sirotistu... :shock:
nadam se da krivo primjecujem :/

problem je nastao kad si ti izvadila moju izjavu iz konteksta

ja sam s tim da djetetu treba i otac htjela reci da nece djete ne znam sto patiti ako majka nije sto posto posvecena njemu jer je stalno s njim, jer i otac provodi vrijeme s djetetom, i za to vrijeme moze majka malo napuniti baterije.
nisam mislila vrijedati jednoroditeljske obitelji ili posvojenu djecu. nego ako djete vec ima oca bio bi red da mu se malo i posveti. a mi tu vecinom pricamo o majkama ko da sva nasa djeca imaju samo 1 roditelja - majku.

i da, krivo primjecujes

[lucky day]

o da, sad kuzim sto si htjela reci...
i cak se i slazem...
hvala ti na odgovoru...

[Anemona]

Kanga je napisala:

Ne znam kako je to regulirano s prvim djetetom, ali pravo na 3-godišnji ostanak s 3. djetetom možeš prekinuti i ponovo koristiti (do navršene treće godine djeteta).

Niti ja ne znam kako je to regulirano za prvo dijete, ali stvarno mislim da nema povratka kad jednom nakon što je dijete starije od godinu dana počneš raditi. Ako netko zna točno neka me ispravi.
Ali da se i to može, nekako si mislim da bi me na poslu u top nabili da radim npr. 2 mjeseca, pa ponovno otiđem kući. Ustvari ih i razumijem, jer kad se vratim, posao mi je takav da treba oko 3-4 mjeseca uhodavanja, pa bi bilo krajnje neozbiljno da ih onda napustim. Iz tog razloga to kod mene mora biti konačno, kad se vratim, tu sam, na raspolaganju. Iz tog razloga me brine i druga trudnoća, ponekad mislim da bi bilo najpametnije ostati tri godine doma, negdje pred kraj druge zatrudniti i samo nastaviti. (Naravno za ovu soluciju treba živaca i jedan srednji dobitak na lotu).

[Rhea]

Jednom kad se prekine neplaćeni, nema više povratka, ne možeš ga prekidati i ponovo ga koristiti.

[kuku.tree]

Ja skidam kapu onima koje bi ostale doma do 3. godine. Mi bi si to mogli priuštiti, ali ja bih završila na psihijatriji (a MM i ja pred razvodom). Ja sam se spasila od kad sam otišla raditi (nemojte sad drvljem i kamenjem, please).

čula sam mnoge mame da isto tako razmišljaju. (i ne vidim zašto bi itko išao drvljem i kamenjem na tebe).

ja imam pravo ostati s djetetom do njegove 3. godine, no mislim da to pravo neću u potpunosti iskoristiti i to ne iz isključivo financijskih razloga, već zato što trebam odmak od same uloge majke.

ne zagovaram nikakvu stranu po pitanju ove teme, osim što sam jako sigurna da je itekako potrebno da majka što prije prepozna svoje potrebe, osjećaje i da sukladno tome i djeluje - zbog dobrobiti sebe, ali i zbog svog djeteta, obitelji.

inače, priklanjam se mišljenju onih koji kažu da je za dijete dobro da ima jednu osobu koja će biti alfa i omega njegovog najranijeg odrastanja, no to ne mora nužno biti majka.
naime, u psihologiji čak i postoji termin "majčina ljubav", no to se ne prevodi doslovce, jer tu "majčinu ljubav" dijete može dobiti i od oca, tetke, bake....

[kuku.tree]

Ja skidam kapu onima koje bi ostale doma do 3. godine. Mi bi si to mogli priuštiti, ali ja bih završila na psihijatriji (a MM i ja pred razvodom). Ja sam se spasila od kad sam otišla raditi (nemojte sad drvljem i kamenjem, please).

čula sam mnoge mame da isto tako razmišljaju. (i ne vidim zašto bi itko išao drvljem i kamenjem na tebe).

ja imam pravo ostati s djetetom do njegove 3. godine, no mislim da to pravo neću u potpunosti iskoristiti i to ne iz isključivo financijskih razloga, već zato što trebam odmak od same uloge majke.

ne zagovaram nikakvu stranu po pitanju ove teme, osim što sam jako sigurna da je itekako potrebno da majka što prije prepozna svoje potrebe, osjećaje i da sukladno tome i djeluje - zbog svog djeteta, braka, obitelji, ali prvenstveno zbog sebe.


inače, priklanjam se mišljenju onih koji kažu da je za dijete dobro da ima jednu osobu koja će biti alfa i omega njegova najranijeg odrastanja, no to ne mora nužno biti majka.
u psihologiji čak i postoji termin "majčina ljubav", no to se ne prevodi doslovce, jer tu "majčinu ljubav" dijete može dobiti i od oca, tetke, bake....

[dorotea24]

Ja mislim da to sve ovisi o individualnoj situaciji. Koliko žena ima ambicija u poslu, voli li svoj posao, ispunjava li ju, ima li joj tko čuvati dijete, kakva je financijska situacija itd.
Ja sam se s njegovih 11 mjeseci osjetila spremnom za povratak na posao i osjetila sam želju za radom. Posao me potpuno ispunjava i da ga nema bilo bi mi monotono. On mi daje jedan balans. Kada dođem na svoje radno mjesto odmaram se od obiteljskih obaveza, a pred kraj radnog vremena jedva čekam da dođem kući i posvetim se djetetu. Malog mi čuva mama koja svoj posao obavlja izvrsno, financijski mi posao jako dobro dođe i što je najvažnije uživam u njemu, upotpunjuje mi život.
Isto tako mi je bilo nezamislivo vratiti se kad je on imao 6 mjeseci. Netko bi me morao puškom tjerati i odvajati od njega. Mislim da svatko mora sam za sebe procjeniti jer nema nekakvog pravila, sve je splet okolnosti i situacije u kojoj se trenutno nalazimo.

[Lu]

djetetu do 3.godine treba jedna konstanta, zato je vrtić(do th godina) nužno zlo,dok je kasnije super mjesto za socijalizaciju.

za mene je ovo sa socijalizacijom totalna glupost. i ako je to glavni argument za vrtić, onda smatram da je vrtić nužno zlo bez obzira na dob :/

sa ovim se isto totalno slazem. jednom sam razgovarala sa jednom lijecnicom cije je dijete od pet godina doma i cuva ga baka. i ja ju pitam da kako to jer da na mene svi vrse pritisak zbog socijalizacije (btw poceli su cim je navrsio godinu dana ) i meni ona doslovno veli: "ma dajte molim vas kakva socijalizacija, to je totalna izmisljotina. pa ne zivite u sumi bez ljudi da bi vam dijete bilo nesocijalizirano. imate prijatelje, idete u park, ne? to je djetetu dovoljno sto se socijalizacije tice.

[Mamita]

kada govorite o financijama mislite uglavnom na plaću, jelda?
a mirovina?

MM i ja smo isti dan sklopili ugovor za II mirovinski stup. Danas 5 godina nakon toga ja iza sebe imam dva porodiljna od godinu dana i par mjeseci čuvanja obje trudnoće i rezultat: imam točno duplo manje novaca uplaćenih u mirovinski fond. a nemam puno manju plaću od njega čak smo u to vrijeme kad smo sklopili ugovore imali iste plaće.
govori li nam to što, na žalost?

[la_mama]

Šta se tiče socijalizacije, mislim da je važna za djecu predškolske dobi važna, a za koju nije nužan vrtić. Imam jedan dobar primjer u široj obitelji - curicu od godinu dana počela je čuvala baka, koja se usput brinula za bolesnog djedu. Curica je nakon par mjeseci počela plakati svaki puta kad bi vidjela nekog nepoznatog, pa i svoje bliže rođake. Slabo je jela, spavala, skrivala je lice rukicama, sklanjala se od nepoznatih ljudi, i po meni, bila na najboljem putu da završi kao totalno asocijalno dijete. Na koji se način baka brinula za nju tokom dana, koliko joj je vremena posvećivala, stvarno ne znam. Uglavnom, roditelji su je, nakon što su vidjeli sve to, prebacili kod druge bake, koja je već čuvala nekoliko unuka i gdje je imala "ekipu" svojih godina - i tamo procvala.

A što se mene tiče, uvijek mi je bilo krivo što nisam išla u vrtić, nego me baka čuvala. Kad sam došla u školu, najteže mi je padala komunikacija s vršnjacima. Trebalo je par godina da sve to dođe na svoje. Tako da o toj predškolskoj socijalizaciji imam neki stav koji je prije svega subjektivan.

[Mima]

Kad govorim o financijama ja ne mislim samo na plaću, nego i na budućnost, jer izostanak sa posla od tri godine, posebno u mojim godinama, nije uopće lako nadoknaditi. Niti sa nekakve stručne strane, a još manje sa strane pozicije na poslu. Ja sam to vrlo bolno osjetila.
Normalno - opet - ima različitih poslova.

[mama courage]

po meni socijalizacija nije samo igranje s djecom u parku (što se i ne može sprovoditi uvijek), nego puno puno više i smatram da djeci prije škole u svakom slučaju treba vrtić (kao jedan blaži oblik ulaska u institucije). o tome jesu li jaslice potrebne - o tome se da diskutirati, al' vrtić kao vrtić - od 3-4 godine do škole (možda i skraćeno vrijeme) - ne vidim ništa loše u tome, dapače. i pored svoje ogromne želje da se posvetim djetetu, ne mislim da bih mu se mogla s istim žarom posvetiti cijeli dan (izmišljati igre i biti skoncentrirana, ne praviti ništa za jesti, zapostavit sebe i kuću) kao što to čine dvije tete i onda ja kad ju ostatak dana preuzmem. o igri s prijateljima, o učenju u načinu ophođenja s drugima, o društvenim igrama, o svemu ostalome da ne govorim. to je jedno (dodatno) ogromno blago koje se na ovom forumu počesto relativizira.

ja ne mislim samo na plaću, nego i na budućnost, jer izostanak sa posla od tri godine, posebno u mojim godinama, nije uopće lako nadoknaditi.

mima, na njemačkom principu je dokazano da žene koje su s muškarcima krenule s iste pozicije (završen faks, početna plaća) NIKAD više ne dostignu njihov stupanj (bilo plaće, bilo položaja i sl) ako si uzmu tih 3 godine dopusta.

[meda]

inače, priklanjam se mišljenju onih koji kažu da je za dijete dobro da ima jednu osobu koja će biti alfa i omega njegovog najranijeg odrastanja, no to ne mora nužno biti majka.
naime, u psihologiji čak i postoji termin "majčina ljubav", no to se ne prevodi doslovce, jer tu "majčinu ljubav" dijete može dobiti i od oca, tetke, bake....

termin je majcinska ljubav

sto se vrtica tice, ja bih svakako htjela da dorian kasnije ide u vrtic. meni je za vece dijete vrtic zgodna stvar ne nuzno zlo. vidim da je mamma courage o tome nesto napisala. dijete nakon tri godine ima puno vecu potrebu za drustvom vrsnjaka, raznim aktivnostim u grupi, prijateljstvima, tim nekim stvarima koje mu majka ili baka ili teta cuvalica ne mogu pruziti, ili barem ne u tolikoj mjeri.

[Lutonjica]

kao jedan blaži oblik ulaska u institucije

hm da, to je ono što se meni ne sviđa. uopće. nimalo. brrrrr. ježim se. :/
i da, znam u kakvom svijetu živimo, i bla bla i sve, ali mi je svejedno već zlo od pomisli na zarin polazak u školu

[Kanga]

kao jedan blaži oblik ulaska u institucije

hm da, to je ono što se meni ne sviđa. uopće. nimalo. brrrrr. ježim se. :/
i da, znam u kakvom svijetu živimo, i bla bla i sve, ali mi je svejedno već zlo od pomisli na zarin polazak u školu

slazem se s tobom Lutonjice, ali mi je drago da je rasprava krenula u smjeru da se stvari nazovu pravim imenom.
vrtic je privikavanje na institucije - to mi se svida.
socijalizacija je nesto sasvim, sasvim drugo
sljedeci korak je definirati sto to zapravo institucije jesu, barem u toj djecjoj dobi

[Lutonjica]

ali mi je drago da je rasprava krenula u smjeru da se stvari nazovu pravim imenom

socijalizacija je nesto sasvim, sasvim drugo

točno to

[summer]

Jedna sam od onih mama koje ne bi ostale doma do trece djetetove godine, cak i kad bi nam financije dozvoljavale. Do godinu i pol mozda, poslije toga vise ne. Zazeljela sam se posla, ispunjava me, stvarno ga s gustom radim. Voljela bih da mozda radim 6 sati umjesto 8-9, ali ne moze se sve.
Doduse, ja sam imala osigurano cuvanje kod baka, pa nisam morala razmisljati o jaslicama koje mi se stvarno cine nuznim zlom.

Ali vrtic... tu potpisujem mamu courage. Ja iz vrtica i skole nosim samo lijepe uspomene (stvarno po onoj 'najljepse je djacko doba' ) Mi smo se druzili, zabavljali, ucili, stvarali prijateljstva, prve ljubavi, igrali lastika preko odmora... stvarno se toga sjecam s nostalgijom. Uz dodatak da za mladje dijete mislim prvenstveno na kraci boravak u vrticu, ne od 8-16 sati.

[mama courage]

:? ne kužim... pa nemojte onda izlazit iz vaša četiri zida! zabarikadirajte se, isključite telefone, televizore il se odselite u pustinju... :? institucije, društvo, život... pa to je neminovno... pobogu, pravite od svega bauk! i izmišljate toplu vodu!

ne kužim čemu zlo ? nije da i ja nemam strahove zbog zxujinog polaska u školu (mnogi problemi koji u moje vrijeme nisu postojali, sad su tu), al u globalu se sigurno ne ježim od tog školskog doba, a svi problemi koji i dođu - zajedno ćemo se suočiti s njima i riješiti ih!

gdje se po vama i na koji način provodi socijalizacija ?

[Princeza S]

Ja se pridružujem struji protiv institucija...
Iz vrtića i škole nemam gotovo uopće lijepih uspomena.
Nisam tip čovjeka koji podnosi velike grupe i takve utvrđene sisteme.
Jednostavno zahtjevam individualan pristup i ne podnosim da me se trpa u kalupe...
U biti teško mi je to objasnit, samo se sjećam da sam bila jako usamljena iako uvijek voljena od sve djece...
Iz tog kutka, možda ipak preferiram privatne vrtiće i škole, ne zbog nekog elitizma ili kakogod, već zbog posebnih, kreativnih programa i manjih grupa...

Socijalizacija nije nužno u vrtiću, ona je i u tome koliko se vi kao roditelji družite sa svojim prijateljima, koliko vam ljudi prolazi kroz kuću, idete li s djecom u parkiće, pozivate li mame i bebe doma, idete li k njima doma, i meni nije niš pomogao vrtić da se bolje snađem u školi i blabla...
Dakle nebih poistovjećivala ta dva pojma.

Osim toga, moj muž dodaje, postoje i igraonice, postoje plivanja, ritmika, i dr radionice gdje se eto dijete opet nađe u grupi a nemora ići u vritć od do i ...

[Kanga]

mc, Princeza S je dosta toga objasnila,
hocu i ja, sigurno, jos koju pridodati , ali nekom drugom prilkom...
odoh se sad druziti s tobom tamo gdje se kuzimo

[Lutonjica]

gdje se po vama i na koji način provodi socijalizacija ?

socijalizacija kreće od samog rođenja, obzirom da se za novorođenče brinu drugi ljudi
pojednostavljeno, primarna soc. (ujedno i najvažnija) odvija se u krugu obitelji, tu beba/ dijete uči temeljna ponašanja, osnove kulture i društva u kojem živi
sekundarna soc. se odvija u vršnjačkoj skupini, gdje se uče nekakva pravila i običaji društvenog života.
e sad, neki će reći da je za to potreban vrtić/ škola. ja ne mislim da je tako, te da to ovisi, kako reče princeza S

koliko se vi kao roditelji družite sa svojim prijateljima, koliko vam ljudi prolazi kroz kuću, idete li s djecom u parkiće, pozivate li mame i bebe doma, idete li k njima doma ... postoje i igraonice, postoje plivanja, ritmika, i dr radionice gdje se eto dijete opet nađe u grupi

dijete i izvan vrtića/ škole može imati svoju skupinu prijatelja sa svojim karakteristikama i svojim ulogama (pasivni/ aktivni, submisivni/ dominatni, tihi/ glasni ...) gdje itekako može naučiti "pravila igre".
i još nešto što mi se užasno ne sviđa jeste to što u vrtićima/ školama moraju "slušati" nametnute im autoritete (tete, učitelje), eto tako, iz čista mira, nema nekog razloga, ali morate ih slušati. ne sviđa mi se poruka koju to šalje djeci.

i ok, nisam pobjegla u prašumu, i živim i prihvaćam ovo društvo, ali to ne znači da mi se institucionalizacija (pogotovo male djece) sviđa.

[Kanga]

Lutonjice, 8)

[Luna Rocco]

Ah, Lutonjice, uštedjela si mi pisanje, a vjerujem da sama niti ne bih sve to tako dobro sročila.

[Luna Rocco]

S tim da se meni škola (za sad) ipak ne čini takvim baukom, ipak se radi o većoj djeci (6-7+). Ali institucionalizacija djece 1+ (pa i 3+) pod krinkom socijalizacije mi je vrlo, vrlo odbojna.

[Lutonjica]

S tim da se meni škola (za sad) ipak ne čini takvim baukom, ipak se radi o većoj djeci (6-7+).

nije se ni meni činila, ali kako se škola bliži, a zara raste (a i dalje ostaje tip djeteta kojem, u nedostatku boljeg izraza, "ne paše institucionalizacija"), ja se ježim.

[mama courage]

pa i 3+) pod krinkom socijalizacije mi je vrlo, vrlo odbojna.

al to upravo je elitistički način razmišljanja. da ne velim pomodarski, a ujedno potpuno utopijski. :? socijalizacija djeteta znači pripremanje djeteta na život u zajednici - a zajednicu ne čine samo mama/tata, babe i dide il "zlatna mladež" iz parka, po ukusu roditelja. znači djeca će se družiti samo sa djecom s čijim se roditeljima i sami roditelji druže ?! :? posebice mi je to apsurdno što su djeca veća tj. u školskoj dobi. jel imaju ta djeca prava na stvaranje vlastitih poznanstava i razočarenja, a kako da ih steknu ako ste vi stalni njihov priljepak ?!?!?

s vaše strane predložene "igre u parku" su u biti nametnute, strogo kontrolirane društvene situacije (djeca se igraju stalno pod vašim budnim okom), nema nikakve spontanosti i usvajanje društvenih normi izvan vašeg "zlatnog kaveza". pa valjda će to dijete - ako već ne bude išlo u školu - morati barem ići jednog dana raditi, susretati se s drugim ljudima, ulaziti u institucije poput matičnog ureda, predavati porezni list, il u najbanalnijem slučaju - prelaziti ulicu, gdje se nameću pravila koje diktira semafor.

koliko je to pogrešan način razmišljanja vidim po mojoj zxuji. njen 4. rođendan je ona (kad sam je pitala koga ćemo sve pozvati) provela u društvu SVOJIH (vrtićkih) prijatelja, a ne djece MOJIH prijatelja. to da se socijalizacija vrši za vrijeme tečajeva plivanja je glupost. been there a igraonice - zbog načina i vremena rada tu uopće ne može biti smislene igre niti vremena boljeg upoznavanja među djecom (kao što je u vrtiću). nitko od vas očigledno nije nikad ni doživio kako mu dijete veselo i puno žara prepričava događaje iz vrtića, kako priča kako se pauli sviđa toni pa da bi znali što to svom djetetu konkretno uskraćujete.

moraju "slušati" nametnute im autoritete (tete, učitelje), eto tako, iz čista mira, nema nekog razloga, ali morate ih slušati. ne sviđa mi se poruka koju to šalje djeci

žao mi je što se na ovom topicu najvjerojatnije neće nijedan prosvjetni radnik javiti koji će nam objasniti kako to on "iz čista mira" i bezrazložno nameće svoj autoritet.

kad teta nameće da se igračke moraju spremiti il da se za stolom sjedi i ruča a ne divlja - koje je to bezrazložno namećenje autoriteta. uff...

mislim da ovdje progovara nesigurnost roditelja koji se boje gubitka vlastitog autoriteta il koji se boje da osim njih bi dijete (ne daj bože ) moglo steći i druge autoritete i to u pozitivnom smislu - uzore. jer cijelo vrijeme se u vašem primjeru vi namećete kao neprikosnoveni autoriteti - ako se ježite/ježiš škole - do koje godine mislite pratiti dijete u njegovom odrastanju/igrama ?!?

ali kako se škola bliži, a zara raste (a i dalje ostaje tip djeteta kojem, u nedostatku boljeg izraza, "ne paše institucionalizacija"), ja se ježim.

postavlja se pitanje koliko si ti - svojim vlastitim stavom - tome kumovala. (i time ujedno učinila medveđu uslugu svom djetetu)

[maria71]

mc, meni nitko od forumašica ne bi dao svoje dijete da ga ja učim jer sam ja autoritativna učiteljica-ne dozvoljavam pojedincu da preuzme sat ,jer smo mi grupa sa ciljem -cilje je što učinkovitije i bez stresa usvojiti gradivo i znati ga primjeniti


neki dan sam dobila nadimak Staljin jer sam se, zamisli ,usudila priprijetiti jedinicom i dala po neku iz zalaganja ako se ne napravi pokus i objasni ( na satu je to bilo, sav pribor imaju pred nosom ,kao i upute )

a sve zbog testiranja 8 razreda u 5 mjesecu, to će doći za čas


vrtić ne volim, glupa konstrukcija, ali eto, zbog mogućnosti pobolijevanja mog djeteta- Marko je osjetliv

sa svim ostalim sam zadovoljna

i zato se ne javljam ovdje jer se sa svojim razmišljanjima ne uklapam u ovo forumsku većinu- moje dijete iznad svega

jer kad se na okupu nađe 10 takvih prinčeva i princeza učiteljica može ravno kod psihijatra po doznake za višemjesečno bolovanje

[dorotea24]

i još nešto što mi se užasno ne sviđa jeste to što u vrtićima/ školama moraju "slušati" nametnute im autoritete (tete, učitelje), eto tako, iz čista mira, nema nekog razloga, ali morate ih slušati. ne sviđa mi se poruka koju to šalje djeci.

Pa razlog je jednostavan. Djeca su došla u školu po nekakvo zanje koje im treba prenijeti metodički, didaktički i pedagoski potkovana osoba, dakle naravno da dijete treba postupiti po učiteljevim uputama odnosno mora ga slušati jer nema dovoljno iskustva i znanja da bi se samo učilo. A što se tiče slušanja učitelja u smislu discipline i načina ponašanja tu ne bi trebalo biti problema ako je dijete od kuće prihvatilo nekakve normalne norme ponašanja. A ne razumijem kako bi se djeca obrazovala, osim unajmljivanja privatnih učitelja?

I potpisujem mamu courage skoro u potpunosti sa ovim zadnjim postom bez obzira što sam dobila čokoladu

[dorotea24]

jer kad se na okupu nađe 10 takvih prinčeva i princeza učiteljica može ravno kod psihijatra po doznake za višemjesečno bolovanje

Moj naklon kolegice

[Luna Rocco]

MC, jednostavno se ne slažemo po ovom pitanju.

Kao prvo, i vrtić je nametnuta grupa. Dijete je isto "osuđeno" na određen broj djece. Ok, izbor je definitivno veći nego u parku i s tom djecom je u svakodnevnoj interakciji, ali zbog čega bi to bilo nužno? Već sam pisala o tome - odlazak u vrtić povremeno, na par sati, iza 3. godine mi je skroz ok, ali pomisao da dijete MORA boraviti sa skupinom druge djece svaki dan 8-10 sati mi je koma i nitko me ne može uvjeriti da je to super. Išla sam u vrtić, živo ga se sjećam, a i poznajem djecu koja nikako ne prihvaćaju vrtić (samo njihovi roditelji žmire na tu činjenicu) - ako bi eventualno netko išao potezati argument da se u 25 godina puuuuuuuno toga promijenilo . Da se ne znam što promijenilo, mene užasava pomisao da rodim dijete koje dam drugima na odgajanje. Naravno da će drugi imati utjecaja na njega, taj utjecaj pozdravljam i ne želim sputavati, ali ipak želim da u prvim godinama glavni utjecaj dolazi od mene i MD-a. Mislim, pa mi smo njegovi roditelji, tko bi mu trebao biti glavna figura s 3-4 godine, teta u vrtiću?

O školskoj dobi možeš raspravljati s Lutonjicom, meni je ideja škole sasvim prihvatljiva. Nekako mi je savršeno logično i prirodno da smo u prve 3 godine glavne figure djetetu MD i ja, nakon toga se taj krug širi povremenim druženjima (ne samo s našim "odabranim" malim prijateljima, nego i na rođendanima, u parkovima, igraonicama, bazenima... Btw, vjerovala ili ne, Kalebu već dugo nije moguće "nametnuti" društvo - on si je, od sve djece s kojima se družimo, odabrao dva prijatelja, dok drugu djecu napadno ignorira, ma kako ih često viđali. Dakle, ne bojim se za njega da će u budućnosti sklapati prijateljstva po inerciji jer jednostavno nije taj tip). S nekih 4-5 godina će mi biti normalno da sam provede vrijeme kod prijatelja, u igraonici ili u "maloj školi" (odnosno, nečemu poput vrtića što nije toliko kruto), dakle, ne pod mojim budnim okom. Ali, kao što rekoh, da sada s 2 godine provodi 8+ sati u instituciji svaki dan u ime socijalizacije - ne pada mi ni na kraj pameti.

I još koja o nametanju - moje dijete već sad može birati želi li otići iz parka/igraonice/posjete ako se ne želi više igrati. U vrtiću dijete nema tu mogućnost, ima čamiti tamo svaki dan do kasnog popodneva htio to ili ne, ima jesti kad svi jedu, igrati se kad se svi igraju... Nekako mi se čini da u ovoj mojoj organizaciji ipak više do izražaja dolazi njegova slobodna volja, tako da je za mene baš vrtić idealan primjer nametanja nečega djeci. Gledam po sebi - volim svoje prijatelje, ali da me netko tjera da se s njima družim svaki dan po 8 sati, ne bih ih više toliko voljela.

[a zakaj]

Staljinka, ja bih vrlo rado svoje dijete podvrgnula tvom autoritetu, samo da znas.

inace, ja se donekle slazem s obje struje, i lutonjicinom i emsinom, doduse mozda ipak vise naginjem emsi.

evo, imam jedno vrticko (zapravo jos jaslicko) i jedno skolsko dijete, i iz te perspektive, meni se vrtic cini kao nekakvo utopijsko okruzenje.
nije da ne upce nemam nikakvih zamjerki, ali vidim da je tonka tamo istinski sretna, a i toncek je bio, nakon pocetne dvije godine (on je prerano krenuo).
kao sto kaze mc

nitko od vas očigledno nije nikad ni doživio kako mu dijete veselo i puno žara prepričava događaje iz vrtića, kako priča kako se pauli sviđa toni Grin pa da bi znali što to svom djetetu konkretno uskraćujete.

osim toga, meni se svidja ideja da se u neko doba dijete nadje u sredini u kojoj se mora samo snaci, stvoriti svoj status i identitet, i jako mi je zanimljivo na saznavati na koji nacin funkcioniraju moja djeca kad mene nema blizu. naravno, osnova za tako nesto je postojanje povjerenja u institucije kojima ih povjeravam, da nemam povjerenja ne bi mi bilo lako.

a sto se skole tice, tu mi se stvari ne cine tako idealnim. Nacin rada, ucenja i socjalizacije je bitno razlicit u skoli i vrticu, a skola je nazalost obavezna takva kakva je. Tu za sad bas nisam stekla neko silno povjerenje u instituciju (jesam u jednu uciteljicu, ali to samo po sebi nije dovoljno).

[a zakaj]

Ali, kao što rekoh, da sada s 2 godine provodi 8+ sati u instituciji svaki dan u ime socijalizacije - ne pada mi ni na kraj pameti.

pa nitko normalan to ne bi tvrdio. djeca od 2 godine provode 8+ sati u vrticu primarno zato jer im roditelji rade, a ne zato da bi se socijalizirali.

da sam doma i da ne radim, ja bih upisala dijete u nekakav skraceni nekolikosatni program s oko 3 godine (ovisno o djetetu), i onda s vremenom produzivala taj boravak u skladu sa zeljama djeteta. to bi po meni bilo idealno.

doduse, vec sam sad dozivjela (a tonka jos nema tri), da mi, kad u 16h dodjem po nju, veli da ona jos ne bi doma, i da bi se jos igrala.