Ostati s djetetom do 3. godine?

[Stijena]

Ma sjedni ga za stol, neće packati. Ja sam čak kupila plastični stolnjak (ali fora je, u fensi dućanu u Avenue Mallu ) jer imam novi stol pa neću da se zamaže.

uhhhhhhhhh, za moje dijete preoptimistično stolnjak bi nestao prije nego ga stavim, a scenarij bi bio sličniji opisanom u gornjem postu - u spavaćoj još uvijek imam crtariju po zidu lakom za nokte (prenaivno od mene što sam pomislila da je tišina zato jer gleda crtić , a ono frajer se igra picassa) - toliko o mojoj fobiji prema toj vrsti bojica - vjerujte, potpuno opravdano!

[maria71]

moram ovo napisati. u trenutku kad sam procitala zadnji mail od Marije71 i napisala joj odgovor, prekinula mi se veza (stvarno ne znam zasto), pa sam zakljucila da mora da sam u time-outu (ili potpunom izgonu s foruma).
osjecala sam se prije svega neshvaceno, ali i grozno. NIKAD, ali NIKAD necu svoje dijete staviti u time-out...

zbog mene nikad nećeš dobiti time out ili ne daj Bože izgon s foruma

ja sam ti ovdje manjina

a i sasvim normalno je da se ne slažemo, niti ja pokušavam preodgojiti tebe ,a nemoj ni ti mene i sve 5.....

ipak je iza mene neko 16 godišnje iskustvo pa imam i određene povratne informacije kako su djelovale moje odgojne metode

5 god instrukcija i 11 godina škole tj predavanja u razredu....nitko se nije žalio, a bogme i na forumu ima mama čijoj djeci predajem, nešto se ni one ne žale nit me ganjaju sa heklerima

eto to toliko

Staljinka je rekla svoje

[maria71]

btw i ja se tebi ispričavam ako sam zvučala nabrijano, vjerujem da bi se do sita ispričale u RL

peace

[Kanga]

Maria71

[Anemona]

Baš se zakuhalo u jednom danu (internet mi nije radio). Pa kad se več okrenulo na vrtić, osobno nisam protiv njega, ali nakon cca 3. godine. Naravno, ako mogu birati.
A u vezi socijalizacije, ne smatram da je tu vrtić presudan, ali dobro dođe.

[sladjanaf]

joj, moje 20-mjesečno dijete ide u jaslice.i danas ujutro ja kažem: ajde dođi da se obučemo, odeš u vrtić.
a on će: Matija, Nika, Una, Lena, Andrija, Borna!

sve njegovi "frendovi" iz grupe.

kad je došao iz vrtića, pitam ga s kim se igrao. kaže on: Matijom!

moje dijete koristi padeže!!!

moje starije dijete je doma već treći tjedan jer je bolesna. ovaj tjedan me već sto puta upitala kad će ona u vrtić. jednostavno voli ići u vrtić. oduvijek.

mi imamo predivne tete i predivan vrtić kao takav. ne znam što bi bilo da tomu nije tako, ali valjda baš zato ne mogu shvatiti zaziranje od institucije vrtića.

[Lutonjica]

@lutonjice, meni ova Zarina tuga lici na nesto drugo...ona je ipak godinama bila s tobom doma i jedna ste drugoj bile centar svijeta. Onda dodje mala sestra, ostaje s tobom kuci, a Zara ide u vrtic. I ja bih bila tuzna na njenom mjestu i shvatala taj vrtic ko kaznu....Zasto je ne vratis doma?

zaru je imala tetu čuvalicu od svog 11. mjeseca do 3. godine, dakle nije bila sama sa mnom godinama
također, po margitinom rođenju nije išla odmah u vrtić nego smo nas 3 bile doma jedno vrijeme. planirala sam tako dugo, ali je meni u u jednom momentu bilo užasno teško, postala sam nervozna i ljuta i činilo mi se da je bolje da ide u vrtić nego da to doživljava po cijele dane pa sam napravila neke prilagodbe, npr. u vrtiću je maximalno 6 sati i petkom ne ide vrtić (tako da je 3 dana doma, 4 dana vrtića). ovo zapravo ok funkcionira, ali čim vidim da upada u neku lošu fazu i da je tužna, onda ju ostavim doma.
sad recimo ne ide u vrtić već skoro mjesec dana i super nam je :D , uspjela sam se baš dobro organizirati, i sve 3 uživamo.

[bucka]

nakon 3dana boravka doma na bolovanju (zbog nike) mislim da bi ispalila na zivce da sam ostala do njene 3. godine doma!! :/

[Lutonjica]

nakon 3dana boravka doma na bolovanju (zbog nike) mislim da bi ispalila na zivce da sam ostala do njene 3. godine doma!! :/

znaš kaj, drukčije ti je kad si na bolovanju. i ja ispalim kad je zara doma jer je bolesna - onda ne možemo ići van, ne možemo se družiti s nikim, a biti zatvoren s jednim (ili dvoje djece) doma cijele dane je stvarno užasno užasno teško.
ali ovako, kad smo svi zdravi i veseli, pa pičimo kud god nam se sprdne, družimo se s ekipom, pečemo palačinke svaki dan, e to je gušt :D

[kimama]

Ja sam majka curice od 6 mj. Mislila sam da ću u životu imati samo jedno dijete. Sad sve više padam u napast da rodim još dvoje i to zaredom pa da ostanem doma nekih 4-5 godina u komadu i posvetim se majčinstvu, a onda se vratim na posao i gulim do mirovine. Pretraumatično mi izgleda shema: na posao, porodiljni, na posao porodiljni, na posao porodiljni! Čim nešto postignem na poslu, povlačim se s "tržišta", konkurencija me gazi i gdje si bio i što radio?!? Pa tako par puta!

[Anci]

nakon 3dana boravka doma na bolovanju (zbog nike) mislim da bi ispalila na zivce da sam ostala do njene 3. godine doma!! :/

znaš kaj, drukčije ti je kad si na bolovanju. i ja ispalim kad je zara doma jer je bolesna - onda ne možemo ići van, ne možemo se družiti s nikim, a biti zatvoren s jednim (ili dvoje djece) doma cijele dane je stvarno užasno užasno teško.
ali ovako, kad smo svi zdravi i veseli, pa pičimo kud god nam se sprdne, družimo se s ekipom, pečemo palačinke svaki dan, e to je gušt :D

moja lana je upravo preboljela kozice+zaradila dodatnu virozu i kuri već 5. dan a ja ne izlazim iz stana ohoho...
sad čekam druge kozice...

uglavnom, htjela sam reći da se slažem s lutonjicom

[Kanga]

Mislim da je stvaranje prijateljstava u svakoj zivotnoj dobi jako vrijedno i lijepo. Ali, nekako mi se ne svida kad se dogada da se djeca dosaduju u drustvu roditelja (i obrnuto) i jedva cekaju odlazak u vrtic da bi se druzili s prijateljima. Nadam se da me nitko nece krivo interpretirati, ali to me podsjetilo na jednu meni jako dragu knjigu (autor je doktor djecje psihologije). U njoj se opisuje problem u djecjem razvoju nazvan "peer orientation" (kako bi se to prevelo - usmjerenost na vrsnjake?). Knjiga polazi od pretpostavke da dijete spontano usvaja sustave vrijednosti od osoba za koje je "vezano". Roditelj (ili bilo koja druga osoba koja ima ulogu u odgoju) moze uspjesno i bez napora utjecati na ponasanje djeteta ukoliko ta veza postoji. Ukoliko veza ne postoji, roditeljstvo postaje jako, jako tesko (potpuno nemoguce bez primjene represivnih mjera). Ono sto se dogada je da suvremeni zivot ne pruza adekvatnu infrastrukturu za spontano "povezivanje" odraslih (roditelja) i djece. Naprotiv, djeca sve vise i vise vremen provode u drustvu vrsnjaka, usmjereni jedni na druge i bez kvalitetnog odnosa s odraslom osobom. To moze dovesti do pojave da dijete s vrsnjacima stvori vrstu odnosa kakva je prirodno predvidena da bude s roditeljem (jer dijete mora s nekim stvoriti takav odnos, pa kad nema na raspolaganju one s kojima bi to bilo prirodno - daj sta das...). Vrsnjaci postaju glavni izvor sustava vrijednosti, a roditelji postaju nebitan faktor i gube svaku moc da utjecu na ponasanje djece. To je narocito naglaseno u skolskoj dobi (horizontalno sirenje pop-kulture i nemogucnost vertikalnog prijenosa sustava vrijednosti, kao samo jedna negativna posljedica), ali autor tvrdi da se moze pojaviti vec u vrtickoj. Ono sto je u knjizi opisano vrijedi za americko drustvo, i mislim da kod nas jos uvijek nije toliko relevantno, ali postaje i mislim da se vec danas znakovi toga u drustvu mogu prepoznati.
Nisam bas elokventna kao neki, pa ne znam jesam li prenjela ideju. Vise i jasnije moze se procitati na:
http://www.gordonneufeld.com/book.php
http://www.enotalone.com/article/4455.html

[pikula]

kanga potpisujem. Mora se znati ko je glavni. Moj Dominik je krenuo s pet u vrtić i tete su super, ali primejtila sam da mi se znaju obraćati u tonu znate tako vam je to s djecom. Kao da one znaju bolje od mene što se događa s njim i još u množini. Neš majci... Brzo sam im dala do znanja da se o (svakom) djetetu razgovara u jednini i da od njih trebam infromaciju i savjet, ali da će i one itekako morati saslušati mene - barem kad se radi o mojem djetetu. Al ida ne ističem loše strane - žene su stvarno u redu- rekle su da im se jako pristojno obraća i pomaže i da se veže ze pojedine prijetelja, ali da ne prihvaća grupno ponašanje - ne oponaša - kad svi imaju yugi-oh on se igra s kockama i ne trudi se ako ga to ne zanima. One su mislile da će on biti u bedu ako se ne uključi u te grupice među klincima. Ne hvalim se ima on i svojih mušica zbog kojih moram dobro poslušati bukvicu o tete, ali baš ovo što si ti kanga napisala , a što je posljedica preranog i preintenzivnog odgoja u kolektivu (jer i djeca koja ne idu u vrtić se socijaliziraju s frendovima, familijom i ekipom) -to mislim da smo izbjegli - za sada.
Ostani doma do teće godine, ako imate fnancije za osnovno,a kako dijete raste i ti budeš imala više vremena - možda ti se otvori mogućnost za part time ili povremeni honorarni ili slično, pa ti tri ili više godina nećeproći u izolaciji. Meni je već šesta godina doma (dvoje djece) i ne bih ih mjenjala ni za što , ali kako sam izrazito nabrijana i društvena od monotonije spašavaju me povremni poslići. Ti su se pojavili niotkuda baš kad su mi trebali. da parafraziram kad negdje zatvoriš vrata Bog ti otvori prozor. I pogled je može biti još ljepši.

[Anita-AZ]

Lutonjica, Luna Rocco, kanga, pikula....

[Kate13]

Možda sam se kasno uključila u raspravu....

Ja imam tri sinčine i nema te sile koja bi me natjerala da se vratim na posao prije nego što najmlađi navrši 3 godine (OK, ako nedajboze MM ostane bez posla, onda ću morati).

NIŠTA nije vrijedno buđenja ujutro uz male ručice koje te vuku za nos, čupaju kosu i traže zazu (cicu op. autora :D), pa do cijelodnevnog bavljenja djecom i gledanja kako odrastaju i mijenjaju se. I kad su bolesna i kad su zdrava....
OK, ima trenutaka kad mi žifčeki zatraže malo odmora. Onda ostavim klince MMu kad dođe s posla i odem na kavu s frendicom ili jednostavno prošetam.

Da ne govorim koliko su starija dvojca mirnija, sretnija, zadovoljnija od kada sam doma s njima.

[vertex]

Ono sto se dogada je da suvremeni zivot ne pruza adekvatnu infrastrukturu za spontano "povezivanje" odraslih (roditelja) i djece. Naprotiv, djeca sve vise i vise vremen provode u drustvu vrsnjaka, usmjereni jedni na druge i bez kvalitetnog odnosa s odraslom osobom.

Ja nisam baš sigurna da stvari stoje ovako. Dapače, mislim da se tek u novije vrijeme i razmišlja o djetetu kao o nekome s kim se želi ostvariti potpuni odnos, zasnovan ne na represivnim mjerama, već na ljudskoj povezanosti (posebne vrste).
Mislim da je vrlo dalek put od djeteta koje pohađa vrtić do djeteta koje uopće nema prisutnu roditeljsku figuru u životu te je njegov odgoj prepušten bezličnim institucijama i društvu vršnjaka.
Što se tiče malo veće djece, dakle iznad recimo tri godine, ono što ja vidim je da sve manje vremena provode u društvu vršnjaka u slobodnoj igri, neusporedivo manje nego mi kao djeca. I mislim da im to ide na štetu.

[Deaedi]

i nema te sile koja bi me natjerala da se vratim na posao prije nego što najmlađi navrši 3 godine (OK, ako nedajboze MM ostane bez posla, onda ću morati).

E da je barem tako...Nazalost, sila kredita je vrlo snazna.

[mama courage]

potpisujem vertex.

[vertex]

Što se tiče malo veće djece, dakle iznad recimo tri godine, ono što ja vidim je da sve manje vremena provode u društvu vršnjaka u slobodnoj igri, neusporedivo manje nego mi kao djeca. I mislim da im to ide na štetu.

Ovo pogotovo mislim da vrijedi za školsku djecu.

[meda]

.
Što se tiče malo veće djece, dakle iznad recimo tri godine, ono što ja vidim je da sve manje vremena provode u društvu vršnjaka u slobodnoj igri, neusporedivo manje nego mi kao djeca. I mislim da im to ide na štetu.

ja isto mislim da je to jako vazno, a znam da u waldorfskim vrticima to postuju

[yaya]

Osobno ne vidim ništa loše da je moje dijete usmjereno na vršnjake i potpuno mi je normalno da se dijete ponaša u skladu sa svojom dob. Pa na koga bi trebalo biti?? Na mene od 0-24?? Tatu?? Ili baku?? Jedva sama sebe podnosim od 0-24 a da mi je još i dijete drugo JA mislim da bi ispalila na živce (i MM takođe).Ne bojim se djetetove prevelike povezanosti za mamu kao što je to netko pitao, ali smatram normalnijim da mi je dijete osim za mamu vezano i za svoje prijatelje i to one koje koje će si samo odabrati a ne JA. Osim toga i "loš uzor" koje bi moje dijete eventualno pronašlo u drugoj djeci u instituciji vrtića (a vidim da se i to spominje), može imati samo dobre strane.

[Stijena]

i jedno i drugo ima svojih prednosti i mana - svaki roditelj ponaosob neisključivo i uskladu sa svoim trenutačnim mogućnostima treba procijeniti što je za njegovo dijete u datoj situaciji najbolje........
pod time ne mislim da bi bogom danim trebao smatrati niti ostanak doma niti odlazak u vrtić, jer ni jedno ni drugo to nije!

[yaya]

pod time ne mislim da bi bogom danim trebao smatrati niti ostanak doma niti odlazak u vrtić, jer ni jedno ni drugo to nije!

Definitivno. Ja sam bila doma do Sonjine 3. godine...i bilo je dana kad bi se najradije propucala od muke ali je u velikoj većini slučajeva bilo predivnih dana i vjerujem da bi tako i s drugim djetetom. Kad sam počela raditi radila sam skraćeno kako bi što više vremena mogla provesti sa Sonjom i kako je njezin interes za vrtić rastao tako se povečavala moja satnica na poslu. Moram reći da sam od 4-satnog dogurala na 7-satno radno vrijeme koje i sad imam jer je zaljubljenost u vrtić polako ali sigurno rasla. No puno je majki koje si to ne mogu priuštiti što zbog financija (iako ni mi u početku nismo tu baš bili naročito dobro), a što zbog realnog straha da će na tržištu rada postati radni višak jer će umjesto nje doći netko tko će biti 4 mjeseca na porodiljskom ili uopće ni neće na porodiljski. Po mom mišljenju vrtić iznad treće godine više nikako nije nužno zlo već dječja radost.

[pikula]

Naravno. Kad bi sve bilo tako crno bijelo, život bi bio stvarno jednostavan. Ipak cijeli svijet nije niti siv kao što bi nas često htijeli uvjeriti - ipak je su neke stvari činjenčno bolje za djecu od drugih i vjerujte mi izvan tranzicijskog bloka i Kube niti jedan ozbiljan psiholog ili pedijatar vas neće uvjeravati da je pet dana u tjednu osam sati na dan od prve godine ili čak šest mejseci u grupi od 15 djece - socijalizacija. U Velikoj Britaniji trideset posto žena ostaje s djecom do škole, a ostatak postotaka je raspoređen na žene koje nikad više ne vrate na posao, one koje rade pola radnog vremena, koje rade od 6 tjedana nakon poroda i sve nijanse između, pa usporedite to s našim uvjetima. Ili radi i šuti ili budi nezaposlena. Meni nije tako, ali znam da većina žena ima upravo tu vrstu "izbora".

[Kanga]

mislim da se tek u novije vrijeme i razmišlja o djetetu kao o nekome s kim se želi ostvariti potpuni odnos .

upravo to, vertex. prije se o tome nije trebalo razmisljti jer je dolazilo spontano, kao sastavni dio zivota. cijela knjiga koju sam spomenula prica upravo o tome kako je danas potrebno da roditelj zauzme aktivnu ulogu u gradenju tog odnosa jer suvremeni nacin zivota ga vise ne podrzava. roditeljstvo je danas, po autoru, teze nego sto je ikad bilo. spomenula sam da je knjiga pisana za americke uvjete zivota i da mislim da je kod nas situacija puno bolja (jos uvijek).

slazem se da je daalek put od djeteta koji pohada vrtic do djeteta koje nema odnos s roditeljem. mene je samo zbunilo, moram to priznati, kad sam procitala da neki roditelji ne znaju sto bi s djetetom kod kuce i da se medusobno dosaduju. ne znam, ja takvo iskustvo sa svojom djecom nemam. oni imaju svoje prijatelje (kao i ja svoje), ali jako cijenimo svaku mogucu priliku da budemo zajedno (obostrano uzivanje, a ne dosada). ok, ima nas raznih, ne bih produbljivala, niti sam na ikoga posebno mislilla.

[Kanga]

jos bih samo dodala da je mozda i istina da se djeca danas manje medusobno druze, ali sigurno ne zato jer provode vise vremena s roditeljima, nego zato jer provode vise vremena uz TV, kompjuter i sl.

[alanovamama]

potpisujem kangu

[apricot]

jos bih samo dodala da je mozda i istina da se djeca danas manje medusobno druze, ali sigurno ne zato jer provode vise vremena s roditeljima, nego zato jer provode vise vremena uz TV, kompjuter i sl.

nisam sigurna u ovo...
znam da nas ima jako puno čija djeca gledaju crtić jednom tjedno (cca), nikada ono što se daje na TV, nego isključivo nešto što sami odaberemo.
uz računalo - možda jednom u dva mjeseca.

ali najveća druženja su vrtićka.
Zagreb je velik, s posla se dolazi iza 17h.
Treba jesti.
Pa onda spremiti djecu i povesti ih na druženje.
Ako imaš sreću te živiš na kraju grada, prijateljima treba 40 minuta da stignu.
Već je vrijeme za spavanje

Ostaju, dakle, samo vikendi i to koristimo, ali tijekom tjedna... vrlo rijetko.
Samo zato što dan prekratko traje.

[anima]

Oduvijek sam išla u vrtić, igrala se po cijele dane s djecom iz ulice, nosila ključić oko vrata i vrrrlo rijetko bila s mamom, a s tatom da i ne govorim.
Tek SAD primječujem da mi je to možda falilo i da bi bilo ljepše da smo mogli biti više skupa.

Nina obožava svoje tete i svoju djecu. NIKAD se nije dogodilo da tetama nije raširila ruke kad je ušla u sobu ili da je plakala. Nina voli i svoju tetu koja čisti po sobi. I to je njena teta. Sve prijatelje zna po imenu.

Radije bih da mi dijete ide u vtić nego da ju čuvaju bake, dede ili teta čuvalica.

Stvar je u tome da dok sam bila doma onih prvih godinu dana TADA bih voljela da sam mogla to produžiti, bila sam ufurana i nije mi bio problem.
Nakon što sam malo okusila biti razdvojena od nje, svidjelo mi se. I onda je problem razmišljat "eh, da možemo još biti skupa." Lijepo mi je kad smo zajedno, ali lijepo mi je i kad smo razdovjene nekoliko sati. Sad mi se čini nezamislivim da moramo biti zajedno od 0-24 svaki dan, mislim da bi poludjele i ja i ona. I debelo potpisujem ono što mi se najviše svidjelo na cijelom topicu "nije teško biti s djetetom, teško je biti sam s djetetom"!

[meda]

mislim da danasnji nacin zivota funkcionira tako da nas djeca nece imati bezbrizno djetinjstvo, kao sto smo to mi imali.

[vitekova mamuška]

Moram reći da me jako smeta veličanje nekih prošlih vremena u bilo kojem kontekstu (mislim i na vrijeme našeg djetinjstva, ali i vrijeme djetinjstva naših roditelja pa i dalje). Svako vrijeme sa sobom nosi neke pozitivne i neke negativne strane. U svakom vremenu postoje roditelji različitih uvjerenja i sposobnosti. Nekada su bake dojile dugo svoju djecu jer su znale koliko je to vrijedno,ali prvonstvaeno jer je vladalo siromaštvo. Žene koje nose svoju djecu, obično ih nose da bi mogle obavljati poslove na polju, usput osjećaju i da je to dobro za njih. nekada su ljudi koristili isključivo prirodne "proizvode"za liječenje bolesti jer nije bilo lijekova. Puno toga je bilo dobro u prošlosti, ali mislim da tek danas zaista shvaćamo vrijednost takvih stvari i koristimo ih u svrhu zdravlja (fizičkog, emocionalnog,psihičkog). Danas je to produkt humanizacije društve, a nekad je bilo produkt tadašnjeg načina života.
A sad malo o vrtićima Baš mi je pričala mama kako sam ja krenula u vrtić od 3. godine, čuvali su me malo rođaci, malo susjeda. Mama je morala raditi, a u vrtićima nije bilo mjesta. Često sam morala ostajati preko noći kod rođaka jer se tada nije mogao voziti auto kada se htjelo, postojali su dani kad se vozilo i dani kad nije (svaki drugi dan).
Tada su se djeca više igrala zajedno i na ulici, ali kod mene nije bio takav slučaj. Živjeli smo u kvartu sa brdo nebodera, na ulici su se igrali samo klinci koje su roditelji vidjeli kao loše društvo. Tada nije postojalatakva svijest kao danas o provođenju vremena s djecom i potrebama djeteta.
U vrtiću mi je bilo super (osim popodnevnog spavanja). Pričao mi je tata kako me jednom ispisao iz vrtića jer je sestrična bila sa mnom doma, a jasam se iskrala iz kuće i sama otišla u vrtić.
Danas gledam na vrtić malo drugačije jer se radi o mom djetetu. Gledam ga kao nužno zlo, ali i kao priliku za učenje i druženje. Priliku za učenje kako u svakoj skupini postoje određena pravila, kako u odnosima između djece postoje pravila i različite potrebe.

[apricot]

Često sam morala ostajati preko noći kod rođaka jer se tada nije mogao voziti auto kada se htjelo, postojali su dani kad se vozilo i dani kad nije (svaki drugi dan).
.

:shock: :shock: :shock:
ja se moram oftopično šokirati jer si ti tada bila u vrtiću, a ja srednjškolka

[Mima]

[vitekova mamuška]

[meda]

ok, ispravak: moje dijete sigurno nece imati bezbrizno djetinjstvo u smislu u kojem sam ga ja imala, a sve u kontekstvu ovog druzenja s vrsnjacima ispred i oko zgrade

valjda sam ja spadala u ovo lose drustvo

[vitekova mamuška]

Ma joj meda ja sam pričala o svom djetinjstvu, a u mom dijelu grada je zaista bilo tako

[Kanga]

Danas je to produkt humanizacije društve, a nekad je bilo produkt tadašnjeg načina života.

mamuska rece zena u jednoj recenici ono za sto bi meni trebalo pet stranica

sto se tice TVa i kompjutera, nisam rekla da se to odnosi na sve roditelje. evo, mi primjerice ne posjedujemo televizor. ali, da, primjecujem da Jerko pocinje biti malo OT sa svojim prijateljima po tom pitanju. pa vise nisam ni sama sigurna da li da pustim uljeza u kucu ili ne. s obzirom na potpunu ispunjenost naseg vremena privlacnijim aktivnostima , cini mi se da bi sluzio samo za sakupljanje prasine

potpuno shvacam apricot u pogledu nedostatka vremena koji dolazi zbog zivotnih ritmova obitelji u kojoj oba roditelja rade. jedino sto znam i mogu da radim je da ono sto mi preostaje iskoristim na najbolji moguci nacin...

[anima]

nemate televizor :shock:
oprosti zbog šoka, ali pretpostavljam da onda sve informacije saznate s kompa i vi i Jerko?

[maria71]

Ja ću samo reći da sam 71 godište i da sam oduvijek imala tv i neograničeni pristup istom, i kao što vidite relativno sam dobro ispala .

( no dobro , svi mislimo da smo relativno dobro ispali )

Nisam drogerašica, alokoholičarka, čak sam prestala i s onom jednom do dvije cigarete tjedno, nisam sociopat, završila sam nešto škole i znam zaraditi novce što fizičkim što intelektualnim radom....tv me nije preuzeo....

Ovo pišem isključivo zbog one forumske populacije koja će sad krenuti u istrebljivanje tv-a.....


Isto tako poštujem i tuđi izbor o apsolutnom neimanju tv-a u kući, smatram da ima mjesta za sve nas, jel tako ?

[apricot]

pa tko ti što prigovara

mi nemamo TV jer nam ne treba, jer nemamo vremena za njega...
jer nam često dolaze gosti, a najgore mi je kad svi onda bulje u kutiju...

ali, kupit ćemo ga...

(nismo mi TV izbacili zbog djeteta, nismo ni prije imali/gledali. ne znam jesam li "dobro ispala", ali ni kod nas doma se nije gledao pa sam ostala uskraćena za Dinastiju, Kozaru i Neretvu, Život na sjeveru, Twin Peaks)...

[Kanga]

nemate televizor :shock:

Nemamo ga
Nikad ga nismo niti imal (mislim - MM i ja).
I nikad nismo imamli osjecaj da smo u informacijskoj izolaciji
Cak dapace - imali smo vise vremena za procitati puuno knjiga...
I on nama i dalje ne treba. Marija71 - ne radi se o strahu da mi djeca nece "dobro ispasti". Jer ja znam da oni hoce dobro ispasti - sa ili bez TVa . Radi se naprosto o cinjenici da pronalazimo vece zadovoljstvo u drugim aktivnostima...

Bas sam imala namjeru postat jednu temu o tome - zanimju me iskustva i razmišljanja roditelja bezTV-ovaca (ili barem onih čija djeca jako malo gledaju TV) o njihovim iskustvima. Naime, malo me počinje brinuti kako će se Jerku činjenica da nemamo TV (u društvu gdje je to norma) odraziti na "socijalizaciju". Ne bih željela da mu to stvara osjećaj izoliranosti ili nepripadnosti svojim vršnjacima (i inače je malo introvertirani tip). S druge strane, možda je to prilika da nauči da ne mora biti isti kao drugi da bi bio prihvaćen i voljen (ej, koliko je meni trebalo da dođem do toga!). A s treće strane, možda cijeli problem precijenjujem...

Any comments?

[maria71]

Djeca drugu djecu u školi izoliraju zbog vrste tenisica koje nose, zbog toga što su vegeterijanci, zbog toga što su druge nacionalnosti, zbog siromaštva, nastavi niz.....


Mogu ja kao razrednik održati 100 radionica oni imaju svoju unutar razrednu društvenu dinamiku kojoj ne mogu ništa, tj mogu vrlo malo

pa istu stvar možeš primjetiti i na forumu....

imamo stroga pravila i admine i moderatore koji ih provode -dosljedno, no opet osjeti se grupiranje , lagano ignoriranje itd....

[Kanga]

Hoces reci da je vjezbanje izoliravanja u skolama, priprem za ono sto nas ceka u zivotu, ili sto? :? Nisam sigurna da sam te skuzila ...

[anima]

Kanga nemoj se ljutiti ali ovo je meni prvi put da čujem da netko nema tv, mogu to razumjeti, ok, voljela bih čak i popiti kavu s takvima jer mi se čini dosta zanimljivi

A danas kad svi imaju tv, i klinci stalno vise ispred njega, imaju svoje junake, i što kaže Maria71 klinici te izoliraju zbog svega i svačega, ne bih htjela da se moje dijete nađe u Jerkovoj koži pri njegovoj izjavi da nikad nije gledao tv :/ Pazi, to je i nama odraslima malo čudno, a tek klincima

Ne znam, možda oni s iskustvom bolje znaju.

[Anci]

Djeca drugu djecu u školi izoliraju zbog vrste tenisica koje nose, zbog toga što su vegeterijanci, zbog toga što su druge nacionalnosti, zbog siromaštva, nastavi niz.....


.

ajme, ovog sam svjesna i grozno mi je to
neki dan je L rekla da joj je jedna curica lijepa. onda se zamislila i dodala: mama, pa nema veze jel lijepa ili nije, jel da?



ja sam mariu shvatila da djeca mogu nekoga izolirati zbog bilo čega, ako po bilo čemu odudara teško je na to utjecati

[apricot]

Kanga nemoj se ljutiti ali ovo je meni prvi put da čujem da netko nema tv, mogu to razumjeti, ok, voljela bih čak i popiti kavu s takvima jer mi se čini dosta zanimljivi

na ovom forumu nas ima gomila bez TV-a.
i sasvim lijepo živimo...

[anima]

Kanga nemoj se ljutiti ali ovo je meni prvi put da čujem da netko nema tv, mogu to razumjeti, ok, voljela bih čak i popiti kavu s takvima jer mi se čini dosta zanimljivi

na ovom forumu nas ima gomila bez TV-a.
i sasvim lijepo živimo...

ajde baš lijepo, novo mi je to otrkriće

[Lutonjica]

Naime, malo me počinje brinuti kako će se Jerku činjenica da nemamo TV (u društvu gdje je to norma) odraziti na "socijalizaciju". Ne bih željela da mu to stvara osjećaj izoliranosti ili nepripadnosti svojim vršnjacima (i inače je malo introvertirani tip). S druge strane, možda je to prilika da nauči da ne mora biti isti kao drugi da bi bio prihvaćen i voljen (ej, koliko je meni trebalo da dođem do toga!). A s treće strane, možda cijeli problem precijenjujem...

mislim da precjenjuješ
zara gleda tv, ali usredotočena je na neke crtiće koje većina druge djece ne gleda (na stranim programima), a uopće je ne zanimaju ovi koje većina gleda (na hrvatskoj tv).

i sasvim se lijepo u vrtiću s dečkima igra ninja kornjača koje nikad nije gledala, zna im svima imena, i ona uvijek glumi rafaela kad se doma toga igra, ja sam michelangelo. i za maškare je bila ninja kornjača

mislim, ona se sasvim lijepo ufurala u te likove i igra se s drugima makar ne prati crtić. nitko ju nije zbog tog izolirao, niti joj se smijao.

[Lucija Ellen]

Jako sam voljela vrtic ali sam u njega krenula s 3 godine. Voljela bih da i moja M krene u vrtic u toj dobi, nikako ranije. Bude li moguce, ostat cu s njom i duze od uobicajene prve godine. No, nikako ne bih isla na neplaceni jer nam novac treba a i staz mi je jako bitan. Ne zelim u penziju s 80. Volim jako svoj posao ali dijete volim vise i posao bi me mogao cekati, a ona ce odrasti bez mene kad me najvise treba. Ukoliko bude moguce, ostajem s njom, a ako ne, cuvat ce je baka i/ili teta cuvalica ali sto manje moguce, nastojat cu svaki slobodan trenutak biti s njom, te prve 3 godine. A kad krene u vrtic, druzit cemo se prije i poslije njega, no s 3 godine mislim da ce joj vrtic biti od velike koristi i da ce je veseliti.

[Kanga]

na ovom forumu nas ima gomila bez TV-a

A sad cu ja jedan sok :shock: , pa zatim skok :D BezTV-ovci
Vidi se da sam jos uvijek totalni podobranac na Rodinom forumu i da puno toga o forumasima imam za nauciti

Anima nema nikakve frke za tvoju reakciju - navikla sam . A sto se tice kavice, meni ju je uvijek drago sa svakim popiti! Volim ljude - bili mi slicni ili razliciti . I nije bas tako strasno kao sto mislis - Jerko ipak ne moze izjaviti da nikad nije gledao TV. Gleda ga kad dode kod bake, gleda ga kad dode kod prijatelja (iako sam primjetila da mu nije jasno kako je ovima zanimljivije gleadati tv, nego se igrati...). A i MM i ja ponekad napravimo kucni kino na kompjuteru (razmisljamo da nabavimo projektor ).

Znaci, ako sam dobro shvatila Mariu71 i Anci, djeca uvijek prave nekakve razlike izmedu sebe iz ovih ili onih razloga, i ako to ne bude tv, bit ce nesto drugo, pa zapravo ovo nase bezTV-licarenje ne mora imati bitnu ulogu?

Lutonjice, da sam mogla naruciti kakav odgovor zelim cuti, bio bi bas ovakav kakvog si mi dala