Ostati s djetetom do 3. godine?

[Luna Rocco]

nitko od vas očigledno nije nikad ni doživio kako mu dijete veselo i puno žara prepričava događaje iz vrtića, kako priča kako se pauli sviđa toni Grin pa da bi znali što to svom djetetu konkretno uskraćujete.

I još samo ovo - ja svaki dan doživljavam kako se dijete veselo i puno žara budi i ima mogućnost provesti dan sa svojom mamom. Vjerujem da bi i mnoga vrtićka djeca to željela.

a zakaj,

osim toga, meni se svidja ideja da se u neko doba dijete nadje u sredini u kojoj se mora samo snaci, stvoriti svoj status i identitet, i jako mi je zanimljivo na saznavati na koji nacin funkcioniraju moja djeca kad mene nema blizu.

Ovo se i meni sviđa, ali jednostavno sam uvjerena da mnogi prerano guraju svoju djecu u takvu sredinu. Polazim od sebe - vrtić sam mrzila, ali u školi sam se super uklopila, našla prijatelje... Jer sam tada bila spremna. S 3 godine nisam bila spremna provoditi cijeli dan bez tate i mame.

MC, kao što ti misliš da se mi bojimo gubitka autoriteta (nije mi to baš jasno, ali ajde), tako bih i ja mogla pitati čega se vi bojite gurajući malo dijete u zajednicu - pomisli da bi dijete - oh, užasa - moglo biti "previše" vezano za svoje roditelje? Opet iz vlastitog iskustva - prvih 5 godina sam bila jaaaaaako vezana, ali sam zato i vrlo sigurna u sebe - bila i ostala cijeli život - jer me nisu nigdje gurali od sebe (vrtić je bio kraća epizoda, srećom su znali prepoznati da tamo iskreno patim i ispisali su me), a problema sa socijalizacijom nikad nisam imala, dapače, izrazito sam društvena.

[Luna Rocco]

Ali, kao što rekoh, da sada s 2 godine provodi 8+ sati u instituciji svaki dan u ime socijalizacije - ne pada mi ni na kraj pameti.

pa nitko normalan to ne bi tvrdio. djeca od 2 godine provode 8+ sati u vrticu primarno zato jer im roditelji rade, a ne zato da bi se socijalizirali.

Oh, ali mnogi upravo to tvrde.

[Mima]

I ja mislim da socijalizacija nije druženje u parku nego učenje na suživot u grupi različitih. Imala sam jako dobro mišljenje o vrtiću, i smatrala ga potrebnim (NE osam sati dnevno, samo tko si to može priuštiti), ali onda sam išla sa djetetom u vrtić i mišljenje mi se iz temelja promijenilo. Svejedno mi je žao što Lea ne može u vrtić bar na par sati dnevno jer njoj definitivno fali druženja sa djecom :/

[a zakaj]

nitko od vas očigledno nije nikad ni doživio kako mu dijete veselo i puno žara prepričava događaje iz vrtića, kako priča kako se pauli sviđa toni Grin pa da bi znali što to svom djetetu konkretno uskraćujete.

I još samo ovo - ja svaki dan doživljavam kako se dijete veselo i puno žara budi i ima mogućnost provesti dan sa svojom mamom. Vjerujem da bi i mnoga vrtićka djeca to željela.

gle, djece ima stvarno razlicite, i sigurno ti mozes najbolje zakljuciti sto kalebu vise treba.

ja se slazem da ima djece za koju bi bilo bolje da nisu uopce isla u vrtic, i kojima je vrtic vise nastetio nego koristio. npr. moja sestra je isto bila takva.
doduse, to ne ovisi samo o djetetu, nego cesto i o vrticu. nisu sve tete i svi vrtici takvi da bi im rado prepustio svoje dijete.
iskreno, situacija da si prisiljen voditi dijete u vrtic u kojem znas da mu se ne posvecuje adekvatna briga ili ga se cak gnjavi, mi je jedan od najgorih scenarija koje mogu zamisliti u zivotu, i jako sam sretna da nam se to nije nikad dogodilo.

a sto se ovog budjenja uz mamu tice, antun je npr. imao jednu godinu kad je uglavnom mogao birati hoce li ici u vrtic ili ostati doma (kad sam ja bila na porodiljnom). povremeno je pozelio ostati doma, ali uglavnom je birao ici u vrtic. on je recimo tip kojem su prijatelji, poslije roditelja (a roditelji su mu povremeno dosadni) najvaznija stavka u zivotu.

[vertex]

nije se ni meni činila, ali kako se škola bliži, a zara raste (a i dalje ostaje tip djeteta kojem, u nedostatku boljeg izraza, "ne paše institucionalizacija"), ja se ježim.

Ovo ti je stvarno, ali stvarno opasan stav. Rađe se dobro potrudi da u vremenu preostalom do škole nađeš školu i učiteljicu koja vam odgovara. Vjerujem da to nije nemoguće.

Što se diskusije tiče - već sam jednom rekla, ne pada mi napamet tvrditi da sam djecu slala u jaslice radi socijalizacije. Isto tako, da sam vidjela da su tamo nesretni, tražila bih druga rješenja. Djetetu sigurno nije potrebno ići u jaslice, ne mogu reći ni da mu je potrebno ići u vrtić.

Ali, s druge strane, malo je glupo da neki ne mogu povjerovati da neka djeca u vrtiću - uživaju. Bez obzira što oni sami možda i ne bi odabrali vrtić. Tete nisu besmisleni nametnutu autoriteti - moja djeca svoje tete vole. Djeca u D. grupi se sa svojim tetama maze, trče ih poljubiti na rastanku. Stiču se prijateljstva koja traju, evo, i do drugog razreda i nastavit će se i dalje (a nismo u istom kvartu). U vrtiću se ne čami, tamo se živi - voli, igra, svađa, uči.

[apricot]

i ja imam istu takvu doma.
i, zahvaljujem Bogu na tome, jer ja nisam tip koji može biti s djetetom 24 sata.
a pogotovo u prve tri.
sad nam je već super jer smo ravnopravne u komunikaciji, a i zna se povući u sobu i čitati po 2-3 sata.

nije teško biti s djetetom, teško je biti sam s djetetom.
glasam za život u komuni.

[vertex]

nije teško biti s djetetom, teško je biti sam s djetetom.
glasam za život u komuni.

Ja mislim da u ovome definitivno ima istine.
Djeca su se u prošlosti odgajala u obitelji, ali ne ovakvoj kakva je danas. Odgajali su se u čoporu djece. Ako je vrtić djeci neprirodan, ja bih rekla da je i dan proveden s mamom i bratom, uz posjet parku, isto neprirodan.

[vertex]

Ne mislim čoporu nužno od iste obitelji, nego baš od zajednice - šira obitelj, susjedi.

[tanja_b]

nije teško biti s djetetom, teško je biti sam s djetetom.

Mislim da je ovo bit svega.

[Kanga]

ako ce ovo umanjiti razdaljine izmedu mene i onih koji imaju pozitivna razmisljanja o institucijama, priznat cu da moja djeca uskoro krecu u klasicni vrtic. buduci da se selimo iz Graza u Zagreb gdje odmah pocinjemo raditi, nismo bili u prilici naci drugo rjesenje. i ne iskljucujem mogucnost da ce to imati i neke pozitivne strane, pod uvjetom da uspijem (a junacki cu se potruditi) da mi djeca:
a) tamo borave sto je moguce krace vrijeme
b) ne zakljuce da je ono (ili barem ne sve) sto tamo dozivljavaju socijalizacija
c) razumiju zasto je teta prisiljena primjenjivati nesto sto naziva "kazna" i "nagrada"

mc, ne bih se slozila s tobom da je nesklonost institucionaliriziranoj socijalizaciji i ucenju pomodarstvo (ja se u ovom nasem svijetu osjecam BESKRAJNO usamljena u takvim razmisljanjima ), ali da je utopija, sve dok vecina to dozivljava pomodarstvom, s tim bih se slozila.

Maria71, meni je jako tuzno sto ste vi prosvjetni radnici prisiljeni koristiti metode mrkve i batine da biste djecu potakli na ucenje (ili bilo kakvu drugu suradnju) i potpuno razumijem stres koji je s time povezan. mislis li da je to jedini nacin rada u skolama? ako jest, onda imam imam odgovor na pitanje zasto mi se skole ne svidaju.

Luna, jako mi se svidaju tvoji odgovori. sto se tice stavova o skoli, mislim da ti je Kaleb jos preemali , i ja sam slicno razmisljala kad je moj prvijenac bio u njegovim godinam

sto se mene tice, mozemo ovdje ovako i dalje, ali mozda bismo se mi koji "ne volimo institucije" mogli i dodatno druziti na http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...light=#1429151

[a zakaj]

i meni je tesko biti samoj non-stop s djetetom/djecom (zapravo, cak j lakse s djecom nego djetetom).
za djecu je 'komuna' sigurno super, ali meni ne bi ni to pasalo.

[apricot]

ne znam kako je bilo kod vas, ali dok sam ja bila mala, mame su iznosile stolčeke iza zgrade, džezvu, kavu i keks, sjedile i pričale, a djeca se igrala. izmiješanih uzrasta. dekice, lutke i koještarije, penjanje po drveću...
u takvim uvjetima je stvarno bilo lijepo odrastati i mame nisu bile isfrustrirane samoćom.

[maria71]

Kanga dovoljno idem na seminare i dovoljno čitam stručnu literaturu pa mi dodatna edukacije ne treba.za sada.

No, hvala svejedno.

P.S.

Mislim da me ne poznaš dovoljno da bi me mogla prosuđivati iz par postova na ovom topicu, a imam ih cca 6000 na ovom forumu.

[a zakaj]

ne znam kako je bilo kod vas, ali dok sam ja bila mala, mame su iznosile stolčeke iza zgrade, džezvu, kavu i keks, sjedile i pričale, a djeca se igrala. izmiješanih uzrasta. dekice, lutke i koještarije, penjanje po drveću...
u takvim uvjetima je stvarno bilo lijepo odrastati i mame nisu bile isfrustrirane samoćom.

ja sam zivjela u sredisnjoj samoborskoj ulici, punoj starih kuca i staraca, djece nije bilo, a i imali smo visoku ogradu i haustor. tak da smo bili sami, ali nas je barem bilo troje. ipak, vjesno smo zalili sto ne zivimo u juznom naselju (lut ce znato o cemu pricam). kad sam krenula u vrtic, tek godinu prije skole, bila sam presretna, ali malo neprilagodjena. sestra se nikad nije privikla, a i brat od tada vuce buntovnu narav (doduse, oni fakat nisu imali srece s tetama, bas su ih maltretirale)

[Kanga]

nije teško biti s djetetom, teško je biti sam s djetetom..

svaka cast apricot!

glasam za život u komuni.

i ja! samo ne u dobno segregiranoj...

[a zakaj]

ja sam danas kraljica tipfelera

[Kanga]

Kanga dovoljno idem na seminare i dovoljno čitam stručnu literaturu pa mi dodatna edukacije ne treba.za sada.

No, hvala svejedno.

P.S.
Mislim da me ne poznaš dovoljno da bi me mogla prosuđivati iz par postova na ovom topicu, a imam ih cca 6000 na ovom forumu.

Marija, jako sam se uzrujala priocitavsi ovo, jer mi je jako bitno da drugima ne nanosim nepravdu. molim te, mozes li mi pojasniti kako si shvatila moj post (moze i na pm, da ne odemo OT)?

sa svoje strane, mogu reci da mi zaista nije bila namjera da te niti poducavam, niti prosudujem. i ne mogu opistai koliko mi je zao sto sam tako zvucala.

htjela sam pitati nekoga tko ima iskustva sa radom u skoli (a u isto vrijeme mi se svida njegov nacin razmisljanja - procitala sam gomilu tvojih postova i zapamtila ih - po dobrom), misli li da je sustav ocjena (i opcenito metoda nagrade i kazne) jedini nacin da se djeca potaknu na ucenje i suradnju - u skoli (doma to nije).

zvuci li ti ovo jos uvijek uvredljivo?

sad vidim da sam se mogla ljepse, njeznije, obzirnije izraziti.
mislim da sam u krivom trenutku (u vec pomalo nabrijanoj atmosferi) iskoristila krivi izraz ("mrkva " i "batina", koji kod svih izaziva negativne konotacije). to vidim kao svoju pogresku. i jos jednom se ispricavam. iza sadrzaja svog pitanja i dalje stojim.

nadam se da cu naici na razumijevane...

[Lutonjica]

joj pokušat ću sad brzinski

Rađe se dobro potrudi da u vremenu preostalom do škole nađeš školu i učiteljicu koja vam odgovara

na ovom ozbiljno radim, pa se nadam da će sve biti ok.

nitko od vas očigledno nije nikad ni doživio kako mu dijete veselo i puno žara prepričava događaje iz vrtića

u pravu si, nisam to doživjela, iako zara ide u vrtić već godinu dana.

koliko je to pogrešan način razmišljanja vidim po mojoj zxuji. njen 4. rođendan je ona (kad sam je pitala koga ćemo sve pozvati) provela u društvu SVOJIH (vrtićkih) prijatelja, a ne djece MOJIH prijatelja

zara je na svoj 4. rođenda pozvala samo dvoje vrtićkih prijatelja, svi ostali koje je pozvala bili su njena ekipa iz parka ili od naših prijatelja. također, odbila je slaviti rođendan u vrtiću. njena sadašnja najbolja prijateljica je također frendica iz parka, koju je upoznala puno prije vrtića.
(tada nismo poznavali njene roditelje, ali smo u međuvremenu i mi postali prijatelji),

postavlja se pitanje koliko si ti - svojim vlastitim stavom - tome kumovala. (i time ujedno učinila medveđu uslugu svom djetetu)

da, istina, to se i ja pitam. iako, moj stav na početku polaska u vrtić uopće nije bio ovako negativan, čak suprotno, jako smo se obje veselile i bile strašno uzbuđene. moj izrazito negativan stav razvijao se tek kasnije, gledajući zarinu tugu.

mislim da ovdje progovara nesigurnost roditelja koji se boje gubitka vlastitog autoriteta il koji se boje da osim njih bi dijete (ne daj bože ) moglo steći i druge autoritete i to u pozitivnom smislu - uzore

ni jedno ni drugo nije točno. nemam problema s tim da moje dijete ima uzore/ autoritete (dapače!!), niti da ti autoriteti budu učitelji . ali želim da taj autoritet bude zavrijeđen. isto kao što pokušavam i sama zavrijediti da budem svojoj djeci autoritet - znači ne da me slušaju jer sam im mama i moja riječ je glavna, nego zato što mi vjeruju i zato što me poštuju. i ako će imati takvog učitelja koji će im s vremenom zavrijeđeno postati uzor - super! ali ako će morati "slušati" nekog tko nije ni blizu tome da bude uzor, samo zato što ga je netko postavio za "glavnog", e to mi je užas.

[Princeza S]

ne bih se slozila s tobom da je nesklonost institucionaliriziranoj socijalizaciji i ucenju pomodarstvo (ja se u ovom nasem svijetu osjecam BESKRAJNO usamljena u takvim razmisljanjima ), ali da je utopija, sve dok vecina to dozivljava pomodarstvom, s tim bih se slozila.

Kanga, nemoj se osjećati beskrajno usamljena u tim razmišljanjima, ima nas još...join the club

(Btw. zašto pobogu seliš iz graza u zagreb???!!!!)

Kakvo pomodarstvo...mene ta institucionalizacija podsjeća na socijalistički sustav, od kojega smo pobjegli glavom bez obzira, a individualan pristup je po meni dio suvremenog načina života, demokracije i sl. (nadam se da ne lupetam baš jako ).

Ako nečija djeca vole ići u institucija kao što je vrtić, super, mislim da je bitno da roditelj zna prepoznati što mu dijete treba, ili ako mu nešto ne odgovara.
Recimo moji nikad nisu ni posumnjali da ja u vrtiću i školi duboko patim, a ja sam bila tip djeteta da to nisam govorila...
Ali da je to nužno da bi djete bilo socijalizirano, nisam baš sigurna :/

[Princeza S]

Malo sam neiskusna, ovo gore nije sve citat, samo prvi pasus, ostalo je moje

[Mima]

Ajme meni Meni su se kod vrtića najmanje svidjela tužna lica kakva su sva djeca imala :/ I kako se produciraju, lijepe na tete, traže komadićke pažnje

[Lutonjica]

Ajme meni Meni su se kod vrtića najmanje svidjela tužna lica kakva su sva djeca imala :/ I kako se produciraju, lijepe na tete, traže komadićke pažnje

ja sam se nekoliko puta na ovo skoro rasplakala

[a zakaj]

iako, moj stav na početku polaska u vrtić uopće nije bio ovako negativan, čak suprotno, jako smo se obje veselile i bile strašno uzbuđene. moj izrazito negativan stav razvijao se tek kasnije, gledajući zarinu tugu.

ovo mi je bas tuzno citati. a jel mislis da bi tako bilo u svakom vrticu, jer je ona takvo dijete, ili je stvar u bas ovim tetama/djeci/vrticu?

[apricot]

moje dijete vrišti od sreće kad ulazi u vrtić, a o tetama priča kao o najrođenijima.
na osnovu takvog iskustva sam postavila svoje parametre i nadam se da i neću imati drugačijih iskustava.

[Kanga]

moram ovo napisati. u trenutku kad sam procitala zadnji mail od Marije71 i napisala joj odgovor, prekinula mi se veza (stvarno ne znam zasto), pa sam zakljucila da mora da sam u time-outu (ili potpunom izgonu s foruma).
osjecala sam se prije svega neshvaceno, ali i grozno. NIKAD, ali NIKAD necu svoje dijete staviti u time-out...

[a zakaj]

sto se tice 'tuznih lica', to je stvarno grozan prizor.
u najmladjim jaslickim grupama su ona vrlo cesta (i vlada tisina), kasnije ih je manje, ali zapravo, mislim da sam ih povremeno vidjala i kod djece u predskolskim grupama. ne mislim na neku povremenu tugu, nego na ionaj izraz po kojem znas da bi za to dijete bilo bolje danije tu.

ali, vec u starijim jaslickim grupama u nasem vrticu prevladava smijeh i radost, kod gotovo sve djece.

[Mima]

a zakaj, kako znaš? Mislim, koliko prilike imaš boraviti u vrtiću?

[tanja_b]

Naša iskustva s vrtićem su prije dobra nego loša.
Jedina zamjerka koju imam za vrtić je - šmrkavost. E sad, tu imamo sreće, pa mi je dijete relativno otporno i nismo imali težih bolesti ili duljih bolovanja (jer da jesmo, vjerojatno bih drugačije razmišljala).
Bilo je malo tuge (zapravo, više zbunjenosti) u početku, ali sad, kad ga vidim kako se ujutro zatrči teti i baci joj se u zagrljaj, uopće nemam nikakvih dilema.
I kako smo jučer popodne ostali 10 minuta dulje jer smo čekali mamu od drugog dečkića da oni mogu zajedno trčati do izlaza.
I kako je konačno počeo percipirati i drugu djecu (to još ne znači da se igra s njima, ali bar svima zna ime )
Ne znam, i mene je nekad (naročito dok nisam imala dijete) bilo strah tog hipotetskog Vrtića (naročito prisjećajući se vlastitih iskustava), ali s Andrejevim polaskom, strahovi su se rasplinuli...

(eh da, jaslice smo ipak preskočili)

[a zakaj]

a zakaj, kako znaš? Mislim, koliko prilike imaš boraviti u vrtiću?

zapravo, nemam puno.
zakljucujem po onom sto vidim ujutro i popodne, eventualno prizorima iz dvorista koje vidim ako prolazim blizu, a i po onome kako djeca reagiraju i sto pricaju (a tonka je prava tuzibaba i voli pricati).
jednostavno, imam toliko povjerenja u nju da ona zna prepoznati je li neka sredina za nju ok ili nije, pa ako je ona svako jutro sretna sto ide u vrtic, onda je valjda ok.

tuzna lica sam vidjala prilikom adaptacije, ali i kasnije, ako dolazis svaki dan i zadrzis se 5 min. na vratima, mozes stosta usnimiti.

[Mima]

Hm, da, ja se stalno nadam da je moje loše iskustvo posljedica određenog vrtića ili lošeg perioda u vrtiću - jesen, adaptacija. Šogorica koja je odgajateljica mi je rekla da je to teško vrijeme u svakom vrtiću.
Opet ne mogu da se ne pitam zašto je teško ako starija djeca vole ići u vrtić. Uglavnom, sjećam se da sam govorila MM-u kako se u vrtiću nitko nije smijao, niti djeca, niti tete nego da je vladala komorna atmosfera.
MM je vodio Leu na upoznavanje na proljeće i imao je drugačije dojmove.

Ja sam bila dosta velika zagovornica vrtića, prije svega radi druženja, jer Lei toga fali - i vidjela sam da je u vrtiću dok bi se igrali neke organizirane igre bila sretna (no ja sam bila tamo čitavo vrijeme). Mi smo odustali radi bolesti, ali mi je to iskustvo ostavilo stvarno loš dojam o vrtiću (u mnogim stvarima), toliko loš da razmišljam da li da uopće više ikad pokušavamo.

[ninet]

moje dijete vrišti od sreće kad ulazi u vrtić, a o tetama priča kao o najrođenijima.
na osnovu takvog iskustva sam postavila svoje parametre i nadam se da i neću imati drugačijih iskustava.

A ne bi da je ijednom osjetila da ti imas podozriv stav prema tetama ili vrticu kao instituciji. Cinjenica da je ti saljes u vrtic, a ne u mucionu ili neko sivo, tuzno, sumorno mjesto prepuno djecice sa maskom tuige na licu - sigurno doprinosi i njenom pozitivnom stavu.

Ja sad ne znam jesam li negdje nesto fulila, ali npr. jasno mi je da LR ima stav kakav ima o vrticu i stoga je K kod kuce, ali mi ne bi bilo jasno da zadrzava takav stav, a nastavlja dijete slati u mrsku instituciju...

E sad - da se vratim temi
Ne mogu sebe uopste zamisliti kako ne radim 3 godine. Jezim se od takve mogucnosti mada si je mogu finansijski priustiti.
V ne ide u vrtic jer si mozemo priustiti tetu koja ga cuva u nasoj kuci, ali ja vrtic ne smatram mracnom institucijom, samo jednim rjesenjem koje nikada nije usavrseno, a osmisljeno je kad su zene pocele ostvarivati svoja prava. Ono sto mi se u vrticima ne svidja jeste losa higijena, losa hrana i prevelik broj djece u odnosu na broj odgajateljica.

@lutonjice, meni ova Zarina tuga lici na nesto drugo...ona je ipak godinama bila s tobom doma i jedna ste drugoj bile centar svijeta. Onda dodje mala sestra, ostaje s tobom kuci, a Zara ide u vrtic. I ja bih bila tuzna na njenom mjestu i shvatala taj vrtic ko kaznu....Zasto je ne vratis doma?

[a zakaj]

Opet ne mogu da se ne pitam zašto je teško ako starija djeca vole ići u vrtić.

ako sam dobro izracunala, ti si vodila leu na adaptaciju s 3 godine. trogodisnjaci nakon ljetnih praznika u pravilu (znaci vecina njih po mojoj procjeni) jos prolaze kroz readaptaciju, a nelagoda u vrticu se povecava ako ima i nove djece koja mozda placu ili su jednostavno neprilagodjena.
antun je prvi put s 4 i pol dosao na jesen u vrtic veselo, bez perioda readaptacije.
tonka je vec sad u toj fazi, da i nakon mjesec dana izostanka opet veselo krene.

[Mima]

Da, ali to je bila mješovita grupa, od malih do predškolaraca, i svi su bili nesretni, prve dane su svi redom plakali, a kasnije su svi imali tužne i ozbiljne face. Sigurno da i ovu stariju djecu destabilizira to što imaju nove i neadaptirane u grupi, oni su stalno protiv toga rogoborili (da im idu na živce bebe), zato sam izgubila i uvjerenje da su mješovite grupe bolje.

[flower]

slazem se da je bolje da ostane dijete kod kuce do 3 god. uz stalnu osobu, meni nije nuzno da je to majka - majka kao prvi izbor, ako ona to zeli, ta osoba koja je uz dijete treba zeljeti biti uz to dijete, samo forsiranje da to bude majka mi nema bas nesto smisla, pa cak i antropoloski je utvrdjeno da je majka najcesce isla raditi a neka starija zena (ne nuzno rod) je brinula o potomcima, ne prihvacam price o raju proslih vremena i idealnom rod. svako vrijeme ima svoje breme.
ako nije moguce da dijete ima tu stalnu osobu do 3 god. onda mi je opcija jaslice, no nisam njihov ljubitelj i vise na njih gledam kao na potrebu rod. i nuzno zlo.
a iznad tri god. imam sivu zonu za tro i cetvorogodisnjake, tu ne znam, ovisi o djetetu i obitelji.
za petogodisnjake nalazim mnogo vise za nego protiv vrtica, pogotovo za jedince, njih bi od 4 god. (kompliciram )

inace sva istr. koja su se bavila ovom temom kazu da je presudan stav majke, ako ona silno zeli ostati s djetetom kod kuce, odlazak na posao rezultirat ce teskom adapt. djeteta i nesretnom majkom, a obrnuto kad majka zeli raditi a mora biti kod kuce, a to dozivljava negat. rezultirat ce agresijom i nezadovoljstvom i majke i djeteta. tada to nije dobro po dijete. znaci formula nije jednostavna.

[ninet]

slazem se da je bolje da ostane dijete kod kuce do 3 god. uz stalnu osobu, meni nije nuzno da je to majka - majka kao prvi izbor, ako ona to zeli, ta osoba koja je uz dijete treba zeljeti biti uz to dijete, samo forsiranje da to bude majka mi nema bas nesto smisla, pa cak i antropoloski je utvrdjeno da je majka najcesce isla raditi a neka starija zena (ne nuzno rod) je brinula o potomcima, ne prihvacam price o raju proslih vremena i idealnom rod. svako vrijeme ima svoje breme.
ako nije moguce da dijete ima tu stalnu osobu do 3 god. onda mi je opcija jaslice, no nisam njihov ljubitelj i vise na njih gledam kao na potrebu rod. i nuzno zlo.
a iznad tri god. imam sivu zonu za tro i cetvorogodisnjake, tu ne znam, ovisi o djetetu i obitelji.
za petogodisnjake nalazim mnogo vise za nego protiv vrtica, pogotovo za jedince, njih bi od 4 god. (kompliciram )

inace sva istr. koja su se bavila ovom temom kazu da je presudan stav majke, ako ona silno zeli ostati s djetetom kod kuce, odlazak na posao rezultirat ce teskom adapt. djeteta i nesretnom majkom, a obrnuto kad majka zeli raditi a mora biti kod kuce, a to dozivljava negat. rezultirat ce agresijom i nezadovoljstvom i majke i djeteta. tada to nije dobro po dijete. znaci formula nije jednostavna.

Ja sivu zonu imam namjeru rijesiti tako da cu V sa 4,5 ili pet godina dati u vrtic (ali neki smisleni poput Waldorfskog) bar na 4 sata dnevno

[tučica]

Kaj se ovo zahuktalo!!!
Ja još uvijek nisam sama sa sobom načisto što je najpametnije i najbolje za moje dijete a probali smo doslovno sve opcije.
Počela sam raditi kad je Zara napunila 11 mj.Do tada mi je karijera bila jako važna, imala sam dobar posao i primanja a i već mi je bilo dosta 24/7 boravka u kući.Osjećala sam se totalno "zatupljeno" s rutinskim kućnim poslovima a Zarino traženje pažnje 1000% na dan me ponekad izluđivalo.
Pa sam tako odlučila vratiti se na posao ranije.Zaru sam vozila svojoj mami prije posla i to je funkcioniralo 3 mjeseca.Onda se posao "zahuktao" i moji poslodavci (naviknuti na 10 godina mog rada prije djeteta) su i dalje očekivali da sam na poslu 10 a nekad i 12 sati dnevno a kad nisam da posao nosim doma i radim od doma.Naravno da taj tempo nisam ni mogla a ni željela pratiti.A nisam ni mogla svoje djete ostaviti (pa čak ni svojoj mami na 10-11 sati) nakon toga je strpati u auto, odvesti doma i staviti je na spavanje jer je djete umorno i ima svoj ritam.
Znači ja s djetetom ne bi provodila više od 1-2 dnevno (uključujući)putovanje na posao i s posla.
Probala sam raditi i od doma ali ni to nije funkcioniralo.
Kad je imala 18 mjeseci je krenula u vrtić, nakon faze adaptacije se super uklopila i baš je voljela ići u vrtić ali onda su je poharale sve moguće boleštine tako da smo više bili doma na bolovanju i po bolnicama nego u vrtiću.
I onda mi se jednostavno dogodio "klik" u glavi a s njim mi se ostvarila i druga trudnoća.
Moje djete je jednostavno premaleno da ga svaki dan "vučem" na čuvanje kod bake u Zg, da je po čitav dan s nekim drugim, da samnom provede 1-2 dnevno prije spavanja, da ide u vrtić i od toga dobije samo razne bolesti (ima vremena za socijalizaciju).
Ja sam sad od početka trudnoće doma, Zara je samnom, prekrasno nam je skupa, to vrijeme je jednostavno nemjerljivo bilo čim.
I kad se seka rodi stvarno namjeravam ostati 3 godine doma.

Financijski bi se i snašli te tri godine(morali bi puno toga nategnuti ali išlo bi), ali sad znam da niti jedan posao, karijera i novac mi ne vrijede koliko sretno odrastanje moje djece.
I preporučam svakome tko može da bude s djecom doma.

[Deaedi]

I još koja o nametanju - moje dijete već sad može birati želi li otići iz parka/igraonice/posjete ako se ne želi više igrati. U vrtiću dijete nema tu mogućnost, ima čamiti tamo svaki dan do kasnog popodneva htio to ili ne, ima jesti kad svi jedu, igrati se kad se svi igraju... Nekako mi se čini da u ovoj mojoj organizaciji ipak više do izražaja dolazi njegova slobodna volja, tako da je za mene baš vrtić idealan primjer nametanja nečega djeci. Gledam po sebi - volim svoje prijatelje, ali da me netko tjera da se s njima družim svaki dan po 8 sati, ne bih ih više toliko voljela.

Slažem se. Nisam ostala dugo doma sa H, pocela sam polako raditi vec kada je H imala 5 mjeseci. Morala sam, radi financija (stambeni i ini krediti), jer si nismo mogi priustiti da ostanem doma.

Vrtic - sve do nedavno sam bila opterecena socijalizacijom, odnosno bojala sam se da se nece biti "socijalizirana". Nakon sto sam s njom prosla kroz nekoliko igraonica, poticala druzenje sa djecom koja inace idu u vrtic, mogu samo reci da sam pocela potpuno drugacije razmisljati.

Nista njoj ne fali. Drustvena je, pristojna, neagresivna. Puno je vise socijalizirana i od neke vrticke djece.

A igraonice i privatni vrtici Stvarno sam zapazila neke stvari nakon kojih sam odlucila da nema sanse da je ostavim samu u nekoj igraonici.

[apricot]

ima čamiti tamo svaki dan do kasnog popodneva htio to ili ne, ima jesti kad svi jedu, igrati se kad se svi igraju...

na ovo mogu reći da onda neko drugo dijete, tvoje ili ne, ima čamiti s majkom, jesti kad majka skuha i što skuha, igrati se s igračkama koje su mu tamo na raspolaganju...

dakle, sve ovisi o karakteru djeteta i karakteru roditelja.

[Forka]

moje dijete vrišti od sreće kad ulazi u vrtić, a o tetama priča kao o najrođenijima.
na osnovu takvog iskustva sam postavila svoje parametre i nadam se da i neću imati drugačijih iskustava.

Sve potpisujem!

I, Luna Rocco: apsolutna sloboda za jednoga istovremeno može značiti uskraćivanje te iste slobode nekome drugome; ne treba biti sebičan u životu. Djeca su, uostalom, kao i mi odrasli, različita i različito reagiraju na poticaje iz okoline, na situacije, na drugu djecu, ljude... Ima djece kojima je vrtić (tu podrazumijevam društvo, tete, organizaciju u vrtiću općenito) veselje (kao što je bio slučaj s mojom kćeri, dok je sve to isto nekoj drugoj djeci tlaka i gnjavaža. Nismo svi isti i ne moramo pristajati bezuvjetno na sve. Zato i postoji kategorija koja se zove "mogućnost izbora"!

[Dijana]

Eto , ja sam doživjela da mi dijete veselo prepričava događaje iz vrtića, jučer sam doživjela da mi kaže (nakon što je netom došla iz vrtića): "Mama, meni je tako dosadno bez mojih prijatelja". Vrtić je za nju drugi dom, u kojem vrijede drugačija pravila, ali gdje se definitivno ne "čami", već s veseljem igra i uči.
A da je drugačije, tj. da vidim da je nesretna , ne bih je više slala u vrtić, makar mi to pojelo pola plaće.

[mama courage]

MC, jednostavno se ne slažemo po ovom pitanju.

i ne moramo, ja sam samo napisala svoja razmišljanja i stavove, donekle kao bazu za daljnja razmišljanja i kao dokaz da se može imati drugačiji stav od vašeg. najmanje očekujem da ću se sa sugovornikom složiti, više da će se netko još pronaći u mojim riječima.

prvo - bespredmetno je govoriti o ostavljanju djece u vrtićima po 8 sati kad druge solucije nema, kad roditelji moraju raditi i kad je život takav kakav je. nitko ne misli da je to idealno, pa ni ja. također mojim stavom uopće ne zanemarujem probleme koji se mogu pojaviti u vrtiću - počev od šmrkavosti, do teške adaptacije, problematične djece, neempatičnih teta i sl. također ne zanemarujem probleme u školskom sustavu, potrebe reformi i mijenjanja puno toga u njima i sl. govorim uopćeno o stavu vrtić/škola, jer sam po vašim postovima (posebice lutonjičinom) shvatila da vi uopćeno ne vidite svrhu tih institucija.

također - da moje dijete pokazuje tugu u očima zato jer je ostavljam u vrtiću isti tren bi je uzela doma, al moje dijete mene preklinje kad dođem po nju da i ona ostane tako dugo (do pola 5) kao i njene frendice.

da sam doma i da ne radim, ja bih upisala dijete u nekakav skraceni nekolikosatni program s oko 3 godine (ovisno o djetetu), i onda s vremenom produzivala taj boravak u skladu sa zeljama djeteta. to bi po meni bilo idealno.

e ovo sam upravo ja uradila. moje dijete svako jutro se budi s majkom (koliko nasmješenom u to doba jutra je sad diskutabilno ), u zadnji tren upadamo u vrtić (9h).

tako bih i ja mogla pitati čega se vi bojite gurajući malo dijete u zajednicu - pomisli da bi dijete - oh, užasa - moglo biti "previše" vezano za svoje roditelje?

"guram" je u zajednicu, jer u protivnom i pored fantastičnih roditelja kakvi jesmo - moje dijete je bilo usamljeno i stalno željno igre s djecom, s kojima se, naravno u prvim godinama svog života i nije znala igrati (jaslička djeca se igraju sama sa sobom, al opet je ona u periodu od 17 mjeseci znala čekati pored vrata da konačno krenemo u jaslice), to je došlo vremenom. da si mogu priuštiti život u komuni il na selu - priuštila bih joj to - al to su prošla vremena, pa je o tome bespotrebno razgovarati. da mogu roditi - rodila bih još čopor djece, ovako sam tražila načina da mi se dijete igra (a ne toliko da uči obrasce ponašanja u zajednici) - dovodim stalno rođake i drugu djecu, al sve je to na sat-dva, nedovoljno.

ona ovako ne samo da se igra s brojnim igračkama i djecom, gradi prijateljstva, nego se igra i smisleno više glava, posebice stručnih (tu mislim na tete, osim na mene) - to moraš priznati - može uvijek smisliti više igara. koliko je samo krcat program (barem u našoj vrtičkoj skupini) - nema tu mjesta da dijete čami. a to što ona pored sve igre nauči još da se prilikom pranja ruku pipa ne treba držati stalno otvorena, jer se treba voda čuvati, i da djeca u australiji (mislila je na afriku, op.a.) nemaju za igranje i dovoljno hrane - to mi je samo još jedan dodatan plus, kad mi je sva važna prepričavala ono što nije čula od mene, nego je naučila od drugih autoriteta i mene "podučavala" znanju.

meni je recimo fantastično bilo što je moja zxuja prošle godine bila u prilici igrati se u švicarskoj igraonici (zato jer je opet i tamo bila usamljena, izrazito), gdje je osim nje bilo još 2-3 crnačke djece, pa onda nekoliko mulata i azijata. što je zahvaljujući tome imala prilike upoznati i druge rase.

inače bih još rado potpisala apricot i a zakaj, a kangi poslala

[yaya]

inače bih još rado potpisala apricot i a zakaj, a kangi poslala Kiss

A ja tebi

[Luna Rocco]

Nemam što napisati na ovaj zadnji post, izgleda se se u bitnim stvarima gotovo svi slažemo:

1. jaslice su najčešće nužno zlo
2. nisu sva djeca ista - neka uživaju u vrtiću dok neka pate i na roditelju je da prepozna u kojoj mu je skupini dijete (iako se meni čini da ih je velika većina u nekoj sredini između ta dva kraja)
3. puno toga ovisi o vrtiću

Ja ne mogu znati kakva će biti situacija za par godina, ali za sad mi vrtić nije ni u peti. Poznajem si dijete i mogu odgovorno tvrditi da bi njemu tamo bilo užasno. Ako se to promijeni, rado ću ga za koju godinu voditi na par sati dnevno u vrtić.

[Deaedi]

Nemam što napisati na ovaj zadnji post, izgleda se se u bitnim stvarima gotovo svi slažemo:

1. jaslice su najčešće nužno zlo
2. nisu sva djeca ista - neka uživaju u vrtiću dok neka pate i na roditelju je da prepozna u kojoj mu je skupini dijete (iako se meni čini da ih je velika većina u nekoj sredini između ta dva kraja)
3. puno toga ovisi o vrtiću

Ja ne mogu znati kakva će biti situacija za par godina, ali za sad mi vrtić nije ni u peti.

Potpis. Razmisljamo identicno. Posebno ovaj dio:

Poznajem si dijete i mogu odgovorno tvrditi da bi njemu tamo bilo užasno. Ako se to promijeni, rado ću ga za koju godinu voditi na par sati dnevno u vrtić

[mama courage]

damn, sad bih trebala potpisati lunu

Poznajem si dijete i mogu odgovorno tvrditi da bi njemu tamo bilo užasno.

naravno, tu slobodu koju uživa kod tebe rijetko će sresti negdje drugdje. al već prva ulica, već prvi pješački prijelaz u stvari pokazuje koliko je ta sloboda prividna... /uj, patetike/

[Luna Rocco]

damn, sad bih trebala potpisati lunu

Poznajem si dijete i mogu odgovorno tvrditi da bi njemu tamo bilo užasno.

naravno, tu slobodu koju uživa kod tebe rijetko će sresti negdje drugdje. al već prva ulica, već prvi pješački prijelaz u stvari pokazuje koliko je ta sloboda prividna... /uj, patetike/

Da ne pričamo o tome kako ga nisam ni pitala za ukidanje dnevnih dojenja.

MC, ideš mi na živce ovako blaga.

[Stijena]

da sam mogla, ostala bih i do škole ako treba, ali želje i mogućnosti u većini su slučajeva različite.
I ja sam jedna od onih koja sad više uopće ne može zamisliti koliko bi toga moje dijete manje naučilo, manje se družilo i manje igralo da ne ide u vrtić (nikada mu doma ne bi dala da se "igra" vodenim bojicama ili temperama, a u vrtiću skoro svakodnevno crtaju/slikaju/bojaju od jeseni, božićnih čizmica, maski, pa do zime, srca za valentinovo.... - banalan primjer) - nešto takvo, jednostavno ne mogu promišljati kao nužno zlo za svoje dijete!
Da vidim da mi je dijete nesretno radi odlaska u vrtić, sigurno bih razmišljala o alternativi, ali ovako zaista nemam razloga, a a priori krenuti sa stavom da je vrtić nešto najlošije što se mom djetetu može dogoditi - a da uopće nisam ni vidjela kako moje dijete na to reagira, smatram potpuno bespredmetnim.

[Luna Rocco]

[quote="Stijena"]nikada mu doma ne bi dala da se "igra" vodenim bojicama ili temperama/quote]

Zašto? :?

[Stijena]

[quote="Luna Rocco"]

nikada mu doma ne bi dala da se "igra" vodenim bojicama ili temperama/quote]

Zašto? :?

zato jer bi mi trebao najlon veličine bar 5x5 (koji nemam) da prekrijem (bar) boravak (a za zidove ni nemam neku ideju :/ ) jer poznam svoje dijete i znam da ne bi odolio šaranju (pogotovo) po površinama koje nisu za to predviđene (pa bi se nepotrebno svađali - govori iskustvo s playdoh plastelinom ), a ovako još k tome nemam niti potrebe jer se zgušta u vrtiću (i to bez ijedne mrlje po sebi :shock: :shock: :shock: vječna enigma )..............
to bih eventualno uglazbila po ljetu negdje na nekakvoj terasi koja se poslije može ovlaš oprati miniwashom

[Mima]

Ma sjedni ga za stol, neće packati. Ja sam čak kupila plastični stolnjak (ali fora je, u fensi dućanu u Avenue Mallu ) jer imam novi stol pa neću da se zamaže.