 |
|||
knjige, enciklopedije
imam gomilu knjiga i enciklopedija koje su izgubile svaku vrijednost, osim emotivne...
što napraviti sa Općom, Likovnom, ovakvom onakvom... kad su podaci iz sedamdesetih, a i jednim klikom na netu dobijem recentne informacije.
Čuvati?
baciti?
što s odavno pročitanom beletristikom?
razdijeli po knjižnicama
to....ms. ivy prvotno napisa
ili pitaj po antikvarijatima....enciklopedije nikad ne izgube vrijednost (čitaj:uvijek možeš ukibit neku siću)
u manjim mjestima
Ja sam nedavno donijela pune dvije vrećice knjiga na engleskom u knjižnicu i žene su bile sretne kao mala djeca!
Još me jedna pitala " da li bih ja imala nešto protiv ako bi netko drugi dobio te knjige, a ne da ostanu u knjižnici". Ma radi ženo sa njima što god želiš, evo vam ih, doviđorno!
SAd ne znam kako je to sa starijim knjigama i na hrvatskom, probaj nazvati i pitaj, ili neki antikvarijat
meni je nedavno trebala opca, bilo kakva. i likovna mi je dobro dosla. posudila sam od staraca, izdanja jos starija nego tvoja.
vjerojatno ce mi tu i tamo trebati opet. prodas mi?
dati u knjiznice
prodati u antikvarijat
prodati na forumu...
Ja ću komentirati kad se tema prebaci na burzu ...
donirati zatvorima...
meni je veliki problem ova emocionalna vrijednost - ja se od knjiga nikako ne mogu rastati...
Ja sam se svih starih knjiga riješila na aukcije.hr
Ne bih se baš složila da takve knjige ništa ne vrijede i da se sve može naći jednim klikom na netu. Član moje uže obitelji radi u jednim dnevnim novinama i kosa na glavi mu se diže kad skuži neku glupost koju napišu mladi novinari koju su tu informaciju našlki na internetu. Enciklopedije ipak sastavljaju eminentni ljudi.
Mi stalno kupujemo knjige, zadnja knjiga je filmski leksikon.
otvorila si topik s temom o kojoj bas razmisljam zadnjih nekoliko tjedana.....da li su rjecnici izgubili "vrijednost" pored online rjecnika?
1000 zasto 1000 zato?
i tako, one nase knjige....mislim, SSSR vise nema kao ni nekih drugih drzava
i kad su oni dani kad se moze odnjeti knjigu nazad u knjiznicu bez da te razapnu...nasla 2 jos iz srednje
Ja znam da neke knjige vjerojatno više nikad neću otvoriti upravo radi interneta i brzine i točnosti dobivenih informacija, ali nekako bi mi ih bilo teško dati od sebe. Osim možda kad mi ponestane prostora za druge, nove knjige
Ali ideje su super.
Mi smo tako znali odnijeti u knjižnicu hrpetinu, doslovce pun gepek MMovih starih kompjuterskih i foto časopisa i u knjižnici su isto bili oduševljeni. Kažu, ako njima neće trebati, uvijek će doći neki klinci koji će si to razgrabiti
nekad je to bio citav 'mjesec knjige', a sad je samo jedan dan u mjesecu knjige, negdje u listopadu mislim. nacekat ces se.i kad su oni dani kad se moze odnjeti knjigu nazad u knjiznicu bez da te razapnu...nasla 2 jos iz srednje
mi smo ga isto lovili, za djecje slikovnice koje smo drzali mjesecima (postolareva djeca, jel...)
inace, nisam znala da narodne knjiznice tako rado primaju donacije. fakultetske su tu puno probirljivije, njima je prostor puno dragocjeniji od starih enciklopedija
ja sam jedan dio dala u knjižnicu, drugi dio podijelila poznatima, treći dio poklonila na forumu...
nisam ih htjela prodavati, baš zbog te "emotivne" vrijednosti... uvijek bih se pitala da li je cijena bila prava... ovako znam da je. dobila sam osmjehe i riječ "hvala".
nema tog interneta koji je bolji od knjige (ma kako noviji u informaciji bio) - meni listan je stranica knjige nista ne moze zamijeniti
kad preselis na burzu, javi - zainteresirana sam
podiljeit cemo ivana7997 i ja
kad je moj otac umro prije skoro pa dvije godine cijelu njegovu biblioteku smo podijelile sestra i ja. ja uzela i one koje ona nije htjela, pa prvo što sam uradila je one zanimljivije podijelila/poklonila njegovim prijateljima (s mojom posvetom), pa mojim frendicama...
evo sad još imam nekolicinu i stalno razmisljam dati ih u antikvarijat. il ću ih u burzi objavit, pa kome treba. nek uzme...
u filmu "back to bosnia" (prijateljica moje sestre snimila dokumentarac povratka/posjete u rodni grad) na kraju scena kako oni ulaze u vlastiti (devastirani) stan, koji su morali napustiti za vrijeme rata, u koji se uselila neka obitelj, koja je kasnijom deložacijom bila izbacena. i sad scena, ovi pravi vlasnici stana idu iz sobe u sobu, ničeg nema, sve uzeto (a to su u biti sve njihove stvari i bili) i na kraju njen brat ulazi u dječju sobu i na podu, osim pola komode, nalazi knjigu tj. udzbenik francuskog jezika i prelistava stranice i u kadru se pojavi naš obiteljski pečat s rukopisom mog oca. prije rata moja seka posudila knjigu svojoj frendici. a ova kad je bježala u ratnim godinama potpuno bila zaboravila na knjigu. knjiga je sigurno 15-tak godina bila u tuđim rukama... da bih je ja prošle godine ugledala na platnu...
mc
mc :shock:
mc
mc
mc
Ista, identična stvar se i meni dogodila, s tim da je brat prepustio meni kompletnu biblioteku od nekih 400 knjiga. Posebno su mi drage, jer je velik broj tih knjiga tata naslijedio od svog oca, mog predragog dedice
Osim stotinjak koje smo odmah stavili na police, ostatak je do prije mjesec dana stajo u kutijama ispred stana i kad smo napokon odlučili nekako ih smjestiti u stan, dok sam jednu po jednu brisala od prašine, otvorio mi se cijeli jedan svijet... između ostalog "Družba Pere Kvržice", s posvetom mojem tati za deseti rođendan, njegove knjige iz gimnazije s rukopisom, dedini krimići iz tridesetih godina, enciklopedije i rječnici stranih riječi od prije pedesetih... ma, svega... nisam imala srca baciti nijednu od njih, previše je duše u njima.
dakle, ne dam nikome!
pa što onda što je tada bila sssr i jugoslavija i što je zagreb imao 300000 stanovnika!
ivana7997, znaš gdje sam, dođi pa listaj kad ti se prohtije.
hvala vam svima u pomoći pri odluci, moje sentimentalno srce vam je zahvalno!
neki dan kod mame nadjem ja - svijet oko nas
listala, listala, umirala od smijeha... al je zabavna, danas kad je gledas...
i djeci se svidjela
Sjećate se onog "atlasa" (tak smo ga zvali) iz biologije, crveno- crne korice, s ljudskim tijelom? Uglavnom, i njega smo pronašli među tim knjigama (bio je burazov) i sad je to Megici jedna od najdražih slikovnica. Opsjednuta je tijelom, organima, zdravljem... ali nema šanse da bude doktorica, veli, jer one previše rade. Radije će biti tajnica, kao mama.
to mi je najdraži "atlas"...
sa onim finim pausom...
E, baš taj, samo što je nama paus malo u banani od silnog korištenja.
Ako ga imaš, super je za klince.
apricot sve što imaš vezano za umjetnost možeš slobodno dati / prodati meni....meni sve treba, ja stalno vrtim, prelistavam i ubirem inspiraciju iz radova starih majstora, iz stare arhitekture....
ja ću bit do groba zahvalna
:?ali nema šanse da bude doktorica, veli, jer one previše rade. Radije će biti tajnica, kao mama.
dobre tajnice ne rade... one RINTAJU! dok sam bila tajnica - bila sam i gladna i žedna... nije bilo vremena ni za pi-pi...
A neke dobre tajnice dobro organiziraju vrijeme, pa stignu i pi- pi i svašta.
Šalim se, naravno. Stvar je organizacije cijele firme i podjele zaduženja.
heh, možeš ti organizirat kaj god hoćeš - kad fizički ne stigneš odraditi... ja znam one koje ne znaju kak se zovu, a znam i one koje surfaju po internetuA neke dobre tajnice dobro organiziraju vrijeme, pa stignu i pi- pi i svašta.
Šalim se, naravno. Stvar je organizacije cijele firme i podjele zaduženja....
po tajnici sudim i šefa
neću to shvatiti osobnoa znam i one koje surfaju po internetu ...
po tajnici sudim i šefa
Ja sam svoje stare knjige odnjela u knjiznicu moje osnovne skole.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom