Drage moje,sa vrtickim iskustvima!
molim savjet:kada ste se prvi put dosle raspitati za vrtic na koje ste bacile oko,koja pitanja ste postavljale tetama tj.osobi sa kojom ste razgovarale.Koji su vam bili kriteriji za odabir vrtica?
Hvala!
 |
|||
|
|
|||
odabir vrtica-sto pitati?
Drage moje,sa vrtickim iskustvima!
molim savjet:kada ste se prvi put dosle raspitati za vrtic na koje ste bacile oko,koja pitanja ste postavljale tetama tj.osobi sa kojom ste razgovarale.Koji su vam bili kriteriji za odabir vrtica?
Hvala!
prehrana - što je moguće zdravija
obavezno veliko zeleno dvorište
odgojno-obrazovni pristup (korak po korak, ne po guzi i slično)
i ako je sve to zadovoljeno u skladu s mojim željama, presudan je bio i nekakav moj gut feeling je li to to ili nije
-broj upisane djece u grupi?
Za vraga svi pristupi i metode ako broj djece prevelik
- postojanje strucnog tima?
nikad ne znas hoce li ti zatrebati, a puno njih ima napismeno stucni tim s kojim suradjuju 4 sata tjedno i od toga nista. Onda ti zatreba strucna pomoc, a pomoci nigdje ni tebi, ni djetetu, ni tetama...
Iz iskustva...
I ja trebam savjet od iskusnih mama.
Moja Mrvica za dva mjeseca kreće u jaslice (nakon prvog rođendana) jer se ja vraćam na posao.
Da li bi prema vašem iskustvu bilo pametno dijete neko vrijeme (tjedan, dva) voditi na pola radnog vremena vrtića radi prilagodbe?
I koliko bi bilo pametno posjetiti dijete pod pauzom (radim dvije min od vrtića)? Presvući joj pelenu, podojiti je prije podnevnog spavanja (onako za desert poslije ručka)?
Lomim se sama sa sobom koliko bi to bilo dobro ili loše za nju kad bi od toga napravili naviku!? I kako bi to tete prihvatile?
Napominjem da je tijekom ovih deset mjeseci nismo nikome ostavljali, 95% vremena je sa mnom (ostatak sa prezaposlenim taticom)
u početku bi dijete trebalo biti u vrtiću i puno kraće od pola dana.Da li bi prema vašem iskustvu bilo pametno dijete neko vrijeme (tjedan, dva) voditi na pola radnog vremena vrtića radi prilagodbe?
dakle, prvi dan dođete samo malo vidjeti što ima, kako to izgleda, upoznate se tetama, ostanete malo vas dvije skupa u grupi i to je to za prvi dan
drugi dan ju ostaviš recimo 15 minuta samu
treći dan pola sata
četvrti dan sat vremena.....
peti dan do ručka...
idući tjedan probate i ručak i spavanje
ovo je naravno sve otprilike, nekom će trebati duže, nekom kraće
Ovo ti nijedna teta neće "dozvoliti". Da ne zvuči preoštro, stavila sam u navodnike. Zapravo hoću reći da nije u interesu djeteta, što ju prije "pustiš", prije će se adaptirati i neće biti plača.kikin@ prvotno napisa
Moja Jana je za sad doma s bakom, kad odlazim ona non stop nekaj cvili za mnom, ali čim odem (ili ju se stavi u hranilicu
Prihvati u svojoj glavi da druge opcije nema. I Jana je prvih 13 mj. bila isključivo sa mnom, nitko, ali baš nitko drugi ju nikada nije uspavao, ali hebiga, nažalost drugačije se ne može, nemamo toliko para da ostanemo kući.
Ma hajde, bit će to sve u redu, samo treba proći malo vremena.
I daj ne brigaj već sad o tome, imaš još dva mjeseca uživancije!
to što dijete ne plače, ne znači da je adaptirano. niti da mu je super. i ne slažem se s time da se svako dijete treba što prije pustiti.Zapravo hoću reći da nije u interesu djeteta, što ju prije "pustiš", prije će se adaptirati i neće biti plača.
Jelka kažeš da Jana cvili kad odlaziš?
I meni je već sad tako...
Dok smo zajedno u sobi ona se sama igra, puže, zabavlja...
Uglavnom joj nitko ne treba, ali tu i tamo se dođe malo pomaziti...
Ali čim krenem van iz sobe odmah se baci na sve četiri i puže "trčečim korakom" za mnom uz cviljenje (kao mali psić).
I blago vama na Baki!
Blažene Bake!
Naša svaki dan tuguje što ne može u mirovinu pa da je ona čuva.
Lutonjica, hvala na savjetu o adaptaciji, nisam znala da to ide tako postupno!?
Jako me strah tog vrtića, premalena mi je još (vjerovatno ću to misliti i kad se bude udavala).
Tim više što nam je tata skroz protiv vrtića i više je za tetu čuvalicu.
Tog me je još više strah... Jer nemamo nikog od poznatih, a nepoznati...
U vrtiću se zna tko je odgovoran i postoje neki programi i kontrole!?
A teta čuvalica je sama s djetetom osam sati i više bez ikakve kontrole...
S druge strane razmišljam da možda s takvim načinom razmišljanja (zatrovanim crnom kronikom i američkim filmovima) uskraćujem dijete za jedan predivan odnos.
tako se preporuča, i tako se prakticira u velikoj većini vrtića.Lutonjica, hvala na savjetu o adaptaciji, nisam znala da to ide tako postupno!?
što kažu u vašem?
Evo, mi smo "friski" sa adaptacije: istina M. ima 3 g. ali mislim da je princip adaptacije (barem što se tiče duljine ostajanja po danima) isti kod skroz malenih i ovih malo većih.
Uglavnom, ovo što ti je Lutonjica napisala, identično tako smo po danima ostajali i mi: prvi dan sa mnom, upoznali tete, poigrali se s igrackama, istrazivali... drugi dan pola sata sam, treći 45 min i tako do kraja tjedna je ostao od 9 do rucka (oko pola 12). Iduci tjedan je bio isto do rucka, a kako je išlo sve OK ostao je i na spavanju sredinom tjedna (makar, da je plakao mogao je još taj tjedan biti samo do rucka).
Ovakvo nešto prakticira većina vrtića kod kojih sam se raspitivala prije upisa.
-ja sam zavirila na jelovnik (koji bi u svakom vrtiću trebao biti izvješen na oglasnoj ploči, ako nije, ne bih puno razmišljala o tom vrtiću - naš čak ima friški jelovnik i na svojoj web stranici) da vidim je li u skladu s mojim hranilačkim nastojanjima (iako tada - prije skoro 2 g. rijetko koji vrtić na meniju nije imao hrenovke i poli salamu
- obično se prvi razgovor obavlja sa zdravstvenom voditeljicom (tzv. glavnom sestrom) i ona će uvijek reći onako kako bi trebalo biti, ali velika većina toga provođenja u praksi ovisi o tetama s kojima zapravo s jako puno strpljenja treba sve detalje oko djetetovih navika i potreba, natanane dogovarati i biti uporan i ustrajan u nekim traženjima koja su djetetu važna
- broj djece u grupi (bar u gradskim vrtićima) će uvijek biti maksimalno mogući za upis, ali je vrlo velika razlika koliko djece zaista svakodnevno i dolazi - to naravno ovisi o starosti djece - u mlađim grupama ih uvijek dolazi puno manje od upisanih jer neki samo čuvaju mjesto, dok je u starijim grupama vrlo velika vjerojatnost da će dolaziti većina djece. Npr. u mlađoj jasličkoj prvih par mjeseci je s mojim djetetom u grupu dolazilo još svega par djece, jedna curica i on su čak danima znali biti sami u grupi, dok sada u starijoj od upisanih 23, svakodnevno ih dolazi oko 18. To naravno ovisi i o bolestima, epidemijama i sl. koje su prvu godinu u jaslicama/vrtiću puno češće (mi smo školski primjer za to)
- meni je jako važno bilo i dvorište - da je prostrano i da su djeca redovito vani, pa čak i zimi kad nisu neki grozni vremenski uvjeti, bolje nego da ih po cijele dane pregrijavaju u sobama
- i ponavaljam dogovor s tetama o svemu što roditelj može/ne može donijeti djetetu (ja sam npr. cijelu prvu godinu donosila mlijeko jer mi je dijete bilo ovisno o njemu, ali mi nije na pamet padalo donositi mu smokiće) - to se doduše ne može na prvom razgovoru, ali čim se sazna u koju grupu će dijete ići, bilo bi dobro doći na jedan dogovor s tetama, ako tete i nisu za neku suradnju, vrlo vjerojatno u vrtiću postoje i druge grupe istog uzrasta u koje se dijete može eventualno premjestiti
Lutonjica, ja ti prenosim što sam pričala s Janinim tetama, a i iz druge ruke čula što inače odgajateljice i ravnateljice vrtića kažu o tome.
Vrtić nikome nije idealno mjesto, niti postoje idealni načini adaptacije djeteta.
Ja prva 2 tjedna adaptacije nisam još radila (produženi porodiljni zbog hipotonije), pa se to razvuklo tako da sam cijeli prvi tjedan non stop bila s Janom (kao i svi roditelji), idući tjedan je ostala po sat-dva, a pred kraj je i spavala.
Al ajd zamisli situaciju. Djetetu ti je prvi rođendan - dan kada moraš početi raditi, i kada dijete mora krenuti na adaptaciju (jer s manje od godine dana ne primaju). Nije te bilo na poslu preko godine dana, i imaš poslodavca koji nema baš nikakvog razumijevanja po tom pitanju. I pritom isključi tatu, baku i didu (jer svi rade, a i dijete je najviše vezano na tebe). E pa takva je situacija nažalost u dosta obitelji.
I onda kad kako ti kažeš većina vrtića prakticira 2,3-tjednu adaptaciju, što ćeš ti napraviti?
Zato mislim da je kraća adaptacija najbolja za sve.
Jana će uskoro nazad u vrtić. To što je tamo bila prije 4 mj. na mjesec i pol, ništa ne znači - adaptacija iz početka. Prije par mjeseci sam promijenila posao, i ne mogu uzeti godišnji 2 tj. Svi ćemo stisnuti zube, meni će se srce parati dok ću je ostavljati, ona će sigurno biti pretužna, ali tako je za nju dugoročno najbolje. I prozovite me slobodno bitch mamom, ali ovo govorim za svoje dijete i nikome ne namećem svoje stavove.
Mi smo pretpostavili (kako nam je rečeno na roditeljskom) da će nam trebati 2 tjedna, pa smo tako i ostavili godišnji (prvi ja a drugi MM). Sva sreća nije nam trebalo duže, sve je prošlo u redu (najljepše od svega mi je da je upoznao tamo jednog frenda koji ga svako jutro dočeka na vratima i onda zajedno odjure u igru). Nakon ova dva tjedna ostaje u vrtiću od 9 do 14h (imamo tako specifično radno vrijeme) i kupimo ga odmah nakon spavanja. Ovo je, dakle, naša situacija.
Međutim, ovo što piše Jelka, mnogi roditelji nisu u mogućnosti uzeti dva tjedna godišnjeg kad žele, niti imaju fleksibilno radno vrijeme, niti super šefove... Nikad, ali nikad mi ne bi palo napamet pomislit za takve mame i tate da su hladni stvorovi koji šutnu uplakanu djecu tetama u jaslice: jednostavno to moraju odradit jer drugog izbora nemaju (znam iz vrlo uskog kruga prijatelja takve slučajeve i znam koliko trpe zbog toga).
Jelka, sretno
buba klara, hvala!
da, to jest stav odgajatelja. s kojim se ja ne slazem. niti kao roditelj, niti kao osoba koja ima puno opsirnije obrazovanje o djecjem psiholoskom razvoju od odgajateljica (i formalno, a bogami i neformalno).Lutonjica, ja ti prenosim što sam pričala s Janinim tetama, a i iz druge ruke čula što inače odgajateljice i ravnateljice vrtića kažu o tome.
vjerujem da je tako odgajateljima lakse, i roditeljima je lakse, ali djeci nije tako lakse.
znam da mnogi nemaju izbora, zao mi je zbog toga jako, ali isto tako nemojmo si ni mazati oci govoreci da je ok ostaviti dijete prvi dan jaslica punih 8 sati jer brze je lakse. :/
Cure, frka...
Jutros me zvao šef i kaže da je došlo do reorganizacije u firmi i da će me vjerovatno pozvati da se ranije vratim na posao :?
Molim!?
Na ovo ni u snu ne bi pomislila! :shock:
I naravno odmah sam nazvala vrtić (gradski) ... U vrtiću lista čekanja, gužva do bola... Adaptacija nikakva, tete to uopće ne preferiraju je kao oni su mali i nemaju pojma što i kako..
Znaći bubneš dijete teti na osam - devet sati i briga te!!!
Ludost!
Za dojenje nisam ni pitala od šoka.. Prehrana; kruh i namaz za doručak, za ručak griz ili pire krumpir...
Treba donijeti i keksiće, bombone i sl. za kad se probude da grickaju..
Molim!?!?!?!?!? :shock: :shock: :shock:
ajme
E pa sad si ga zbilja prećerala! :/ Tko spominje 8 sati prvi dan?!!!
kikin@, ajme sva sam se stresla kad sam pročitala.
Hu, nije sve tako crno.
Muž mi je skuhao kapucino
Malo smo stali na loptu i nazvali drugi, privatni vrtić...
U grupi ih je petero (za sad). Mjesta ima.
Cijena 700,00kn. (koliko je kod vas?)
Ukoliko želim pod pauzom doći dojiti dijete oni nemaju ništa protiv, čak su već i imali takvu situaciju.
Jer ako se ja mogu tako organizirati... Bilo bi žalosno da oni ne mogu.
Cool! :D
Prehranu prilagode dobi djeteta i željama roditelja...
Može se donijeti što god se želi da dijete jede.
Adaptacija je i njima crna točka; ne treba, oni su mali i već se nakon tri dana prilagode tom tempu buđenju, spavanju...
Da li da ih ignoriram i radim po svom (našem) ili da je prepustim na milost i nemilost?
Predbilježili smo se i sad čekamo...
Ako majka ima pravo na plaćeni rodiljni dopust u trajanju od godinu dana, tko su onda poslodavci da "zovu" majku raditi prije nego joj istekne rodiljni dopust. Odnosno, vrlo jednostavno, ako je zovu, onda nek joj i organiziraju primjerenu skrb za dijete.Cure, frka...
Jutros me zvao šef i kaže da je došlo do reorganizacije u firmi i da će me vjerovatno pozvati da se ranije vratim na posao :?
Molim!?
Na ovo ni u snu ne bi pomislila! :shock:
I naravno odmah sam nazvala vrtić (gradski) ... U vrtiću lista čekanja, gužva do bola... Adaptacija nikakva, tete to uopće ne preferiraju je kao oni su mali i nemaju pojma što i kako..
Znaći bubneš dijete teti na osam - devet sati i briga te!!!
Ludost!
Za dojenje nisam ni pitala od šoka.. Prehrana; kruh i namaz za doručak, za ručak griz ili pire krumpir...
Treba donijeti i keksiće, bombone i sl. za kad se probude da grickaju..
Molim!?!?!?!?!? :shock: :shock: :shock:
OK, ne živimo u švicarskoj, ali dok se god mi majke tome ne protivimo, nego to shvaćamo zdravo za gotovo, tako će, i još gore, biti i dalje.
Jel se prijete nekim sankcijama, otkazom, nedajbože?
Jelka, nije do mog šefa...
I on ima malu djecu i zna kako je to.
Ne bi on mene zvao da ne mora... I on ima šefove iznad sebe.
A uistinu me nema dugo na poslu (čuvanje trudnoće sedam mjeseci i trudnički skoro deset do sad).
Stijena, jednostavno dolazi do reorganizacije i sve mame su povućene sa porodiljnog jer će doći do rezanja radnih mjesta i prebacivanja u druge odjele i na druga radna mjesta. Nadam se da neće biti otkaza!
Potrebno je i doškolovavanje i obučavanje i svega tu ima...
Jednostavno teška situacija u ovom trenutku za firmu i za mame koje su sada na porodiljnom.
To se već dugo sprema i sad smo to konaćno dočekali...
da, nažalost, upravo o ovome i pričamStijena, jednostavno dolazi do reorganizacije i sve mame su povućene sa porodiljnog jer će doći do rezanja radnih mjesta i prebacivanja u druge odjele i na druga radna mjesta. Nadam se da neće biti otkaza!
Potrebno je i doškolovavanje i obučavanje i svega tu ima...
Jednostavno teška situacija u ovom trenutku za firmu i za mame koje su sada na porodiljnom.
To se već dugo sprema i sad smo to konaćno dočekali...
a koliko god se ja poistovjetila sa svojom vlastitom firmom, nikako ne mogu izjednačavati to dvoje, ipak znam što mi je prioritet............ok, nije mi prioritet ostati bez posla, ali ja sam za to da mi se teška situacija (pa čak i ) za (moju vlastitu) firmu prelomi na djetetu, ipak kao zadnje rješenje!
Da se razumijemo, ja sam svoje dijete dala u jaslice kad je imao 17 mjeseci i nisam protiv njih, ali ostati s djetetom do godine dana - to smatram osnovnim pravom svake majke i svakog djeteta, ukoliko to, naravno, majka želi!
Hej, Stijena, pa gle naši klinci imaju rođendane isti dan
Istina godinu dana minimalno...
Ma, nitko sretniji od mene da si mogu priuštiti da budem s njom i tri godinice. Pa, tek onda u vrtić.
Ali situacija je takva kakva je...
Živi dijete i nakon toga i treba joj omogućiti neke stvari, a bez posla i plaće je to teško (da ne kažem nemoguće).
Ni krediti se neće sami od sebe otplaćivati..
Možda muž bude mogao izvući mjesec, dva porodiljnog iako teško jer je on kod privatnika kojemu je svaki radnik neophodan.
lutonjice, nitko nigdje nije spomenuo da dijete prvi dan ostane 8h... i nijedan normalan odgajatelj takvo nešto ne bi preporučio...
preporučuje se upravo postupno dovođenje i ostavljanje djeteta...naravno, koliko si to roditelj može priuštiti zbog posla...
i ne znam kako bi odgajateljima bilo lakše ako 8 sati brinu o pretužnom djetetu... :/ :shock: ...a i ne vjerujem da postoje roditelji koji bezbrižno ostave svoje dijete 8h negdje prvi put u životu...
ne znam što točno radiš, no kažeš da imaš puno opširnije obrazovanje od odgajateljica... no koliko imaš prakse? i tu ne mislim na praksu sa vlastitim djetetom, nego sa djecom općenito...
10 godinano koliko imaš prakse? i tu ne mislim na praksu sa vlastitim djetetom, nego sa djecom općenito...
iz prve ruke, u vu vrticu inzistiraju da se dijete vec prvi dan ostavi cijeli dan, a jos zalosnije mi je sto veliki postotak roditelja na to i pristane :/
ajme
kod nas je bilo ovako
prvi dan sat vremena
drugi isto sat
treći 2 sata i tako još par dana
nakon toga je bila do ručka, pa ručala pa nakon 2 tjedna ostala spavati
ja sam tad još bila doma na drugom porodnom dopustu pa sam se mogla organizirati bez problema
adaptacija joj je trajala nekih mjesec, dva
sad je ok, mad nije baš skroz oduševljena :/
mislim da joj je dugo biti, ali ne možemo drukčije
Meni su u oba vrtića u kojima sam se raspitivala ne savjetovali nego rekli da je praksa ostaviti dijete odmah na cijeli dan u vrtiću.
nemoj na to pristati.
ima dva pristupa adaptaciji - polagano i naglo. polagano je ovo sto lut opisuje i sto ja svim srcem preporucujem (to ne znaci da nece biti placa ali je kontekst prilagodjen djetetovim potrebama), nagli je ovo sto ti u vrticu kazu.
u psihologiji ima dva nacina rjesavanja straha od pauka, jedan je da polagano gledas pauka na slici pa ga onda gledas uzivo, pa onda ga malo kao dirnes itd. i to traje cca. do 3 tjedna, drugi je da te stave u prostoriju punu paukova - neces umrijeti iako mozes imati atake panike, nakon nekih 8 sati vise se pauka ne bojis.
to ti je nekako slicno s polaskom u jaslice/vrtic, slican je princip, a ne pauk.
joj flo, super opis 8)
Hvala cure, stvarno ste velika podrška i izvor dobrih vibri!
mi smo si, srećom, mogli dopustiti da obje curke krenu u vrtić tek sa 3 godine. i s obje smo si, opet srećom, mogli priuštiti da adaptacija teče jaaako polagano, tete su također to podržale a i vrtićka preporuka je da adaptacija traje onoliko koliko djetetu i roditeljima treba. tako da su ispočetka dolazile samo na prijepodnevno igranje, uz naše prisustvo, zatim igranje bez našeg prisustva, zatim ostajanje na ručku, zatim dolaženje na doručak da bi ostajale na spavanju tek nakon 2 mjeseca.
OT- da mene netko stavi u sobu s paucima, mislim da bih umrla ne za 8 sati već za 5 minuta :shock:
Stvarno nisam znala da u ijednom vrticu preporucuju nacin adaptacije "na brzinu". Prosle godine u ovo doba sam bila u pripremnim fazama prije odabira vrtica i raspitala sam se u preko nekoliko vrtica (podrucje centra, Medvescaka, Maksimira) i u svima su mi rekli da ja adaptacija postupna (ovaj gore opisani princip, svaki dan se malo produzuje, cca dva tjedna).
Iz bliskog kruga prijatelja znam i za par vrtica u Novom Zagrebu, Gajnicama i Dubravi - takodjer isti način adaptacije.
Meni bi tu na tvom mjestu odmah nesto smrdilo da mi kazu odmah prvi dan pusti dijete na citav dan.Sto ce im jos biti pod normalno za dijete nakon ovoga?To po meni nije nikakav nacin ako taj vrtic djeluje na nacin da mu je dijete najvaznije i da je tu zbog djeteta.To se protivi i teoriji i praksi danasnjeg predskolskog odgoja. I samom odgajatelju je laksa postupna adaptacija.Barem kroz dva tjedna, naravno ovisno o djetetu i mogucnosti roditelja da organizira vrijeme.
I ja sam šokirana time da dijete prvi dan ostavljaju 8 sati :shock:
To nikako nije dobro za dijete! Ono se boji i novog prostora, i novih ljudi (tete), i nove djece, a da ne govorim o programu u vrtiću kojeg ono vjerojatno ne poznaje (sada se malo igramo, pa idemo van, pa jedeš i spavaš....), i još da odmah mora spavati u nepoznatom ambijentu i krevetu
Adaptacija mora biti postepena. Dijete se mora polako upoznavati s prostorom, tetama, djecom i ritmom vrtića. Inače se može osjetiti odbačeno i napušteno.
Zamislite da vas iz neba pa u rebra najdraže vaše biće izbaci u neku džunglu ili pustinju, ili je dovoljno i u nepoznati grad i tamo vas ostavi same. Prvo, bili biste zbunjeni i možda uplašeni. Trebati će vam vremena da upoznate taj grad, da upoznate ljude u njemu, običaje da se snađete i prilagodite. A sada, kako bi se osječali da ste isti grad upoznavali postepeno. Prvo ste čuli o njemu priče, pa ste ga vidjeli na slici, pa su vam pričali o običajima u tom gradu, pa ste ga posjetili na par sati, pa par dana i onda ste tek ostali mjesecima (ili godinama). Možete li se staviti u ove dvije situacije???
Isto je i s našom djecom i vrtićem. To je za njih novi grad. I tamo će provesti nekoliko godina.....
Ne znam kako dobro formulirati pitanje...
Je li 'lakše', 'bolje' za dijete da ga u fazi adaptacije u vrtić vodi mama (tata) ili npr. baka, teta čuvalica?
Postoji li možda koji tekst na ovu temu?
Ne znam za tekst, ali znam da je nama bilo rečeno da je za dijete najbolje da je na adaptaciji s njim osoba u koju ima najviše povjerenja :? iskreno, ne znam kako se to zna, ali pretpostavka je da je to majka ( s kojom je i provelo najviše vremena u svom životu - valjda), a ako ne majka, onda netko od uže obitelji - tata, baka, deda, teta, ovisn koliko su povezani...........
(da ne stavljam svaku riječ u navodnike... sve uzeti s rezervom)
Mislila sam na obrnutu logiku: kao, lakše će mu se biti odvojiti od nekoga za koga je manje vezan.
Banalan primjer ali... Kada idemo na trampulin. Ako ga ja vodim, moram stajati odmah tu, cijelo vrijeme. Ako ga vodi baka, ona može stajati dva metra dalje.
Janu je jednom ostavio MM (imala je 14 mj.), veli teta da tada nije uopće plakala, što nije bio slučaj kad sam ju ja ostavljala.
nama tako rekli (zapravo dobiješ pisane upute za adaptaciju, a tijekom prvih par mjeseci čitav je vrtić bio njima obljepljen - uostalom, kad ideš na razgovor zamoli da ti daju brošuricu o adaptaciji - vjerujem da je svaki vrtić ima), ima li logike, nema - ne znam, ali to je kao stav psihologa......je li djetetu lakše tako ili nije - opet, ne znam, mislim da je i to individualno kao i duljina adaptacije, starost djeteta i ostalo...........(da ne stavljam svaku riječ u navodnike... sve uzeti s rezervom)
Mislila sam na obrnutu logiku: kao, lakše će mu se biti odvojiti od nekoga za koga je manje vezan.
Banalan primjer ali... Kada idemo na trampulin. Ako ga ja vodim, moram stajati odmah tu, cijelo vrijeme. Ako ga vodi baka, ona može stajati dva metra dalje.
što opet ne znači da je djetetu bilo "lakše" :/
Je, točno, ali ak joj dan u grupi nije startao s plačem i otimanjem od tete nego je lijepo sjela za stol i tražila manđati, onda vjerujem da joj ako ništa barem nije bilo teže.što opet ne znači da je djetetu bilo "lakše" :/
je, i to je istina, ali opet to je bilo kad ste je već počeli ostavljati, ja govorim o osobi koja je poželjna biti na adaptaciji s djetetom, dakle prije nego ga se počne ostavljati u vrtiću.Je, točno, ali ak joj dan u grupi nije startao s plačem i otimanjem od tete nego je lijepo sjela za stol i tražila manđati, onda vjerujem da joj ako ništa barem nije bilo teže.što opet ne znači da je djetetu bilo "lakše" :/
Onda je apsolutno svejedno dolazi li s njom MM ili ja, oboje nas podjednako obožava. Dobro, mene mrvicu više, ali samo zato kaj imam cice.
Ja sam se dogovorila sa šeficom uzeti prva 3 dana adaptacije GO, bit ću s njom maksimalno u grupi, ak niš nadam se da će tete biti sretne zbog pomoći. Treći dan sam mislila ostaviti ju na sat-dva, pokupiti ju poslije ručka, iduća 2 dana bi ostala od 8 do prije spavanja (MM bi došao po nju i odfurao ju doma gdje bi ju čekala svekrva). Isto tako tjedan iza, s time da bih ju ostavila na spavanju pred kraj tog drugog tjedna. Naravno, ako primjetim da bi joj to jako teško palo, uvijek postoji opcija da MM još neko vrijeme dolazi po nju u 12 i fura ju doma.
Sad idemo na razgovor u vrtić, s tetama i ravnateljicom. S obzirom na povijest, razgovor vjerojatno neće biti lak, ali nadam se pozitivnom dogovoru. Ak sve bude ok, startali bismo 17.03.
adaptaciju je bolje da obavi osoba "hladnijeg srca", onaj tko ce moci imatijasnije poruke za dijete, ja sam plakala vec kuci, kud da je ja onda ubjedim da je tamo dobro?
aaaaaa
izludit cu!
ja sam TA.
meni suze dodju od same pomisli da razmisljam o tome.
a jedina sam koja moze "priustiti" adaptaciju.
MM radi cijeli dan i ne moze.
ja recimo mogu s L. proci najduzu adaptaciju, nemam roka.
i ne mislim kad krene jos dugo davat ju duze od 4h.
i na kraju se bojim ovog scenarija- dajem ju u vrtic na 4h da bi ja mogla uciti i na kraju od silne brige necu moci skoncentrirat se na razlog zbog kojeg je sve krenulo.
mene zanima kako pitati o odgojnim mjerama. naime, uvjerena sam da ce mi reci da nema po guzi, da nema deranja, kazni, sve sto zelim cuti....ali opet, to je na tetama i kakve su one....
:/
u našem vrtiću sigurno nema po guzi
tete nedaju niti da jedni drugima uzvraćaju udarac što mi se jako sviđa
za njih (i mene) je sve to agresija
jedino ima "sjedenja za stolom" ako netko nešto napravi ružno, tuče se i sl. - eto to je jedino :/ - to kao nije kazna, već samo da se smire, malo ih maknu iz žiže
ja to inače ne primjenjujem doma, ali eto, što sad...
(a i to je za neki drugi pdf)
znam da moja nije dosad još sjedila na stolici
kod nas sam isto ja odradila adaptaciju, a ja sam isto TAJ roditelj (otplakala svoje na klupici vani, sama)
pozdrav svima. ja sam odgajatelj iz rijeke pa eto da podjelim s vama neka svoja radna iskustva.
ako idete na adaptaciju neka to prvih dana bude što kraće. tj. prvi dan samo s mamom, drugi dan pola sata bez roditelja....ali kad kažemo bez roditelja onda je to stvarno tako. ne zbog toga da bi mi vašu djecu mogle tući po guzii slično već iz čisto praktičnog razloga: dijete će plakati dok ima kome, a kad vidi da mame nema prestat će. i to je uglavnom u 99% slučajeva.
i ni za živu glavu ne dolazite u međuvremenu pogledati kako je, jer djetetu vaš dolazak znači da ide kući. ako vi dođete, pogledate ga i odete uprskali ste cijeli naš trud.
dajte povjerenje odgajatelju jer jedino tako će adaptacija biti brza i bezbolna.
i MOLIM VAS ne zovite nas TETAMA. mi smo školovani ODGAJATELJI koji se neprestano usavršavaju da bi vašoj djeci pružile više i bolje. naše školovanje ne prestaje nikad. TETE smo kod kuće našim nećacima jer i u trgovini, banci, kiosku ne zovete službenice tetama pa nemojte ni nas
Draga Sanjaneo, hvala ti što si sa nama podjelila svoje iskustvo.
Moram priznati da su mi neke tvoje izjave malo :/ , tipa "dijete će plakati dok ima kome": što misliš pod time? Da mama ostavi uplakano dijete, a ti ga ignoriraš jer će tako brže prestati? Ako je tako zar te čudi što roditelji dolaze provjeriti svoju djecu?
Što kraća adaptacija? To se kosi sa svime što sam do sada čula (od stručnih osoba) djetetu treba dati vremena, brzanje najčešće ima kontraefekt.
Ovo sa tetama mi malo čudno, ja naše zovem tetama, vjerujem da bi mislile da sam prolupala da ih zovem "Odgajateljica M i/ili B".
Ne znači da ih zato manje poštujem ili ne cijenim njihovo obrazovanje.
pa naravno da će prve dane plakati, makar mama bila od 6 do 17 s njime. nisam s time bila hladna i bezosjećajna samo sam rekla golu činjenicu. puno roditelja je vjerojatno već čulo ono: prestao/ prestala je plakati čim ste otišli jer to i je tako. možda sam se izrazila na krivi način. ali iskreno pa i ostavljate djecu uplakanu.
nisi pomislila da što si duže s djetetom u grupi stvaraš mu naviku da ćeš biti s njim tu, a ionako ćeš jednom morati otići. on to ne zna unaprijed. pa ćeš ti lijepo biti s njim dva tjedna od do a ipak će doći vrijeme kad ćeš morati otići a tek onda će nastati problem.
vjeruj mi, znam što govorim, jer imam iskustvo. također, i mi imamo svoj stručni tim koji daje puno savjeta iz knjiga a u praksi nema pojma, jer ipak smo mi te koje smo s vašom djecom po 10 sati dnevno.
htjela sam samo skrenuti pažnju da vjerujete odgajateljicama jer znaju što govore i najbolje će procjeniti kada je vaše dijete spremno za rastanak.
a što se tiče teta ili odgajateljica, ni ja roditelje ne zovem mama ili tata jer mi to nisu već gđo/gdine taj i taj. ništa strašno
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom