Logična posljedica kao "kazna"

[Luna Rocco]

Jučerašnji me događaj potaknuo na razmišljanje o ovoj temi. Naime, Kaleb je (iako sam mu 134 puta rekla da ne dira flašu s uljem) prolio maslinovo ulje po sebi i po podu i to tako da se doslovce zalio od glave do pete, kosa mu je bila slijepljena, odjeća...

Nisam se puno uzrujavala, samo sam mu rekla da se sad mora ići kupati i prati kosu. MRZI pranje kose i naravno da se uzrujao oko toga, ali objasnila sam mu da mu je kosa sva ljepljiva i da smrdi (uhhh, što ja ne podnosim taj miris maslinjaka, užas) te da je moramo oprati.

Mislim - savršena situacija. Napravio je nešto što zna da ne smije, usvinjio se i morao je prati kosu. Ne bih to nazvala kaznom (zato sam u naslov i stavila navodnike), već naprosto logičnom posljedicom onoga što se dogodilo, no što je igrom slučaja za njega ispala kazna (jer mrzi prati kosu).

Uglavnom, dosta sam razmišljala o tome i zaključila kako bi bilo idealno uvijek naći neku logičnu posljedicu učinjenog, jer tako bi dijete najbolje naučilo ZAŠTO nešto ne smije raditi. Inače u sustav kazni ne vjerujem jer mi je besmislen - npr. dijete udari drugo dijete i onda za kaznu ne smije gledati crtiće. :? Apsolutno nema logike. Ali, recimo, dijete baci svoju omiljenu šalicu, šalica se razbije i više je nema - izvrsna lekcija.

Pokušavate li svakoj neželjenoj radnji osvjestiti posljedicu? Ja sam do sad pokušavala ponekad, više verbalno, ali jučerašnji me događaj potaknuo da probam tako riješavati situacije kad god bude moguće.

[Sun]

evo kod nas funkcionira sve samo i isključivo na prirodnim posljedicama: luduje, lupi se - bol kao posljedica; lupa nešto, razbije - nema više (osim kad je u pitanju neka nama bitna stvar, to mu uzmem); još ima par onih nekih situacija kad me negdje vani izludi sa svojim ponašanje pa je kao posljedica odlazak doma.
Za bilo kakve druge metode sam em nedosljedna em preliberalna.
A i mislim da ima vremena za učiti po malo, da ne mora odmah sa dvije godine znati što je ok a što ne..

[maxovamama]

Ma sve to stoji šta ti gore pišeš, ali nemaju sve situacije tako dobru posljedicu koja je ujedno i "kazna".
Npr. kad razbije ili uništava nešto što mu neće faliti, kada šara po zidu, potrga bratovu igračku i sl. Ništa mu od toga neće prifaliti, da bi kasnije to logički sam povezao sa svojim postupkom.

I sama ne volim kazne, ali nekad nemam izbora. Zato što kao uskoro petogodišnjak dobro zna razlikovati prihvatljivo i neprihvatljivo ponašanje.

[dalmatinka]

Potpisujem maxovumamu , ali i dodajem da ima puno
situacija u kojima je opasno dozvoliti da dočekaju posljedice
npr. otvaranje vruće vode , penjanje po prozoru isl....

[mama courage]

mislim da mnogo toga upravo zavisi od dobi djeteta (a donekle i o temperamentu), tako da univerzalnog rješenja nema.

a i ima situacija gdje, kao što reče maxovamama, nema posljedice, tj. njoj/njemu je ta posljedica nebitna, pa se treba snaći i u takvim situacijama. a i kao što reče dalmatinka - ima situacija u kojima bolje ne čekati na posljedice.

ne postoji univerzalno rješenje i univerzalna istina. kazna il kako god je ti htjela nazvati - treba postojati u nekom obliku.

recimo, naravno da je on pranje kose percipirao kao kaznu il posljedicu nečeg što ne voli, al ja takve stvari i ne volim da percipira kao "kaznu" il posljedicu, koliko god to logično bilo, jer kosa se pere (inače, ako nisi znala ), i nema veze s tim kako se netko ponaša. iz tog razloga nikad nisam voljela recimo kad bi joj se prijetilo: ideš u krevet i sl (il ako se krevet koristi kao time-out mjesto). jer u krevet (na spavanje) se ide, to nema veze sa kaznama il sa pohvalama.

tako da je to sve, draga moja, dvosjekli mač, ako mislis da si ovim sada nasla za sebe perfektno rješenje - čekaj dok ti se obije o glavu. doćeš do zaključka da je zabrana crtića (koliko god ti nelogično zvučala) još najmanja briga (al ujedno može donekle biti učinkovita).

[MGrubi]

evo kod nas funkcionira sve samo i isključivo na prirodnim posljedicama: luduje, lupi se - bol kao posljedica; lupa nešto, razbije - nema više (osim kad je u pitanju neka nama bitna stvar, to mu uzmem); još ima par onih nekih situacija kad me negdje vani izludi sa svojim ponašanje pa je kao posljedica odlazak doma.
Za bilo kakve druge metode sam em nedosljedna em preliberalna.
A i mislim da ima vremena za učiti po malo, da ne mora odmah sa dvije godine znati što je ok a što ne..

tako je i kod nas
pustim ju da se upozna s poslijedicom
a ako postoji opasnost od ozbiljne ozljede , onda koristim osobni zahtijev i sklanjam

ja sam bila kažnjavana , pa se ne siječam zbog čega ali se sječam kazni
dakle: kontraproduktivno

[Mima]

I ja se tako trudim, npr. - navečer neće prati zube (siše dlačni sok i neće otvoriti usta) - ja kažem: zube moramo oprati, pa ako ne daš nećemo imati vremena za čitanje prije spavanja. Ali, ne ide uvijek - ili ne mogu smisliti posljedicu ili ne mogu dozvoliti da doživi posljedicu. Npr. Lea ne želi pospremati igračke, i to u toj mjeri da je mene to stvarno počelo zabrinjavati, baš apsolutno odbija. Ja sam joj već radi toga dva puta stavila igračke 'u kaznu', ali to mi je skroz glupo, nije posljedica, i baš mi je ružno. Što je posljedica nepospremljenih igračaka? Nepospremljena soba? To je njoj baš super a mene smeta ..

[MGrubi]

. Što je posljedica nepospremljenih igračaka? ..

= tužne igračke = ošle igračke drugoj djeci

kad Nera baca (iz dosade ) igračke, bojice ... na pod
ja ih lijepo podignem i zafrljoknem u "smeće" uz komentar: ako ih tako bacaš onda ti i ne trebaju, pa ćemo ih baciti u smeće

u roku keks mjenja ponašanje i kupi ih

jedna stvar je bacanje igrrački iz ljutnje (to mi je prihvatljivo) a druga stvar je iz dosade - to ne dolazi u obzir

[Mima]

To je meni koma. Ja ne mislim baciti njene igračke u smeće, tj. ne pada mi na kraj pameti. Skupo sam ih platila

[Mum2Be]

a i ima situacija gdje, kao što reče maxovamama, nema posljedice, tj. njoj/njemu je ta posljedica nebitna, pa se treba snaći i u takvim situacijama. a i kao što reče dalmatinka - ima situacija u kojima bolje ne čekati na posljedice.

E s ovim se ja mucim, kako se snaci u takvim situacijama? Ja se izvicem, a znam da time nisam nista napravila, puno bolje pali kad mu neke stvari smireno objasnim, ali kad mi se digne tlak, najprije se izvicem pa poslije objasnjavam.

x puta mu kazem npr.da ne otvara vrata od zamrzivaca, ili da ne lupa zlicom/svojim cekicima po namjestaju, zidovima... al njemu je to zabavno.. Logicne posljedice tu nema, osim mog gubljenja zivaca :/

[MGrubi]

To je meni koma. Ja ne mislim baciti njene igračke u smeće, tj. ne pada mi na kraj pameti. Skupo sam ih platila

zato sam i napisala "smeće"
ona tako misli i tako izgleda ali igračke se privremeno sklonite van njenog vidnog polja 8) hudini

[Mum2Be]

[quote="MGrubi"]

. :

kad Nera baca (iz dosade ) igračke, bojice ... na pod
ja ih lijepo podignem i zafrljoknem u "smeće" uz komentar: ako ih tako bacaš onda ti i ne trebaju, pa ćemo ih baciti u smeće

Ja ovo nikako ne bih smjela primjeniti, jer on voli bacati stvari u smece koje ga u tom trenu ne zanimaju (ostala ja tako bez stapnog miksera )...

[Sun]

mima, meni se čini da je ona premala za pospremanje sobe (moje mišljenje). j bih to kroz igru tj pospremala bih i na glas govorila kako pospremam da nam bude lijepo i ugodno u sobi, da sve ima svoje mjesto, da je lakše naći igračke, da nam bude čisto... tako bih svaki put i pitala bih ju da mi pomogne. vjerujem da bi u nekom trenutku joj to postalo normalno, bez kazni i prisila

[MGrubi]

x puta mu kazem npr.da ne otvara vrata od zamrzivaca, ili da ne lupa zlicom/svojim cekicima po namjestaju, zidovima... al njemu je to zabavno.. Logicne posljedice tu nema, osim mog gubljenja zivaca :/

pokušaj s rečenicama: JA ne želim, JA neću ....

zašto ti smeta lupanje njegovim igračkama o druge predmete?
da li on to lupanje koristi kao aktivatro komunikacije s tobom
iako vičeš na njega svejedno tada si prisutna tj. komuniciraš s njim

kadkad smo pokraj djece ali nismo prisutni
tu smo tijelom ali nismo s njima duhom , djeca to jako dobro osjete ...

[Joe]

vezano na uvodni post... ono što mene muči u takvim situacijama je što diranje boce od maslinjaka (btw ja miris obožavam) nije samo po sebi pogrešno, tako da mi pouka nije posve jasna, odnosno možda njemu neće biti jasna... a ti Luna priznaj da si ustvari tražila izliku da Kalebu opereš kosu bez grižnje savjesti!
ja sklanjam maslinovo ulje i sve druge stvari koje se nekad smiju dirati a nekad ne, mislim da je dvogodišnjak premali da bi usvojio neke čvrste principe i pravila...

[Mima]

Ma joj kakvo pospremanje sobe. Ne očekujem ja da ona pospremi sobu, očekujem da ubaci JEDNU igračku u kutiju. Ja pospremam pa ju zamolim da mi doda ovo ili ono. Kad se završimo igrati npr. Legom kažem da idemo sad pospremiti kocke ako se hoćemo igrati nečim drugim, a ona neće spremiti niti jednu jedinu kocku nego se izvlači na sve moguće načine. One čavliće za pikanje je tako jednom bacila po cijeloj sobi, tad sam joj ih uzela i rekla da ću ih vratiti kad se nauči pospremati.

Ja ne želim reći Lei da igračke idu u smeće, jer ih ne mislim baciti, a ne želim joj prijetiti stvarima koje se neće obistiniti.

[MGrubi]

znate šta je iritantno?
kad tako ja i Nera pospremamo kockice u kutiju, i taman, ono, evo još jedna i gotovi smo... a Nera uzme kutiju i sve izvrne natrag ...
njoj je ta igra pospremanja toliko bila zabavna da hoće opet!opet!

[Mum2Be]

zašto ti smeta lupanje njegovim igračkama o druge predmete?
da li on to lupanje koristi kao aktivatro komunikacije s tobom
iako vičeš na njega svejedno tada si prisutna tj. komuniciraš s njim

kadkad smo pokraj djece ali nismo prisutni
tu smo tijelom ali nismo s njima duhom , djeca to jako dobro osjete ...

Ma ne smeta meni lupanje igrackama, lupamo mi i zajedno, tj. pokazujem mu di smije lupati, a di ne zelim da lupa, tipa žlicom po kuhinji koju, naravno, ne zelim da osteti.

[Dijana]

One čavliće za pikanje je tako jednom bacila po cijeloj sobi, tad sam joj ih uzela i rekla da ću ih vratiti kad se nauči pospremati.

Ti čavlići su kod nas dobili izgon, jer nema di ih nije bilo. Koristila ih je za "kuhanje", pa stavljala u kinder jaje pa da bude zvečka...i pritom prosipala nemilice. Jednom sam ih potrpala sve u vrećicu i mir Ima drugih igračaka a ove ću joj vratit kad ih bude željela pospremati.

[a zakaj]

meni je ovaj topic pun nelogicnosti.

boce s uljem drzim van dohvata djecjih ruku jer je meni preozbiljna posljedica kupanje djeteta, pranje masne robe i masne kuhinje.

odvodjenje djeteta doma, kao sto je navela sun, mi nije posljedica, nego kazna, kako god mi to sebi racionalizirali.

za neka ponasanja je i meni jasno da ne mogu cekati posljedice kako bi se opametili, jer su posljedice preopasne.

bacanje igracke ko fol u smece, pa vadjenje... pa to klinci sigurno skuze, i ode autoritet. osim toga, stvari koje nisu potrgane, ne bacaju se u smece. eventualno bih prijetila da cu ih pokloniti nekom drugome, ali samo ako sam sigurna da cu to stvarno i napraviti.

ali, ja nisam apriori i uvijek protiv kazni. mislim da nekad imaju smisla, pogotovo za stariju djecu.

(inace, to sto tu pametujem, ne znaci da uvijek tako i radim. jednom sam u afektu bacila neku toncekovu igracku kroz prozor. naravno da sam poslije, natjerana griznjom savjesti, isla van i trazila je).

[Sun]

dvodjenje djeteta doma, kao sto je navela sun, mi nije posljedica, nego kazna, kako god mi to sebi racionalizirali.

s ovim se ne slažem ni u kom pogledu. Pa nije dom nešto gdje ideš po kazni. Možda odlazak sa dotičnog mjesta može biti viđeno kao kazna, ali ionako se i sa tog mjesta odlazi kad tad, a njegovo nedolično ponašanje uzrokuje ranije odlaženje.

[a zakaj]

ali, uzrokuje ga zato jer si ti tako odlucila, a ne zato jer fizikalni zakoni tako nalazu.

mislim, ja smatram da je tvoj postupak sasvim ok, i da tako treba, samo bih ja to svrstala u kategoriju kazni.
a kao sto rekoh, nisam u potpunosti protivnih kaznjavanja.

[Sun]

ali, uzrokuje ga zato jer si ti tako odlucila, a ne zato jer fizikalni zakoni tako nalazu.

pa ne fizikalna, ali ja se trudim da shvati da je njegovo ponašanje to koje uzrokuje takvu moju reakciju. Logična posljedica.

Meni je mrska kazna, bit će da drugačije percipiramo taj pojam. Ja kaznu doživljavam kao vrlo negativan pojam i mislim da iz kazne čovjek ništa ne može naučiti (hmm - čovjek moje naravi)
Kaznu povezujem sa "e sad baš neću"

[a zakaj]

ali, uzrokuje ga zato jer si ti tako odlucila, a ne zato jer fizikalni zakoni tako nalazu.

pa ne fizikalna, ali ja se trudim da shvati da je njegovo ponašanje to koje uzrokuje takvu moju reakciju. Logična posljedica.

ne znam, meni to bas nije tako.
prirodno je da njegovo ponasanje uzrokuje tvoju reakciju, ali ti ipak imas slobodnu volju i biras kakva ce to biti reakcija. to mi je skroz drukcije od ulja koje ne moze birati hoce li iscuriti ili nece iz boce.
u mom vokabularu, ovo tvoje je kazna
ali, ima kazni i kazni.

[MGrubi]

nije

kazna je ista posljedica bez obzira na rezultat

- kut
- oduzimanje crtića
- u sobu ....

[MGrubi]

nije

kazna je ista posljedica bez obzira na uzrok
- kut
- oduzimanje crtića
- u sobu ...

[meda]

ma nije to bas tako jednostavno. pitanje je hoce li se dijete sjecati pranaj kose iduci put kad se primi flase s uljem. ili ce se sjecati, ali ce paziti da ne zalije kosu
ili ce mu to sve postati jos i zabavno...
a da ne kazem da nema svaka radnja neku posljedicu koja se djetetu ne svida ili barem ne odmah

ja ono sto ne zelim da dira micem izvan dohvata, ili vidokruga. ako je to nemoguce onda stalno pazim da ne uzima, a ako i uzme ponavljam da se to ne dira i uzimam mu iz ruku (npr. noz kad jedemo ili cetku za wc)

[tanja_b]

Meni je ovaj primjer s bocom maslinova ulja jeziv - možda je posljedica bila ok za dijete, ali meni bi takva posljedica bila kazna nad kaznama

Inače se trudim razvijati "sistem logičnih posljedica", ali ne ide uvijek, a i ponekad je teško razlučiti logičnu prirodnu posljedicu od logične "mamine posljedice", tj. kazne.

Što se tiče bacanja, imali smo fazu (s otprilike 2 godine) kad je u ljutnji bacao predmete i bilo je zaista iritantno. Sjećam se da ga je jednom primilo, pa je sistematski bacao knjige na pod. Knjige su tada završile na najvišoj polici, na stolu nije bilo ničeg, i za dan-dva su se vratile na stol, a on ih je prestao bacati. Nisam prijetila bacanjem u smeće, nego sam mu rekla da mu knjige očito ne trebaju ako ih baca. Brzo se predomislio.
Inače sam primijetila, ako neku igračku uporno baca i razbacuje bez nekog smisla (kao npr. čavliće za pikanje), najčešće je to bio znak da se zapravo ne zna s njom igrati i posljedica, tj. sklanjanje igračke izvan vidokruga, bilo je olakšanje za sve, a ne kazna.

[Deaedi]

jedna stvar je bacanje igrrački iz ljutnje (to mi je prihvatljivo) a druga stvar je iz dosade - to ne dolazi u obzir

Ovo mi je bas zanimljivo. Ja bi bas rekla obrnuto, da mogu razumijeti bacanje igracki iz dosade, da potakne neku akciju i da prekine dosadu. No, bacanje igracke iz ljutnje mi je agresivan cin i nastojim joj objasniti da je to neprihvatljivo. Osim toga, intenzitet bacanja iz dosade i iz ljutnje nije jednak, u ljutnji bi bacanjem igracaka mogla ozlijediti sebe ili druge, ili nanijet neku stetu. Bacanje iz dosade je obicno blaze, onako da vidi sta ce biti te pritom ima neku kontrolu svojih akcija. Kod bacanja iz ljutnje te kontrole nema.

[Deaedi]

Pokušavate li svakoj neželjenoj radnji osvjestiti posljedicu? Ja sam do sad pokušavala ponekad, više verbalno, ali jučerašnji me događaj potaknuo da probam tako riješavati situacije kad god bude moguće.

Ne. Jer najveći broj neželjenih i opasnih radnji ima takvu posljedicu koju ne želim da se desi. Mislim da je bas potrebno da dijete shvati posljedicu na nacin da prihvati verbalno objasnjenje.

[a zakaj]

ali, ima kazni i kazni.

da jos ovo malo elaboriram.

meni je recimo skroz razlicita ovakva kazna:
unaprijed hladnokrvno najavim da cu mu/joj bude bacao/la igracke, te igracke i oduzeti, jer ne podnosim nered (ili vec nekakvo smisleno obrazlozenje smislim). i oduzmem, ako me ne poslusa

od ovakve:
on(a) divlja. ja ga/ju opomenem. on(a) me ne ferma. opomenem opet, ali nis ne poduzimam. on(a) divlja i dalje, ja izgubim zivce i samovoljno proglasim da nece vise taj tjedan gledati crtice.

[MGrubi]

No, bacanje igracke iz ljutnje mi je agresivan cin i nastojim joj objasniti da je to neprihvatljivo. .

iskreno, ne znam kakav način izbacivanja ljutnje bi bio prihvatljiv, jer ona ne zna puno riječi , niti zna izražavati osječaje riječima

osim toga to bi prvo MM trebao prestati raditi ... prestao je psovati, ajde bar nešto
ona je vidjela njega u ljutnji kako lupi rukom o stol ili kako baci olovku ljutito i sl.

Nera vidi da je to prihvatljivo
da joj zabranim bila bih licjemerna

meni ej prihvatljivo da ljutnju izbacuje iz sebe, da se ventilira
nema još 2g
kad bude starija i razumjela kompleksnije rečenice ću joj objasniti druge, verbalne opcije

sad mi je još rano da toliko tražim od nje

najbitnije mi da negativne emocije (bijes, ljutnju, sržbu..) ne drži u sebi ne pokušava to ugušiti u sebi
ja vičem , MM baca stvari ...

još je i ona dobra s nama vakima

[MGrubi]

Ne. Jer najveći broj neželjenih i opasnih radnji ima takvu posljedicu koju ne želim da se desi. Mislim da je bas potrebno da dijete shvati posljedicu na nacin da prihvati verbalno objasnjenje.

kod starije djece je to ok
ali nisam sigurna da manja djeca npr. 2g , mogu razumijeti na takav način

ja sam se porezala na škare, mali prst (stvarno treba biti smotan za to)
i Neri sam pokazivala, kako boli, kako sam se porezala ....
i svaki put kad zatraži da vidi mali (maaaji) prst ja joj ponovo objasnim kako se to desilo i da boli

...
valjda će nešto naučiti

[Dijana]

Hm, Mgrubi čekaj dok Nera progovori pa ćeš svašta čut u afektu.
Ja se npr. uopće više ne žacam kad mi Kristina, u ljutnji kaže: E pa, ako mi nećeš to i to, ja neću više biti tvoja ljubav. ili Ako nećeš to i to, ja ću otići od tebe. Tu se ja ko fol rasplačem, pa me tješi da se samo zeza i da neće nikada otići od mene
No, zbilja, je li ovakvo izražavanje ljutnje prihvatljivo? :shock:

[Dijana]

Hm, Mgrubi čekaj dok Nera progovori pa ćeš svašta čut u afektu.
Ja se npr. uopće više ne žacam kad mi Kristina, u ljutnji kaže: E pa, ako mi nećeš to i to, ja neću više biti tvoja ljubav. ili Ako nećeš to i to, ja ću otići od tebe. Tu se ja ko fol rasplačem, pa me tješi da se samo zeza i da neće nikada otići od mene
No, zbilja, je li ovakvo izražavanje ljutnje prihvatljivo? :shock:

[ivana7997]

ne znam. meni moj sin kaze: vise ti necu biti sin!!!

[vertex]

Meni je baš zabavno kako se neki od vas boje riječi kazna, pa se dovijaju raznih imena za ono što rade i definicija kazni koje zaobilaze njihove postupke.
Potpisujem mc, i naravno a zakaj.
MGrubi - meni je baciti igračku u smeće jer ju je tako malo dijete zavitlalo na pod potpuno neprimjerena posljedica, neprirodna i bez logike. Ne treba ti pa ide u smeće - to mi je čisti cinizam. Je li ona to možda bacila zato što joj ne treba? Ne trebanje nema nikakve veze s njenim bacanjem. Meni je tu puno poštenije uzeti stvar i maknuti je do, recimo, sutra. Ni to nema savršene logike, jer ne jednostavno ne može svaka posljedica koju smislimo bit savršeno logična i bez iti trunka pokazivanja roditeljske moći, čega se tako panično bojite. A da ne govorim da ti mala nije glupa, i da joj je već vjerojatno jasno da se stvari pojavljuju iz smeća i da je muljaš.

[MGrubi]

pa, pokazujem joj svojim primjerom ..
uh, kako je teško u takvim situacijama prigristi jezik i ne opsovati
govorim u stilu: ljuta sam, ljuta sam ko pas, ma u smokve i sve (modificirana psovka), baš mora ovako ....
znam da ne smijem u ljutnji obru

[mama courage]

iskreno, ne znam kakav način izbacivanja ljutnje bi bio prihvatljiv, jer ona ne zna puno riječi , niti zna izražavati osječaje riječima

razumijem te, al iskreno rečeno ni meni se ne sviđa da baca okolo stvari, da udara stvari zato jer je bijesna/ljuta i sl. možda 3-4 puta u svoje četiri godine je zxuja iskazala na taj način svoje osječaje, možda, velim možda zato jer je dosta rano progovorila, pa nije bila frustrirana time da se ne može izraziti, pa ja nisam navikla na takve izljeve bijesa koji meni nisu uopće simpatični. razumijem da se neka djeca drugačije ne znaju izraziti, al ako se to i dogodi u mom prisustvu, prvo pokušam smirit dijete i opomenem ga da takvo ponašanje nije dopustivo.

prirodno je da njegovo ponasanje uzrokuje tvoju reakciju, ali ti ipak imas slobodnu volju i biras kakva ce to biti reakcija. to mi je skroz drukcije od ulja koje ne moze birati hoce li iscuriti ili nece iz boce.

točno. luna ne mora djetetu oprati kosu, ako ona to neće

ne znam po čemu se neke od vas toliko zgražaju nad tom rječju kazna. okej, možda nije dobra terminologija, al sad oko toga praviti toliku halabuku. zna se na što se misli.

Kaznu povezujem sa "e sad baš neću"

al ti si starija od djeteta, i valjda bi sa njegovim/njenim 2 godine tvoja trebala biti zadnja, il mislis da dijete ima pravo reći: " e sad baš neću" ?

ne znam, možda pogrešno razumijem vaše riječi, al kao da nastojite da ništa ne naređujete, da ništa ne kažnjavate, da djeca valjda u tim godinama sami dođu do zaključaka koje samo odrastao čovjek može. kao da želite biti na istoj razini, a to nije moguće. barem ne u godinama o kojima mi pričamo (i zavisno od situacije o kojoj pričamo). :?

[Sun]

Meni je baš zabavno kako se neki od vas boje riječi kazna, pa se dovijaju raznih imena za ono što rade i definicija kazni koje zaobilaze njihove postupke.

ja se ne bojim riječi kazna. ni kazni se ne bojim
samo mislim da nije svaka posljedica = kazna.

ali ako ti je zabavno samo ti daj

[Sun]

Citat:
Kaznu povezujem sa "e sad baš neću"


al ti si starija od djeteta, i valjda bi sa njegovim/njenim 2 godine tvoja trebala biti zadnja, il mislis da dijete ima pravo reći: " e sad baš neću" ?

ne znam, možda pogrešno razumijem vaše riječi, al kao da nastojite da ništa ne naređujete, da ništa ne kažnjavate, da djeca valjda u tim godinama sami dođu do zaključaka koje samo odrastao čovjek može. kao da želite biti na istoj razini, a to nije moguće. barem ne u godinama o kojima mi pričamo (i zavisno od situacije o kojoj pričamo)

kod mene kažnjavanje uzrokuje reakciju - e sad baš pa pretpostavljam da bi se tako slično i moje dijete moglo osjećati. Ne želim da se tako osjeća. Želim da nešto nauči iz situacije, a ako izazovem u njemu osjećajprkosa ili inata, ne vidim što sam ga naučila.
I moje dijete ima pravo reći e baš neću (iako ne govori još ), ne vidim zašto on nebi imao to pravo.
I kod mene isto postoji red i puno stvari se radi kako ja hoću jer ja to tako hoću i jer sam ja ta koja odlučuje, ali ne vidim smisao u kažnjavanju i to jednostavno nije moja metoda odgoja. I ne kužim zašto većina vas ima potrebu reći mi da krivim imenom nazivam stvari.

[Mima]

Meni je baš zabavno kako se neki od vas boje riječi kazna, pa se dovijaju raznih imena za ono što rade i definicija kazni koje zaobilaze njihove postupke.

ja se ne bojim riječi kazna. ni kazni se ne bojim
samo mislim da nije svaka posljedica = kazna.

Ja se isto ne bojim riječi kazna, nego hoću da kazna bude posljedica a ne besmislica. Npr. ako Lea skače po stolici dok jede i MM joj kaže da ne smije gledati crtiće taj dan meni je to bezveze.

Mi inače definitivno malo previše sa Leom razgovaramo o tim kaznama, jer ona jako voli procjenjivati i vagati kazne koje je dobila, te prosuđivati jesu li pretjerane ili su joj OK

[mama courage]

dok jede i MM joj kaže da ne smije gledati crtiće taj dan meni je to bezveze.

a što bi bilo primjerenije po tebi ?

[Mima]

Ja joj kažem da ne skače po stolici jer me to smeta i jer me čini nervoznom zato što mislim da bi mogla pasti.

[Dijana]

Npr. ako Lea skače po stolici dok jede i MM joj kaže da ne smije gledati crtiće taj dan meni je to bezveze.

Kod mene bi pomoglo da prvo zaprijetim da ako nastavi skakati po stolici, da neće ni jesti, tj. da ću je odmah spustiti dole. Kazna sa crtićima je predaleko, dotad bi ona već zaboravila zašto je kažnjena. Kazna treba odmah stupiti na snagu , ako će biti učinkovita.

[Mima]

Kod mene bi prijetnja da neće jesti bila dočekana sa oduševljenjem

[Riana]

ne znam, meni nije kazna, odnosno kažnjavanje problem.
svako ponašanje ima posljedice. dobro-dobre, loše-loše
istina, moja ima malo više od dvije godine i započinjemo s tim, jer mislim da dosta toga razumije.
i ne kažnjavam za sve i svašta. i ne odmah naravno.
ali za neprihvatljvo ponašanje i nakon bezbroj razgovora, davanja primjera, molbi, upozorenja i opet neposluha, slijedi kazna u ovom ili onom obliku.

[tinkie winkie]

kad Nera baca (iz dosade ) igračke, bojice ... na pod
ja ih lijepo podignem i zafrljoknem u "smeće" uz komentar: ako ih tako bacaš onda ti i ne trebaju, pa ćemo ih baciti u smeće

u roku keks mjenja ponašanje i kupi ih

kod nas je ovo palilo prva dva-tri puta, četvrti je put sama uzela igračke i zafrljila ih u smeće. Ja ostala :shock: A imala je niti 3 god.

[Maruška]

kad Nera baca (iz dosade ) igračke, bojice ... na pod
ja ih lijepo podignem i zafrljoknem u "smeće" uz komentar: ako ih tako bacaš onda ti i ne trebaju, pa ćemo ih baciti u smeće

u roku keks mjenja ponašanje i kupi ih

kod nas je ovo palilo prva dva-tri puta, četvrti je put sama uzela igračke i zafrljila ih u smeće. Ja ostala :shock: A imala je niti 3 god.

Kod nas slično (igračke se nisu bacale u smeće nego spremale u ormar).
Nakon što je bacio autić, sam mi ga je donio i rekao: Spremi, mama, na ormar!
I da, imao je nešto više od dvije godine.

[Mima]

Lea isto tako, kad joj kažem da pospremi ona kaže, neću, stavi u kaznu