Logična posljedica kao "kazna"

[Ria]

Meni se isto sviđa što kaže Ria, jedino formulacije tipa "mama je jako žalosna" mi baš nisu najbolje rješenje :/
Tj. to bih rekla stvarno samo ako sam jako žalosna, sad se ne mogu sjetiti da sam to ikad bila (zbog nečeg što je dijete napravilo)

Važno je izraziti neki osjećaj, a osjećaja zaista imamo mnogo...šokirala sam se na radionici kad sam čula koliko imenoanih osjećaja poznajemo.
Ja sam ovo navela samo kao primjer...no mislim da biti žalostan nije tako strašan osjećaj, kao ni bilo koji drugi. Važno je dijete upoznati sa svim osjećajima i naučiti ga da ih pravilno imenuje jer ćemo mu tako omogućiti da na lakši način spozna sebe i druge te da s okolinom ostvaruje lakšu komunikaciju.
U biti je sve stvar vlastite percepcije.
Ja na toj radionici stvarno često doživim totalne šokove kad vidim koliko su različite percepcije između nas nekolicine roditelja tamo.
Što je meni strašno i neprihvatljivo, drugom je normalno i obrnuto.

Ono što je zaista bitno su te JA poruke (emocija-što se desilo da se tako osjećamo-željeno ponašanje-posljedica).

I inače u životu bi trebali pokušavati kad smo ljuti i uzbuđeni pričati što više na takav način jer time mogućnost sukoba dovodimo na minimum i ostavljamo otvoren put ka riješenju, a djeci je to jako bitno.
Kad smo smireni i dobre volje, onda nam nije teško tako razgovarati, ponata je u situacijama kad smo ljuti i napeti.

P.S. Ja užasno brzo tipkam i zaboravim pregledati što sam napisala, pa se ispričavam na svim greškama.

[litala]

ocito cu morat vratit potpis


a i sad citam sta sam pisala, pa i sama malo brkam dob djece i odgojnoobrazovne metode


dakle, krenimo nekim redom:

- ne mogu unaprijed predvidjeti sve moguce sto ce ikome od moje djece past na pamet da ce napravit neprimjereno i na to imat spremnu kaznu/posljedicu/stogod

- nikad u nasoj obitelji nismo podrzavali rjesavanje problema silom, i kad god se pohvataju i pomlate - slijedi instant odvajanje i razgovor o tome

- uvijek se trudim (trudim!) da ih naucim rijeci/recenice koje su prihvatljive za rjesavanje medjusobnih problema u komunikaciji

- nikad ne koristim fraze tipa: zlocest si!

- sto sam rekla da ga nisam kaznila ne znaci da nisam o napravljenom razgovarala s njim

- da mu se moglo - moglo mu se, ida i ami bolesne, bila sam sama s njima veci dio dana i nemam oci na straznjici (a i nije svaki dan tako nadaren )

- u komunikaciji s djecom koristim ja-poruke

[vertex]

Malo o "ja" porukama...
Ne želim im umanjiti vrijednost, važne su i treba ih koristiti...Ali nikad neću odgajati dijete samo "ja" porukama. Meni se osobno pitanje granice između "ja" poruke i emocionalne ucjene čini prilično škakljivim pitanjem. Ne znam, da sam opet dijete ne bih htjela stalno slušat kako je mama žalosna, ljuta, prestrašena...čim ja napravim ovo ili ono. Zapravo, sjećam se sebe kao djeteta i sjećam se da mi je to smetalo, a ne mogu reći da mi je mama zloupotrebljavala takve rečenice.
Ja volim davati objašnjenja, razumska objašnjenja, kad god ona postoje. To nisu impersonalna pravila, nego racionalni razlozi zašto ne želim da se nešto radi ili želim da se radi.

[mama courage]

ooo, moja draga vertex!!!! kao da mi čitaš misli, baš ovih dana o ovome razmišljam, ne zbog ovog topica, nego što vidim da sam i sama kao dijete (a i sad kao odrasla) zapela u tom obrascu da moram svojoj mami učiniti sve po volji jer će u protivnom biti "tužna" jer ONA to il ovo ne voli. a ja ne želim da ona bude tužna, nebitno što JA inače želim. i vidim da je isti obrazac ponašanja ona preuzela od svoje majke, pa mene tako odgojila. i sad ja muku mučim da isti obrazac ne prenesem na moje dijete, jer vidim koliko me to opterećava (posebice što sam starija), a u isto vrijeme nekako da odgojim ipak razumno i empatično dijete.

teško. teško...

[Ailish]

Ja sam htjela reći nešto slično kao vertex ali nisam se baš dobro izrazila. Da sam stvarno jako tužna to bih i rekla tim riječima, ali jako tužan čovjek baš nije često... Dakle izraziti emocije da, ali ne gurati ih u prvi plan kao da je sad najvažnija moja tuga jer dijete nije opralo ruke ili neznamkaj.

[litala]

Malo o "ja" porukama...
Ne želim im umanjiti vrijednost, važne su i treba ih koristiti...Ali nikad neću odgajati dijete samo "ja" porukama. Meni se osobno pitanje granice između "ja" poruke i emocionalne ucjene čini prilično škakljivim pitanjem. Ne znam, da sam opet dijete ne bih htjela stalno slušat kako je mama žalosna, ljuta, prestrašena...čim ja napravim ovo ili ono. Zapravo, sjećam se sebe kao djeteta i sjećam se da mi je to smetalo, a ne mogu reći da mi je mama zloupotrebljavala takve rečenice.
Ja volim davati objašnjenja, razumska objašnjenja, kad god ona postoje. To nisu impersonalna pravila, nego racionalni razlozi zašto ne želim da se nešto radi ili želim da se radi.

to potpisujem. ja poruke koristim kad prilika to zahtijeva. ali za opcenita pravila (ne tuci drugog npr.) necu koristiti ja poruke. nemaju mi smisla i nelogicne su mi.

[Mamasita]

mislim da nitko ne odgaja samo "ja" porukama.
ja sam "ja" poruke shvatila kao npr:
- zelim da pospremis igracke
- hocu da prestanes vikati
- hocu da ides spavati...
a ne: bojim se, ljuta sam, zalosna sam.

[zrinka]

mislim da nitko ne odgaja samo "ja" porukama.
ja sam "ja" poruke shvatila kao npr:
- zelim da pospremis igracke
- hocu da prestanes vikati
- hocu da ides spavati...
a ne: bojim se, ljuta sam, zalosna sam.

meni se ja poruke cine bas obrnuto

[summer]

Malo o "ja" porukama...
Ne želim im umanjiti vrijednost, važne su i treba ih koristiti...Ali nikad neću odgajati dijete samo "ja" porukama. Meni se osobno pitanje granice između "ja" poruke i emocionalne ucjene čini prilično škakljivim pitanjem. Ne znam, da sam opet dijete ne bih htjela stalno slušat kako je mama žalosna, ljuta, prestrašena...čim ja napravim ovo ili ono. Zapravo, sjećam se sebe kao djeteta i sjećam se da mi je to smetalo, a ne mogu reći da mi je mama zloupotrebljavala takve rečenice.
Ja volim davati objašnjenja, razumska objašnjenja, kad god ona postoje. To nisu impersonalna pravila, nego racionalni razlozi zašto ne želim da se nešto radi ili želim da se radi.

to potpisujem. ja poruke koristim kad prilika to zahtijeva. ali za opcenita pravila (ne tuci drugog npr.) necu koristiti ja poruke. nemaju mi smisla i nelogicne su mi.

Isto. Neke stvari su iznad toga sto to mamu cini ovakvom ili onakvom ili jer to ona zeli ili ne zeli.

[vitekova mamuška]

I meni se čini da JA poruke nisu uvijek dobro riješenje. Ja ih koristim u rečenicama tipa: "Želim da prestaneš vrištati!", "Želim da sada idemo kući jer sam gladna, umorna, štoveć."
Ono što mene smeta kod JA poruka jest neravnopravnost koju takve rečenice izazivaju u komunikaciji. Po meni je bolje voditi dijalog tako da najprije izrazimo svoju želju (npr. želim ići iz parka doma), pitamo dijete što ono želi (bi li ti htio još ostati u parku?) i naći rješenje: kompromis (ok, ostat ćemo još 5 minuta pa idemo doma) ili provesti želju po svom, ali uz objašnjenje (razumijem da to želiš,ali mama je jako gladna i ne mora odmah nešto pojesti). Nakon 5 minuta je bitno da ostanemo dosljedni planu i idemo kući (tu dolazi na red autoritet i poštovanje dogovora).
Naravno da to ne vrijedi za sve situacije, ali mislim da bi bilo super da se u većini situacija razgovor odvija na takav način.
Neravnopravnost vidim u monologu, znači ja kažem da sada idemo doma i točka (ne zanima me što ti misliš i osjećaš, niti sam spremna pomaknuti svoje granice i napraviti kompromis). Moram priznati da mm i ja ne postupamo kako sam opisala svaki put i postoje situacije kada živčani provodimo svoju volju bez dijaloga :/

[Mamasita]

mislim da nitko ne odgaja samo "ja" porukama.
ja sam "ja" poruke shvatila kao npr:
- zelim da pospremis igracke
- hocu da prestanes vikati
- hocu da ides spavati...
a ne: bojim se, ljuta sam, zalosna sam.

meni se ja poruke cine bas obrnuto

moj nacin izrazavanja je cesto nejasan, a jos k tome uvijek dodjem napisati nesto na brzinu.
dakle, ja primjenjujem svoje "ja" poruke, koje sam si objasnila na nacin koji meni pase. (ovaj smajlic mi fali u predhodnom postu)
ili ako hoces cisto i jasno: ne primjenjujem bas "ja" poruke.
i mislim da je nemoguce odgajati samo na nacin: ako ti... onda sam ja...

[Kanga]

[quote="MGrubi"]

. Što je posljedica nepospremljenih igračaka? ..

mi smo pokusavali s "prirodnim" posljedicama, ali nije mi se svidjelo niti to sto ja radim, niti ono sto to izaziva kod djeteta.

na kraju, najdjelotvornije (i s tim smo svi sretni i zadovoljni) se pokazalo napraviti zajednicku radnu akciju od pospremanja, ne propustiti pokazati kako je dobar osjecaj kad vidis da si sve doveo na svoje mjesto, i to je to. jednom ce shvatiti zasto to radimo, a dok ne shvate ja sam tu da im pokazujem. draze mi je pokazivati im da u svemu mozes uzivati, nego im davati nekave sumnjive motivacije.
(na kraju krajeva - ja pospremam igracke zato jer mi smeta kad su nepospremljene, kad mi ne bi smetalo ne bih ih pospremala . djeci to ne smeta (ah, sto im zavidim...)

--
Jerko 2001, Tonka 2003, Relja 2005

[Hana_Sara]

vertex i MC su jako dobro izrazile ono sto i mene muci kod tih "ja poruka". u mnogo cemu granice sa emocionalnom ucjenom i JA se lose osjecam kad u afektu tako nesto kazem.

npr kazem neki dan S malo nespretno "bas si me uzrujala"(kad mi je ispricala kako ju je neki glupan na skateboardu skoro srusio) ,a ona osjecajna dusica kakva vec je odma odgovara "pa dobro onda ti iduci put necu nista ni reci". odmah mi je bilo krivo.

dio komunikacije izmedju roditelja i djeteta ipak bi trebao biti postavljen po ulogama zastitnik/odgajatelj nasuprot neiskusnije/mladje bice tj. potomak. tu ja vidim najvecu razliku izmedju prijateljstva i odgoja. ne mozemo svojim malisanima jednako iskreno pricati sto nas plasi, od cega smo tuzni kao sto bi rekli najboljem prijatelju. iz mog vlastitog iskustva, cak i u tinejdzerskim godinama to im moze biti prevelik sok i gubitak oslonca, ako se oslonimo na njih kao na prijatelja.

i bas zato se suzdrzavam ovakvih izjava. najteze mi pada nekad u ljutnji ne dreknuti "bas si me rastuzila/o".... ali je to u stvari jako kontra produktivno, pa radije nazovem muza i ispricam mu sta je bilo... a pred djetetom se cenzuriram .

[Kanga]

Mozda je stvar samo u terminologiji, ali kod nas logicne posljedice NISU kazne. Kazne ne prakticiramo, a logicne posljedice su u zivotu neminovne. Kada se dogodi neugodna logicna posljedica onda empatiziramo sa onim tko je njome pogoden. Proces ucenja jednako je efikasan, ali se nas medusobni odnos jaca, izgraduje. A od njega sve polazi.
Ej, i ne samo kazne - mi ne prakticiramo niti nagrade
Od kad sam procitala ovu knjigu sve mi je sjelo na svoje mjesto:
http://www.alfiekohn.org/up/index.html

--
Jerko 2001, Tonka 2003, Relja 2005

[Kanga]

najteze mi pada nekad u ljutnji ne dreknuti "bas si me rastuzila/o".... ali je to u stvari jako kontra produktivno, pa radije nazovem muza i ispricam mu sta je bilo... a pred djetetom se cenzuriram .

Ja ne cenzuriram svoje osjecaje pred djecom. Ali preuzimam odgovornost za njih na sebe, jos bolje - na svoje potrebe.
Dakle, nikad "Bas si me rastuzila/uzrujala ", nego "Osjecam se uzrujano/tuzno jer imam potrebu blabla... I to je pocetak konstruktivne rasprave. Radim to sa trogodisnjakom, nevjerojatno sto su u stanju razumjeti.

[flower]

ne kuzim zasto se stavlja znak jednakosti izmedju ja poruke i emoc. ucjene i zasto se smatra da se djetetu mora u ja poruci reci i osobno emoc. stanje i nabijati osjecaj krivice ili da one razbijaju diskusiju.
ako ja njoj kazem - zelim sada ici kuci. ona na to ima potpuno pravo reci - ok idemo ili ne, ja to ne zelim... (ne vidim da je moja rijec zapovjed), ako joj neki dan kazem - zao mi je, ti bi se sad htjela samnom maziti, ali meni nije do toga jer sam imala naporan dan...to ne bi trebalo emoc. ucjena ili neki dan kad su ona i buduci zet psovali sve u 16, rekla sam da ja to ne dozvoljavam u svojoj kuci i kraj...
ja znam kao H-S reci - bas si me uzrujala...ali na primjedbu da bi onda bilo bolje da mi nista nije rekla - ja bih dodala da bi me to jos vise uzrujalo i razgovarale bi o tome.

a sad o prirodnim posljedicama
vec neko vrijeme zeli pjescani sat (onaj dm-ov za pranje zubi) i jucer ga je dobila, veselja do neba...i onda ga je u sumi posijala - treba nauciti cuvati svoje stvari, drugi nece dobiti. ili kad prolije sok, itd.
kad mi je logicka posljedica logicna onda je primjenimo, inace se ne trudim posebno je traziti i pronalaziti.

[vertex]

Pa ne mislim da je itko stavio znak jednakosti između osobnog govora i emocionalne ucjene, ja svakako nisam. Međutim, nailazim često na forumu na takva tumačenja ja poruka u kojima se ističe kako je bitno djetetu objasniti kako se ti osjećaš zbog nečega što ono radi - što isto može biti ok, ako se ne zloupotrebljava. Ali mislim da tu treba i te kako voditi računa o granici.
Reći djetetu što želiš je isto, naravno, sasvim u redu ovako kako ti o tome pišeš, ali ovdje se o takvim rečenicama često piše i u (meni) vrlo upitnom smislu. Naime, "ja želim" otvara dijalog i daje informaciju o tebi, ali ne može se shvatiti kao način kako neposredno postići da dijete stvarno nešto i učini.
Reći djetetu da se ne možeš pomaziti jer si imala gadan dan na poslu - to mi već i nije u redu. Ili mi je u redu jednom u pet godina. Uskratiti djetetu maženje - to mi je otprilike kao uskratiti žednome vodu.

[Hana_Sara]

ja znam kao H-S reci - bas si me uzrujala...ali na primjedbu da bi onda bilo bolje da mi nista nije rekla - ja bih dodala da bi me to jos vise uzrujalo i razgovarale bi o tome.

ovo je dosta generalizirano. ja npr bas znam da kad se radi o mom djetetu to jednostavno ne prolazi. ona jos nije dovoljno emocionalno zrela da shvati i prihvati da i mama moze imati tezak dan ili se uzrujati zbog necega sto se njoj dogodilo (ona to automatski tumaci-"ja sam kriva"). objasnjavanje ne pomaze. mislim zato da to ne funkcionira kod svih i nije neki univerzali recept...

treba znati sto vlastito dijete moze probaviti, a sto ce ga samo opteretiti, nabiti mu osjecaj krivnje. to je ono sto pokusavam reci.

[Kanga]

Ja sam jako protiv stvaranja osjecaja krivnje, i kod djece i kod odraslih.
Ali sam za izrazavanje osjecaja (i potreba). Jedan ekstremni primjer: imam dogovor s nekim i taj se netko ne pojavi. Moj osjecaj je: razocaranost. Ali, razlog tog osjecaja nije postupak te osobe (a kamoli osoba sama), nego je razlog to sto sam ja ocekivala da ce se on pojaviti. Poanta je - dgovornost za svoje osjecaje moramo sami nositi, a ne je stavljati nekome na leda. Ako imam konkretan zahtjev, onda cu ga i reci. Ali ostavit cu slobodu da pitani odluci hoce li ga ili ne ispuniti (to naravno nije slucaj kada su u pitanju situacije koje ugrozavaju sigurnost).
Veselje koje i mi i djeca osjecamo kad znamo da smo nekome svojom slobodnom voljom nesto ucinili puno je stimulativniji poticaj nego krivnja, pritisak ili bilo sto drugo.

[anchie76]

Neznam jel cu ovo sad sto mislim dobro pretociti u rijeci...

Uglavnom, citajuci ovo nekako mi se stvara misao da je u nekim slucajevima recenica "jako sam tuzna" mogla biti zamjenjena i recenicom "jako sam ljuta" - da i sama mama ponekad krivo interpretira svoje osjecaje, ili se varam? Stvarno ste tuzni ako vas dijete ne poslusa ili ljuti?

[kuku.tree]

nekako mi se stvara misao da je u nekim slucajevima recenica "jako sam tuzna" mogla biti zamjenjena i recenicom "jako sam ljuta" - da i sama mama ponekad krivo interpretira svoje osjecaje, ili se varam?

ne bih rekla da se varaš.
ne ponekad, nego baš često ljudi zamjenjuju osjećaj tuge i ljutnje. trenutnom povredom koja biva privremeno ugušena mislimo da je riječ je o tuzi. a zapravo, ispostavi se kasnije, bila je riječ o ljutnji.

nedavno sam imala prilike vidjeti kako odrasla osoba, koja na brizi ima samo sebe i svoje emocije (a ne i djecu i partnera i posao kao mnoge majke ovdje) u datom trenutku kada je bilo potrebno da vizualizira svoj doživljaj ljutnje i tuge dolazi do toga kako ih je potpuno zamjenila. bilo je to zanimljivo otkriće za nju, ali i za sugovornika.

[Kanga]

ancie76, odlicno si pitanje postavila! 8)

Poznavanje vlastitih osjecaja, kao i potreba, jako je bitno! Ja sam od kad imam djecu o tome nucila vise nego svih prethodnih godina. I jos uvijek ucim! Uvjezbala sam (i za to mi je trebalo dosta vremena jer sam po prirodi impulsivna i temperamentna) da nista ne govorim dok se sama sa sobom ne dogovorim o kojoj se vrsti osjecaja radi. Ono sto mi je ponekad jos uvijek tesko je dokuciti koja zapravo moja potreba stoji iza tog osjecaja, ali napredujem!

[kuku.tree]

(samo da se korigiram...kad sam rekla da dotična ima "samo sebe i svoje emocije" naspram većine majki koje ovdje dolaze, nije mi bila namjera umanjiti nju kao osobu, već sam samo to nespretno složila...naime, mislila sam samo da je možda većini lakše brinuti i analizirati emocije kada su solo. obitelj i djeca ipak nas dovode u novu dimenziju i mnoge stvari moramo naučiti gledati s više perspektive, pa tako i prepoznavanje emocije ljutnje/tuge koja je ovdje spomenuta)

[ninet]

Promisljanje je otislo predaleko, pa bih se ja vratila na prvi post.
Luna - da je Kaleb dijete koje obozava prati kosu umjesto sto mrzi, ne bi bilo ni ovog topica...ni posljedica...ni logike...

[anchie76]

Luna - da je Kaleb dijete koje obozava prati kosu umjesto sto mrzi, ne bi bilo ni ovog topica...ni posljedica...ni logike...

Ovo je cinjenica.

Nemoguce je uvijek naci logicnu posljedicu koju bi dijete osjetilo na svojoj kozi. Recimo najlogicnija posljedica prosipanja meda po podu od strane 2-godisnjeg djeteta ta da je mama LJUTA .... nema sanse da dijete moze skuziti kak je zahebano cistiti med s tepiha i trebat ce mu jos dugo dok to skuzi, i nema sanse da se ono mora upustiti u ciscenje tog meda jer ga nikad nece ocistiti

Tak da ako uleti prirodna posljedica, super, ali to ne moze uvijek. Niti mislim da se moramo posebno truditi da se djetetu uvijek desi prirodna posljedica. Sasvim je legitimno da dobije vulkan moje reakcije ako je zagazio u MOJE granice - a moja granica je da ne zelim cistiti med s tepiha (jer sve i da hocu, on to ne moze napraviti umjesto mene).

Tak da je i moja reakcija ak je nesto prosipao u stvari prirodna posljedica, sta ne? 8)

[litala]

je, da je leo zalio sebe bocom ulja - ne bi bila logicna posljedica losa, on se obozava kupati i mi cesto zakljucavamo vrata kupatila jer on kad namjeri da bi se tusirao, nis ne pomaze (a bas da se tusira pet puta dnevno - nemam ja snage )


uglavnom, da ne ostane da je moje dijete nadareno samo za poslove s losim posljedicama, evo friskog popisa, prije pola sata dosao iz vrtica:

- skinuo kapu i jaknu i cipele
- oprao ruke
- oprao aminu igracku zvakalicu koju je nasao na podu i vratio joj na hranilicu
- sjeo za stol jesti juhu
- ustao i otisao sam piskit, povukao vodu, oprao ruke i obukao gace i trenerku, vratio se pojesti juhu do kraja


sve to odradio bez ijedne moje upute




al, evo ga sad, otvorio vrata od pecnice i sjedi na njima odoh ga strukturirat

[Kanga]

a moja granica je da ne zelim cistiti med s tepiha (jer sve i da hocu, on to ne moze napraviti umjesto mene).
Tak da je i moja reakcija ak je nesto prosipao u stvari prirodna posljedica, sta ne? 8)

Pa po meni da. Ja samo ne bi zaboravila prenjeti i poruku da je moja ljutnja izazvana time što ne želim čistiti med, a ne time što ga je on prosuo (da se ja kojim slučajem volim igrati s ljepljivim naslagama meda po tepihu, reakcija bi na istu stvar bila sasvim drugačijeg tipa). I to uopće ne umanjuje šanse da on drugi put pripazi na prosipanje, dapače, po mom iskustvu ih povećava - djeca suraduju (u skladu sa svojim razvojnim mogucnostima), pogotovo ako ih se na to ne prisiljava.

[ninet]

je, da je leo zalio sebe bocom ulja - ne bi bila logicna posljedica losa, on se obozava kupati i mi cesto zakljucavamo vrata kupatila jer on kad namjeri da bi se tusirao, nis ne pomaze (a bas da se tusira pet puta dnevno - nemam ja snage )


uglavnom, da ne ostane da je moje dijete nadareno samo za poslove s losim posljedicama, evo friskog popisa, prije pola sata dosao iz vrtica:

- skinuo kapu i jaknu i cipele
- oprao ruke
- oprao aminu igracku zvakalicu koju je nasao na podu i vratio joj na hranilicu- sjeo za stol jesti juhu
- ustao i otisao sam piskit, povukao vodu, oprao ruke i obukao gace i trenerku, vratio se pojesti juhu do kraja


sve to odradio bez ijedne moje upute




al, evo ga sad, otvorio vrata od pecnice i sjedi na njima odoh ga strukturirat

:shock: :shock: :shock: i ti pyzdisch zbog arkade???
zlato malo

Sto se struktuiranja tice, predlazem da ga skines s vrata pecnice, na njih stavis pile u tepsiji, ukljucis rernu, zatvoris vrata tako da pile s tepsijom uleti unutra i pocne se peci.
Sam ce skontati sta je logicna posljedica sjedenja na vratima pecnice

[wewa]

pa ce drugi put opet zasjesti nadajuci se piletu

[ninet]

...logicno!

[litala]

mene ste nasle?


inace je njemu pecnica = palacinke, jer u njoj drzim tavu za palacinke

[ms. ivy]

litala, zbunjuješ dijete konfliktnim porukama - kakvo pile u tavi za palačinke?!

sjedenjem na vratima on surađuje - jasno ti pokazuje da želi da mu razjasniš tu nedosljednost.

[wewa]

litala, zbunjuješ dijete konfliktnim porukama - kakvo pile u tavi za palačinke?!

sjedenjem na vratima on surađuje - jasno ti pokazuje da želi da mu razjasniš tu nedosljednost.

[Ria]

Neznam jel cu ovo sad sto mislim dobro pretociti u rijeci...

Uglavnom, citajuci ovo nekako mi se stvara misao da je u nekim slucajevima recenica "jako sam tuzna" mogla biti zamjenjena i recenicom "jako sam ljuta" - da i sama mama ponekad krivo interpretira svoje osjecaje, ili se varam? Stvarno ste tuzni ako vas dijete ne poslusa ili ljuti?

Ljutnja nije primarni osjećaj. Ispod ljutnje uvijek se krije negi drugi osjećaj koji nas je učinio ljutim.
Ljutnju možemo naučiti kontrolirati tako da se naučimo osvijestiti onaj osjećaj koji je podloga te ljutnje.
I da, ne samo mama, nego svi ljudi često pogrešno interpretiraju svoje osjećaje. To je vještina koja se uči.

[Ria]

najteze mi pada nekad u ljutnji ne dreknuti "bas si me rastuzila/o".... ali je to u stvari jako kontra produktivno, pa radije nazovem muza i ispricam mu sta je bilo... a pred djetetom se cenzuriram .

Ja ne cenzuriram svoje osjecaje pred djecom. Ali preuzimam odgovornost za njih na sebe, jos bolje - na svoje potrebe.
Dakle, nikad "Bas si me rastuzila/uzrujala ", nego "Osjecam se uzrujano/tuzno jer imam potrebu blabla... I to je pocetak konstruktivne rasprave. Radim to sa trogodisnjakom, nevjerojatno sto su u stanju razumjeti.

Djeca se nipošto ne odgajaju JA porukama, jer nitko od nas ne može konstantno razgovarati na takav način.
No, JA poruke izvrsne su kada imamo konfliktnu situaciju i kada trebamo nešto riješiti oprezno i taktično.
I kao što je Konga rekla djetu nikad ne govorimo "Baš si me rastužila" već "Osjećam se tužno" jer mi smo sami odgovorni za svoje osjećaje i nikako tu odgovornost ne trebamo prebacivati na dijete.
Odrasli su uvijek ti koji preuzimaju odgovornost za odnos sa svojim djetetom, a na taj način uče dijete da sutra preuzme odgvornost za odnos sa svojom djecom.
No nema nikakvig razloga za cenzuriranje osjećaja pred djetetom, jer naučiti dijete raznolikosti, prepoznavanju i izražavnju osjećaja jedna je od najboljih stvari koje možemo za njega učiniti.

JA poruke ako se koriste ispravno, nikako nisu i ne mogu graničiti s emotivnom ucjenom. One ne nabijaju djetetu osjećaj krivnje već naprotiv.

[Kanga]

Ispod ljutnje uvijek se krije negi drugi osjećaj koji nas je učinio ljutim

Ne drugi osjecaj, nego nepodmirena potreba, mislim da si to i htjela reci.

I da, ne samo mama, nego svi ljudi često pogrešno interpretiraju svoje osjećaje. To je vještina koja se uči.

Ovo potpisujem tri puta (a i ostalo sto je Ria rekla).
Meni je jako puno u tom pogledu pomogla ova knjiga:
http://www.cnvc.org/bookchap.htm
(toplo, da toplo - kipuce preporucam!!)

[flower]

Reći djetetu da se ne možeš pomaziti jer si imala gadan dan na poslu - to mi već i nije u redu. Ili mi je u redu jednom u pet godina. Uskratiti djetetu maženje - to mi je otprilike kao uskratiti žednome vodu.

ne kuzim zasto bi njena potreba za mazenjem bila ispred moje potrebe da taj dan imam mira?


i ispravljam post gore - nikad joj ne bih rekla da me ona rastuzlia ili uplasila, rekla bih da sam se ja rastuzila ili uplasila. zuljala me ta recenica cijelo vrijeme ali nisam mogla do kompa.

[vertex]

Reći djetetu da se ne možeš pomaziti jer si imala gadan dan na poslu - to mi već i nije u redu. Ili mi je u redu jednom u pet godina. Uskratiti djetetu maženje - to mi je otprilike kao uskratiti žednome vodu.

ne kuzim zasto bi njena potreba za mazenjem bila ispred moje potrebe da taj dan imam mira?

Ja zapravo ne mogu znati detalje takve kod vas situacije, tako da je glupo od mene da govorim konkretno o vas dvije. Vjerojatno vi to riješite na sasvim dobar način.
Ali generalno, da, mislim da je djetetova potreba za maženjem iznad roditeljeve potrebe za malo mira. Mislim da je to jedan od onih momenata kad treba stavit dijete ispred sebe, jer to njemu treba. Mogu reći da se ne želim igrati, mogu reći da se ne mogu sad skoncentrirati na to što govori, ali zagrljaj i fizičku blizinu ne bih odbila.

[Anci]

Ali generalno, da, mislim da je djetetova potreba za maženjem iznad roditeljeve potrebe za malo mira. Mislim da je to jedan od onih momenata kad treba stavit dijete ispred sebe, jer to njemu treba. Mogu reći da se ne želim igrati, mogu reći da se ne mogu sad skoncentrirati na to što govori, ali zagrljaj i fizičku blizinu ne bih odbila.

Slažem se.
Ja znam reći da sam umorna za aktivne igre, tipa da glumim mamu kozu ili vuka i sl. ali da ćemo zato malo legnuti jedna kraj druge, pomaziti se...

[flower]

ja sam nekad umorna i same sebe, posebno kad je kombinacija posao+pms+migrena i srecom da su njeni vrcevi puni ljubavi i mazenja pa te dane koji se dese uopce ne dozivljava ovako kriticno kao vi sad ovdje.
dapace nakon sto joj ja vrlo njezno objasnim u kojem sam stanju i da mi za tu vecer treba salica caja i mir...ona valjda zbog sve one ljubavi koju si medjusobno dajemo to prihvati vrlo mirno. mislim da samo kad ja postavim svoju granicu ucim nju da to isto napravi na jednaki njezan nacin. a potrebe se uci odgoditi.

[tučica]

I ja Zaru pokušavam ne kažnjavati u klasičnom smislu riječi "kazna".Kad napravi nešto što ja smatram da ne smije (šaranje po zidu, proljevanje šampona, kupanje igračaka u wc školjci i sl. nepodopštine-koje klinci rade iz čiste znatiželje)pokušam joj objasniti da to ili nije lijepo ili da to ljudi ne rade i sl.
Pokušavam joj kod tog objašnjavanja umjesto NE SMIJEŠ, NE, NE MOŽEŠ, reći što i kako se ja osječam kad ona tako nešto napravi.
Jednom me je kad je već padala od umora a nije htjela ići na popodnevno spavanje a ja sam je uzela i počela nositi do kinderbeta pljusnula od ljutnje uz naravno nezaobilazno deranje iz petnih žila.
Naravno da je takvu nisam mogla samo spustiti u kindač na spavanje nego sam je posjela u krilo, pokušala smiriti i rekla joj "Mamu boli kad me tučeš, tužna sam i plakati ću"
Ona je to prihvatila kao objašnjenje ali me par dana nakon toga znala iz zezancije s rukicom udariti po nozi (ničim izazvana) i reći mi "mama pakaj!"(u prijevodu Mama plači-ja sam te lupila a tebe to boli i zašto sad ne plačeš?)
I onda se pitam dajemo li u takvim situacijama djeci jasnu poruku ili su ipak premali da bi neke stvari stvarno mogli razumjeti.
A iskreno, nekad ne znam ni kako bi reagirala, u sebi bi naradije eksplodirala koliko me dovede do ludila, nisam tip koja bi batinama i kaznama "rješavala" takve situacije a opet nisam tad ni dovoljno pribrana da u jednoj sekundi pronađem u glavi najbolji put kojim to rješiti.

[vertex]

flower, ovo je samo jos jedan primjer da se ni jedan roditeljski postupak ne može gledati izdvojen iz cjelokupnog odnosa roditelj - dijete. I da iza jedne te iste napisane rečenice može stajati stotinu sasvim različitih stvari. A onaj koji je čita može joj dati stotinu različitih značenja. Ukratko, oprosti na prosuđivanju!

[apricot]

Ja znam reći da sam umorna za aktivne igre, tipa da glumim mamu kozu ili vuka i sl.

aaaa, i kod nas je vuk i sedam kozlića u điru: pa sam ja koza, muž vuk, ona najmlađi kozlić... a ostalim kozlićima ulijećemo kako tko stigne.

pun mi je kufer kozlića i mlinara!

[Mima]

:shock: ajme što je to, sezona vuka i kozlića ? Kod nas su već dugo u điru, ali sad je stvarno kulminiralo. Još sam čitala Lei Grimmovu bajku pa moramo govoriti 'Vuk i sedmoro jaradi' i rečenice kao 'U naše je majke mio glas'.

[a zakaj]

i ja sam bas jucer uvela kozlice u djir.
jer je tonka to jutro otkljucala vrata mojoj sestri, dok sam ja bila na wc-u, s objasnjenjem: pa cula sam njen glas!

[Anci]

flower, ovo je samo jos jedan primjer da se ni jedan roditeljski postupak ne može gledati izdvojen iz cjelokupnog odnosa roditelj - dijete. I da iza jedne te iste napisane rečenice može stajati stotinu sasvim različitih stvari. A onaj koji je čita može joj dati stotinu različitih značenja. Ukratko, oprosti na prosuđivanju!

slažem se. opet!

[Anci]

A vuk i sedam kozlića... ja moram i stavljati odgovarajuću čarapu na ruku- crnu za vuka, bijelu (ni nemamo pa ju je glumila tetra pelena) i pokazivati kroz vrata.

Sad je valjda završila sezona Simbe, Mufase i Nale.

Inače, ja gotovo uvijek glumim zločeste. Tata je, naravno, uvijek princ, a seka zločesta polusestra (u Pepeljugi), Pazinski (Hlapić)...a ja neka baba, vještica...

[ninet]

A vuk i sedam kozlića... ja moram i stavljati odgovarajuću čarapu na ruku- crnu za vuka, bijelu (ni nemamo pa ju je glumila tetra pelena) i pokazivati kroz vrata.

Sad je valjda završila sezona Simbe, Mufase i Nale.Inače, ja gotovo uvijek glumim zločeste. Tata je, naravno, uvijek princ, a seka zločesta polusestra (u Pepeljugi), Pazinski (Hlapić)...a ja neka baba, vještica...

Hvala Bogu i kod nas. Vise mi je dodijalo biti jadni Mufasa koji visi drzeci se za naslon fotelje, a zli ga Viktor - Scar gura preko ruba...Onda razdaljinu od fotelje do parketa moram padati uz urlik, a kad lupim u parket onda cekam dok me V ne obavijesti da su me "gnofi" pregazili i da sad mogu ustati...

[anchie76]

Vise mi je dodijalo biti jadni Mufasa koji visi drzeci se za naslon fotelje, a zli ga Viktor - Scar gura preko ruba...Onda razdaljinu od fotelje do parketa moram padati uz urlik, a kad lupim u parket onda cekam dok me V ne obavijesti da su me "gnofi" pregazili i da sad mogu ustati...

Predobro

[jadro]

Vise mi je dodijalo biti jadni Mufasa koji visi drzeci se za naslon fotelje, a zli ga Viktor - Scar gura preko ruba...Onda razdaljinu od fotelje do parketa moram padati uz urlik, a kad lupim u parket onda cekam dok me V ne obavijesti da su me "gnofi" pregazili i da sad mogu ustati...

Predobro