Odmah da velim, neka se nitko od učitelja ne uvrijedi, evo što sam danas doživjela. Zanima me kako bi Vi, kao ljudi/roditelji reagirali.
Šetala sam s dijetetom pored škole. Ispred škole mali dečko plače. Stanem i upitam ga što se dogodilo. Plače jer nije došla mama po njega. On je prvi razred. Čekala sam s njim jedno 5 minuta, a onda su došle učiteljice. Prišla sam im s namjerom da bolje poznaju dijete, jer su i same učiteljice od 1-4 razreda, a i dijete će se ugodnije osjećati s relativno poznatom učiteljicom. Objasnim situaciju jednoj, a ona mi odgovori: "A što bi mu ja, neka plače, pa mama će doči. Bude manje plakao po noći."Ja sam se šokirala, srećom cijelu priču je načula druga učiteljica i ostala s dijetetom čekati mamu. Ljuta sam, tužna i pucam. Mislim, dijete ide u prvi razred!!!??? Moje je razmišljanje bilo:
1.) dijete treba utješiti, da se smiri (to sam i uspjela)
2.) učiteljica ga bolje poznaje, a i on nju
3.) mama bolje poznaje učiteljicu (nisam sigurna kako bih i ja reagirala da mi dijete čeka s nepoznatom osobom, istina imala sam bebu u kolicima, pa nisam izgledala kao manijak)
4.) ako se i nešto dogodilo, pa mama ne dođe, učiteljica uvijek može saznati gdje dijete stanuje i kvalitetno se pobrinuti
Kad sam došla kući nazvala sam tajnicu škole (poznajem ju) i cijelu priču ispričala imenom i prezimenom učiteljica (sve ih znam jer stanujem kraj škole). Znam da će za priču tako znati i ravnateljica, znam da se niti ne može ništa poduzeti, ali samo da se zna.
Ponavljam, tema je na Izazovima roditeljstva, jer me zanima kako biste reagirali Vi roditelji? Da li sam ispravno postupila? (Trebala sam ju mlatnuti suncobranom).
Ponavljam priča blati samo jednu konkretnu učiteljicu,ne cijelu struku.
![]()