Zrinka, mi smo isli u rodilište sa pismom za sestre. Osuševile su se i moram ih pohvaliti da sve koje su ga pročitale nisu pokušavale Emmi uvaliti bocu nego bi mi pokucale na staklo i pitale hoću li je hraniti svaki put kad bi zaplakala.

Jedna je sestra pokušala po noći nahraniti (iako nije plakala nego je samo gledala oko sebe) al' sam onako u polu snu skočila iz kreveta (koliko je skakanje sa puntima moguće) i zamolila da je ne hrani.

BTW Uncefovih 10 koraka i dalje stoji zaljepljeno na staklu.