i što sad
 |
|||
|
|
|||
IDIOPATSKA NEPLODNOST
i što sad
Ovako ja i moj MM več skoro 2 god. pokušavamo imati bebača. Išli smo od doktora do doktora i sve ok i meni i njemu.Prije 2 tjedna sam bila na ajmo to nazvati propuhivajnu jajnih kanala(tako to mi zovemo) i opet sve ok. Pila sam 5 ciklusa klomifena,super reagirala,ovulacije redove, spolni osdnosi redovni, nikakve bakterije i ništa.......
Dal inetko ima sličan problem i što da mislim ili radim :/
Re: IDIOPATSKA NEPLODNOST
Ništa. Ić' u postupke kod reproduktivnih ginekologa - državni - Sv. Duh, Vuk Vrhovec, Petrova, KB Osijek, KB Rijeka, ili privatnika - IVF Poliklinika, Pol. Vili, Pol. Cito, Pol. Škvorc i pokušavat s raznoraznim shemama, a ako je ženskom dijelu para preko 35 onda u pravilu na IVF. Računa se da se par treba obratit stručnjaku nakon godinu dana nezaštićenih odnosa (za ženu ispod 35) ili 6 mjeseci (za ženu preko 35) - godine muškarca više-manje nebitne. I mi smo idiopate. Idiopatska znači da medicina na jednostavan način ne kuži razlog, ne da ga nema - npr. nama se jajne stanice i spermiji nisu plodili i trebala nam je ICSI metoda, što se ne može skužit bez da se zavrti koji postupak - jer ono jajovodi prohodni, ovulacije ima, njego spermiogram neloš itd. - zašto vi niste trudni rubrika. Srento!corinaII prvotno napisa
Krajem mjeseca idem na IHV, iskreno ne nada mse previše, ali nikad se nezna
Da, NARAVNO - PA MISLIM DA JE JEDNA TREĆINA NEPLODNIH IDIOPATIJA. Što ste, znači odradili - samo ciljane odnose? Mani se Zadra, tamo se niko ne bavi neplodnošću, najbliži ti je Split - CITO (privatni) - ili Zagreb - bilo državne ili privatne. Propuhavanje jajovoda više niko ne radi, osim sporadično ginekolozi iz provincije (nemoj se naljutit - ali stvarno je tako, zadnji takav slučaj sam čula da se u ST-u radio) i to oni koji se ne bave primarno neplodnošću. Radi se HSG, ali kad si već ovo obavila to je to. Nakon toga bi trebalo ići na inseminaciju (i to ne više od 3, jer čemu se bezveze kljukat klomifenom koji stanjuje endometrij itd.), a nako 3 inseminacije na IVF - laički "umjetnu". Ako je tebi preko 35 - onda više-manje odmah na IVF ako 2 godine radite bebu bez rezultata. Spermiogram njegov OK?
Za "domaći rad", evo ti brošura koju je sastavila Daniela32 pa mao pročitaj, nije baš najnovija, ali je vrlo dobra - idopatija se navodi da je kao 10% takvih unutar "neplodnih", ali meni se čini da nas je i više.
Sretno - ja ti ovako, volim "u glavu" jer se najmanje vremena gubi, a ako djeluje preoštro nemoj što zamjerit - ja sam taj stil da sam ekonomična nauštrb možda stila i diplomacije.
IVF uspijeva 30% u prvom pokušaju (stimulirani IVF se računa - s lijekovima), a računa se da 60%parova u Hrvatskoj, znači uz uspješnost hrv. klinika, ostaje trudno u 4 stimulirana IVF-a, koji se ne bi smjeli iz zdravstv. razloga radit češće od 2 x godišnje, jedino kod nas u državnim bolnicama jedno godinu i više čekaš na red za lijekove pa nema te opasnosti.
Zaboravila nakačit link na čudesne bebe - evo ti, bit će ti puno lakše, a možda se i neka druga pitanja iskristaliziraju nakon čitanja, pa se javi i sretno!
http://www.roda.hr/_upload/dokumenti...manji_file.pdf
Spermiogram mu je vrlo dobar , usput imam ,,samo 26,,
a sad neki kažu da je to u ,,glavi,,. Ok jasno mi je da je možda jednim djelom ali............
HVALA na savjetu a sad nažalost gibam, da ne zakasnim na posao...
Ti su mi naročito dragi... Da njima, ne znam, tipa treba doktor zbog toga jer im srce preskače itd., jer im treba pokrpat nogu ili ruku i te kako bi trčali, a ne bi "svirili" o opuštanju i sl. Najlakše i doktor i prolaznik otpile tu "sve je u glavi" (a pogotovo u slučaju idiopatije di ne kuže jednostavnu kvaku, to je ono pokriće za iskreno reći - ne znamo u čemu je štos, na žalost). Mislim, opuštanje je uvijek super, ali možeš se opuštat i dok istovremeno ideš na postupke.
Hvala sto ste pokrenule ovu temu, dugo sam ju razmisljala sama pokrenuti, ali nekako se ne prica o tome na Prije Zaceca, pa nisam. Ina33, Svidjaju mi se iskreni odgovori i ravno u glavu. Ako mi jos netko kaze da je sve to u mojoj glavi i da se moram opustiti, mislim da cu ih zadavit...Isto tako, nisam za pretjerano dugo cekanje i onu spiku, ma sigurno ce se dogoditi kad se najmanje nadas. Da, tako mogu jos 10 godina cekati bebu i nikad je ne docekati.
Do prikljucenja na rodu nisam ni znala koliko nas se bori s ovim problemom. Inace, ja imam 31, MM 37 i kao i kod mnogih drugih, sve je super, oboje zdravi kao drenovi, njegov spermiogram odlican, moji svi nalazi u redu...jedino ne mozemo zatrudnjeti vec ravno godinu dana. I to godinu dana ciljanih odnosa, LH trakica, bazalne temperature i svega sto ide uz to. Trudna sam bila samo jednom i izgubila bebu u 6 tjednu.
corinaII, nije nama to uglavi,neki razlog postoji ,sve više vjerujem da je to stvar imunologije
u ovih 5 godina sve sam probala,pa ništa bez MPO,a sve o.k kod oboje
Baš dobro da malo pišemo i o idiopatskoj neplodnosti!
Ovaj mjesec nakon niza pretraga, nekih i ponovljenih za svaki slučaj, napisana ista dijagnoza.
Osobno se prilično loše nosim s tim jer sam tip da za mene uvijek mora postojati zašto i zato i moram priznati da sam se često nadala kako neki od nalaza neće biti dobri pa ćemo se lakše usmjeriti na rješavanje problema.
Druga loša strana je to što pišete da sad i češće čujem opusti se, problem je u glavi i sl. Iako poludim na to, jedan dio mene se pita može li to utjecati pa pokušavam ne misliti, a onda mislim još više pa se krivim zato što mislim i tako u krug.
Treća loša stvar (za neke i dobra)je ta što se svaki ciklus mogu nadati da sam možda ipak, nekim čudom, trudna , pa osluškujem svaki dio svoga tijela i obavezno se razočaram!
U našem slučaju vidim da sve to kod idiopata ide nekim sporijim tokom , a pogotovo ako smo ispod 35. Ja sam ipak uspjela dogovoriti prvi ivf u 12 mj iako je moj doc htio da još pokušavamo s tempiranim i aih, ali sam mu rekla da ne mogu više i da ću puknuti od nestrpljenja i iščekivanja.
Zanima me nakon koliko vremena se preporuča raditi i neke druge pretrage (npr imuno) i isplati li se to uopće( znam sve o stavovima doktora po tom pitanju) ili samo pucati po postupcima?
andrejaaa, ja se isto lose nosim s tim jer isto kao i ti volim konkretne probleme za koje mogu naci konkretna rjesenja. Po prirodi sam jos i pomalo previse "na zemlji", pa se vise previse niti ne nadam, mada ipak svaki ciklus u meni tinja neka mala nada, dok ne dodje menstruacija...u svakom slucaju, nama je doc dao jos dva mjeseca (jer me stavio na dodatnu folnu i B12), pa ako do tad ne uspije, krecemo s MPO.
Sto se tice imunoloskih, ja sam dosta toga obavila, npr. antitijela na spermu, Lupus, koagulante zgrusavanja krvi i razne druge imunoloske i genetske testove koji su svi bili OK. Ne znam da li mislimo na isto i da li si ti to vec obavila.
I mozda grijesim, ali ja stvarno mislim da to nema veze sa psihom. Naravno da manjak stresa u zivotu moze samo pomoci, pa tako i prilikom zaceca i trudnoce, ali nitko mi ne moze reci da ja ne mogu ostati trudna jer na to stalno mislim ili sam pod stresom. Zacece i trudnoca su jos uvijek fizioloski, a ne psiholoski procesi.
Ovisno o godinama žene - ako je 35+ odma jer no time to lose. Ako je oko 30-te onda nakon 3-4 neuspješna transfera (ali transfera, ne inseminacija, ciljanih itd.). A i to ovisi o pacijentu - ako će krenit u imunologiju, mora se u startu pomirit da će to u pravilu bit kontra njenog MPO-ovca, uz uvođenje drugog doktora, da će to u pravilu bit nejjednoznačno, da će standardan odgovor bit - sretno i pijte folic plus jer ne možemo vam baš pomoći itd., a ako jako, jako, jako inzistira, možda nešto od terapija i dobije uz uputu nismo sigurni što i kako radi, ali možemo pokušati. Znači, bavljenje imunologijom em zahtijeva nekakavu emotivno-intelektualnu neovisnost od svog MPO-ovca (u pravilu), em prihvaćanje da ni tu možda neće biti odgovora, ali ono - ajmo pokušat pa što nas košta.
Naravno da i idiopatija ima svoje "izazove" - osjećaš se kao budala ono - ko je tu lud i tako dalje, a ovo s opuštanjem i glavom je super ringišpil za nametanje krivnje sama sebi - e, kad se ja ne mogu opustiti, evo i doktor to misli itd, što samnom nije u redu... Ali i to se može prihvatiti i nadvlatati u stilu - "sviri" ti moj o opuštanju, vidila bi ja tebe kako bi se opuštao nakon 2 godine i slično (u biti - ti meni ne želiš priznati "ne znamo u čemu je štos"). Ili se može napraviti nešto tj. pokušati se stvarno opustiti, otići na autogeni trening. Ili to jednostavno dismisat kao kriterij ičeg (osim ako nekome osobno ne paše razgovarat o opuštanju i psihologiji itd.) i prihvatit da liječnici ne znaju i da medicina nije 1+1 jednako 2 i igrat na faktor sreće i prepustit se IVF-ovima uz nadu za bingo jer i tako je moguće do uspjeha. U Americi čak i serotonin daju za opuštanje, i to je jedno od traženja MPO-a što s idiopatima i ovima kojima transferi godinama neuspjevaju jer nikako do implantacije. Sva su rješenja OK (osim onog - ne mogu se opustit, a svi kažu da se opustim bla-truć - tj. osim prihvaćanja neke "krivnje" za neopuštanje, koju ti dobronamjerno ili ne, istovare u krilo, od liječnika pa do suside, babe, mame i tate). Ono - rubrika "stres" iz Glorije i sličnih štiva. Mislim - sve je stres, stres ovo, stres ono, savršeno rješenje i odgovor umjesto "vi imate to i to". Što se tu može je probat ga menadžirat ili otklonit kao neki kriterij za ovo ili ono. Tako je moje mišljenje.
ina33,
Sorry, ali nije mi nesto jasno: kad govorite o imunologiji, da li mislite na ono sto se vidi iz krvne slike ili nesto dodatno?? Meni su vadili krv i gledali imunologiju odmah, no mozda zato jer sam to radila u inozemstvu, a u HRV je drugacije. Sad se pitam da li su mi mozda trebali napraviti neke dodatne imunoloske pretrage??
Kad govorimo o imunologiji mislimo na onu bateriju testova navedenu na prvoj stranici topica "imunološke pretrage br. 2" - znači, antitijela - antikardiolipinska, antitijela štitnjače, HLA tipizacije (iako ovo više-manje svi marginaliziraju sve više i vani da to nema veze s ičim), kariogramove oba partnera (ovo je ogromnoj većini OK), koagulograme, lupus antikoagulant, NK stanice (kontroverzna tema, al ajde nek je tu) itd. Sve iz krvi se gleda, a u reproduktivnoj imunologiji se javlja dr. Beer koji to sve promovira (pokojni, Amerikanac), onda imaju njegovi protivnici iz Europe u stilu to nema ništa veze, onda ima neka srednja struja koja npr. uzima u obzir antikardiolipinska, antitijela štitnjače, lupus antikoagulant i koagulograme, ali sve više zanemaruje značaj NK stanica i HLA tipzacija i kariograma - onako banaliziram, ali ugrubo da stekneš sliku na što mislimo. U Hrv. ima jedno 2 doktora ginekologa koji su uopće voljni čitati te nalaze a da priča ne staje nakon dijaloga "Što vi mislite da li da to napravim itd.", slično je i u Sloveniji - tj. na to se gleda većinom kao na neki smjer u MPO-u koji nije još iznašao primjenjiva rješenja, osim tangentalno nečeg.ina33,
Sorry, ali nije mi nesto jasno: kad govorite o imunologiji, da li mislite na ono sto se vidi iz krvne slike ili nesto dodatno?? Meni su vadili krv i gledali imunologiju odmah, no mozda zato jer sam to radila u inozemstvu, a u HRV je drugacije. Sad se pitam da li su mi mozda trebali napraviti neke dodatne imunoloske pretrage??
ina, hvala ti na odgovoru. Mislim da su mi barem pola toga gledali i sve je OK osim MTFHR enzima, ali za to je doktor rekao da nije presudno kod zaceca. Kako zivim u USA ne mogu nikad doci do svojih nalaza, samo te nazovu iz ordinacije da ti kazu da je sve ok ili nije, pa tako ni ne znam koje su mi vrijednosti, samo da je sve u redu. Uzasno me to nervira da ne mogu dobiti kopiju svojih vlastitih nalaza, ali to je neka druga tema.
Hvala i za ime topica, svakako cu ga pogledat.
evo i mene idiopate
ja sve uredno, skolski ciklus, svi hormoni ok, MM spermiogram normo. Prosla za sada nekoliko ciljanih, 4 inseminacije i nista. Sad sam jos na stand by pa cu u postupak, da vidimo sto se dogadja s oplodjivanjem. Ina ima pravo, treba krenuti u postupke kako bi se vidjelo kako i tu stvarni stoje. S imunologijom se jos nisam bavila, i cini mi se kompeksno sve to skupa, pogotovo jer se mora ici 'niz vodu' jer vecina doktora to ne podrzava. A ovo s opustanjem sto kazu doktori bas ne stoji, moja doktorica nije ni pokusala tako nesto reci, vec je rekla da postoji neki razlog koji medicina ne zna i ne vidi i da treba pokusavati s postupcima dok ne uspije. A ako se desi i prirodno, di cu bolje
evo i mene
kod nas nema bebice preko 2 godine, ja sve ok (ovulacija, hsg, papa, brisevi, homone čekam, malo me zeza progesteron), operirala paraovarijsku cistu (koja nije bila opasna tvz. lažna cista, ali je bila velika 6cm), MM normo sad čekamo ponovljeni spermiogram sa VV-a i kada nam stigne nalaz idemo na 1. AIH. kao što andrejaaa kaže uvijek nam ostaje nada u prirodnu T pa svaki mjesec osluškujem tijelo. inaće moja mama misli da sam luda i da trebam ić psihijatru a ne kod MPO doktora. moja ginekologica mi je dugo govorila opustite se sve je u najboljem redu bit će, i sad kad sam bila na zadnjem papi (1/08) me pitala jesam li se obratila u koju bolnicu jer ovo ipak malo predugo traje.
inaće ja imam 26 a MM 32
Mi isto spadamo u idiopate.
Istina ja sam povremeno imala povišen prolaktin, no i uz visoki prolaktin imala sam ovulacije dokazane folikulometrijom, porastom temperature i slinom (ne znam kako se to zove no gledali su mi slinu pod mikroskopom u labu).
Meni moja dr. nikada nije rekla da se opustim, te savjete sam dobivala jedino od više i manje dobrih poznanika.
Jedini put kad sam to čula od doktora je bilo nakon laparoskopije. Moja dr je otišla provjeriti dio nalaza preko telefona, a u sobi je ostala neka dr. iz Pule koja je bila tamo malo na poduci za AIH. Ona meni kaže da se trebam opustiti (to je bilo već bilo nešto preko 3 godine pokušavanja), a ja njoj da zašto me onda nitko ne šalje psihologu ili psihijatru, na što je samo začepila i počela gledati nekakve papire na stolu.
Znam da je svakome njegova briga najveća tako su i meni naši ok nalazi zadavali brige. Što onda nije uredu?
Istina nikada nisam radila ništa od imunologije iako sad malo istražujući možda sam i trebala budući da je moja mama imala trombozu, no planiram sad to napraviti u trudnoći.
Mislim da je meni najgore bilo to što sam se uvijek nadala da bi moglo biti nešto i to me je jedno vrijeme izluđivalo, no i to sam prebolila i jednostavno je postalo dio mog života. Prekretnica je bila onda kad sam prvi puta dočekala M bez suza.
Sad kad malo na to gledam čini mi se da se sve malo smirilo kad smo prestali s ciljanim (čitaj nestao je toplomjer s noćnog ormarića), a definitivno kad smo odustali od AIH i krenuli na IVF.
Ovo je najbolji odgovor - evo trika za sve doktore koji to predlažu (ja bi rekla samo - "ja vam u to ne vjerujem, to je odgovor umjesto da se prizna - ne znamo u čemu je štos". I isto dalje ne bi išlo na tu temu, to je isto efikasno začepljivalo usta. Baš me zanima bi li se usudili u pov. bolesti napisati "zbog nezanošenja tijekom 2 godine preporuča se psihijatarski pregled i izrada psihološkog profila". Nema šanse, znaju da bi im se psihići smijali. Trebaju isto pazit što govore.
evo i ja tu spadam, dakle u braku 7 godina a nako godine dana pokušavanja krenuli po pomoć. prošli sve od bazalnih temperatura, spermiograma, urologa, hsg, ciljanih odmosa, aih i konačno stigli do ivf a rezultati nalaza uvjek odlični a postupci uvjek neuspješni. nakon što su nas uvjeravali da je to sve u glavi i od stresa promjenili smo i mjesto prebivanja i iz velikog grada preselili se u malo mjesto gdje vodimo miran život. promjenila sam više doktora ali najgore mi je bilo kada sam molila jednog dr. da me pošalje na potpomognutu oplodnju a on mi je odgovorio da to ne bi učinio nijedan normalan dr. jer smo mi potpuno zdravi a problem je u glavi. vjerujte da mi je već dosta ovakvih glupih odgovora i da sam već pomišlja da idem kod psihologa potražiti pomoć. evo primjera u ivf-u dobili 11 js od kojih se 8 js oplodilo, vratili mi dvije najbolje ali postupak završio neuspjehom. više nisam pametna, idem dalje ali bi voljela i znati pravi problem pa da ga mogu otkloniti.
ameli, ma daj, nemoj ih uzimat zaozbiljno - često i doktori blebnu prije 2x promislit. Normalno da bi svak volio znat u čemu je problem, ali to je većinom nemoguće. Ti ipak imaš samo 1 IVF iza sebe (ovo prije ništa ja ne računam), računa se da većina uspije unutar 4 stimulirana, tako je, recimo, bilo i meni, iako se to u Hrvatskoj rastegne jer te ne mogu doktori primit dinamikom kojom bi trebalo, pa dok te natežu da čekaš ti "prodaju priču" da je to u glavi i sl. umjesto da kažu - na žalost, ne možemo vas primit zbog gužvi itd. Mislim da je moju "socijalku" bilo stvarno začudilo to što sam napravila laparaskopiju u 37.-moj godini, a ono ni jedne prirasličice, sve predivno i prekrasno, endometrij fantazija, jajovodi skroz prohodni, bogatih fimbrija, simbolična endometriozica, muž malo lošiji spermiogramčić - vjerojatno bi takav imao svaki drugi, u Mariboru su spomenuli da bi mogao bit donor koliko je dobar itd. itd. - tad je isto krenula o glavi, pa sam ja u glavu što o "glava-raspravama" mislim itd.
pozdrav cure!
i ja i mm smo bili idiopati...čudo se dogodilo nakon 7 godina braka...djeluje skoro nevjerojatno, ali istinito je!
Isto sam silno željela da pronađemo neki problem, jer kao onda ćemo ga lakše riješiti...i zaista, kad sam se najmanje nadala...dogodilo se!
Neću vam reći da je sve u glavi...jer znam da je teško opustiti se i ne misliti na to...samo vam od srca želim da svoj san što prije ostvarite!
Čestitam :D ! I uz idiopatiju, i uz koma spermiograme, neprohodne jajovode itd. - uvijek je čudo moguće, uvijek (osim ako je muškarac dijagnoza azospermija, a žena nema jajovode - tad je fakat nemoguće u kućnoj radinosti). Oću vam reći - treba svako svoje čudovište od dijagnoze prihvatit i ne ljutit se i ne razbijat glavu - zašto itd. - šta se može - jedino s idiopatijom teže malo ide jer je čovjek u zabludi vjerovat da je sve u redu (osim lude glave), pa je to kao jedan dodatni "izazović" vezano za nju - ali svaka dijagnoza svoje izazove ima, i svaki se onome paru koji je njome pogođen čine kao najgoripozdrav cure!
i ja i mm smo bili idiopati...čudo se dogodilo nakon 7 godina braka...djeluje skoro nevjerojatno, ali istinito je!
Isto sam silno željela da pronađemo neki problem, jer kao onda ćemo ga lakše riješiti...i zaista, kad sam se najmanje nadala...dogodilo se!
Neću vam reći da je sve u glavi...jer znam da je teško opustiti se i ne misliti na to...samo vam od srca želim da svoj san što prije ostvarite!
Evo neke moje poruke svima - od idiopatije pa nadalje - da parafraziram druga Tita- "nadajte se čudu, ali živite i spremajte se kao da se neće dogodit" (tj. idite u postupke, istražujte i sl., ali uvijek u granicama onoga što se vama osobno da ili ne da, pa i opuštajte se, ali sve paralelno uz ovu prvu aktivnost). I nikad ne uzimajte sve što vam kažu zdravo za gotovo, nego malo, uz kritičku svijest i svoj stav o tome. I nikad se nemojte ni za što krivit - ovo je najvažnije.
mislim da je upravo ovo najbolje sto mozemo ucinit
Cure drage, sve sto od vas citam ima toliko smisla. Nema to nikakve veze s nasim glavama i ina je u pravu, to je samo "isprika" za "nemam pojma sto vam je i ne da mi se dalje istrazivati".
MM i ja idemo natrag nasem doktoru u ozujku. Stvarno vise ne mozemo cekati, imam osjecaj da samo gubimo vrijeme. Hvala bogu nas doktor nikad nije provalio da se trebam opustiti, valjda ima dovoljno iskustva s takvima kao sto smo mi, jedino je rekao da ce sve biti OK, ako ne prirodno onda uz pomoc medicine. Ali zato isto kao i vi, magicne rijeci opusti se cujem od svih drugih oko sebe. Uglavnom, cini se da su svi strucnjaci za nasu neplodnost.
Ova prica "opustite se, sve je u glavi" nikako nije rezervisana samo za idiopate: prema okolini, i spermiogram od svega nekoliko hiljada spermica moze se cudotvorno oporaviti samo ako se opusti. I zacepljeni jajovodi navodno se otcepljavaju opustanjem
no, jedno stoji: mozda je idiopatija "dijagnoza" s kojom je najteze izaci na kraj, jer je tesko prestati se nadati ili bar ocekivati svakoga ciklusa. nama s ocitim uzrokom je "lako", znamo da ne moze i vozi, Misko.
kako bilo da bilo, svodi se na isto - ako trudnoce nema, treba traziti lijeka. dakle, napraviti "ratni plan", vlastitu petoljetku, a u medjuvremenu od zivota izvuci sto vise
malo ljudi oko nas zna šta se dogođa i oni koji znaju baš i ne govore previše o opuštanju, nego kada netko pita gdi je problem a mi odgovorimo da nema problema imam osjećaj da nam baš i ne vjeruju već da ne želimo reć u kome je problem. moja sveki me ne može vidjeti jer misli da je ne želim djecu, a sa straom sam jednom pokušala razgovarat ali naravno ja sam sve umislila i luda sam pa smo se posvađale, a teta mi je religija frik pa tako nitko ne zna da smo na VV-u jer bi krenulo optuživanje na sve strane, a najgore bi prošli MM i ja
puno puta sam pomislila kad sam išla na neku pretragu "daj Bože da rezultat ne bude dobar jer onda znam di je problem", a onda mi je jedna forumašica rekla da se ja bar svaki ciklus mogu nadat da je uspilo i fakat tako je, svi mi mislimo da je naš križ najteži
Amen to that !kako bilo da bilo, svodi se na isto - ako trudnoce nema, treba traziti lijeka. dakle, napraviti "ratni plan", vlastitu petoljetku, a u medjuvremenu od zivota izvuci sto vise
Evo neke moje poruke svima - od idiopatije pa nadalje - da parafraziram druga Tita
To je to.
Nakon pola godine neostvarene trudnoče ,privat ginić folikulometrija par mj., i ništa
Nakon 1. g operirana endometrioza i napravljene sve pretrage i ništa
Nakon 1,5 g otišla na VV u lošem psihičkom stanju i odlučila da ne krenem u postupke nikakve (šokirala se sa svime gore ,reko to nije za mene)i dala si 2 g ,pauze( za ono to je u glavi ili moraš se opustiti),i ništa
Dovela se u red i odlučila kaj želim,pronašla ovaj forum
Htjela sam time reči da sam radila sve onako kako sam se osječala,da mi nije žao za 2 g.,pauze,tu sam prošla sve faze suočavanj sa situacijom u kojoj jesam ,i sada sam 8) , lakše sve podnosim
Bravo, Lambi, good for you
ina33 hvala
Nedam se ,ipak sam to od vas naučila ,rode moje
ja sam se i jučer počela nadati da sam možda trudna jer mi je m kasnila 1 dan dok danas nisam ugledala crvenu flekicu i opet se sve moje nade srušile i tako iz mjeseca u mjesec. kako prestati očekivati da će se to dogoditi, kako se prestati nadati?!
kako se prestat nadat? nikako
Joj cure ja bi se voljela ne nadati bar jedan jedini mjesec! Uživati u svim malim stvarima s MM i bar taj jedan jedini mjesec ne čekati ništa , ali baš ništa.
Ovaj ciklus je kasnila 4 dana , a to je kod mene :shock:
Napravila 3 testa, MM čak jedan razmontirao da vidi jel se crtica skrila unutra, a šta da vam kažem, bez obzira na negativne testove imala sam sve trudničke simptome i onda smo se opet razočarali, ovaj put jako!
eto zato bih htjela ne nadati se bar malo.
Mene ipak kopka dali ta naša idiopatska neplodnost proizlazi i iz naše psihe. Ja na primjer potječem iz jedne potpuno nesređene obitelji. Roditelji su se vjenčali vrlo mladi i iz potpuno krivih razloga i nedugo posle razveli. Ja sam bila vrlo mala tako da se i ne sjećam slike obitelji. Ja sam pripala tati a on se odao piču jer se razočarao u život. Mama se preudala i dobila djete s drugim mužem tako da s njom nisam bila bliska. Bila sam uvjek nekako ljubomorna na ostalu djecu koji su imali pravu obitelj. Ja i mm smo dugo bili u vezi, 6 godina prije nego smo sklopili brak. Vjerojatno je u meni uvjek postojao strah da se ne ponovi nešto slično kao i mojoj obitelji. Evo ja sam sigurna da bi bila najbolja mama na svijetu i da mom djetetu nebi ništa falilo ali možda je to nešto u mojoj podsvjesti što me uporno koči. Neznam kakve su vaše priče i što vi mislite o mojoj priči?
Draga Ameli, mislim da svi imamo nekih problema u obitelji.I moji su se razveli kada sam ja imala nepunih godinu dana. A moja mama mi nikada nije dozvoljavala da se viđam s tatom.Ok u jednu je ruku razumijem jer tata mi je bio narkoman.Ali zato imam muža koji se super prema meni.Također mislim da bi i ja bila najbolja mama na svijetu. Ja sada živim svoj život, ne okrečem se za prošlošću i mislim da bi i ti tako trebala.Što je bilo, bilo je. Idemo za svojom srečom i svojom obitelji.....
cure malo da vam pobijem teoriju.
Ja sam odrasla u obitelji koja je samo za poželjeti. Divni roditelji i brat puni ljubavi i razumijevanja. Kad bih jednom riječju trebala opisati iskoristila bih riječ harmonija.
A ipak je ta idiopatija tu
i moji se razveli
Muž iz harmonične obitelji, moji su isto neloši - ono - relativna normala. Moja sestra zatrudnila unutar 3-6 mjeseci odnosa bez zašitite, jednako kao što je i brat MM-a napravio dijete i to ne tako mladoj mami (mislim da je imala 36) u prvom odnosu bez zašite
Ma, ja sam uvjerena da će za nekih tipa 50-100 godina skužit kako još bolje selektirat embrije i u čemu je štos i da će se idiopatija pretvorit u neku kontkretnu dijagnozu - tipa sindrom taj i taj (na čisto kemijskom nivou - ova ili ona antitijela itd.) koja sad ne kuže. Tako da će argument psihe, ako je ikad i važio, otić u povijest, i idiopataija će bit jednako banalna i laka za dijagnosticirat, neće se zvat tako, nego npr. sindrom ovaj ili onaj, kao što su to loš spermiogram, začepljeni jajovodi, septumi u maternici ili nešto tako jednoznačno.
Kao i tia, odrasla u obitelji za poželjeti. Starci puni poštovanja i razumijevanja, svađe rijektke i kratke, braća i sestre ko iz bajke (i danas, kao odrasli ljudi sa svojim obiteljima, volimo se, posjećujemo i lovimo svaku priliku da se nađemo zajedno kod staraca!). Prekrasna brojna obitelj, s puno veselja! A seka i ja pokušavamo i pokušavamo s MPO.
Baš sam danas pogledala svoje stare i nove nalaze i gle čuda :shock: , dva MPO dr. pišu o idiopatskoj neplodnosti!
Djetinjstva se i danas rado prisjećam s osmjehom na licu. Obitelj puna ljubavi i podrške. Iako su nas direktno pogodile neke ratne strahote, zahvaljujući roditeljima, bila sam maksimalno zaštićena.
I sama ušla u sretan brak, pun podrške i povjerenja.
Zaključak je ono što Ina kaže:to nema veze jedno s drugim
jeste li ikad razmišljale o tome kako i sama neplodnost utječe na psihu?
osobno smatram i ponavljam vjerojatno po neznamtikojiput na ovom forumu, a prije smo se oko toga i složile u jednom drugom kontekstu, kako je psiha neodjeljiva od tijela, tako da taj segment neuspjeha nikad ne treba ignorirati.
no, vrlo često je on udružen s kojekakvim tjelesnim problemima pa ga zbog toga ne možemo gledati kao nešto što je osnovni razlog neuspjehu.
sumnjam da će se ikada otkriti na točno koji način uspjeti.
evo za primjer:
osoba koja tvrdi da psiha nikako ne utječe na uspjeh u 100%tnom uvjerenju kopa po netu i traži kojekakva rješenja kako da poveća uspješnost svog IVF postupka.
u vrijeme dok tako traži po netu, nailazi na forum osoba koje su u istim problemima i koje također traže isto po forumu i bespućima sajberspejsa.
dok se tako druži i razglaba sa svojim forumašima, osjeća da nešto poduzima i sigurna je da će saznati u čemu je kvaka neuspjeha, a njena podsvijest i neurofiziologija konačno dobivaju zasluženi odmor od konstantne napetosti koja je osobu pratila sve ove godine neuspjeha i koooonačno obavi svoj posao pripreme organizma za trudnoću kako treba.
naravno, tu pomogne i tim MPO stručnjaka, pokoja placebo i nekoliko pravih tabletica koje riješe neke male nedostatke i...dogodi se TRUDNOĆA.
ja na to eto tako gledam-iz osobnog iskustva i malo svoje mašte
:shock: i moji....i moji se razveli
mm i ja idiopati,e sad ne znam vazi li to za nas jer vec imamo curu od 9 god (koju smo dobili poslije 3 god.cekanja, a osnovni nalazi i hsg .sve5),kad smo htjeli drugo opet ne ide 6-7 god,opet spermiogram, hormoni, hsg,opet sve ok (povremeno prolaktin povisen, i ne bas dobar pct-ali kazu da uglavnom svima tako bude
Uspjeli smo u sept.07,ali je bio missed u 7ned. (kiretaza u 11 ned.),i sad iznova....ne znamo sa cim se borimo ...
a ovo u vezi porodica iz kojih poticemo,
nemojte me sad otpiliti,ali negdje sam naisla na podatak da nas odnos sa majkom ima veze sa nasom plodnoscu,ne znam sta ni kako,ne pitajte me, ali ako je neko nesto o tome vec cuo voljela bih znati objasnjenje...Moje djetinjstvo je bilo divno,stvarno,moji jesu razvedeni, ali stvar je u tome sto mi ,djeca, nismo kuzili da stvari ne stimaju dok nije puklo, a tad vise nisam bila tako mala ( a ni tako velika- 15) faza do puberteta je bila bajka...i uvjek sam bolji odnos imala sa taton nego sa mamom.
Nisam ja ubjedjena da je u tome kvaka,ali voljela bih cuti sta vi mislite, i samo jos ovo-i moj brat i moja sestra su bebe dobili kad su ih pozeljeli , isti mjesec (sestri je sutra termin
pa odnos s majkom utječe na koješta u našim životima, ali da je baš toliko povezan s našom plodnošću...sumnjam.
možda bismo mogli prokopati postoje li istraživanja na tu temu.
npr. meni je pokojna baka često govorila da je za mene bolje da budem žena od karijere-tako si je ona zamišljala moj život, nego da budem majka jer kao majčinstvo donosi prevelike brige.
to mi je jako često govorila i moguće da mi je na taj način zaista usadila određenu dozu ambivalencije u tom pogledu-priznajem da sam često razmišljala o tome što mi je govorila.
nego, opet ispada da su žene glavni "krivci" neplodnosti.
zbog čega je našim muževima loš spermiogram?
šta su i za to krive njihove mame?
sretno svima u postupcima,
ne vrijedi se previše osvrtati u prošlost kad tamo više ništa ne možete promijeniti.
bolje živite sad i za sad, a onog od prije se sjećajte samo ako je valjalo
drago mi je što se pokrenila ova tema jer smo mi opet među idiopatima.
naime, već smo bili dok nakon 2,5 godine konstantnih pokušaja nisam ostala trudna.
svi nalazi, brisevi, testovi i meni imm-u bili su odlični, bezprijekorni, ali T nikako dvi i po godine.
i svega sam se naslušala, a najviše onoga: to je u glavi, opusti se.....koji idiotizam to kazat nekome ko ide leć i budi se s mišlju je li danas onaj dan D koji treba iskoristit.
i tako je vrime prolazilo (sorry unaprid ako malo odužim i što će nekim moja priča bit u najmanju ruku za odmahnit rukom i kazat da fantaziram).
kad smo skužili da od trudnoće ni T počnemo se malo aktivnije bavit mišlju o pohođenju doktora osim za vadit briseve.
io danas se sićam datuma ko da je jučer bilo:
- 3.12.2203. odem na dogovor za obavit HSG (i dogovorim ga za siječanj 2004. čim mi prođe menstruacija).
- ciklusi su mi bili točni u sat, 25 dana.
- 5.12. dobijem M (znači slijedeća stiže 30.12.)
- 30.12 ništa, 31.12 ništa......10.1. ništa. mene obliva znoj, muka mi živa da se sad nešto i dodatno iskompliciralo taman pred dogovoreni HSG.
- 10.1. radim ipak na nagovor kume test koji se zaplavi (srići naravno nije bilo kraja).
ali bitan je dio od dogovora za HSG do turdnoće.
negdi 6.12. dobijem ja jedan komad tijesta koji se zove "vatikanski kruh", tom komadu se nadoda još sastojaka i miješa 5 dana zaredom uz intenzivnu molitvu za ono što želiš. naravno, ja sam imala samo jednu želju. 6. dan fino taj kruh podijeliš na 4 komada i 3 podijeliš onima za koje misliš da im treba, a 4. ispečeš i pojedeš (btw, kolač je predivan).
taj mjesec sam ja većinom provela kod mojih dok je mm bio doma. i vratim se ja doma 17.12., naravno mm-a nisam dugo vidila i uslijedi "posao". nakon toga mene uhvati svrab, neke beštijurine i tu je bilo gotovo s "pravljenjem bebe". znači jedan jedini put smo se "pohvatali", 17.12. i urodili predivnim plodom.
ja vjerujem kako je meni ta duboka molitva, vatikanski kruh i činjenica da sam se ja stvarno opustila kad sam rekla: ok, od prirodnog hopa-cupa nema rezultata, idemo vidit šta se dalje može napravit. i tad sam nakon dugo, dugo vrimena s mm-om legla u krevet neopterećena mišlju je li sad onaj pravi trenutak, jesmo li pogodili dan, jesam li dobru pozu odabrala.....i sve šta inače muči one koji se "oznoje" za doć do diteta.
sad smo opet u pokušajima, ne ide nam najbolje. odnosno nema rezultata. osim što svako malo ja skupim neki svrab, pa se liječim, pa opet khopa-cupa" i tako u krug bez rezultata.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom