Mene ipak kopka dali ta naša idiopatska neplodnost proizlazi i iz naše psihe. Ja na primjer potječem iz jedne potpuno nesređene obitelji. Roditelji su se vjenčali vrlo mladi i iz potpuno krivih razloga i nedugo posle razveli. Ja sam bila vrlo mala tako da se i ne sjećam slike obitelji. Ja sam pripala tati a on se odao piču jer se razočarao u život. Mama se preudala i dobila djete s drugim mužem tako da s njom nisam bila bliska. Bila sam uvjek nekako ljubomorna na ostalu djecu koji su imali pravu obitelj. Ja i mm smo dugo bili u vezi, 6 godina prije nego smo sklopili brak. Vjerojatno je u meni uvjek postojao strah da se ne ponovi nešto slično kao i mojoj obitelji. Evo ja sam sigurna da bi bila najbolja mama na svijetu i da mom djetetu nebi ništa falilo ali možda je to nešto u mojoj podsvjesti što me uporno koči. Neznam kakve su vaše priče i što vi mislite o mojoj priči?